Posle dužeg razmišljanja i dogovaranja sa mužem, odlučili smo se da dobijemo dete. Bebi je tek 4 nedelje i već znam da sam očajna majka. Ne mogu da verujem da sam poslušala muža kad mi je rekao da ću biti divna majka.
Naručio sam preko interneta flašu vode u kojoj je prala noge jedna zgodna devojka. Tu vodu koristim da skuvam sebi kafu.
Ja nisam protiv života u zajednici i nikad nisam bila. Mi svi, porodično, pa čak i naše pređašnje generacije živimo ili smo živeli sa muževim roditeljima. Niko ni sa kim problem nije imao. Svi su se lepo slagali. Možda smo mi imali tu sreću da tako bude. Kapiram da je nekim ženama to pakao i da ima svakakvih porodica, ali mi se ne dopada što većina žena odsečno piše i komentariše kako je to užas, da bežimo od toga itd. Evo, sve i da izuzmem sebe i svoje, znam dosta žena koje isto žive u zajednici i top im je, svi se lepo slažu. Naravno, ima i osoba koje žele da se odvoje, što zbog sebe, što zbog drugih okolnosti i to potpuno razumem. Nikoga ne osuđujem, pričam svoje iskustvo, a i iskustvo drugih ljudi koje znam ili za koje sam čula. Nije svaki život u zajednici bauk i kataklizma. Nekome odgovara, nekome ne i to je potpuno legitimno. Samo ne volim generalizovanja.
Želim vrijeme kada je Edward Maya i Stereo love bilo oličenje glazbenog ukusa.
Gade mi se karijeristi. Pogotovo žene kojima je karijera bitna.
Mene niko živ ne može da ubedi da žene koje nađu nekog bogataša njega zaista vole zbog njega samog, a ne zbog novčanika. Ajde, jedno je kad neko krene npr od nule ili bude prosek, pa se obogati i dalje ostane sa tom ženom uz koju je gradio sve to.. ali u ove priče gde neka ulovi nekog bogatog, ne verujem ni 1%. Slikaju se sa nekim skupocenim poklonima, slave tobože Dan zaljubljenih, pišu hvalospeve o partneru, a to je samo zato što ima kinte. Da nema, takve ga ne bi ni progledale.
Imam prijateljicu koju sam smatrala najboljom, ona studira medicinu i tu i tamo bi ju znala pitat o nekim svojim zdravstvenim situacijama. U zadnje vrijeme smo se malo udaljile tj ona se odmakla od mene. Ja sam je i dalje smatrala svojom osobom br1 no nekidan kad sam imala potencijalno ozbiljan zdravstveni problem nazvala sam ju u 5 ujutro (što nikad ne radim) na što mi je ona rekla da sam prešla granicu i da je taj poziv neprihvatljiv. Boli me jer sam samo htjela njenu pomoć i bila sam uplašena. Što učiniti?
Radi disfunconalne familije i ismijavanja i odbacivanja koje sam doživjela kao djete od vršnjaka napravila sam od sebe “savršenu” osobu. Od karijere, do karaktera, fizičkog izgleda - garderoba, fileri, botox, svaka meni čast, a zapravo sam gušila autentičnu sebe. Tek sada u 29 sam pošla na psihoterapiju i želim biti zdrava, autentična i s mirom u duši.
Treba mi neki tutorijal kako da mami objasnim današnje vrijeme, kakve su današnje djevojke i zašto nemam djevojku..
Mislim da mi veza neće opstati jer je stan od momka uvek prljav, pun vlage i dlaka od ljubimaca. Ne osećam se prijatno kad dođem kod njega a očekuje da tu živimo jednoga dana.