U nastupu besa dečko s kojim sam živela 3 godine me je udario...pogledala sam ga, uzela njegovu ruku, poljubila je i nastavila da sedim i gledam u njega. Malo je reći da je bio iznenađen. Ceo dan i celu noć sam ćutala a kad je otišao na posao, spakovala sam stvari, ostavila ključeve komšiji i otišla kod roditelja na neko vreme. Od tada je prošlo 5 godina. Bar jednom mesečno me i dalje zove a ja mu ne odgovaram...
Radim kao kućna pomoćnica i ima nekoliko kuća u kojima spremam. Ima jedna starija žena sa sinom, taj je toliko neuredan da ne mogu da verujem kako može da spava u onoliko prljavoj sobi. Njegova majka samo govori "da mu je da nađe neku ženu koja će ga naučiti reda". A ima druga porodica sa sinom sličnih godina, taj sam svoju sobu sprema i održava. Njegova mama i baba kažu "od malena smo ga učili da zna reda". Sve polazi iz kuće.
Dosta mojih drugarica sa fakulteta je nedavno diplomiralo tako što su 90% ispita prepisale sa telefona, pametnog sata, na bubicu ili slušalicu i slično. Meni je ostalo još pet ispita i nikad ništa nisam prepisala osim sa ruke neku kratku definiciju ili neko ime koje nisam mogla da zapamtim. Ne mogu da se radujem njihovom uspehu, ali mi jeste drago zbog njih, nisam ljubomorna, i nisu mi one krive što ja nisam završila. Kad sam to rekla mami, ona mi je rekla da treba i ja da prepisujem i da ne bih studirala sto godina da sam i ja prepisivala. Pa studiraću i dvesta godina ali ništa neću prepisati.
Bio sam srećan kada me je prevarila žena. Prvo, jer je našla nekog, a drugo što sam prestao da je volim već sam to morao da glumim. Sada mogu lakog srca da se razvedem. Sve vreme mi je bilo žao da je ostavim. Lik je kvalitetan i lepši od mene, ali se nadam da je ozbiljnih namera i da će je voleti. Zaslužuje nekog da stvori porodicu sa njim. Ja sam u braku shvatio da nisam za zajednicki život. Sve poslove znam da radim (nisam se zato oženio) već sam jednostavno introvert i imam svoje želje, ambicije i bubice. Moja duša traži slobodu.
Mama i tata mi ništa nisu obezbijedili. Plaćali su mi osnovno, odjeću kozmetiku i džeparac za užinu. Upala na budžet pa nisam plaćala fakultet, vozački platila od onoga što sam skupila od 18.rođusa (tad koštalo oko 450€), vozim auto 13 godina staro, podstanar. Poslije faksa našla posao kod privatnika, daleko od struke. Srećna i zadovoljna, jer za sve materijalno što nisam dobila od njih, duplo toliko sam dobila topline, ljubavi, zajedničkih večeri, pozorišnih predstava koje pamtim, usađenih pravih porodičnih vrijednosti, dvije predivne sestre. Ljudi, to je sve što vam roditelji trebaju pružiti, za materijalno se potrudite sami koliko vam treba.
Kod mene u firmi, prva nedelja novembra, podela paketića deci, Deda Mraz. Došli mi kući kad moja baba kaže, potrošačko društvo manipuliše decom. Umesto da se uče strpljenju, sve mora biti odma sada ili 2 meseca ranije. Sad su novogošnji paketići, a sutra kad odrastu onda će se prezaduživati u kredite za gluposti jer će im biti normalno da sve mora sad i odmah da se kupi. Ima čokolada cele godine i nisu željni čokolade ni igračaka a paketić treba da bude nešto što se dobija za Novu godinu.
Jednom sam kao dijete komentirala izgled djevojčice iz škole, kako se oblači kao muškarača i sl. Ona je bila iz siromašne obitelji s puno djece i nije imala za bolje. Brat mi je tada održao takav govor, da mi više nikada u životu nije palo na pamet tako nešto komentirati. To je bilo prije 20+ godina, sramota me mog ponašanja i sad kad se sjetim. Naučio me važnu lekciju. Hvala brate <3
Iz centra za soc.rad sam bio pozvan nedugo posle smtri moje supruge, kada je je moj tada 14-godišnji sin prijavio za navodno nasilje u porodici. Imao sam ubeđenja, a i saznanja da je bio instruiran od sestre i majke pokojne supruge da tako postupi, a po sredi je bila njihova namera da mi oduzmu decu. Radnica centra S.I. me poziva telefonom i kaže mi da je sestra moje pokojne supruge urgirala preko nekoga da se obavi razgovor sa mnom. Na samom razgovoru mi kaže "Nemoj da se kačiš s porodicom M.".
Da skratim, odmah mi oduzimaju starateljstvo nad detetom, S.I. mu kaže da omah ide kod tetke i da se nipošto ne vraća kući, jer mu od mene preti opasnost po život.
U toku razgovora sa stručnim timom, od njih osmoro, niko mi se nije predstavio, a radnik centra M.M. mi kaže kako će moj sin od sada živeti s tetkom i njenom porodicom. Prekidam ga u pokušaju da objasnim da ne postoji "Tetkina porodica". Mogao bih do sutra. Odvojili su mi dete od mene koje sada ne želi da me vidi. Kako spavaju?
Uvek mi je bilo lepo u tvom prisustvu. To si mogao da vidiš po meni i osetiš. Voljeno, zaštićeno, opušteno, poželjno. Kao Boginja. Mrzela sam ali i volela te tempirane trenutke i uvek sam zamišljala kako je tek kad bih bila duže sa tobom. Nemir sam jedino osećala kad te ne vidim i ne čujem dugo.