Uvek smo se peckali oko datuma kada smo se smuvali drugog ili trećeg jula. Drugog smo seli na piće a poljubili se iza ponoći, tehnički trećeg. Mnogo sam je voleo. Volim je mnogo i danas. Puklo je sve.
Prošlo je tri godine a ja i dalje svakog drugog razmišljam o tome. Svaki dan mi padne na pamet. Teško je.
Ne znam kako da se malo udaljim od dobre drugarice. U zadnjih godinu dana, naši životi se poprilično razlikuju jer ja dosta radim na sebi i jednostavno sam prerasla neke razgovore koje sam imala sa njom. Dugo se družimo i gledam je kao sestru, ali ne mogu stalno iste teme da vrtim godinama. Svaki put kad joj spomenem da sam nekoga upoznala, ne bude joj baš prijatno, a ne bih rekla da je ljubomorna, nego je jako navikla na mene. Ostala je u malom mestu i stalno kuka, a kad joj kažem da se pokrene, bukvalno uvek ima neki izgovor. Nije bila takva ranije i znam da je imala probleme koji su je poremetili, i ne bih da sad ispadne da je ostavljam sad kad meni ide super, a kad sam bila loše, ona je bila tu. Jer tako ispada. Samo bi mi prijalo da se ređe čujemo, a ne znam kako da joj to saopštim iako imamo jako otvoren odnos i odličnu komunikaciju. Krivo mi je što tako razmišljam.
Pitam ćerku otkud kasikica ostavljena u tegli nutele, kaže jela sa hlebom. Kažem joj ali hleb nije načet na šta mi odgovara pa zaboravila sam da odsečem.
Opterećen sam sa sto briga već godinama. Društvo koje živi lagodno pa i moja supruga mi stalno prebacuju da bi trebao da se opustim. Radim kao konj, para nikad dovoljno, posao mi je neizvestan, imamo kredit za stan, roditelji su mi stari, za decu nikad dosta para, ma gomila problema. I onda me još nekao napušava što mi nije do izlaska po kafanam i opijanja. Nisam u stanju da se provodim, a nemam ni kad i da hoću.
Ali da mi se dopadne SVEŠTENIK...nemam komentar na sebe.
Otkud ova pomama za krupnijim ženama i devojkama u poslednje vreme? Nemam ništa protiv, da se neko ne uvredi sad ili pogrešno skapira, već nisam znala da toliko muškaraca pale takve žene. Pre sam uvek nekako mislila da sa takvima bi bio retko koji muškarac, znate na šta mislim, nešto u fazonu da je većini to 'odvratno' i da žele neke 'bombe' pored sebe. Znam da svako ima svoj ukus, nema potrebe da mi to naglašavate, već pišem o tome kako sam mislila da je broj muškaraca koji to voli dosta manji.
Nabacuje mi se dobra drugarica moje devojke. Neću reći devojci da im ne pokvarim prijateljstvo. Nastaviću da ne reagujem.
Imam mačku preko 5 godina. Pre godinu dana se uselila devojka i nema problema što se mačke tiče. Pre par meseci hoće ona malog psa kao da to bude njezin ljubimac i samo sam joj rekao da može, ali pod uslovom da mene ne smara da šetam psa. Došao pas, i nije puno prošlo vremena kaže ona meni da ga ujutro izvedem jer nju mrzi. Odbio sam i ona se naljutila i neće da priča. Imam mačku baš iz razloga jer ne moram da je šećem i dobro je ona znala što znači da ima psa, ali tko je ovde lud?
Često maštam o tome da ostavim sve, pobegnem na drugi kontinent i ne javim se nikome više.
Imao sam vezu od 5-6 godina, u kojoj sam se mnogo više trudio od nje, a koja se završila njenim odlaskom u inostranstvo, sa rečima: "Ljubav me ne interesuje, ja sam materijalista, želim da zaradim za stan i da se sredim, možda se i udam ako nekog nađem, zbog papira." Sada, posle 2,5 godine, prvi put zove i izvinjava se što se tako dugo nije javila, da je veoma razočarana tamošnjim životom, teško zarađuje, nije uspela da nađe nikog normalnog za brak, kako sam ja ipak najbolji i poziva me da dođem tamo, pa da nastavimo gde smo stali. Pala mi je vilica od čuđenja, kakva je ovo osoba? Šta bi ste vi odgovorili?