Otkad se rodilo naše 2. dete, muž slobodno vreme koristi samo za sebe, gleda što bolje to da iskoristi (fudbal, društvo, kafana itd.), nas ni ne primeti.. Ne znam šta da mislim...
U srednjoj školi profesorica me izvela pred ploču da odgovaram, svi su mi se smijali, jer sam bila predmet sprdnje, profesorica je rekla zašto joj se smijete nije ona kriva što tako izgleda i tako živi.
Jako teško mi pada kada dam 100% sebe u nekom odnosu i na kraju kao da se nikad nismo ni poznavali.
Moja sestra navija alarm usred noći da je probudi kako bi vidjela da ima još par sati sna.
Najviše volim kad mi devojka bosa u farmerkama šeta po kući. To mi je tako seksi, koliko god čudno zvučalo...
Želim da mi kažete da li griješim. Imam sestru 5 godina mlađu od mene. Volimo se cijeli život najviše na svijetu. Ja imam 3 djece a ona samo sina. Roditelji su nam umrli odmah poslije rata. Ona je kao udovica živjela s njima. Nedavno je kupila kuću sinu na moru. Saznala sam da je našla njihove sakrivene pare i tu tajnu čuvala cijeli život. Ponašala se kao da ih nema. Ne računajući te pare, ostalo smo sve polovile i dijelile. Moju djecu obožava, možda im je više mama nego ja. Ali mene razdire ta informacija da je pare sakrila od mene. Da li samo ona ima pravo na te pare jer su živjeli skupa ili imam pravo što je ne gledam više istim očima?
Ja dečku sipam gorivo da ima do posla i nazad, a mene kad god treba da pokupi nema goriva😅
Ljudi po prirodi nisu monogamni. Ne svi, ali velika većina. I to sam odlučila prihvatiti. Ja po prirodi jesam monogamna, nikad nikoga nisam prevarila niti sam u stanju to učiniti. Ali većina muškaraca koje sam upoznala su skloni varanju i to me više ne iznenađuje. Shvatila sam da mogu tražiti čovjeka koji mi paše po svemu, a da je uz to i vjeran, cijeli život i nikad ga pronaći. Ili misliti da sam ga pronašla, dok i on ne prevari. Zato prihvaćam da je to u ljudskoj prirodi i odsad postavljam pravila na početku svake veze: bitna je RAVNOPRAVNOST. Biraj želiš li otvorenu ili zatvorenu vezu. Ako ćeš biti i sa drugim ženama, onda ti neće smetati da i ja budem s drugim frajerima. I pošteno ćeš tražiti otvorenu vezu. Ako pak biraš zatvorenu vezu, jer ne bi htio da mene itko takne osim tebe, dok ti sa strane varaš i lažeš mi u lice. Kad to saznam, nećemo prekinuti. Od tog trenutka smo u otvorenoj vezi. I ja ću biti s drugima, sviđalo se to tebi ili ne. Je li pošteno i ravnopravno?
Imam pitanje za parove bez djece. U životu sam srela već nekoliko parova koji se konstantno podvrgavaju vještačkoj oplodnji, neki su odustali nakon decenija neuspelih pokušaja, dali ogroman novac na inostrana liječenja itd... I moram ovako anonimno da pitam, kao osoba koja je upaznala 10ak ljudi koji su odrasli u domu, dobrih ljudi, koji su rasli bez roditeljskog doma iz raznih razloga...očigledno je da želja i potreba za djecom postoji... Zašto ne usvaojite? Zašto to nije opcija? Kako je opcija ostariti u paru, a ne usvojiti kad toliko želite djecu da ste u stanju ići i 13-14 puta na oplodnju i svaki put se nanovo razočarati?