Pomogla sam podizati tuđu decu, sada kao majka dvoje dece nemam nikoga pored sebe. Imam divnog supruga koji mnogo radi, po ceo dan sam sama sa decom. Drugo dete retko ko dođe da vidi. Svakoga smo ispoštovali, nosili i više nego što imamo, čuvali. Naša deca su željna da vide najrođenije. Babe i dede koji su blizu ne gledaju ih. I oni gledaju sebe. A ja kao, ćerka, snaja sve sam dala za sve. Imam ono najvrednije, zdravu decu, srećan brak, divnog supruga. Tuga koju osećam je ogroman. Nemati nikoga. Nakon carskog reza nisam ni od koga dobila ni čašu vode. Nakon izlaska iz bolnice sledeći dan sam kuvala. Dajem se mnogo za moju decu, imunitet pada. Nekada se bojim da se suprug i ja ne razbolimo. Previše radimo, skoro ni ne spavamo. Ali smo najsrećniji na svetu. Mislim da to mnoge boli.
Rekla sam mu da baci slike od bivše skupa s njenim stvarima koje još uvijek čuva ili raskidamo. Više nismo zajedno. Jasno vam je što je izabrao.
Moj život je toliko težak i jadan, da nema gde. Naime, radim kao nastavnica u jednoj školi. Moja prva ljubav, moj prvi dečko, moja prva ozbiljna veza, oženio se posle mene. Njegova ćerka ima 7 godina, predajem joj engleski. Devojka sa kojom me je prevario je od te male majka. Fina i lepa žena, ali kad tu malu vidim, srce će mi pući. Mala je veoma pametna, dobra i vaspitana. Sa druge strane, plašim se biti sa nekim iz okoline da mi se ne desi isto. Da opet predajem nekom detetu čiji mi je otac slomio srce na pola. Serem se u posao, i u svaku sredu kad imam čas sa njenim razredom…
Pet puta su mi bolji frajeri zidari, majstori, automehaničari itd, nego oni ulickani biznismeni, bogataši i kojekakvi tatini sinovi sa besnim kolima. Koliko sam samo videla dobrih frajera u ovim poslovima, to je zlo zla. Top frajeri, još onako prljavi i znojavi, uh. Pozdrav za zgodne i lepe majstore💪
Dala sam otkaz u firmi gde imam platu 210K jer trpim mobing. Rekla mi je pred svima "ma ima da slušaš, za to te plaćam". Sve kolege su mi čestitale, potapšale po ramenu uz bravo, ako si dala otkaz i ne treba to da trpiš. A pred direktorom i njom su svi ćutali kad sam se žalila šta mi radi. Sutra počinjem da radim u pekari za minimalac dok ne nađem nešto u struci. Srećna sam.
Ušao sam na odjel psihijatrije glumeći da sam došao u posjetu a zapravo me samo zanimalo kako je tamo.
Zašto niko ne priča o tome koliko je TEŠKO napraviti dete?!
Treba normalizovati da se javno priča o apsolutno svemu.
Zamislite, zaljubite se onako na prvi pogled kada ugledate tu osobu i mislite da je to to...
A onda kada prođe neko vreme, krenete da pričate, upoznaješ se pa shvatiš da je ta osoba mnogo povređena iz prošlosti od strane pre svega porodice a zatim i bivših ljubavi. Ali, to te ne sprečava da odustaneš iako je on meni rekao da nije za veze i da je odustao od ljubavi, evo on i ja smo zajedno već par meseci. Koliko god me odbijao od sebe, stavljao zaštitni zid, nisam odustajala. I dan danas posle par meseci, ima mana ali ne odustajem, jer ga volim. A čovek kada voli posebno devojka ide do krajnjih granica svoje duše i srca.
Kao sam bio tinejdžer stariji brat je uvijek bio paćenik i koristio to što je stariji. Na tv-u u sobi se gledalo šta je on htio i u suštini sve je uvijek išlo po njegovom jer je eto bio stariji i jači. Jedne prilike sam mu uzeo četkicu za zube i protrljao po testisima i zadnjici i uvijek mi je bilo smiješno kad je prao zube a on debil nije kontao što se smijem.