Ne razumem koleginice sa fakulteta koje na predavanjima i vežbama dolaze u mini suknjicama, kratkim majicama tako da im se vidi pupak, izraženim dekolteom. Nije da to rade da bi sada zavodile profesore, jer zaista imaju znanja i dobri su studenti. Tako obučene dolaze uvek, bilo da nam predavanja drži žensko ili muško. Drugi ekstrem su ove što dolaze u helankama i trenericama kao "za po kući" ili za trening obučene. Muškarci su, naprotiv, uvek pristojno i formalno obučeni, niko ne dolazi u sortsu, papučama, trenerici. Da ne bude da sam ljubomorna, daleko sam i lepša i zgodnija od tih koleginica, imam svoj stil i uvek sam svedeno i lepo obučena. I ovako me stalno odmeravaju a kad bih se obukla kao one mislim da bi im oči ispale. Fakultet nije mesto za isticanje vaših oblina, si*a, nogu i gu*ice niti su helanke i trenerice prikladna odeća za obrazovnu ustanovu. Osim toga, neprijatno je gledati vas. Molim vas urazumite se.
Posle 10 godina patnje da nađem posao u struci, i svakakvih poslova, ima tračak nade da ću uspeti posao koji volim da dobijem. Čekam poslednji krug selekcije, držite mi fige!
Nedostaje mi tata mnogo... Preminuo je pre 24 dana. Još uvek nisam svesna da ga više nema, a mnogo mi nedostaje, ne umem da objasnim ovu bol...
Oženio se!
Aaaaaaaa ubi*u se!!!!
Kako je mogao!!!!
Raspadam se ljudi!!!!
Nije mi dobro, ne mogu da dišem, gušim se!!!
Mislila sam da će mene oženiti, neeeeeeeeee!
Cekam rezultate pretrage na tumor markere i snimanja i kolonoskopiju i gastroskopiju. Nije mi dobro. Tek mi je 35.
Moj tata ima cancer pluća, najviše od svega bih želela da ozdravi 🫶 Moj tata, moj heroj koji se ne predaje 💪💙🍀
Nedavno smo dobili koleginicu 35 godina. Otprilike smo svi u timu tih godina. Nije udata, nema decu. Od prvog dana se nešto trudi i dokazuje na poslu. Pre neki dan je izašla na ručak i zaboravila rokovnik koji stalno nosi sa sobom. Otvorile smo i videle "planove za karijeru". Umrle smo od smeha. Ja sa troje dece jedva čekam kad ću u penziju a ona razmišlja o karijeri i fakultetu. Za 35 godina nije ništa ostvarila ni karijerno, ni porodično a misli da će sad nešto uspeti.
Imam 19 godina i prvi put imam svoju sobu koju sam uredila po svom ukusu. Želim da zauvek ostanem dete koliko sam sretna.
Kako su nam lijepo upakirali blud, razvrat, golotinju, narkotike, nastavi spisak..
Pa čak i za običnu pastu koriste žene u reklami kako peru zube. Samo da eksponiraju žensko tijelo da bi se pasta prodala.
Emisije na TV su nasilne, pune psovki, bluda i odvratnog ponašanja. Zašto to potenciraju od toliko lijepih tema i sadržaja? Zašto dozvoljavamo da se normalizira sve to? Želite li to svojoj djeci? Sve ono sto je normalno i lijepo se degradira. Kao npr dobra ljudska načela, poštenje, odgoj, porodica, ljubav.
Uspjeli su da porodicu sruše. A ona bit svega. Kad je porodica stabilna, onda je i društvo neuništivo. Jako. Ali to se sad posramljuje, samo pogledajte kako se ponašaju prema nekom čovjeku koji je stavio svoju ženu i djecu na prvo mjesto. Ili prema mladicu i djevojci koji se čuvaju za brak. Prema majkama koje su se posvetile istinski djeci.
Prema djeci koja paze svoje roditelje Itd. Sve normalno vise nije normalno, a nenormalno je normalno..
Kada prolazim pored bolnice, svaki put zamolim Univerzum da taj dan svaki pacijent dobije dobru vijest.