Imala sam groznu šeficu dve godine.
Ono, šefica iz pakla. Sada godinama kasnije svaka ima svoju radnju, i moja je u svakom smislu uspešnija od njene. Zove me za savete i pomoć skoro svakog dana. Pomognem joj, ali uživam u tome da vidim da joj loše ide. Život je lep 🙂
Kao mala sam volela da idem po groblju i čitam nadgrobne spomenike (godinu rođenja i smrti). Ne znam zašto ali mi je to i dan danas zanimljivo, kada se ukaže prilika da treba da idem na grob preminulim srodnicima.
Priznala sam sebi da sam luzer. Sad ću dati sve od sebe pa šta bude...
Krenem da se dopisujem sa dečkom i kliknemo na prvu, nakon tri dana mu umre otac.
Njemu se svet raspada, žao mi je situacije ali i ja se raspadam zbog nesuđene prilike posle mnogo godina.
Da li ga čekati?
Sram me fotografija koje moja majka objavljuje na društvenim mrežama.
Još par nedelja i završava se moj challenge koji sam započeo 1.januara a to je da godinu dana nosim jedne iste gaće.
Osudite me do mile volje. Za svojih 36 godina života, na dva kontinenta, nisam upoznao par koji je od najranije mladosti zajedno (fazon od SS, da su im to jedini partneri u životu) i sada su već preko 10,20 godina u braku, da je žena srećna. Ona je uglavnom tužna i pita se kako je to biti sa nekim drugim. Po pravilu su u takvim brakovima/vezama muškarci ti koji su ljubomorni, control freak-ovi i imaju neku bolesnu fiksaciju. Smatram nenormalnim da neko ima samo jednog partnera u životu, a još nenormalnijim ako su od srednje škole zajedno i sada imaju decu. Tu sreće za ženu jednostavno NEMA.
Volim raditi i rad me čini sretnim i ispunjenim. Zna se desiti da dođem kući uvečer i samo legnem na krevet, ne prođe ni pet minuta ležanja ja sam u dubokom snu. Ne samo što zaradim dobar novac, nego me ta želja za radom stalno dovodila do raznih kompanija i plata mi je samo išla prema gore. Radim i vikendima. Nije me stid ništa raditi iako sam visoko obrazovan. Ljudi to cijene i zato imam i respekta među ljudima, djevojka me voli, prijatelji me cijene, roditelji su ponosni na mene.... Bože zdravlja i pameti pa da nastavim. PS Porodični život ne trpi, uvijek nađem vremena poslije posla da se viđam sa ljudima koje volim, bez ogovaranja i praznih priča. Volim svoj život.
Prestanite objavljivati partnere na društvenim mrežama. Ljudi koji spavaju s njima vam se smiju!
Po mom mišljenju, najžešća mentalna perverzija i verbalni proliv današnjice je stav da je partner nesiguran u sebe ako nema 100% poverenja u tebe, čak i kad flertuješ sa drugim ljudima. Dva kontraagunentaći neprijatne istine vam pobijaju tu tezu. Prvi je da svaki čovek može biti siguran za sebe, a ne i za drugog. Dakle, ja sam eventualno nesiguran/na u tebe, a ne u sebe. Drugi je da se ne može imati apsolutno poverenje u bilo koga 100%. To nema veze sa poštovanjem ili nepoštovanjem partnera, već sa činjenicom da ne možete predvideti svaki naredni korak bića koje ima nezavisan um. Naravno, ne valja ekstrem da se nema nikakvo poverenje, ali doza skepse uvek mora da postoji. Za sve, ne samo za M-Ž odnose. Ne možeš sto posto garantovati ni za sutrašnju vrednost neke valute, a kamoli za homosapiensa. Stavite prst na čelo i zapitajte se u koga imate 100% poverenja? Možda samo, neki, u mamu (evolutivna karakteristika) i to je to. Žao mi je, ali je tako. Neprijatne istine vam se moraju reći.