Volela bih da se ostvarim kao majka, imam sve uslove za to, predobrog supruga pre svega, ali sad nikako nije pravo vreme jer moram još da radim na sebi. Mnogo puta sam pokazala da sam neodgovorna, grešila sam, a ne želim da neko zbog mene pati. Po meni je fer sačekati, napraviti od sebe bolju osobu pa tek onda postati roditelj, ujedno i uzor.
Toliko sam oštećena zbog anksioznosti i traume koju vučem još od detinjstva, da uhvatim sebe kako se izvinjavam i chatgpt-u i gemini-u kad nešto pogrešim...
Došla sam iz inostranstva. Čekam mamu da mi dođe u posetu. Uopšte se ne radujem nego prebirem po glavi kakva je mater i šta mi je sve uradila, a ona se kao mene uželela. Boli me to sve i volela bih da joj se radujem.
Kažite vi meni jesam li ja lud što nisam hteo reagovati na poglede i pokazanu zainteresovanost dosta mlađe devojke (20 godina), koja je iz fine porodice i fizički mi se sviđa, a to sve iz neke bojazni i nelagode na reakcije njenih staraca, koje inače poznam..
Za sve moje konobare..
POSEBAN KRUG PAKLA ZA ljude koji uđu u kafić i nemaju osnovno poštovanje, naručuje kao da si sluškinja, viče preko pola lokala, onda dođe još njih četvorica, privuku stolice sa susednih stolova, zagrade sto da ne možeš da im pridješ, kad spustiš piće ne kažu hvala, i na sve to kažu a gde je osmeh...
Ostavio je mene koja sam prezgodna, još kao klinka pobedjivala na takmičenjima za modele. Ambiciozna, idem na master i biću naučnica. Ostavio me je zbog jedne debele koja nema upola koliko ja!
Drage devojke, kada upoznate muškarca, pustite ga da vodi a vi budite lagane. U suprotnom će pobeći. Kasnije preuzimate volan. Nema na čemu.
Na pordiljskom sam i puno vremena provodim kod kuće i pratim rts
ljudi moji, toliko gramatičkih grešaka sam primetila, da sam svaki dan u čudu.
Udata sam. Imam i troje djece. Svi misle da imam skladan brak. Godinama raste moje nezadovojstvo. Slučajno upoznam mlađeg slobodnog muškarca ne nadajući se ničem. Samo imamo zajedničke teme.. Desile se dvije noći predivnog maženja i pružanja pažnje s njegove strane. Nikad ovo sve nisam doživjela. Em je dobro em sam zbunjena. Ne želim da prestane.
Uđem u prodavnicu, a ono muzej. Cijene hrane su toliko visoke da mogu samo razgledati i ne dirati ništa.