Kako me iritiraju ove osobe što odu vani i prave se da ne znaju svoj maternji jezik. Izvrću reči, krevelje se dok pričaju itd. Te fore možete nekom drugom, kod mene ne pale. Kako oni ljudi što pričaju tečno po par jezika? Kako se oni ne krive dok pričaju i ne izmišljaju toplu vodu? Kad god sam se dotakla te teme sa nekim(i svojom, a i tuđom inicijativom) skoro uvek se nađe neko pametan, pa kaže 'kako su zaboravili' i da je to normalno. Ne, nije. Jedno je kad neko od malena živi u stranoj državi, a drugo kad ode sa 30 godina i sa 40 tobože zaboravi maternji govor. Bežite bre, foliranti.
Kada sam izgubio svaku nadu da ću osnovati porodicu jer sam već imao 45 godina, upoznao sam nju, normalnu, skromnu, lepu osobu... Posle 2 godine mi je poklonila najlepši poklon na svetu- ćerkicu.... Volim te Gago!
Zaljubljena sam u zauzetog čoveka koji ima decu...viđamo se već duže vreme i jedino s njim sam se osećala ovako znam da nije baš najmoralnija odluka, ali ne mogu protiv sebe.
Ne trebam ti ja u životu. Mene radi nemir. Dosadan mi je mir. Jako sam nepredvidiva, strastvena i neobična osoba i to volim kod sebe. Mislim da bi se ti malo uplašila toga.
Jako sam volela svog oca, iako je uvek bio nervozan i grub prema meni, bila sam željna igranja s njim, maženja, druženja... Kad su se on i mama rastali, on više nikad nije pitao za mene. Od nedavno, nakon 20 godina, me počeo zvati, naravno trebalo mu je para. Pomogla sam, čula se još par puta s njim i blokirala ga. Nemam živaca za njega, a iznutra neopisivo boli.
Moj muž nikada ni za jednu drugu ženu u mom prisustvu nije rekao da je lepa ili zgodna, niti je ikada odmerio drugu ženu pored mene. Stalno mi priča kako sam ja najlepša i najzgodnija žena, iako znam da nisam. Stalno mi udeljuje komplimente, bez razloga. Pored njega se osećam kao najlepša žena na svetu, iako sam svesna da nisam. Poneta je da svaka žena ovako treba da se oseća pored svog muškarca, ako se ne oseća onda on radi nešto pogrešno.
Ponekad mi jako smeta što sam inteligentna osoba i brzo kapiram. Lakše bi mi bilo da sam teški tudum.
Smatram da se muško treba javit prvi!! Dala sam mu dovoljan znak a sad je na njemu! Budi muško! Sve ostalo je znak nezainteresiranosti..
Momak me ostavio govoreći ´Ti si previše pametna; previše si za mene’. Rekla sam mu da ide naći manje, ako sam mu ja previše. Neću nikom da se izvinjavam. Nisam se rodila sa diplomama, sama sam se potrudila za njih.
U braku sam godinu dana. Već pet godina vodim bitku sa hormonima, kilogramima i povišenim tlakom. U pubertetu proživjela sam tragediju, umrla mi je majka a otac je bio alkoholičar te sam praktički bila prepuštena sama sebi, te je to uzrokovalo toliki stres da ja danas patim od velikih zdravstvenih problema. Moj suprug i ja smo godinama zajedno i zna moje probleme i vidio je moje promjene u kilaži. I sama sam svjesna da sam deblja od većine djevojaka. Moj suprug me svejedno oženio i nije se žalio sve do nedavno. Konkretno danas ne priča sa mnom jer mu je netko u prolazu postavio pitanje jesam li i koliko trudna. Momci, dječaci, muškarci...ne ženite se osobama koje vam ne odgovaraju na bilo koji način. Nađite sebi osobu koja vam paše kako kasnije to nezadovoljstvo ne biste iskaljavali nad nama koji vas nismo tjerali na ništa, sami ste nas birali a imali ste vremena razmisliti. Osjećam se jadno, izdano, preteško...