Ne mogu vjerovat da mi se ista stvar dešava treći put sa istom djevojkom. Upoznam je, osvajam godinu dana, ona flertuje i daje toplo-hladno signale ali kada treba preći u vezu odbije me uz izgovor da nije za to. Sačekam godinu dana jer mi se baš sviđa, probam ponovo i stupim u kontakt i ona mi uradi istu stvar. Sačekam opet godinu, probam ponovo i evo već primjećujem njeno hlađenje i nezainteresovanost nakon par sedmica dopisivanja, dva izlaska i mnogo flertovanja sa njene strane i slanja signala. Kad sam je htio poljubiti na drugom izlasku, odbila me uz izgovor da ona mene nije ni smatrala partnerom nego drugom. Pa zašto onda daješ signale da jesi za vezu? Ne kontam zašto flertujete i dajete lažnu nadu i vrlo jasne signale ako niste zainteresovani za neki dublji odnos osim dopisivanja i flerta kojim skraćujete dosadu?
Ne shvatam ljude koji jedu peciva iz pekare. To je hrana za siromahe.
Verila se. Bukvalno je sve gotovo. Otkad sam čuo, slabo jedem, slabo izlazim, generalno ne funkcionišem, ništa nema smisla. Bio sam ubijedjen da će nas život spojiti, da ćemo se samo ohladiti od svađe i onda opet pronaći jedno drugo. Ja sam kriv, ja sam odustao prvi jer sam bio ponosan, nisam mogao da pogazim neke glupe stavove i evo me, patim kao nikad u životu. Kunem se, da nisam bio ponosan, oženio bih je do sad. Ovako, ne znam kako ću živjeti sa činjenicom da više nije moja i da moj dom nikada neće biti naš dom.
Toliko mi je teško u duši, nemam kome da kažem. Prošlo je šest godina, još uvek nisam dobila ni pitanje a ni prsten. Radim kao konj, verna kao pas, sa svim teretom životnim sam ga prihvatila i rešila mu sve proleme, odrekla sam se mnogih stvari, postajem da budem umorna, a vreme mi prolazi. Da li više ima smisla biti dobra, poštena žena u ovom vremenu. Ne možeš se osloniti više na muškarca, ako li je to više uopšte.
Upoznala sam 8 godina starijeg dečka iz Bg, viđali smo se, pisao mi je non stop, uvek bio dostupan. Sve to je trajalo oko mesec i nešto. Bio je toliko divan da čak nisam imala potrebu ni instagram da mu tražim. Odjednom je prestao da mi piše, nestao. Posle tri meseca ga se setim i jedva nađem na instagramu, vidim oženjen i dvoje dece. Na slikama sa ženom pršti od ljubavi u opisu. Da li da joj kažem istinu? Obe smo prevarene (pritom on je debeo i fizički 0, ali jako šarmantan). Obe smo mis za njega.
Uopšte ne žalim one osobe koje izađu povređene iz veze, a onda zavlače narednog partnera. To što je neko VAS povredio, ne znači da treba da kažnjavate nekoga ko nije ništa kriv, samo da bi lečili svoje komplekse i frustracije. Ježim se kad čujem da je neko ušao u novu vezu samo kako bi preboleo, da bi pokušao, da bi ovo, da bi ono. Fuj, to nije nikakav izgovor i presmešno je. Treba skupiti mu*a i preboleti, pa onda krenuti dalje. Takvim osobama treba skinuti kapu, to su legende. Najlakše je sprdati se sa nečijim emocijama. Nikada u životu neću imati razumevanje za takve i spadaju mi u jednu od najgorih vrsta ljudi. Očekujem glupe komentare i izgovore, ali zabole me, laprdajte do sutra. Pozdrav normalnim i razumnim osobama na ovom sajtu, koji realno komentarišu. 💪
Bila sam zakleti protivnik da ikada išta imam sa bivšim momcima mojih drugarica. Dok nisam slučajno videla momka od moje drugarice golog. Nisam prestajala da mislim o njemu. I čini mi se da sam malo manipulisala njom da ga ostavi. I dočekala. On šokiran, a ja nezasita.
Upoznala sam muškarca koji misli da su žene koje imaju malo veće stidne usne, odnosno da je razlog tome njihova promiskuitetnost (da se lepo izrazim za razliku od njega). Kaže postoje one koje su takve fabrički i one koje su se puno… pa im se rastegla. Čovjek ima 30 godina.
Danas je 18 dana od kako nisam zapalila cigaru. Nakon 30tak godina pušenja 10-15 cigara na dan odlučim da ne mogu više voditi borbu sa okolinom i stalno tražiti pogodno vrijeme i mjesto da zapalim. Živim u zemlji gdje je pušenje zabranjeno na javnim mjestima i gdje na pušače gledaju kao na kriminalce. Pišem ovo jer me hvata kriza i bojim se da ću pokleknuti i zapaliti pa kud puklo.. S druge strane 18 dana nije malo.
Oduvijek sam bila mirna i tiha, nikada se momci nisu lijepili za mene. Jednostavno onaj tip osobe, sa 20 našla prvog momka i udala se nakon par godina. Sada sam mama dvoje djece. Imam skladan brak, muž je dobar, perspektivan, sve što zaradi ulaze u našu porodicu ili naša putovanja. Sada sa 30 godina nikad nisam izgledala bolje, počela sam da shvatam način na koji lijepe žene manipulišu muškarcima. Sad sam sređena tip top, koleginice se pitaju zbog koga se tako sređujem i zašto ali sam shvatila da je tako život lakši. Pametna sam uvijek bila, obrazovana i načitana, ali nije mi to puno pomagalo. Sada kada treniram, pazim na ishranu, garderoba je uvijek na mjestu i upečatljiva lakše dobijam sve, od svog muža (sa kojim je seks nikad bolji), preko običnog taksiste, kolega na poslu... Muškarci padaju na lijepe žene, i ne neću prevariti svog muža samo jednostavno lakše je kroz život koračati u haljinici i štiklama.