Prestala sam da slavim rođendan jer niko od mog društva ne slavi svoj, ne samo rođendan nego i bilo šta drugo. Svi su venčali, ali bez svadbe, samo sa kumovima i roditeljima jer im svadba velika obaveza i mrzi ih. Jedino sam ja iz društva pravila svadbu, i svi su uredno došli na moju, ali zato svoju da prave - jok. Jedina sam ja do skoro slavila i rođendan. Svi vole da ih ja okupim, počastim, pozovem kući na hranu i tortu, a onda kad dođu njihovi rođendani niko da pozove ni na kafu. Svi gledaju da olakšaju sebi, što bi se jelte cimali da organizuju nešto, to je obaveza i košta. E pa dosta je bilo, ne moram više ni ja ništa organizovati.
Ovaj brak održavaju tablete za smirenje i rata za kredit.
Nije mi jasno kako neki ljudi mogu piti kafu i čaj bez šećera, da ih bar malo ne zaslade. Probala sam i ne mogu uživati u napitku ako mi nije bar malo sladak. Kao da pijem prokuvanu vruću vodu.
Otišao sam kod psihijatra bez znanja žene i počeo terapiju da budem više pozitivan u životu.
Dečko mi je svekrva. Sve on bolje zna i kako se kuva, objašnjava mi da na pogrešan način čistim, perem. Pametuje i govori mi da njemu treba mnogo manje vremena da opegla i stoji mi za vratom kada nešto radim. Opterećuje me raznim trivijalnostima i sitničav je.
Niko ne može da me ubedi da je imati decu super iskustvo, apsolutno niko, iako su mi deca mojih drugarica slatka nikada ne poželim da imam i ja jedno, mnogi ljudi ne shvataju da neko prosto nema taj instinkt, i na mene apsolutno ne utiču kometari kao "da si trudna imala bi instinkt", "umrećeš sama", prosto ne budi ništa u meni shvatite.
Moja devojka je tokom PMS-a prava maza. Po ceo dan ide za mnom i moli me da je mazim. Čim sednem, ona mi se odmah ušuška u naručje i tako zaspi. Ako se mrdnem, ona se momentalno budi i moli me da je ponovo uspavam. Isto je i uveče. Ne može da zaspi ako je prethodno ne pomazim. Kada je prođe taj period, ponovo se skroz ohladi.
Otišla sam s bivšim dečkom na roštilj kod njegovog oženjenog prijatelja gdje je bilo vise ljudi. Ti ljudi su s vremenom otišli, njegova žena otišla raditi i ostali smo samo nas troje jedno vrijeme. Njegov prijatelj se napio, moj tadašnji dečko je otišao na wc, i za to vrijeme taj njegov prijatelj je prišao meni s leđa i poljubio me u vrat, kosa mi je bila u pundži. Odmakla sam se i počela mucati i izmotavati se. Dečko se vratio i rekla sam mu da mi se ide kuci. U autu sam mu rekla šta se dogodilo, i on me je napao da ja radim problem izmedju dva prijatelja zbog nečega sto je netko napravio pijan. Jako smo se Posvađali. Neko vrijeme sam razmišljala da sam možda u krivu, ali zašto bih bila u krivu ako ne želim da me netko ljubi ili dira bez mog pristanka, muskarac pogotovo. Nismo prekinuli odmah, dečko i ja ali za mene je to bio početak kraja jer sam izgubila poštovanje prema njemu. Da napomenem njegov “prijatelj” je imao oko 40, a ja 20 u to vrijeme. Oni su bili bivši kolege s posla.
Moj muž nikako nije smeo da se oženi. Brak je za njega mučenje jer on je samoživnik nenaviknut na bilo kakve obaveze. Imam zadatak sebi lično dat da ga pritisnem dok ne pukne a onda odlazim. Želim da mu presedne jer me uvikao u sr.nje. A samo sam htela mir, decu i brak. Decu mu neću roditi, mira neće imati!