Kao dijete sam jako volio video igrice ali nikad nisam imao računalo niti mogućnost da igram. Tako je prošao i period srednje škole i fakulteta. Tek sa 35 sam se sjetio nekih igrica i kupio ih (ili preuzeo besplatno) i upalio da igram. Shvatio sam da sada ne želim da igram igrice nego samo želim da doživim onaj osjećaj sreće koji imaš kada kao dijete od 14 godina upališ video igricu. Nažalost tog osjećaja više nema a malo sam i tužan zbog saznanja da ga nikad neću doživjeti.
Volim svog muža najviše na svetu😍i posle 22 godine braka❤️Volite se ljudi, jedan je život🍀
Bavila sam se muzikom, upoznala sam skoro sve pevače i pevaviče sa naše scene, ali NIKO nije imao takav pristup kao Džej kada sam ga upoznala na nekom snimanju Novogodišnjeg programa. Za njega sam tada bila neki nepoznati i uplašeni devojčurak, a prema meni se poneo kao da sam njemu ravna. Kulturan, nasmejan, ljubazan, rekao je "Mala, dođi ovamo da te upoznam sa Šabanom i Sinanom, da vide kakvo kulturno i talentovano dete imamo!" I oni su bili ljubazni i fini, ali ta "magija" koju je Džej nosio u sebi, neki tužan, a topao pogled i u isto vreme duh veselog deteta koji je imao, to ne može rečima da se opiše. Ja tada, kao neko ko je imao 16-17 godina nisam bila svesna sa kakvim legendama sedim za istim stolom.
Saznao sam da me žena vara i saznao i sa kim. Razmišljao sam da joj vratim istom merom ali od šoka i tuge odnos sa bilo kim mi nije ni zadnja rupa na svirali. Problem je u tome što je ona divna majka i stvarno ne zanemaruje dete, mi imamo sasvim skladan brak i oko svega se pomažemo i dogovaramo ali ovo će me zauvek proganjati što je uradila i ne mogu je više gledati istim očima. Dogovorili smo se da se ne razvodimo jer će okolina svašta da brboće i da ovo ostane između nas i u dete sam je zakleo da nikako ne dozvoli jednog dana da ono sazna šta je radila jer ne želim da ono snosi taj teret na kičmi. Da li će da nastavi da se viđa s drugim, šta će da radi uopšte me ne zanima, bitno mi je da sačuvamo dete koje ništa nije krivo.
Zaboravila je rođendan moje mame. Ja sam zaboravio da joj se javim ikad više.
Dopisujem se 8 godina s istim čovjekom i nismo se vidili nikad. Kad sam otišla u njegov grad 500 km dalje reko mi nisi se najavila nije se htio nać, a 2 godine iza tog pišemo i dalje.
Obožavam da jedem. Uvijek mogu jesti i nikad nisam sita.
Nervira me kad se na poslu odvojim od kolega da budem malo sama u miru i onda me svi pitaju zašto sam sama, jesam li dobro i brinu za mene kad u stvari ja obožavam biti sama ponekad.
Kada me neko negdje zove ili nešto planiram uvijek kažem dok vidim sa mužem pa ću da javim. On meni ništa ne brani, imam punu slobodu da radim šta hoću i kad hoću, ali prosto prije bilo čega volim da porazgovaram sa njim, da čujem njegove planove, ne smatram to problemom nego poštovanjem. On isto prije nego se bilo šta dogovori uvijek razgovara sa mnom i oboje poštujemo i volimo da čujemo mišljenje jedno od drugog o svemu.