Nismo se niti dogovarili, ali cura i ja. A sada već muž i žena. Automatski smo se prilagodili pojedinim poslovima u kući. Ja kuham, a ona čisti i sprema. Ali bez onih glupih stereotipa da žena sve mora. Sve dok oboje radimo i trudimo se nema tvoj ili moj posao u kući. Nekada ako treba i sve ću da uradim ali zato brak i cvjeta.
Ostavila sam ga jer prebrzo vozi. Žao mi je ali ne mogu stalno živjeti u strahu.
Prošle godine, 23. marta sam rešila da se ubijem. Napisala oproštajno pismo, u njemu se oprostila od muža, roditelja sestara i sestrica. Sve sam isplanirala, odem uveče u treću smenu i ujutru kada dodjem sa posla izvadim pismo i ubijem se.
Ujutru u 6 tačno me zove sestra kaze "tebi prvoj da javim, trudna sam, daj ime ako bude devojčica "
Sad ta devojčica ima skoro godinu dana, nosi ime koje sam dala i nije ni svesna da je razlog zašto je to pismo spaljeno istog jutra.
Sjedam prvi puta dečku s kojim sam izlazila u auto, on se okrene meni i kaže "pazi kako sjedaš, nije ti ovo Clio", aludirajući na to da ja vozim Clio, a on BMW. Nasmijala sam se jer sam mislila da je samo (glupa) šala. Kad me pokupio kod kuće, ispitivao me čime mi se roditelji bave i tko u mojoj obitelji vozi auto koji je vidio u dvorištu, ajde, i to sam otpisala. Ali nisam prešutjela kad smo sreli njegove prijatelje i on se u razgovoru "našalio" da meni laska što on vozi BMW i da sam zato poletjela. Rekla sam mu zašto bih ja poletjela na njegov 16 godina star, kad moj tata vozi novi. Tu se gospodin ozbiljno uvrijedio i, nakon što smo prekinuli, priča da sam razmažena sponzoruša i da mislim da sam bolja od njega jer mi je tata bogat. Spasila sam se na vrijeme.
Smiješno mi je kad neko misli da je pametniji od mene i da može da me nadmudri. Ja sam ona koja strpljivo ćuti i gleda kako se kolo sreće okreće. Nisam najveća vjernica, ali za moju smirenost i snagu je zaslužan Bog. 🥰
Danas kad sam išla kući hodala sam ulicom iza jednog čovjeka, nosio je dva mala trotineta i kraj njega su išle dvije djevojčice, možda do 5 godina. Pomislila sam u sebi kako je taj čovjek neprivlačan i kako je star, imao je dugu prosjedu kosu, čupavu bradu, vrlo mršav, razmišljala sam kome je on mogao biti privlačan. Onda kako sam ubrzala korak čula sam ga kako objašnjava nešto djeci, objašjavao im je sa toliko strpljenja i ozbiljnosti. Zaista me je bilo sramota mojih preuranjenih zaključaka, taj čovjek je prelijep duhom i divan otac i apsolutno mogu da razumijem zašto se njegova žena zaljubila. Svaka čast za gospodina.
Gledam današnje djevojke, momku zaprijete da je ne smije zaprositi prstenom dok joj to ne najavi da će uraditi da bi ona prije toga mogla otići na manikuru da bi joj nokti sa sve prstenom na prstu bili lijepi na slici koju će objaviti i napisati "Rekla sam DA". A ja sam samo željela doživjeti da me zaprosi, kako god, da me iznenadi, najobičnijim najjeftinijim prstenom. Samo sam htjela doživjeti taj osjećaj, jer toliko sam o njemu maštala. Nije mi bilo bitno ni kakav je prsten, ni kako će to uraditi, a pogotovo kakvi su mi nokti u tom trenu. Na kraju me nije ni zaprosio, vjenčali smo se bez da smo i bili zaručeni, jer eto njemu je to glupost, bacanje para i nema potrebe za tim. U braku smo i volimo se, ali mi je žao što taj trenutak nisam doživjela..
Izašla sam u grad i jedan prijatelj me je pozvao u svoje društvo. Neke ljude sam poznavala, neke sam prvi put videla i svima sam pružila ruku. Svi su se lepo javili osim jednog dečka koji je odbio ruku koju sam pružila uz objašnjenje da ima devojku. Dečka prvi put vidim i samo sam htela da se predstavim jer je to osnovna kultura. Ne mogu da verujem da je neko toliko nevaspitan i primitivan.
Kajem se što sam ikad rodila dete ovako mlada. Da mogu da biram, nikad to ne bih uradila, ni mlada ni kao starija. Nikad nisam imala konekciju sa detetom, oduvek sam ga smatrala i i dalje ga smatram teretom, ali mu to nikad nisam pokazala. Uvek sam tu za njega, ne vičem, ne bijem ga, ima sve što poželi i što mu treba, ali sutradan i da ode od mene, biće mi apsolutno svejedno. Ne, nije postporađajna depresija, samo mi je bilo žao da abortiram jer je moje, eto.
U mom susjedstvu je živio jedan dečko kojeg poznajem od malih nogu, no nikad pretjerano nismo pričali. Tako smo se jedne večeri sreli u klubu i ušli u priču. Ponudio se da me odveze kući i pristala sam. Sjedili smo 3 sata u njegovom autu i pričali o svemu i tako mi se sutradan javi i opet smo se našli. Oboje smo shvatili da si pašemo, ali trenutno nismo za ozbiljan odnos i tako uđemo u kombinaciju koja je trajala mjesecima i bilo je super. Jedne večeri se napio i došao mi pred prozor. Počeo je vikati, dozivati me i svi su izašli na prozor. Drao se kako mu se previse sviđam da bi samo imali sex, da želi sve sa mnom. Nisam znala što reći od sramote pa sam samo zatvorila prozor, a njegov brat ga je pokupio da više ne sramoti ni sebe ni mene. Nakon toga su me svi čudno gledali, ali smo ipak nakon par mjeseci ušli u vezu i zaista nam je predivno, ali su me svi osuđivali jedno vrijeme.