Dugujem sebi najveće izvinjenje. Zato što sam trpela ono što nisam zaslužila.
Ne volim cvijeće u kući, imam par orhideja i to je sve. Danas mi dolaze gosti, nose ogromnu saksiju sa nekim cvijećem, to je kao komad namještaja, i govore "Znamo mi da ti ne voliš ovo, ali nam se svidjelo." Malo je falilo da kažem da ponesu kući ako im se svidjelo!
Koleginici s posla sam umesto poklona za secret santu ostavila čestitku sa porukom ove godine si bila loša prema svojim saradnicima pa nisi zaslužila nikakav poklon.
Plakala je ko kiša i neka je.
Koliko njih je samo bilo izje*ano dok su 'spavale kod drugarice'..
Jutros računam da li mogu da platim doručak: 1,79 +0,48.
Imam dva velika kredit, čitavu kuću na leđima. Svako traži nešto, a ja ne mogu da pružim. Niko ne razumije riječ "nemam".
Inostranstvo je za introvertne osobe, meni odgovara, niko me ništa ne pita, niko me ne dira nema ismejavanja.
Jedna baka dok smo ležale u bolnici mi je rekla jednu rečenicu o kojoj razmišljam danima.
,,Srce nema prozor hvala Bogu, pa da mogu ljudi da vide koga držimo u njemu, udaćeš se ti ćerko, ali drugog ćeš držati zatvorenog daleko u srcu”.
Glumi nevinašce a na prvi dejt došla sparenog veša i sveže izdepilirana. Pa ti veruj ženama.
Želim još jedno dete, žao bi mi bilo da sin ostane jedinac, ali se jako bojim porođaja, trudnoće i svega što ide uz to. Nemam lepo iskustvo sa prvim porođajem i oporavkom.