Došla sam iz manjeg grada kod sestre u Beograd da bih stekla radno iskustvo. Par dana sam tu, ni jednom nije rekla da odemo malo na kafu. Po ceo dan sam sama a njoj je bitno samo sa dečkom da se viđa. Odem sama i prošetam ali sam toliko usamljena. Pritom sam i ja kod kuće ostavila dečka sa kojim sam već 7 godina i podržao me da odem, jako se razočarao u nju. Nadam se da će biti bolje kad nađem posao, bar neću biti kod kuće.
U životu je samo bitno postaviti prioritete i tako se ponašati prema važnosti tih prioriteta. Najbitnije stvari staviti na prvo mesto itd, a one nevažne preskakati i ne davati im previše pažnje i vremena.
Želeo bih ovim putem, da ti kažem da mi je žao što sam te vređao.
Što sam te vređao na račun tvog izgleda.
Naravno da to nije tako, ne bih bio zaljubljen u tebe da si ružna.
Voleo bih samo da znam da mi opraštaš sve.
Znam da je teško da se pomirimo, za mene skoro i nemoguće, sa saznjem da si bila sa drugim, verovatno jesi.
Puno vremena je prošlo.
Ja sam slobodan, zato što to želim, ne zbog nemogućnosti ulaska u vezu.
Tebi želim svu sreću i ako imaš nekoga užuvaj u vezi sa njim, kad već sa mnom nisi.
Nadam se samo da si srećna i zdrava.
Ja sam dobio vizu, radim puno na sebi, kao što sam trebao dok smo bili u vezi, manje bih se opterećivao glupostima, ali tako je kako je.
Danas sam išla kod sestre koja je prije nekog vremena rodila dijete i naravno, kao i mnoge žene, nabacila je popriličan višak kilograma tokom trudnoće. Muž je indirektno pokazao da ga je stid nje i njenog izgleda, vidjela sam to po energiji, stavu koji je ovog puta mnogo drugačiji. Uz to, mislim da su roditelji mnogo doprinijeli. Ranije je bio baš blaga osoba, a sad kao da je pokazao neku drugu stranu. Na sve te njegove, da kažem napade, ona je šutila i gledala u njega, a takva nikada nije bila - baš je borbena i energična uvijek. Jako mi je žao. Plašim se da ne stvori neku nesigurnost, strah, manjak samopouzdanja, pa i anksioznost, stid zbog same sebe, a sve zbog tog njegovog ponašanja.
6 godina sam u braku, koji je preloš. Imamo dvoje djece, i vrlo malo vremena kada se ne svađamo. Nekidan sam shvatila da se pola stvari i mjesta ne sjećam nakon rođenja prvog djeteta, jer gdje god smo išli, i šta god smo radili ja sam uvijek plakala, stalno bi me psihički uništavao oko svega. Nažalost, nisam bila mnogo pametna i odlučila sam se i na drugo dijete nakon 4 godine, on je postao gori. Vrijeđanja, ponižavanja, omalovažavanja su postala gora, u trudnoći me je nazivao rospijom, pred našim djetetom. Sad već pravi probleme, opija se, ne dolazi kući. A ja ne znam gdje ni kome da se obratim. Sramota me je moje sramote i što sam ovo dopustila. A najviše jer sam dva bića, nevina i dobra uvalila u ovo sr.nje koje zovem brak.
Šta je ovo ljudi, klinke oko 18 godina su počele u grad da izlaze u gornjem delu KUPAĆEG? Ja stvarno ne razumem, dokle ćete ići? Imate li zrno samopoštovanja? Da li takve devojke promene kad su starije ili je to takav mentalni sklop?
Posvađao sam se s nekim čovekom u saobraćaju, isekao me u vožnji i izašli smo da se bijemo, samo što nije eskaliralo kad je lik podigao nogu, uperio u mene i prdnuo. Ja sam u tom trenutku prasnuo u smeh, a onda i on, i tako se sve završilo bez težih posledica hahahah
Nisam ni bio svestan koliko mi je tazbina finansijski bogata dok nisu umrli i supruga i brat nasledili i podelili. Svaka im čast kako su se ponašali i decu vaspitali.
Udata sam i imamo dete, drugo je na putu. Muž radi van države, ja sam tu u njegovoj porodičnoj kući s njegovim, brinem se o kući i detetu. Obaveza mi je da budem majka, da se posvetim deci i kući, muž nam sve obezbeđuje. Tako je on želeo. Međutim, mnogo me boli jer muž za mesec ipo do 2 koliko bude na terenu nikada ne nazove da čuje i vidi mene i dete. Da mu tu i tamo ne pošaljem sliku deteta ne bi nikada ni zatražio da ga uslikam barem. U toku dana razmenimo par poruka i to je sve. Svoje roditelje nazove otprilike jednom sedmično, međutim mene ne zove nikada. Ako ja nazovem u većini slučajeva se i ne javi ako se javi to bude razgovor od max minute i to je to. Ljudima oko sebe lažem da nas zove i da se redovno gledamo na kameru jer me toliko stid jer nije tako i toliko me to rastužuje, nikome opisati ne mogu.