Imam samo 25 godina, ali seksualnost mi je potpuno propala usled psihičkih posledica stresova u zadnjih pola godine ako ne i jače. U vezi sam, osećam krivicu iako on ima strpljenja, ko tako mlad može toliko bez seksa? Ne kažem da će me prevariti, ali zadovoljan sigurno ne može biti. Želim ga i ja, ali telesno ne osećam ništa, jer mi je spržen nervni sistem. 🫤
Mislim da je najgore kada ti je sve ravno u emotivnom smislu, bolje i da se zaljubiš pa i nesrećno nego da je skroz ravna crta. Već dugo mi je sve ravno nadam se da će se uskoro nešto desiti.
Moja žena napravi konflikt, svađu sa bilo kim i očekuje da joj držim stranu i budem podrška. Realno, 90% tih situacija sama napravi tako što isprovocira drugu stranu, a razlozi su toliko banalni, glupi, nezreli i detinjasti. Ovo se dešava bar 2 put nedeljno.
Dobila sam otkaz, a radila sam do 9 mjeseca trudnoće i nisu me htjeli vratiti nazad na posao. Jer sad imam djete, a znate kako djeca znaju biti bolesna i morala bi po nekad izostajati sa posla. Sad mi je teško naći drugi posao, kako sad sve ispočetka plus sa malim djetetom baš mi je teško. Muž radi, ali ja sam navikla da imam svoj novac.
Meni je lijepo sa djetetom, maksimalno sam prisutna, kuća sređena, zdravi obroci, trudim se. Ali znam kako ljudi na to gledaju, kao da ništa ne radim i da sam lijena. Ne cijeni se biti domaćica. Želim dobar posao, želim sebe i svoj novac! 😭
Unazad 10 meseci ovaj sajt me tako opušta, pobegnem od svih problema, baš sam se vezala i stalno čitam i komentare...ma sve... Toliko je različitih mišljenja, dobronamernih saveta, nekada i loših komentara... Ali sve u svemu dan ne može da prođe a da nisam ušla minimum 5 puta. Ko god da je osnivač sajta Hvala ti ♥️
Što sve čovjek ne preživi. Kakve sve borbe mora podnijeti. I onda jednog dana ovako sjediš i shvatiš da je unutarnji mir najvažniji. Nije da više nemaš probleme, nego si pomiren sa sobom i svime oko sebe. Valjda je to trenutak kad čovjek doista živi onu sve će proći. I dobro i zlo.
Proklinjem dan kad sam iz stana koji sam iznajmljivala prešla kod njega. Na njegovo insistiranje. Sve da bih plaćala struju, ne pola nego ukupan iznos, čistila, prala, kuvala, plaćala hranu a on bi mi ponekad dao dve hiljade za ručak. Kad se domogao nekih sitnih para, pozivao bi prijatelje i porodicu vikendom na roštilj samo da ja ne bih mogla od posla da se odmorim. Neka mu je na čast. I neka mu se vrati sve.
Mnogo je teško živeti u zajednici. Devojke kad se budete udavale moj savet vam je da ne dopustite da živite u zajednici. Makar živite u 25 kvadrata sa mužem nego u vili sa svekarom i svrekvom. Ja imam poremećene te persone. Daleko bilo. Nek im je daleko moja kuća. Zajednica ubija brak. Uskoro se selim odavde sa mužem. Jedva čekam. Brojim dane...
Mislila sam da je problem u mjestu, okolini ali onda sam se preselila u drugu državu i shvatila da je problem u meni.
Ne znam da li da ostanem u vezi u kojoj momak ne želi da promijeni niti jednu stvar koja mi smeta? Ne zahtijevam puno, da malo više čita jer pravi pravopisne greške i pogrešno se izražava. Da se malo zainteresuje za psihologiju, filozofiju, da nije običan fizički radnik već malo i intelektualni. Pritom glupo lajkovanje na instagramu koje me vrijeđa. Pa makar da pokaže neku empatiju i nešto promijeni, zahtijeva da sve prihavtim takav kakav je i kraj. Pa ne znam koji je to nivo tvrdoglavosti i neflexibilnosti. Treba da se oslonim na sreću kakav će on biti u nekim situacijama budućim jer ne mogu ništa da uradim ako mi nešto zasmeta...