Moj otac ima apartmane koje iznajmljuje, ja radim za njega. Mi smo pobožna i ugledna porodica i iz malog smo grada, tako da svaki naš pogrešan korak brzo se sazna. U srednjoj školi imala sam dečka koji se nije sviđao mojim roditeljima te su mi uporno nametali drugog dečka iz našeg kraja. Nikada nisam dopustila bilo kome da se miješa u moje odluke. Ovaj drugi dečko je pred roditeljima glumio takvo nevinašce, melem od čovjeka da su ga roditelji baš zavoljeli. Sada, nakon 10ak god ja sam udata, imam sina, a on često rezerviše u našim apartmanima dovodeći djevojke. Drago mi je da su roditelji ipak vidjeli njegovo pravo lice pa makar i poslije toliko vremena.
Udaću se za muškarca koji će meni da kuva, a ja da ležim.
Kad mi se neki momak svidi, a odbije me, svejedno pošaljem njegovoj djevojci poruku da je vara. To je neki moj vid osvete.
Dosta više ...tata mi je umro pre skoro dve godine, a bio mi je sve. Majka živi sama sa amputiranom nogom zbog dijabetesa. Treba da dođu izvršitelji i iznesu neke stvari iz kuće zbog nekih ranijih dugova. Sestre i ja smo u drugom gradu. One udate. Ja živim s dečkom koji ne znam da li je za mene ili ne. Muku mučim sa pronalaskom pravog posla, nemam kome da se obratim za pomoć. Imam 30 godina i mislim da sam u depresiji.
Shvatila sam da me dečko laže. Stvar je jako glupa, nije prevara, ali trebao je da dođe na proslavu jer ne živimo u istom gradu, meni rekao da je bolestan, a saznala sam da je otišao na drugo mesto. Trebalo je da upozna mamu i tatu i prijatelje. Jako me je to povredilo. Ne znam što to ne želi, ja sam, njegove upoznala. Imala sam problem sa poverenjem svakako, i umesto da ga menjam, samo sam potvrdila. Sad dovodim sve u sumnju što je ikad rekao i svaku situaciju. Mislim da smo došli do kraja.
Udala sam se za čoveka koji je već imao brak iza sebe i dete koje je živelo sa nama. Vrlo brzo smo dobili blizance pa još jedno dete. Naizgled bili smo srećni, ispunjeni, zaljubljeni... Sa njegovim sinom sam imala divan odnos, ni jednog trenutka ga nisam odvajala od moje biološke dece. Međutim, jako brzo su počele smicalice od moje svekrve, pa poniženja, uvrede ničim izazvane. Decu sam potpuno sama podizala jer je muž jurio i ulagao sve u privatan posao. Bilo je jako teško da se izborim sama sa svim problemima, sa šizofrenim napadima njegove majke, njegovim nerazumevanjem cele situacije. I pored svega borila sam se za našu porodicu, decu, za ljubav koju sam osećala prema njemu... Da bih pre neki dan saznala da me čovek kog volim najviše na svetu, godinama vara... Srušio mi se ceo svet, potpuno sam razorena iznutra...
Mi, crnogorke, smo jako vaspitane i kulturne đevojke, oću da kažem - kod nas nema "splavova" i napumpanih glupih starleti, potpuno normalne đevojke koje vole da sjede u parku a ne u diskoteku.
Da sam znala da firma forsira zajednička druženja ne bih prihvatila posao. Dosta mi je gledati kolege 5 dana u tjednu, a šef bi da izlazimo na večere, idemo na vikend putovanja i slično. Za sad izmišljam izlike kao da mi je muž druga smjena, a nema kome ostaviti dijete, ili je muž na poslovnom putu... Ne znam dokle mogu ovako.
Uspjeh je relativan pojam. Nekome uspjeh znači završiti željeni fakultet,naći posao u državnoj firmi..Nekome je to odlazak u inostranstvo raditi šta god. Nekome je uspjeh skrasiti se i stvoriti porodicu. Nekome je posaditi drvo i očistiti divlju deponiju od smeća...nekome je uspjeh suočiti se sa traumama iz djetinjstva ili sa dosadnom komsinicom... Zato smatram da su ljudi na ovaj ili onaj način većinom uspješni u svom životu. I da nisu uspješni samo oni koji se ni za kakav cilj nisu borili ,bili lijeni u svakom smislu, pa u nekom momentu imaju više kajanja nego ponosa.
Mislim da majke nisu svesne koliko utiče na decu kada govore "videćete vi kad ja umrem, videćete kad me ne bude bilo, ima jedan dan samo da se spakujem i odem i više me nećete videti, ubićete me, dokrajčićete me". Ne znam za vaše majke, ali moja je to stalno govorila kad god bi se naljutila na mene i brata ili kada bi jednostavno bila nervozna zbog nečega što nema veze sa nama decom. Celo detinjstvo sam slušala ovakve morbidnosti i sada kada sam i sama majka ne mogu da verujem kako je uopšte moglo da joj padne na pamet da deci preti time. Ti malom detetu zbog nestašluka (bili smo jako mirna deca inače) pretiš ostavljanjem, smrću i govoriš da će te ubiti, jezivo.