Odsad se više ne pravdam i ne objašnjavam, nek misli ko šta hoće o meni. Dosadilo mi je, ionako ljudi veruju u verziju istine koja njima odgovara.
Odvratne su mi muškobanjaste devojke i žene, rodila si se kao žensko i ponašaj se kao žensko, da je trebalo da budeš muško ti bi bila muško.
Jako mi je žao što moram svoju dobrotu da ugasim da bih opstao u današnjem svetu.
U kancelariji imamo koleginicu koja je mirna, tiha, nežna.. najvrednija je i najozbiljnija je. Svi ostali su lenji, svađaju se i prave probleme. Jednog dana je ta mirna samo dreknula da smo svi zanemeli od šoka. Zavela je takav red da ju je šef postavio kao zamenika. Sad kad se setim te scene i tog šoka zbog njene reakcije valjam se od smeha. 🤣
Dok sam vozio, primetio sam da jedna devojka trči prema autobuskom stajalištu kao i da je autobus iza mene. Namerno sam usporio kako bih zadržao autobus dok devojka ne stigne na stajalište ☺️
Mama mi je umrla kad sam bila vrtićke dobi i uvijek smo bili samo tata i ja. Mamu znam sa slika, ali je se ne sjećam. Kad sam ja imala 16, tata je bojažljivo priznao da mu se sviđa kolegica s posla, ja sam ga potaknula da nešto pokuša i na kraju su se vjenčali kad sam ja već bila na faksu. Ne mogu reći, nas dvije smo se uvijek lijepo slagale, ali ja sam ju doživljavala više kao prijateljicu jer sam već bila poluodrasla kad je ona došla, nismo nikad živjele zajedno i ona je bila relativno mlada kad su počeli izlaziti (ona 36, tata 47). Neki dan dolazim kod njih u stan nakon stvarno groznog dana, ona me pita što je bilo, ja sjedam za stol i počinjem kukati i ona me u jednom trenutku pogladi po kosi. Ljudi dragi, ja sam se tad raspala. Ona me grli, ja 20 minuta jecam kao malo dijete. Znam da zvuči patetično, ali ja sam tad prvi put (otkako pamtim) osjetila kako je imati mamu. Tata je bio super, ali nisam ni znala koliko mi je falila mama dok nisam osjetila nešto slično.
Moji roditelji imaju nas 6 dece. Najstarije "dete" ima 25 godina, a najmlađe 4. Ostali imamo 20, 17, 12 i 8 godina. Sve češće slušam kako ljudi sažaljevaju moju majku, kako je "protraćila" život jer nema karijeru, oduvek samo brine o deci, i slično, ali ona je jedna jako vesela i srećna osoba koju to sve ispunjuje, osim nas je usput uvek čuvala i drugu decu (od svoje sestre, od prijatelja, komšija), jednostavno voli decu, voli da pravi gomile hrane za svakoga, i to je i želela oduvek. Njena je i želja da nas ima 6, tata je oduvek hteo dvoje. Naravno, verovatno pomaže to što imamo novca, inače bi sve išlo mnogo teže. Ne razumem ljude koji osuđuju. Ne znam zašto je teško prihvatiti da ne želi svako iste stvari u životu.
Bez ljutnje, odbija me kada devojka ima psa ili mačke u stanu. Meni svaki stan sa psima ili mačkama ima neprijatan miris i pun je dlaka. Jako mi je odbojno i odustao sam od mnogih devojaka zbog toga. Verujte da svi osećaju taj "miris" samo ste se vi navikle na njega.