Imam ljubavnicu koja to nije. Ona je ortak, drug. Obožavam je. Vidimo se dva puta godišnje, ostalo je komunikacija porukama. Volim je na neki lud način. Verujem joj više nego ženi, svim prijateljima, mami i tati. Za nju ne zna niko. Izvuče mi dan, da mi uvide u neke stvari, sagledam šire neke situacije, spašava mene i brak u kojem sam. Trajaćemo zauvek. Baš me briga kako zvučim.
Ljudi, što ja volim svoju ženu to vam ne mogu opisati, ni na posao ne bi išao samo da sam pored nje i da je milujem, a 24 godine smo u braku i dalje gledam u nju ko u boga. Ivana, znaj da si u mom srcu usađena i niko to ne može otkinuti.
Još u srednjoj školi sam imala najboljeg prijatelja. Jako sam ga cijenila i volila, puno smo se družili u grupi prijatelja, a bili smo baš bliski i nekako iskreni jedno prema drugom. U jednom trenu društvo se raspalo i ostali smo samo nas dvoje...kako to već biva, prijateljstvo je postalo veza. No, životne okolnosti su nas razdvojile i iako je on htjeo vezu na daljinu, a ja nisam htjela jer nisam vjerovala da zna biti vjeran. Naime, predobro sam ga poznavala činilo mi se da nismo spremni jer smo premladi. Tada je prestala komunikacija zbog mene. Nedostaje zadnjih 30 godina! U mislima sam često ponovo proživljavala razgovore i trenutke s njim i sjetila ga se kao divne osobe. Falio mi je kao prijatelj i kao osoba. Razvedena sam, imam dva sina, njihov je otac se pokazao kao loš čovjek. Odgajala sam ih po uzoru na prijatelja koji je stabilan, pouzdan prijatelj, veseo, snažan...pravi muškarac kojeg je teško naći...Srela sam ga nakon 30g i jedva mi se javio. Povrijedilo me jako :(
Moja drugarica je ostala trudna oko mesec dana posle porođaja.. ja ovo ne mogu da shvatim. Manite me sad onoga 'nije tvoja stvar, šta te briga ko šta radi', da, to nije direktno moja stvar i nije moj život, ali imam pravo da dam svoj komentar makar ovde, s obzirom da sam se zgrozila. To iz više razloga nije dobro i kako mogu to da podržim? Kad me je pitala šta mislim o tome, samo sam rekla da mi je drago, nisam htela da je plašim, a ni da joj pravim neku tenziju i da je sekiram. Ja stvarno ne znam kako neki ljudi ne mogu da se suzdrže i paze u ovakvim situacijama. Tačno smo postali kao životinje, nit reda, nit oporavka, samo udri. Užas. Koliko mi je drago zbog nje, toliko me i plaši činjenica da je ovo stvarno prerano.
I eto, došla sam i ja u situaciju da imam samo jednu želju. Da mama ozdravi. Koliko puta sam ovde pročitala isto to i zahvalhivala se Bogu što ja nemam taj problem. Sad svaki dan molim Boga da mama bude dobro...
Bila bih puno sretnija i mršavija i zadovoljnija da imamo odnos češće od jednom mjesečno.
Ljubila sam se sa bivšim. A imam muža i troje djece. Nemam grižnju savjesti jer jedan je život!
Moja majka je uvek nalazila mane mojim momcima i ponižavala me. Omiljena joj je bila "kakav je ružan, ni ja ga ne bih htjela".
Ili glup, nepismen, iskorištava te, neće on tebe, ima drugu itd. Nikad nisam mogla da imam normalnu vezu, zbog takvih roditelja. Otac je tek bio poseban, nazivao me ku*vom i nijedan momak nije smio da dođe kući. Mog muža sa kojim imam 2 djece, sam upoznala kada sam se preselila u inostranstvo zbog posla i moji roditelji ga nikada nisu upoznali. Tako će i ostati.
Došao je veoma težak period u mom životu. Razumijem da svatko mora proći taj period, ali zašto ovako rano? Imam samo 15 godina. Nedavno sam se doselila sa svojim roditeljima u Njemačku. Duša me boli kada ih vidim kako se rade i trude u tuđoj zemlji, kao da su ponovo rođeni. Uradili su to zbog mog školovanja, jer sam odličan učenik. Smatrali su da u mojoj zemlji ne mogu ispuniti svoje ciljeve, kojima je samo nebo granica. Nažalost, mnogo je teško ne iznevjeriti ljude. Poslije škole ići obavljati poslove i zarađivati. Ali neka, ne želim samo da zavisim od mojih roditelja. Oni su moja snaga. Sve što imam, sama sam sebi priuštila, i ponosna sam na sebe. Iako je se ova duša mnogo umorila, ovaj rad će biti krunisan zlatnom krunom. Majko, oče, neću vas iznevjeriti!