Ucenio sam devojku koja nije htela da dođe kod mene na seks. Na kraju je sve ispalo kako treba.
Sa svojom suprugom sam malo više od godinu dana u braku, a skupa smo više od 10 godina. Od toga 5 godina živimo skupa. Kada smo se upoznali ona je imala 15 a ja 17 godina. Od prvog zagrljaja znam da je to, to. Nikad ni jednu drugu nisam poželio, od nedavno znamo da je trudna. Jedina želja mi je da bude sve ok. Život je lijep.
Ovim putem bih zamolila sve pripadnike muškog pola da se manje opsedaju oko veličine svoga ponosa. Da, bitno je da to na oko deluje ok, ali mnogo bitnije je šta vi umete u krevetu i van njega. Čak i u priči na veče, devojka ne vodi vaš dotični organ kući, nego vas u kompletu. A verujte da nijedna ženska osoba ne nosi sa sobom lenjir, šestar i uglomer. Budite uviđavni u krevetu ili gde god već rešite da se... Obratite pažnju na njeno zadovoljstvo, nosite dobar parfem, brinite o higijeni i to to. Neuporedivo bitnije od santima ili dva gore dole.
Znam ja da keramičari, vodoinstalateri i razni drugi majstori zarađuju više nego ja sa fakultetom iako imam ok plaću za hrvatske standarde (1300€ neto). Ali taj luksuz kad se ustanem ujutro i vidim da je vani šugav dan pa jednostavno ostanem raditi od kuće to ne bi mijenjao za sve njihove pare.
Meni majka skoro da nikada nije radila. Možda godinu radnog staža ima. Nikada nije podržavala da se izlazi iz komfor zone jer je smatrala da se sa tim čovjek izlaže nepotrebnom riziku. Uvijek je željela novac i kada otac nije imao, bila je jako tužna. Kao i većina vas mogao bih je i ja kuditi i govoriti kako je loša. Međutim nikada to nisam uradio jer je ona moja majka i rodila me i čuvala kada sam bio mali. Sam sam se upustio u svijet, sam pronašao poslodavce i stekao iskustvo i sam sebi zacrtao minimum platu koju ću imati. Majka se nikada nije promijenila i dan danas je ista. Ali to ne znači da je ja ne volim. Nije sve u roditeljima kao što većina vas govori. Problem je u vama jer ne smijete sami krenuti i za sve krivite roditelje i od njih očekujete da vam podare raj na zemlji. I opet, nikada nećete priznati da ste slabi jer vam ego radi. To je činjenica, vi depresivni dvoličnjaci!
Moja mama ne vozi i od kad su se moji razveli ona ovisi o drugima koji imaju auto. Ja imam svoju obitelj, i imamo jedan auto jer je meni jako potreban za posao. Ali moram priznati da me mama jako nervira jer stalno traži da ju vozim negdje. Čak i kad ne radim imam obaveza oko djece, ili žena uzme auto ako mora ići negdje dalje. Ona inače živi u gradu i ima dobar prijevoz. Nikako da shvati da ne mogu biti njezin taxi za sve.
Žensko sam, 38 godina, radim dva posla da otplatim kredit za stan i da imam za pristojan život i koje putovanje. Nemam muža ni djecu. Vozim se neki dan sa posla i pitam se kuda mi život ide. Imam super prijatelje, treniram, sve JE ok, ali točno da mi neki normalni zreli tip kaže: evo predbračni, evo prsten, hoćemo 2 djece, skladan život, on da financira- rekla bih DA.
Baka mi je umrla iznenada, nisam mogla ni na sahrani da joj budem. Mnogi mi nedostaje i žalim što joj nikad nisam rekla koliko mi je značila, što joj nisam rekla da je volim i što je nisam češće grlila. Sad je nema i neće je biti, a ja se kajem što nisam više vremena provodila sa njom. Bako žao mi je, čekaj me gore, pa da se ispričamo.
Kada sam joj se prvi put javio, dopisivali smo se narednih osam sati. I tako svaki put. Jednostavno, nismo mogli da prestanemo da pišemo, teme su samo nadolazile, a mi shvatali koliko smo slični. S obzirom na to da studiram u Londonu, trebali smo se vidjeti tek kad dođem na odmor.
Međutim, nakon mjesec dana, priznala mi je da je u vezi šest godina, da joj je trebalo nešto novo, a potom, zauvijek, prekinula kontakt.
Ne mogu da vjerujem da sam poslužio kao “nešto novo”, ali ako joj je to “oživjelo” vezu, sjajno.
Imam 23 godine, radim, živim u malom gradu. Ali ja imam retku situaciju, imam ogromnu porodicu, u kući kojoj žive 4 generacije, nas je 8. Planiram da se osamostalim, da neke planove ostvarim, i kad to kažem ukućanima oni se ne slažu, kako ću se odvojiti od njih itd.. Ja im kažem da u ovoj kući se nikad neću oženiti, niti bilo šta drugo. Ja ih volim sve, ali su nerazumni za neke stvari i moju situaciju, i nastupa svađa. Jeste smešno, ali prababa(94) koja uvek pomiri sve nas i visokim tonom pita sve nas, jesmo li mi živi i zdravi? E onda umuknite svi, pustite dete da živi svoj život, ja njega razumem, ne može da se oženi od nas budala. Ne znam koliko ću još da živim, ali ja bih volela da dočekam to😭volim te nano❤️moja najveća podrška hahaha