Kako ste prebrodile to što ste se udale i sve prenele u novu kuću? Volim svog budućeg muža i sve što ide uz to, al ne mogu da pređem preko toga da sledećeg Božića neću biti sa svojima već u nekoj novoj kući, sa tuđim roditeljima.... Neću ići da sečem Badnjak sa tatom i braćom, već ću na drugom kraju grada dočekivati isti u kući. Meni je sečenje badnjaka 28 godina neopisiv dogadjaj, a sad shvatam da moram da ga dočekujem u kući...
Kirija, kredit, računi, čekovi za hranu svaki mesec. Plata prosek. Sanjam da imam para da sredim zube, ne za putovanja, ne za provode, ne za gluposti, samo da mogu da se nasmejem.
Ljudi me dosta drugačije tretiraju kad sam sređena i kad nisam i priznajem da mi je zbog toga teško da prihvatim sebe.
Sve se pretvorilo u korist. Roditelji koji slave svake godine rođendane djeci u restoranima profitiraju na rođenoj djeci. Nekad se slavio 1 ili 18, a sada se sve izopačilo.
Upoznala sam osobu koja je bila ista ja. Ista energija, isti humor, isti stil života, isti pogled na svet.. U to vreme je imao verenicu i samo sam se udaljila. U zadnje vreme često zatičem sebe kako razmišljam o nama, a nekad sam samo ponosna što sam ispoštovala njihovu vezu, ma kakva bila. Izgleda da ludim!🫨
Koleginici koju ne podnosim sam nožem malo isekla jaknu.
Koja je fora sa onim otvaranjem usta i telećim pogledom kad vas neko snima posle šminkanja? Jedno je pokazati, tipa zatvoriti oči, okrenuti se sa strana, a nešto sasvim drugo(odvratno) otvarati usta kao krava i praviti neke nakaradne face.
Otac je nakon nepunih 4 mjeseci od mamine izgubljene bitke sa rakom našao djevojku mlađu od mene (25). Osjećam se posve sama u ovoj neizmjernoj boli koja ne prolazi.
Otišao sam da živim na drugi kraj sveta 10 000km od kuće. Osim uže porodice za 4 godine niko mi nije prvi poruku napisao, bez da sam se ja prvi javio. U isto vreme me to i ljuti i daje mi snagu i neki inat da možda nisam pogrešio što sam otišao. Barem stvarno znam kome nešto značim i ko misli na mene. Sve u svoje vreme :)