Kad me mama i tata zagrle i kažu da će biti sve u redu - nema ljepšeg i sigurnijeg osjećaja.
Ne mogu da pondnesem one ljude kojima je najbolji period u životu bio osnovna ili srednja škola i pričaju o tim događajima kao da je juče bilo a mnogi zagazili u tridesete. Zar vam se ništa bolje nije desilo od škole u životu? Ništa niste postigli u životu? Ne znam, meni je iskreno to tužno. Oni su izgleda tada još procvetali i to im je vrhunac bio života. I onda me pitaju: "Zar se ti ne bi vratila u osnovnu/srednju?". Ne, ne bih, lepo mi je bilo i imala sam društvo ali sada mi je život puno bolji nego tada. Imam svoju kuću, dobar posao, svoja kola, muža i decu, i najbitnije od svega imam svoj mir. Zaista nikoga ne zanimaju vaše romanse i događaji iz osnovne i srednje škole!
Studirala sam četvorogodišnje studije petnaest godina. U to su upali: dva perioda obične depresije, brak, dete koje sam jedva dobila zbog raznoraznih zdravstvenih peripetija, jedna postporođajna depresija i izgubila sam oca zbog raka ... Bilo je jako teško ali izborila sam se i nisam odustala. Al svejedno me sramota kad se potegne priča o faksu. Sad kad treba da tražim posao sramota me napisati CV...
Htjela bi uvesti slobodne dane za žene u svojoj firmi kada dobiju menstruaciju ali ne znam kako da to napravim a da ne ispadne da cijela firma onda zna kad je kojoj ciklus itd. Strah me da ih ne dovedem u neugodnu situaciju a zaista imam dobre namjere.
Volim svoju djecu više od svega, ali da sam tada znala što znam sada, nikada ne bih rodila.
Iskreno da vam kažem, sad kad bi mi neko rekao; biraj da li ćeš da spavaš sa 200 devojaka, ili hoćeš samo nju jednu za ceo život, izabrao bih nju.
Moja buduća žena je savršenstvo, ali doslovno savršenstvo, lijepa, pametna, zgodna, zabavna, duhovita. Doslovno moja srodna duša. Jedva čekam 2.9.2023. Z ❤️
S obzirom da su muškarci generalno ružniji od žena, smatram da bi oni trebali da se šminkaju, a ne žene.
Muž je za Dan žena znatno vrijedniji poklon kupio sestri, nego meni. Nisam ništa rekla na to, ali povrijedilo me.
Morala sam da izbacim dve mace na ulicu jer mi gazdarica stana to zahtevala a nisam imala kome da ih dam, niko nije hteo da ih čuva. Ispred zgrade su, dobro su, snalaze se, uživaju u trčkaranju i igranju, ali mene duša boli za njih. Kući kod mojih imam 4 mačke, pa nisam mogla ni tamo da ih odnesem. Imam osećaj kao da sam ih izdala...mnogo mi nedostaju, mnogo! One njihove okice, maze moje dve savršene...