Momak me ostavio zbog druge djevojke, samo je objavio sliku sa njom, to mi je uništilo samopouzdanje, rekao je da je ne voli, a onda se oženio sa njom.
Nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi nose crne naočare na sahranama, pa šta ako su ti se oči nadule od suza, sahrana nije takmičenje u tome čiji je bol "dostojanstveniji"...
Imam veliki strah od vožnje tj.
ne toliko od same vožnje koliko od toga da mislim da neću moċi da odreagujem u nepredvidjenim situacijama (koje se često dešavaju u saobraċaju), da će mi se auto vratiti unazad na uzbrdici, da neċu znati da kontrolišem auto na nizbrdici ako je gužva, da će mi se gasiti auto na semaforu, bojim se takodje za tudji život da mi ne istrči neko dete ne daj Bože, parkiranje Bogu za plakanje i tako u nedogled...mnogo strahova i ne znam kako da se rešim. Imam noćne more kako ne ukočim na crvenom npr. ili se slupam i onda se budim u znoju... Svi me ohrabruju da samo vozim i da će tako strah da mi nestane i svima je naizgled lako, samo meni ne.
Pokušavam da smršam uz teretanu i uravnoteženu ishranu, gledam da unosim proteine, da radim težinske treninge... Međutim muž mi je rekao da je bolje da gladujem i radim kardio jer ću tako biti "sitnija", što je njemu ljepše....
Osećam se manje vredno zato što sa svojih 28 godina nikad nisam imala dečka. Završila sam fakultet i radim. Nisam neka lepotica (po mom mišljenju), ali vodim računa o sebi. Stidljiva sam, povučena, delujem hladno i imam jako nisko samopouzdanje. Svesna sam toga da me to što sam sama ne određuje kao osobu i da ne treba da se osećam manje vrednom zbog toga, ali ne mogu da izbacim te misli iz glave. Želim da se što pre pomirim sa tim da je realnost takva i da u miru nastavim dalje.
Radim prilično lak posao...hotelijerstvo na recepciji.. Posle svake smene se osećam toliko iscrpljeno da zaspim odmah... Ja se stvarno divim ljudima svih drugih branši kojima je posao mnogooo ozbiljniji tipa advokatima, doktorima, rudarima, ma svimaa kojima je i psihicki zahtevniji posao i izdržavaju, rade, idu u teretanu šetaju... Žali Boze mojih mladih godina, a baba.
Kao ženi od 45 godina, strašni su mi komentari na tik toku, ig itd o djevojkama koje, pazite, nose kratke haljine, štikle u izlasku, i još se usuđuju da plešu izazovno, zamislite. 😏 Uglavnom muškarci, a i poneka žena komentarišu "blago kući koju promaše" i još tako neki ružni komentari. Grozno je stavljati u kalup prostitutki djevojke samo zato što su mlade, zgodne, lijepe, pa jbt nek uživaju dok su mlade, zgrožena sam zlom i primitivizmom u narodu.
Na poslu koristim umjetnu inteligenciju, za pisanje dopisa i odgovora na kompleksnije mailove. Svi se dive kako ja to znam najbolje i stručno te kako mi sigurno dugo treba dok tako temeljito i jasno odgovaram. Istina je da napišem mail ili dopis i onda ga jos posaljem umjetnoj inteligenciji na popravak.
Bila sam na večeri sa mojih 6 drugarica, dve se družimo zajedno i najbolje smo drugarice. Jednoj drugarici je bio rođendan i rekla je kako želi da krene u teretanu i na dijetu. Inače ta drugarica je vidno krupna, ima 115 kg. Onda su sve one počele - Nee, ne treba, ni slučajno, lepa si takva kakva si, kome se ne sviđa nek ne gleda, itd. Samo sam ja rekla da mislim da je to dobra ideja, zbog zdravlja, ali videla sam da joj nije prijao moj komentar. Kad smo se razišle posle posla me je zvala i pitala me šta znači onaj moj komentar. Sve drugarice su imale lepa mišljenja, samo sam ja rekla da treba na dijetu. Rekla mi je kako sam zla i zavidna i kako joj nisam prava drugarica. Stvarno ne razumem čemu to, znači da sam je lagala bila bih prava drugarica.