Onog momenta kada na mrežama naiđem na reklamu za neki proizvod u kojoj muškarac sa tananim ili devojka sa njanjavim glasićem drže mikrofončić i pričaju u kameru, neću kupiti taj proizvod makar mi to bilo poslednje.
Imam 32 godine i nisam se udala još uvek, imala sam do sada jedno pet veza, sa svima sam raskinula i nisam ostala u dobrim odnosima. Najgore od svega što me mnogi iz rodbine gledaju čudno dosta, a ja znam samo šta sam sve prošla sa svakim od njih. Moji se brinu zašto sam još uvek sama, jedinica sam ali pa i nije rešenje za svakom budalom da se udam koliko da bih se udala.
Ja i muž živimo jedan miran i složan život. Kada imam previše obaveza, a on slobodnog vremena, uvek mi rado pomaže kakav god bio taj posao. Pomaže mi i oko kuhinje i oko dece. Pre neki dan ga je njegova majka, koju sam inače jako volela, našla kako menja pelene ćerkici. Ja sam bila u kupatilu i spremala sam se da kasnije izađemo. Žena se toliko frapirala da me izogovarala sa celom rodbinom, u smislu da sam nesposobna i da se nada da neću više rađati decu. Ona je živela u neko drugo vreme, njoj nije njen muž pomagao i par puta je spomenula da bi pre sebi odsekla ruke nego što bi dozvolila da joj muž pomaže u kuhinji. Ali to je njeno mišljenje i poštujem, a ovo je valjda naše mišljenje i naš život. Zašto moja majka nije loša svekrva i zašto ona svog sina tera da pomaže našoj snaji?
Kolege smo, zaljubljeni smo jedno u drugo. Ja to krijem i kontrolišem, on ima faze kad se pogubi i ne kontroliše, nekad imam osećaj da će se onesvestiti od zaljubljenosti... a druga faza je kad se valjda ohladi, ignoriše me i jedva komuniciramo. Te dve njegove faze se smenjuju. 🤣 On ne zna za moja osećanja prema njemu. Ja sam maximalno hladna prema njemu, iako se iznutra raspadam. Mora tako... jer on ima devojku.
Kad sam bila mala bukvalno sam uvek htela da budem jedinica, zato nikad nisam razumela ove što kažu "rodi još jedno dete da ne bude sama". Baš odrasli znaju kako se dete oseća, malo sutra. Gluposti. Obično se deca nikad ne slažu.
Voljela bi da nekad u životu ja nekom budem na prvom mjestu.
Presmešni su mi današnji roditelji koji se ubiše da smisle deci što neobičnije ime! Ljudi treba da se izdvajaju karakterom, neobično ime nikog nije učinilo posebnim ni boljim.
Pricam o mom gradu, ali ne verujem da je velika razlika u nekim drugim gradovima. Zima je, vremenska prognoza se izveštava na svakom ćošku, telefonu, novinama.. Svi komentarišu ledene kiše, kako ide iz plusa u minus, kako će vekati itd. Ljudi mladi, jaki, sposobni, ispred svojih kuća ni da priđu lopatom i počiste sneg koji je napadao. Dok storiji gore od slika snega. Od mesta gde mi je trebalo 15min sad treba 40min u jednom pravcu i pritom je strašno opasno i teško kretati se po takvim ledenim džombama. Dok kuće ljudi u kojima žive starije osobe, koje se jedva kreću, drže očišćeno i održavaju red ili bar pospu nešto da ne klizi. Omladino, treba da vas je sramota! (izuzev pojedinaca)
Klubovi su za ljude koji žele varati, koji žele pažnju.
Ne zavaravajte se!