Veoma me nervira što se na ulogu domaćice u današnje vreme gleda kao na nešto negativno. Domaćica sam svojom voljom, imam troje dece i meni je lepo. Po društvenim mrežama vidim kako feministkinje, koje treba da brane sve žene, neovisno o boji kože, seksualnosti, zanimanju, osuđuju domaćice. Imam fakultet, ne radim i odlučila sam da se posvetim deci. Za mene je bogatstvo izvesti decu na pravi put, da budu dobri, pošteni i vredni ljudi. Znala sam ceo život da želim tako, a fakultet sam završila samo iz ljubavi prema nauci, iako ne planiram time da se bavim. Možda ću se baviti kada deca porastu. Inače, muž mi je divan i u svemu mi pomaže i podržava. Ima dobru platu i kada platimo sve troškove, ostatak plate daje meni da trošim gde i kako želim. Nikad mi ne prebacuje da on zarađuje, što te žene žele da kažu. Volim feminizam, ali za neke stvari su isključive. Biti domaćica je super ako imate dobrog muža. Samo bih da dodam da mi deca ne idu u vrtić, već sam im skroz posvećena.
Šta ljudima nije jasno ako kažem da ne ljube moje dete (bebu) u ruke i lice? Ovo treba biti OBAVEZNO PRAVILO za svu decu od rođenja pa sve dok to sama ne budu znala da kažu. Apsolutno niko, ni baba ni deda, ni ujak ni tetka, a kamoli neko dalji, NIKO nema prava da se ljuti ako roditelji ne dozvoljavaji ljubljenje svog deteta. Ovo nije molba, ovo je apel, NE LJUBITE DECU (BEBE) U RUKE I LICE osim ako niste roditelj tom detetu!
Zaljubio sam se u njen glasan smeh, sve dok nisam shvatio da se iza njega kriju godine potisnutog plača.
Tada sam je zavoleo!
Kako neki trenuci ostanu u sjećanju. Kad sam imala 15ak godina, ja i drugarice se vraćamo iz škole, hladno, tmurno vrijeme, pričamo i ja ugledah jednu stariju plavu gospođu, otprilike 70ih godina ali jako njegovanu. Dotjerana, kosa do ramena, bijeli kaput i cipele, baš dama, jednostavno je zračila ta njena pojava da nisam nikog drugog primjetila osim nje. I kad je prošla pored nas pomislih "kako lijepa žena.". I evo ne znam što sam se sad sjetila baš tog momenta, imam 45 godina a kao da sam je juče vidjela.
Ako niste doživjeli traume kao djeca, ako se niste brinuli o bolesnim članovima porodice, ako niste sahranili majku ili oca, brata, sestru, ako se čitav život borite a nije bolje, naravno da ćete reći "budite pozitivni, biće bolje", bla, bla. Shvatite da su neki ljudi rođeni da preživljavaju a ne da žive.
Boli me što će prema nekoj biti baš onakav kakav meni nije bio...
Stvarno ne razumem ljude koji prouzrokuju te ,,fabrikovane haose“ u vezi, samo da bi testirali partnera hoće li ostati.
Time rizikujete da izgubite osobu kojoj je stvarno stalo do vas, zašto rizikovati?
Zar ste toliko nesigurni?
Nije smela da zadrži dete. Rekla mi je mora na abortus. Ja nisam mogao da utičem na nju. Sve mi je bilo čudno zato što je to želela i stalno pričala o detetu. Uradila je to i posle tri dana na nekom događaju se veseli i igra kao da ništa nije bilo. I tada mi je bilo jasno, a tek sada posle svega, da to dete nije ni bilo moje. Morala je to uraditi jer nije bila sigurna čije je. Svaka joj čast i neka joj Bog oprosti.