Rejvovi su me oslobodili. Prvi put sam se osećala slobodno da igram i obučem se kako želim, da pričam sa nepoznatim ljudima. Uživam u tehnu i ne konzumiram narkotike, ali kad pomenem da volim te žurke ljudi me gledaju čudno. Malo mi je krivo zbog toga, ali kao da tamo upoznajem verziju sebe koja se dugo krila zbog osude i nesigurnosti.
U braku smo 6 godina, a pre toga u vezi 8 god., imamo dve ćerkice i sina. Suprug je divan, poštujemo se i volimo, i stvarno je super sa klincima. Suprug ima privatan posao i lepo je išlo do korone, nakon toga je posao počeo da opada, ja sam primala novac za porodiljsko preko njegove firme. Dok smo imali novca i pravili razne organizacije moji roditelji su bili uvek tu i dolazili su. Kada smo ostali sa primanjima gde je imalo samo za osnovno i trebala mi pomoć oko troškova za decu, moji roditelji su se povukli nakon prvog pitanja za pomoć, više nisu dolazili, retko zvali, a okolo su nas ogovarali, inače su imućni i imaju da pomognu. Suprugovi roditelji su uvek pomagali iako žive od penzija. Kada nismo dobili kredit za povećanje posla, potražila sam pozajmicu od roditelja, nakon toga pretprela svakakve uvrede na svoj i suprugov račun, rekli da se razvedem i odem od njega pa će tek tad davati samo šta deci treba. Ja nemam razloga za razvod. Poštujem ih, i ne znam kako da se ponašam sa njima.
Molila sam Boga da mi pošalje nekog da me voli, pametnog, hrabrog, odanog, da smo sretni. Izgleda da nisam bila dovoljno jasna pa mi je poslao jednog malog ludaka, mog dragog psića ali ne žalim se. I izgleda da se desilo čudo jer sam mnogo smirenija nego proteklih godina, kao da upija taj moj stres. Ne mogu se iznervirati što mi je nevjerovatno.
Ne zna se šta je gore, ovi influenseri što daju savjete po storijima životne kao da su Bogom dani ili te budale što vjeruju da postoje savršeni ljudi. Bože sačuvaj!
Imam 28 godina i nisam našla još nekoga sa kim bih podelila život. Imam sam kratke veze, ali ništa ozbiljno. Imam tetku(mamina rođena sestra) koja me svaki put kada me vidi, bukvalno u prošlih 7 godina, pita kada ću se udati i šta čekam. Moja familija je jako bliska tako da se okupljaju svi bar 2 puta mesečno. Ona je razvedena, muž je prevario sa 15 god mlađom koleginicom, jer se kako on kaže zapustila. Sad je ona našla nekog 17 god mlađeg od nje, koji je ostavio ženu zbog nje, sa njim ima dete i sa bivšim mužem 3 deteta. Stalno su komentari šta čekaš dok si još mlada, dok možeš da rađaš, porodica je najbitnija, udaj se za bilo koga eto zavolećeš ga vremenom... Smučilo mi se više i sad sam joj sasula sve ovo u lice i ona se smrtno uvredila o otišla. Majka neće da priča sa mnom već mesec dana, jedva, kaže kako sam je osramotila, kako sam trebala da ćutim, ma ajde bre više. Treba po 2 sata da slušam njeno lupetanje, ne pada mi na pamet više.
Imam devojku i volim je, ali problem je nastao kada sam upoznao njenu najbolju drugaricu. Ja se toliko ložim na tu devojku već godinu dana, nije nešto lepa, ali ono telo, auu čoveče. Bukvalno mi se digne čim je vidim. Devojci prodajem priču kako mi je dosadno kad blejimo svi zajedno da ne bi skontala i ona stv to misli. Svaki dan d**am na nju i kad bi samo dobio priliku bar jednom da je opalim ne bi razmišljao ni sekund. Ne bi ostavio devojku i ne bih je prevario, ali sa ovom bi na sve pristao. Toliko je dobra da bi je lizao od glave do pete. Mislim da i ona ima neke osećaje prema meni videćemo kako će ići sve. Ali ovo mi je životna želja, bar jednom da je imam.
Zašto se žene svađaju oko karijere i domaćica? Pa nije ni jednima ni drugima dobro. Šta, radiš i imaš svoj dinar, a ne radimo sve kao dr, mr... Sve nas na poslu zezaju šefovi i kolege, koliko njih se samo žali kakve su kolegice zle ili šefovi. Jedino što je dobra plata, ništa više. Prekinite da se svađate oko domaćica i žena koje rade. To ako ubodeš i normalne kolege i šefove, a gde su mušterije, što moraš celi dan da se bakćeš bezobraznim ljudima?
Bivši dečko me je stalno upoređivao sa njegovom sestrom, nisam to više mogla da trpim. Te moja sestra im ovakve nokte, ima ovakvu kosu ovako je zgodna, ovako šeta, ovako se oblači,itd. Bukvalno svaki dan po par puta je bilo kako to njegova sestra radi/izgleda. Kap koja je prelila čašu je kad mi je rekao možda malo više da ideš u teretanu, pa bi imala du*e kao moja sestra. Tad sam mu rekla pa ti onda idi zabavljaj se sa sestrom, na šta je on rekao- pa ja bih, da mi nije sestra.
Užasno sam anksiozna kada treba da odem do nadređenog na razgovor, kada treba nešto da pitam kolege u drugoj kancelariji. U glasu mi se oseti i ispadnem debil. Čak se prepadnem i kad mi neko pozvoni na vrata a nikog ne očekujem. Ne znam kako to da prevaziđem..
Nisu sve svekrve loše, moja me jedino podržala kada sam bila u teškom periodu. Rodila sam dete i imala sam problem sa mlekom. Imala sam previše mleka i to nije bilo samo na početku nego je trajalo 6 meseci. Stalno mi je mleko curelo, beba je dovoljno jela i super napredovala, ali ja sam i pored toga imala previše mleka, muzla sam se i dalje sam imala previše. Beba je već sa mesec dana spavala celu noć, a ja sam ustajala da se muzem jer bi dobila mastitis ako ne. Dobila sam ga više puta tokom tog perioda i išla 100x kod lekara. Nisam više mogla, a svi su govorili da nastavim jedino je svekrva rekla da ne treba da se mučim, da će beba preživeti i bez mog mleka, da je moje mentalno stanje i zdravlje bitnije i da je ona prošla kroz slično. Na kraju se ispostavilo da imam abnormalan nivo prolaktina i da zato imam toliko mleka. Išla sam da primim inekciju da prestanem da imam mleka. Ne mogu vam opisati kolilo mi je od tada lakše. Da nije bilo nje podlegla bi pritisku okoline i ko zna koliko bi nastavila tako.