Mrzim sve i prepun sam gneva. Ne volim ni sebe nešto, mrzim što sam smotan, izgubljem, ne umem da se izborim za sebe, i kad krenem nešto, lako se pokolebam i ispadne smešno. Ne podnosim ljude, ne podnosim bahate, samožive, drčne, ljude koji samo nešto traže i prenemažu se, nerviraju me prepametni, nerviraju me glupi, svi me u suštini nerviraju. Ne volim kad me neko grdi i kritikuje, a mrzim i kad me sažaljevaju, mrzim kad mi nešto nameću i guraju, a sa druge strane želim dobar savet i podršku. Ne znam evo. Jako nestabilno i neshvaćeno se osećam.
Ovo ne mogu ni napisat od srama, ali lagala sam da sam bila silovana radi pažnje i suosjećanja, nitko nije kazneno odgovarao, ali me idalje dubinski sram.
Moderno roditeljstvo je robija. Odjednom je to postalo čitava nauka, te de ovako, te ne smiješ ovo, ne smiješ ono, traumiraćeš dijete, uzmi čim zaplače blabla. Ja želim dijete ali ne želim ga zabavljati non-stop, tolerisati plač i nestašluk i nešto se s djetetom ubijeđivati i pregovarati. Želim biti roditelj u 90tima, idi vani, igraj se, dođi prije mraka, uradi zadaću, slušaj šta ti se govori, ne raspravljaj se s starijima od sebe i to je to.
Zaprepašćena sam koliko ljudi smatra da od žene zavisi pol deteta i da je to stvar gena, odnosno nasledne linije 🤦♀️ Ljudi da li ste realni? Da li ste čuli za hromozome? Da li ste ikad pročitali nešto iz biologije ili ste bežali sa tog časa? Eeej, to se u osnovnoj školi uči! U osnovnoj, jer je OSNOVNO!
Sedim u kafiću i čekam nešto ženu, pa da zajedno idemo kući. Za stolom pored mog grupica od 4 momaka u kasnim 20im (ja sam u ranim 30im) sede, pijuckaju piće i pričaju. Oni su toliko normalni i uravnoteženi da me je taj vajb opčinio jer ga dugo nisam osetio. Vrlo su lepo pričali uz međusobni respekt, bez ikakvog iskakanja u bilo kom smislu. Oduvek sam maštao da imam takvo društvo. Celog života srećem provokatore, one koji se hvale, one koji vole da spuštaju, glasne, materijalne ili intelektualne snobove, prostake, kontraše, nasilnike, čudake. Imam sestru od 27 godina i prvo što sam pomislio je da bih voleo da nađe nekog takvog za dečka/muža. Pitam se gde su se i kako našli - stvarno svaka čast!
Voleo bih da imam novca da mogu ustati kad poželim.
Mogu putovati, igrati igrice imam slobodno vreme.
Voleo bih da imam apartmane za izdavanje i da od toga zarađujem pare.
Evo majka me upravo proziva što sam otvorila bolovanje zbog crijevne viroze, kaže uzmi godišnji! Uzmi ti! Ne može se više ovako...
Ne razumem ljude koji se u teretani posle treninga ne tuširaju! Wtf! Kako, zašto? Kako možete tako znojavi samo da se obrišete, obučete i odete?!
Najviše se volim družiti sa ljudima, koji su uspjeli u životu. Imaju svoju obitelj, posao, zdravlje, da im je sve kako treba.
Odma i ja budem pozitivna.