Ne volim ovo forsiranje sa kućnim ljubimcima... kao svi moramo to volit.
Ja ih ne volim. Mislim da im nije mjesto u kući, ne volim njihove dlake. Ne volim ih mazit niti im tepat. Vi ih volite, al pustite nas na miru.
Isprobavam stvari pre neki dan u butiku, sve stoji kao saliveno i setim se one glupave rečenice: ,,Izgled nije bitan". Samo sam se nasmejala u sebi. Naravno, neće vam pokloniti izgled ceo život, ali je toliko bitan faktor u tome kako vidite sebe i kako se osećate u svom telu. Danas imam oko 20 kilograma manje nego 2021. godine. Pritom, oko 7 kilograma manje od težine koja mi je većinu post-pubertetskog života bila standardna i normalna, čak i pri bavljenju sportom. U proteklih nekoliko meseci sam dinamičnijim životnim stilom, više kretanja, itd. došla do telesne težine koju mi je svojevremeno nutricionista zadao kao idealne za moju visinu. E da, nisam gladna, nisam na dijeti i čuvam svoj organizam. Dođem i obučem italijanske farmerke broj 29, nisu mi male, a visoka sam. Spokoj pri tom saznanju, oduševljenost odrazom u ogledalu... Malo sutra da izgled nije bitan.
Nosim naočare od svoje 6. godine i imam ogromnu dioptriju (-7). Kada god se pogledam u ogledalo bez njih, sve mi je mutno, ne vidim čak ni 20 cm ispred sebe. Pre mesec dana sam bila kod očnog i preporučio mi je sočiva. Kada sam se pogledala u ogledalo, verovali ili ne, zaplakala sam. Od sreće što napokon vidim sebe :)
Devojka se naljutila na mene jer sam u toku odnosa pitao da li će posle ići sa mnom da vidi moje roditelje....
Kad mi nešto počne smetati kod djevojke, najdraži oblik raskida mi je kad se djevojka baš zaljubi, a ja onda bez objašnjenja prekinem sav kontakt. Možda će neki reći da imam komplekse ali ja ne želim da nekoga mijenjam niti da živim sa nekom čije me navike smetaju.
Imam jako loša iskustva sa ženema koje imaju dva prezimena, ne na emotivnom, već u poslovnom smislu. U većini slučajeva, bila je jako teška saradnja. Možda samo umišljam🤔
Imam bebu i malo dete, kućne obaveze su na meni, a pritom imam i posao koji obavljam od kuće. Muž ima ćerku iz prvog braka od 9 godina i hoće da i o njoj vodim računa kada dođe kod nas jer on provede veći deo dana na poslu. Ja smatram da to nije moja obaveza. Kaže da ona nije nikakva obaveza jer je velika i da može samo da mi pomogne oko dece, a meni je muka da pored svih obaveza koje imam moram i o njoj da mislim.
Jako, jako naivno od mene što sam dopustila nekoliko godina mlađem da mi se 'udvara' putem instagrama i da se dopisujemo nekih 10 dana. Pisali smo bukvalno o svemu dok on nije jednostavno 'seen' moju poslednju poruku. Poslala sam još jednu, sasvim normalnu, na koju nije odgovorio. Ružno od njega ali neka mu. Momci, ne radite to. Jednostavno, boli.
Dođe mi da prekinem kontakt sa roditeljima kako bih sačuvala svoje mentalno, a bogami i fizičko zdravlje. Materijalno su izuzetno dobro situirani i imaju puno rodbine sa kojom su bliski, tako da me ne bi grizla savest da će u dubokoj starosti biti nezbrinuti. Ali ovaj teror koji trpim godinama moram da izbegnem jer mi se organizam buni. Imam supruga i decu u tinejdžerskom dobu i njima sam potrebna koliko-toliko normalna.
Kolega na poslu nije radio ništa i šef ga je smijenio. Stavio je mene na njegovo mjesto i sad sam mu nadređena. On je uvrijeđen jer sam ja žena koja po njegovom radi muški posao i priča po firmi da sam spavala sa šefom. Nije svjestan da je meni to što priča nebitno jer moj rad govori za sebe pa ga to još više izluđuje i strašno je bezobrazan.