Imam drugaricu koja me već duže vrijeme zove da zajedno ljetujemo. Ne bih mogla s njom da provedem 24/7 jer bi to bio pakao. Iritantna je, tjera kontru, posuđuje stvari pa ne vraća, ili vraća prljavo, jede prstima iz tuđeg tanjura. Za kratko druženje i čavrljanje je o.k., ali dijeliti s njom sobu, kupatilo-ne. Ne znam više šta da joj kažem, ali da je ne uvrijedim. Sad sam dobila solidan posao, zna da dobro zarađujem, pa se više ne mogu vaditi na pare. A ona uporna, jer niko iz našeg društva ne bi išao s njom da mu plati.
Živim još uvijek sa svojim roditeljima u ranim dvadesetima. Radim 2 posla, kad sam slobodna čistim po kući i radim ono što roditeljima, sestrama i braći treba. Majka radi svaki dan po 3 sata. Kad dođem navečer kući sva umorna, oni svi sede i na mobitelima su, a kuća u neredu. I onda moram slušati kako su oni umorni i kako je njima teško i kako ih sve boli. A kad ja nešto kažem samo me ignoriraju. Odselila bih se imam dovoljno novaca da živim sama, ali opet me nekako hvata grižnja savesti kako će oni sami bez moje novčane pomoći i kako će reagovati na to zato što po njihovom mišljenju ja nemam privatni život (prijatelje niti momka). Osećam se kao pas na lancu.
Ono što me najviše obraduje u toku dana je kafa kad dođem sa posla.
Imam 22 godine, dolazim iz siromašne sredine, preselila sam se u veliki grad zbog fakulteta koji sama finansiram. Od nedavno sam počela da radim u jednoj firmi za marketing i zaljubila sam se u svog šefa, koji je vrlo imućan i fininasijski me podupire, koji je 17 godina stariji oženjen je i ima 3 dece. Saznala sam da sam i ja trudna i ne znam šta da radim i da li da mu kažem, ako mu kažem moraću da abortiram i prestaće finansijski da mi pomaže. Očajna sam ne znam šta da radim, a želim da rodim to dete.
Ono što je nekima trač, nekome je najgori period u životu. Ne znam kako ljudi ne shvataju...
Kad sam tek upisao fakultet svaka informacija (bilo sa fakulteta, bilo recimo okus peciva iz pekare) je bila predivna. Wow. Svaka zgrada, svaka ulica i svaki čovjek. Odjednom je sestra počela imati probleme s drogom. Sad je bivša ovisnica. Sve mi je bezveze u životu od kako je uništila psihičko zdravlje. Sad, kad za dan pročitam knjigu od 400+ stranica ne osjećam se nimalo lijepo. Sve mi je u životu bezveze, nije mi lijepo ništa. Ali završio sam fakultet.
Bivši mi je pričao da mi grudi nisu zategnute i navukao mi kompleks. Onda sam videla druge devojke sa većim grudima i shvatila da je sa mnom sve u redu, da jedino plastične velike mogu da stoje bez brusa maltene blizu vrata.