Mislim da je prava ljubav kad se brineš u svakom smislu za nekoga.
Kad sam se porodila nitko mi nije pomogao, ni oko čega, sve sam sama, prvo mi je dijete bilo. Iskreno umirala sam od straha, plakala svaki dan od svih tih osjećaja i hormona.
To nikad neću zaboraviti i preći preko toga, od tada ljudi su zauzeli dugačije pozicije u mom životu, i po tome se ravnam.
Dugo sam patio i razmišljao o prošlosti, ali konačno sam shvatio da je prošlost samo osjećaj za uspomene, ti dani su gotovi, neponovljivi. Nostalgija ih neće vratiti. Imamo samo ovo sada, čak nemamo ni sutra, nismo sigurni hoćemo se probuditi, imamo ovaj trenutak. Ne kažem da sam krenuo živjeti punim plućima, ali čekam i taj klik. Ovaj mi je došao tek u 29-godini.
Mislim da svako zarađuje tačno onoliko koliko i vrijedi njegov rad.
Ne kontam šta je u tim glavama što mogu tako da ti odgovore posle 3-4 h na poruku a ceo dan su onlajn. Ja sam programer i radim za strance za ozbiljnu lovu i opet stignem ljudima da se javim, pa ja ne mogu da gledam notifikacije neotvorene na telefonu. Nije lako tim ljudima stvarno kad kontaju da su bitni, neke ljude ja uglavnom i zovem samo iz sažaljenja jer znam da ih niko ni na kafu ne cima, a oni meni tako, baš nekulturno. Što je najgore ja sam bik u horoskopu i trudim se max oko ljudi, ali kada jednom završimo onda je stvarno gotovo. Neki ljudi baš ne zaslužuju da prstom mrdneš za njih, ali šta ćeš kad si dobar pa im uvek daš šansu dok ti ne prekipi i onda krenu da se čude...
Drugarica raskinula sa momkom nakon 4 godine veze. Mi nismo u kontaktu skoro 3 godine. Razlog je baš ta njena veza i njen bivši momak. Nakon 3 godine ćutanja, javlja mi se i zove na kafu. Želi kao da se ispričamo. Šta sam ja? Ofinger kojeg okačiš i uzmeš kad ti zatreba. Samo sam joj poslala smajli koji se smije (onaj što plače od smijeha) i blokirala je. Ćao zdravo.
Drage majke koje još uvijek dajete džeparac svojim nezaposlenim sinovima s 50+ godina, a koji ne rade već godinama jer im je svaki posao nedovoljno dobar, molim vas kao boga - jednostano prestanite. Ne govorim vam ovo kao neka frustrirana snaja već vaša unuka, kći tog pedesetogodišnjaka. Oni tako nikada neće odrasti i sve što imaju uzimat će zdravo za gotovo. Jednostavno prestanite.
Blokirala sam svu rodbinu na društvenim mrežama - od kako sam objavila slike zaruka, počeli su komentari od toga kako mi je ružan zaručnički praten, zašto od njih sve krijem i zašto nisam proslavila zaruke.
Slučajno sam dečku uništila 2 jako skupa džempera (merino vuna) koja je kupio u dok je živio i radio u Norveškoj. Htjela sam oprat svo zimsko i pospremiti i nisam razmišljala. Nije se naljutio rekao je da su to samo stvari ali meni je krivo. Znam da su mu to uspomene i htjela bi mu kupiti nove ali komad je skoro 200€, nemam ja te pare.
Uskoro treba da upišem fakultet i svi mi pričaju da čim završim bežim iz ove zemlje, jer ovde budućnosti nema. Ja sam svesna toga, ali isto tako ne mogu sebe da zamislim u nekoj stranoj državi narednih 50 godina. Sve je to lepo, super plata i ostalo, ali ja ne želim da se vratim ovde kad ostarim, a ceo život provedem u tuđini gde nemaš ni brata ni prijatelja... Najviše bih volela kad bi se ovaj sistem promenio i kad bi se ovde moglo živeti normalno, kao u tim državama.