Poseban krug pakla za ove sto zauzimaju 2 mesta u gradskom prevozu, sa kesama, torbama, cegerima.
4. Sam mesec trudnoće, pada mi pritisak dok stojim u mestu, a babe i dede se raširili kao da je njihovo.
Moj dečko ima paralizu, teško priča i primetno je da je osoba sa invaliditetom. Od rođenja je takav. Ali on se meni sviđa karakterno, dobar je kao osoba. Imala sam i lepe momke, koji nemaju nikakav zdravstveni problem, ali su karakterno loši. Moja majka se protivi našoj vezi i ne prihvata ga, jer joj je teško da gleda nekog ko ima paralizu ili nedostatak. Ne smeta mi njegov invaliditet. Jako je dobar, ljudi ga masovno poznaju u gradu i svi ga hvale kao super dečka i ima veliki krug prijatelja, što govori da je dobra osoba.
Moj muž nikako da shvati da kad bi skinuo svoju stomačinu, sex bi nam bio mnoooogo bolji...
Nisam znala koliki je blagoslov imati miran san dok nisam postala depresivna. Muči me mnogo stvari, da mi trenutno nije lekova ne bih mogla da spavam više od četiri sata. Nedostaje mi da sam uveče spokojna i nadam se da ću se vratiti na staro...
Ali ovi što se spremaju za neku svadbu po 3 sata, ja sam se spremila za pola sata.
Dečko prestane automatski da me privlači kada moram da mu peglam garderobu i svrstavam veš na pranje. Jednostavno to nije više to!
Bivši momak radi u drugoj državi. Svaki drugi tjedan je bio slobodan i dolazio je kući, a nazad na posao vozio bi noću. Kad god je odlazio bila sam budna po cijelu noć iako i ja radim ujutro, svakih sat vremena bih mu pisala spava li mu se ili dokle je stigao. Bile su to kratke poruke čisto da znam da je budan, jer me užasno bilo strah da ne zaspi. Nismo više zajedno al i dan danas razmišljam o tome, ne bi to više trebala biti moja briga ali nažalost još uvijek jest.
Realno šta mi vredi da spavam sa ženom koja mi se nabacuje već dva meseca, bukvalno mi se nudi kad mislim stalno na drugu ženu. A ne privlači me toliko da to moram da uradim. A opet ako uradimo bojim se da će me smarati stalno, a ne volim smarače.