Bolje biti prevarena žena nego ljubavnica. Ljudi na prevarenu ženu koja oprašta gledaju sa saosećanjem, ne može zbog dece, voli ga, finansijski joj sve pruža, dobar je prema njoj samo, eto takvi su muškarci. A ljubavnice su one koje se ponižavaju, ne vole sebe, pristaju na mrvice, glupače koje se nadaju razvodu, stići će ih kazna jer uzimaju tuđe.
Njegova cura mu stavila komentar na slici "moj". Ja joj na to odgovorila "naš". Raskinuli su.
Upravo sam naišla na video gdje žena govori da je nemoguće raditi u kolektivu gdje su sve žene i nema muškaraca. Ja sam slično mislila, dok se nisam zaposlila. Završila sam mašinstvo, krenula sam raditi kao jedina djevojka u kolektivu od još 6 muškaraca i jedina sam bila magistar. Najviše zla sam vidjela od kolega koji su bili sa mnom u kancelariji tj. od muškaraca. Toliko ljubomore, zavisti, podmetanja nogu, cinkanja u životu svom vidjela nisam. Kolegice iz drugog odjela su shvatile koliko me sabotirraju pa su me u određenoj mjeri branile, koliko su mogle. Jedan kolega je slagao poslovođi na mene da sam rekla da ništa ne radi, drugi je bio ljubomoran i nije dao čak na telefon da se javljam, treći pričao gazdi kako sam nesposobna kad je zapravo vidio koliko znam i mogu, četvrti išao po firmi i ismijavao se, zajedno s kolegama iz pogona samo da me ocrni jer mi nije mogao naći drugu manu vezanu za posao itd. Ima svega i kod žena, al meni su više prisjeli muški definitivno.
Gotovo sve drugarice su u dugim vezama, većina ima i decu ili čeka dete. Osećam se toliko usamljeno, jer sam došla u situaciju da bukvalno nemam sa kim da popijem kafu, prošetam, a o putovanjima tek da ne govorim koliko ista nisu izvodljiva. Imamo po 30 godina i znala sam da će kad tad doći ovaj trenutak, da se tada menjaju prioriteti ali opet mi je teško. Ja nekako čitav život nemam uspeh u tim vezama. Posao mi ide, ali ljubav ne. Osećam se mnogo loše i da bukvalno gubim sve ljude oko sebe, jer se više ne uklapam u način života koji oni žive.
Ne zovem ljude na svoju slavu koji istu ne slave, a vole da ide kod drugih da se najedu i napiju. Nisam budala i neću dozvolite da me budalom mufljuzi prave, mnogima sam u lice rekao jer me pitali zašto ih ne zovem, a ostale zovem? Ja kažem, jel slavite vi slavu? Pa ne, ovo ono moj deda nije slavio bla bla, a ja odgovorim epa kad kreneš da slaviš i pozoveš me, uzvratiću ti rado.
Najveće g*vno u životu sam pojela što nisam slušala starije koji su mi govorili da ne tražim oca detetu već da sebi prvo nađem muža koji će postati otac mog deteta.
Osoba koja je rođena u kući punoj mira je previše naivna da vidi koliko je svet zapravo okrutan.
Kolega i ja imamo potpuno suprotan ukus što se tiče parfema. Kada god neko od nas dvojice dobije na poklon parfem koji mu se ne dopada (ispade da je često), samo donese ovom drugom i zauzvrat dobije neki iz "arhive" poklonjenih i neželjenih. Cela procedura nije nijednom omanula do sada, tako da ne znam za bolju i stabilniju saradnju.
Imam 23 godine i prošli mjesec sam obrisao sve društvene mreže. Telefon mi je bukvalno samo telefon. U početku ogromna anksioznost, hvatao sam se za džepove dok sam čekao zeleno svjetlo na semaforu, konstantan strah da nešto propuštam ili da će se nešto desiti mimo moje kontrole. Danas me čine srećnim vjetar koji mi dodiruje lice, pročitana knjiga, tuđi osmijeh, sjedenje na klupi pored rijeke i oni mali razgovori sa starijim ljudima na ulici. Sa sigurnošću mogu da kažem da mi društvene mreže uopšte ne nedostaju i 90% sadržaja na koji sam trošio sate svog dana se uopšte ne sjećam. Mislim da smo se kao ljudi otuđili jedni od drugih.
Sa devojkom sam u vezi 6 meseci i nikad je nisam video pre bez šminke. Uvek se šminkala i prelepo izgleda tako i nemam nikakav problem da se devojke šminkaju ako to žele. Jedno veče je prespavala kod mene, otišla je do kupatila da skine šminku pre spavanja. Ljudi moji ja sam doživeo šok, ne znam kako bih to nazvao drugačije. Ja nju volim sad i kako god da izgleda mi je manje bitno. Nije da kažem ružna, ali je to skroz druga devojka, ne znam kako sam iskontrolisao facu. Celu noć nisam spavao, jer sam imao osećaj kao da nisam sa njom, ne mogu da verujem da je to toliko drastična promena. Žene vi ste umetnici, što možete da uradite pnimkom ja ne znam da li bi znao neki slikar. Naravno da joj nisam ništa rekao, počinjem da se navikavam na te nagle promene.