Moj bivši dečko je mislio da je poseban. Stalno je pričao kako on nije kao drugi muškarci, da on voli drugačije. Kaže on meni ja kad volim ja ne volim kao drugi ja odem kad mi je najviše stalo. Hahaha meni je to bilo tako smešno što on glumi da je on nešto drugačiji, a bar 3 pre njega su furala istu priču. On kao im neke 'mračne' dane kad je ceo dan namrgođen i ja kad ga pitam šta je sad on kao 'ne razumeš ti to'. Posle 6 mes veze je raskinuo sa mnom, ja sam rekla okej, bolje tako. Da bi on počeo da mi se javlja opet sa pričom kako ja ne razumem koliko on mene voli kad je morao da ode. Mislim se druže šta pričaš ti, glumi neko ludilo. Pa onda se opet javi kao falim mu, ali ja ne razumem neke stvari, a? Bukvalno običan lik, nikakve probleme nema, ima 30 god, umislio da mu je život neki film. Na kraju sam ga blokirala svuda, ma ajde bre više.
Niko ne može da me ubedi da je imati decu super iskustvo, apsolutno niko, iako su mi deca mojih drugarica slatka nikada ne poželim da imam i ja jedno, mnogi ljudi ne shvataju da neko prosto nema taj instinkt, i na mene apsolutno ne utiču kometari kao "da si trudna imala bi instinkt", "umrećeš sama", prosto ne budi ništa u meni shvatite.
Već godinu dana sam šef u svojoj firmi a niko, čak ni moja porodica osim mog dečka ne zna za to i zabranjeno mu je da priča. Kao i to dok sam bila običan radnik tri puta sam dobila povišicu i nagradu za najboljeg radnika. Razlog tome je dok sam bila nezaposlena roditelji su mi govorili da sam nesposobna i propalite, prijatelji i rodbina se odnosili prema meni kao da sam niža vrsta, a dečkovi roditelji me ponižavali kad sam se zaposlila jer sam "običan radnik" iako im je i sin isto običan radnik. Da moji znaju da sam unapređena govorili bi da su verovali u mene, a nisu, rodbina, prijateji, dečkovi roditelji bi promenili stav prema meni, (znam jer sam se nagledala toga sa svima njima) a ja nemam živaca da služam licemerje i glumatanje. Za mene se ljudi dele na dobre i loše, kakvi su prema sebi, svojoj okolini, pa i prema meni, a ne prema tome koji posao rade i koliko zarađuju.
Moja sestra ima 5 dece i 6 je na putu. Ima 5 devojčica, trudna je i njen muž je odlučio da će da 'tera' dok ne dobiju sina. Organizovali oni otkrivanje pola, kaže ona 100% je dečak, sigurna je, ima taj osećaj. Oni oboje obučeni u plavo, pucaju od sreće, sve uzeli u plavoj boji. Probuše balon kad ono puf roze boja, ja vama ne mogu da opišem to razočaranje na njihovim facama, kao da nije beba, kao da će imati vanzemaljca. Pa onda plakanje od besa njeno, on ljut na nju jer nije dečak, haos čitav. Ne znam šta da kažem, ali očekujemo za godinu dana 7 dete sigurno i tako...
Došao nam ujko koji živi u Hong Kongu u posetu. Donio svima nama po nešto, isto tako i našoj mački. Svaki dan što je bio tu joj je davao tamo neku njihovu hranu za mačke i igrao se s njome i kad je otišao mačka mesec dana žalovala, tražila ga i mjaukala. Da netko od nas umre mislim da ne bi tako žalovala.
Ljudi moji, u depresiji sam nemam volje za ništa, samo želim prespavati život, majka sam troje djece! Imam 42 godine, ne znam kud da krenem!
Umire mi prvi pas. Poklonio mi ga je otac koga više nema. Pući će mi srce.
Sva "lepota" braka mi se svela na trošenje muževog novca. Odnose imamo tek toliko da on zadovolji svoje potrebe, ne želi da izlazimo, ne želi da putujemo ni sami ni s decom, sve manje pričamo, počeo je čak izbegavati i kupovine sa mnom, ne zanima ga moje mišljenje, jako puno vremena smo razdvojeni jer on radi vani. U suštini moj brak je takav da on šalje pare, ja vamo trošim na sebe, decu, kuću. Tešim se time. Nisam sretna..
Razvela sam se i procvetala. Bukvalno mi je sve krenulo. Brak nam je bio jako loš, pogotovo na kraju... Dete isto tako nesrećno sa nama kao i mi... A sada... Odlično! Dete i ja imamo naš mir, na poslu mi je isto krenulo! Ja sam dobro, srećna, raspoložena... Ljudi moji, ja uživam posle razvoda kao nikad!!!