Muž je privatnik, dobro zarađuje ali stalno radi. Imamo 2 dece. Ja ne radim ali imam neki poslić sa strane koji mi donosi prihod s vremena na vreme. Novac od toga bi trebalo da bude za nesto što inače ne bi kupili /potrošili, ali uvek bi se potrošilo na nešto drugo što je u tom trenutku bitno. Ne smeta mi ali sam počela da sklanjam novac sa strane. Do sad imam oko 10.000e "neprijavljenih". Postaje mi teže da ih pravdam ali ne odustajem. Ovo je moj štek u slučaju razvoda.
Zašto se muškarci tokom seksa ne čuju? Isto kao što je vama privlačno i lepo da čujete žene kako stenju i uživaju isto je tako i nama lepo da čujemo vas. Bilo šta, samo da ne ćutite. Ako vam je već lepo, tako mi je depresivno kad muškarac ćuti tokom seksa.
Nečije pravo lice vidimo tek kad nam ide dobro u životu. Ne kada nam je loše.
Dok sam radila kod privatnika, već sam počela da gubim razum. Postajala sam histerična, svadljiva, nervozna, neispavana, ma sve najgore. Od kako sam prešla u državni sektor, osećam se toliko slobodno i rasterećeno. Odgovorno radim svoj posao, ali ta dva ne mogu da se porede. Treba privatnicima stati na put koliko se iživljavaju. Pila sam čak i lekove za smirenje.
Devojčica moga muža me mrzi jer se oženio sa mnom. Nisam ja bila razlog razvoda njenih roditelja. Stvari koje radi su strašne i potpuno sam razočarana na ovakav odnos koji traje. Na ivici sam da mužu pomognem u toj nameri da je otkači iz testamenta i života. Do sada sam ja bila ta koja je održavala njihov odnos kako/ tako. Mislila sam da ovakve situacije ne postoje i da se to samo u filmovima dešava, a mene baš to snašlo.
Krivo mi je što se moja drugarica skoro svima odmah svidi. Ima harizmu, pričljiva je, drugima bude smešno i kad lupi neku glupost. Ja se raspričam u manjim grupama ili kad mi neko baš prija, inače sam po prirodi zatvorenija od nje. Međutim ona isto tako voli da tračari, gleda samo svoju korist i nije joj problem da slaže da bi postigla nešto. Udaljile smo se kad sam to shvatila, a udalje se i drugi vremenom, pa više krenu sa mnom da se druže. Posle se čak iznenade kako sam zanimljiva, pametna i tako te stvari. To me iskreno vređa, kao da sam mutava i dosadna ako se ne raspričam odmah.
Ja ne verujem da sam se 19 godina školovao (8 osnovna + 4 srednja + 7 faks) za ovako glup i bedno plaćen posao. Ovo sam mogao raditi odmah posle osnovne...
Sramota je čistiti WC, a nije sramota skidati se za OF! U kakvom katastrofalnom svetu živimo...
Gledam jednu svoju drugaricu i iskreno mi nije dosta toga jasno. Gde god da idu ona, muž i dete tu su sa njima i njeni svekar i svekrva. Znači ja još nisam videla da su oni negde otišli sami kao porodica. Još i dok su bili u vezi isto je tako bilo, svugde su oni išli sa njima. Ajde okej je da odu zajedno nekad negde, ali da svaki mogući put idu i oni to mi je nejasno. Svekrva njena im sedi u kući po čitav dan i ona to trpi. Ja evo moju svekrvu volim, extra žena i imamo super odnos, ali opet tako ne bih mogla niti bi ona žena mogla verovatno.
Mnogo mi je teško od kad mi je mama umrla. Prošlo je 3,5 godine ali i dalje osećam prazninu koju mislim da ću osećati čitav život. Toliko nas je sve razumela, opraštala, pazila na nas.. svakim novim danom mi fali na određeni način. Fali mi kao podrška, fali za razgovor, za kafu, čak i za svađu. Stariji brat je skoro dobio sina, primećujem koliko je teško ženi kad se porodi ali ona ima mamu da bude sa njom, da joj pomogne, da odmeni njih dvoje oko nege deteta… primećujem svoje drugarice koje pričaju sa majkama, savetuju se sa njima, zovu ih.. svaki put kad vidim kod nekog u telefonu “mama” srce mi se uznemiri.. Hvala Bogu da one imaju mamu, samo kažem da je meni to i dalje velika rana. Rana koja ne zaceljuje. Blago svima vama sa mamama..