Reče mi brat jutros kad se oženi jednog dana da bi volio imati kćerku da bude lijepa kao ja. Sve to fino zvuči ali on ima 50 godina. Znam, nije nemoguće da ima dijete ali ima neke nerealne zahtjeve po pitanju žena, hoće lijepu i mladu a on nije takav. Žao mi ga je.
Kad sam imala 4 godine od djeda Mraza sam zaželjela sestru. Mama je zatrudnila pa izgubila bebu u devetom mjesecu jer se u njen auto zabio pijani vozač koji je na mjestu poginuo. Mama je preživjela, ali nije više mogla zatrudniti. Ja sam ostala dijete jedinica. Svi smo ostali s nekom čudnom prazninom u dubini čak i kao odrasli ljudi. Roditelji stoga svu tuđu djecu tretiraju kao svoju, a ja kao braću i sestre. Osjećam da je postojeća ljubav samo kanalisana u druge ljude. V, živiš u meni.
Nista gore od umišljenih ljubavi, tačnije zaljubljivanja od kog nikad ništa nemate i nećete ni imati. Krene to malo, flert ili razgovori, kao da će nešto i odjednom ništa. Jedno se ohladi, ide dalje, muva dalje, a druga osoba ostaje da se pita, nada, čeka i zamišlja situacije u svojoj glavi. Ta iluzija o ljubavi, idealizacija osobe koju realno i ne poznajete je jedna velika i uzaludna patnja. Kako se izvući?
Sama sam u stanu, posle raskida. Ljudi moji, svega se plašim u poslednje vreme, kada šušne nešto, ja ustajem. Sinoć mi je neko pozvonio na vrata, nešto malo pre ponoći, dok sam došla do vrata, nikoga nije bilo. Nisam mogla do jutra da zaspim...Sa skoro 30 godina, imam plišanog medu u krevetu. :(
Radim za 80 000 din imam svoju manju kuću, dok platim račune, odem na svakih 10 dana u kupovinu naročim za 5000 goriva da bi imao ići na posao nešto malo da trošim čisto da mogu otići na kafu negde potrošim od 65-75 000 to što ostane ostavim sa strane ako zatreba za nedaj bože. Neki kuhinjski uređaj ako mi crkne uzmem na 24 rate, garderobu kupujem 2 puta godišnje isto na rate 12 rata. Planiram svaki svoj korak, pratim akcije redovno da ne pratim sigurno bi se morao zadužiti svaki mesec ili bi nekih potreba bio lišen. Vodim sasvim normalan život imam 26 godina. Mogu zamisliti kako je ljudima koji prime sličnu ili manju platu od moje a imaju 1-2-3 dece, rate kredita, kiriju. Kud ovo vodi videćemo...
Ne znam za vas, al' u ovom đavoljem sistemu najradije bih život provela u sobi čitajući knjige.
Jedva čekam da mi devojka raskine. Ne želim više da je gledam, ali nemam srca da ja njoj raskinem. Ne znam zašto mi je baš sada ovako jer bih ranije to uradio čim mi nešto zasmeta. Ovde nekako i ako mi sve smeta, ja se opet prvi javljam, ali opet ne mogu da je podnesem. Krenula je polako da mi se gadi, nadam se da će i ona to uskoro shvatiti.
Za vikend su djeca spavala kod bake i dede. Muž i ja smo se odvezli na periferiju grada i vodili ljubav u autu, da se podsjetimo i starih dana.
Krenula sam da pušim da bih mogla da idem na puš pauze - da znate da prija, onako ti bude glupo da ideš na pauzu, ovako imam izgovor uvek da se sklonim tih 5 minuta.
Ugasila sam društvene mreže zbog veštačke inteligencije. Dosadni ste sa svim tim lažiranim slikama i videima. Odvratno!