Nikada neću zaboraviti da je neki čovjek pred penzijom prešutio na praksi reći neki detalj oko nekog crteža jednom od najboljih studenata moje generacije. Taj student nakon par godina je otvorio svoju kompaniju i zgrće ogromne pare. A kada god sam ga pitao za nešto, taj momak nikada nije prešutio. Istina jeste da oni koji stvarno znaju i koji su sigurni u sebe, ne kriju znanje. Samo oni nesigurni i zli, to ne žele pokazati.
Ne mogu da se pomirim sa činjenicom sa treba da idem svaki dan na posao i tako narednih 30+ godina. J*beš takav život. Ma da volim posao ne znam koliko, ne želim minimum trećinu dana da poklanjam istom.
Kolega na poslu mi je sabotirao unapređenje. Trebala sam da napredujem na poziciju za koju imam završen master, a on je potegao neke veze i došao na to mesto sa srednjom školom koja ni nema veze s tom strukom. Ok, ispunio si neke svoje komplekse, ali čemu širenje laži po firmi o meni kako varam muža, kako si me nahvatao u akciji na parkingu i još svakakve gadosti? Dobio si poziciju, naćiću drugo radno mesto, ali čemu laži? Šta postižeš? I još sam ja ispala veštica što sam ga prijavila za mobing i unajmila advokata za privatnu tužbu.
Žene su skupe za održavanje. Zbog toga ne bi želio da imam kćer.
Svi kukaju i žale se, kada dobiju dete ostatak društva ga kulira i ne želi više niko da se druži sa novo pečenim roditeljima. A ti isti roditelji nisu nikada pomislili koji je razlog za to. E pa ja ću da vam kažem, nas ostale zaista ne zanima koje je boje kaka vaše bebe, koliko puta je jela i kakila u danu i ostale budalaštine. Normalno je reći da je dete progovorilo, prohodalo al ostalo je zaista suvišno...
Kaže mi drugarica kako su tenesice za trčanje od 100€ skupe i da rasipam novac. Sve ok, ali ona puši kutiju cigara na dan i mjesečno popuši tenesice i pol, pa ja ništa ne spominjem. Ne razumijem ako ja ne komentiram tvoje pušenje, što imaš ti da se interesuješ i komentiraš.
Ne mogu da opišem osećaj kad me otac sačeka na stanici, pa stižemo u našu ulicu i ugledam kuću. Uvek je tu negde i majka. Shvatila sam koliko je to lepo tek kad sam se preselila. Samo nek još dugo ima ko da me čeka.
Bila sam 5.razred, ujutru polazak u školu, a tata stiže iz treće smene i nosi sendvič, ako nije imao pola kile, kaže nije mogao da ga pojede. Rekoh daj ovamo. Sednem za vreme odmora, pojedem lepo sendvič, svi su me zvali Kavurma-Mesara, ali mene je baš bilo briga. Od svih užina, taj sendvič najviše pamtim, jer je bio po mojoj meri. Sad sam napravila isti i poslala sliku tati, da ne brine, ne menjam se 🤣 moj muž misli da imam gliste koliko jedem 🤣
Tačno ću skočiti sa mosta ako još jednom vidim da je neka "cool i moderna" mama dala detetu neko "unikatno ime" poput: Lana, Rea, Dea, Mia, Prkila, Kia, Lara, Kalatea, Adigeja, Dorotea, Tea, Pantelejmona, Ramonda i sl. Već sam čula za treću Prkilu u ovoj godini. Moj mali rođak ima dva druga u zabavištu koji se zovu Šeboj i Junak. Junak, jbt!