12 godina reč nisam progovorila sa svojom sestrom jer sam je uhvatila na gomili sa bivšim mužem. Drugarica mi nedavno pokazala njen post sa njenog instagrama u kom priznaje kako se duže vreme bori sa kancerom i ide na hemijoterapije, kada sam videla kako izgleda nešto je u meni puklo i odlučila sam da je pozovem da je čujem, rekla da želim da se vidimo, bila je presrećna. Kad smo se srele, to je osećaj koji se ne može opisati rečima. Onog dana kad bude otišla na onaj svet nikad sebi neću oprostiti što sam bila takva kučka da je toliko godina ne nazovem i što sam sebi dozvolila zbog jednog gada koji nas je zaveo da u kantu za đubre odu moje i njene uspomene, najlepši trenuci kroz koje smo ona i ja prošle, pa i oni loši koji su bili. Mrzim sebe iz dna duše.
Ostavio sam dete i ženu zbog druge. Znam, posle j nema kajanja ali me osećaj krivice razjeda. Nedostaje mi ćerkica, nedostaje mi porodica. Bivša žena se promenila, sada je upravo ono što sam našao u drugoj ženi. Znam da je za osudu ali znam i da u životu ništa nije 100% i da ljudi greše... Ja sam grdno pogrešio i sada snosim posledice😞.
Imam 27 godina, ne volim da se družim sa negativnim osobama, ne volim da budem i bilo kakvom društvu osoba koje osuđuju bilo koga na bilo koji način, ili bacaju neslane šale na nečiji račun, smatram te osobe manje intaligentnim, moji mi često zameraju zašto ne sedim, sa ovom ili onom komšincom, tetkom vlastitom tetkom, ili strinom, i oni znaju da ne želim bitni prisutna gde se i mačka omalovažava a kamoli neko ljudsko biće koje život nije mazio, i iskusan je sa svih strana.
Tetka je kometarisala ženu koja se razvodi od muža sa kojim ima 4 dece, rekla je da je nemajka koja razdvaja decu od oca, da je nemoralna, da ove današnje žene neće ni šamar da pretrpe za svoj brak, TETKA VELIKO SI ĐUBRE OD ČOVEKA.
Ne razumem ljude koji nemaju bukvalno nikakvih hobija, koji vam posla/škola/faksa ne rade apsolutno ništa. Ne čitaju, ne gledaju filmove i serije, ne bave se nikakvih sportom, ne uče jezik, ma bukvalno ništa. Kako možeš doći s posla i blejati u zid, ne razumem...
Kolega dosađuje s bivšom devojkom. Priča o njoj, kaže da je obrazovana i stalno ističe da je taj faks težak, a oni nisu zajedno deset godina. Ona se udala, odselila, on i dalje o njoj. Ne kapiram što čovek smara o tome, umesto da se posveti svom životu.
Drugarica mi je rekla da krijem muža i dete, jer pazite ovo - ne izbacujem slike sa njima na društvene mreže!
E pa draga moja, život se živi offline, i nama je super što ne moramo nikome da se dokazujemo!
Počinje već da me nervira to što se u prodavnicama sve manje i manje mogu kupiti "normalne" farmerke/pantole/hlače. Gdje god pogledam to su modeli koji vise do zemlje. U struku i kukovima ti pristaju, ali moraš nositi cipele sa platformom da se ne bi vukle po zemlji. Ne razumijem kako to ljudi (djevojke) uopšte i nose? Isprljaju se, smoče, da ne govorim o tome da se i pocijepaju konstantnim povlačenjem po zemlji i stanjem petom na krajeve. Meni je praznik kad ugledam normalan kroj, ili do članaka... Nije mi jasno. =/
Svakom svoje, da, ali želimo i mi ostali, koji ne volimo taj kroj, da imamo opciju i za sebe.
Počinjem da uviđam da sam se zeznuo u izboru partnerke... Stradali su mi amortizeri na autu i imam još par stvari da sredim, ukupna cifra je oko 3 hiljade eura. Za mene je to normalno održavanje, auto je star 12 godina, ali zbog toga neću imati za letovanje koje smo planirali ove godine. Za moju suprugu je to razlog da ne govori sa mnom par dana, a onda reši da dižemo kredit pa mogu da radim i vikende do leta pa ću ga otplatiti... Mislim da ja treba dobro da razmislim šta dalje.
Dolaskom Rusa i Ukrajinaca moj mesečni zakup poslovnog prostora je skočio sa sa 400e na 1000e + troškovi. Mesčno sam sam na lokal tršio 1200e + parking mesecna karta 50e + 150e na gorivo jer se u gradskoj vožnji najviše troši i na sve to obroci dok si na pauzi mesečno oko 200e. Za jednog IT stručanjaka je bilo previše da bacam 1500 evra mesečno pritom sam plaćao kiriju za stan 350e, troškove oko 120e, gde je tu život 800e kad sve saberem niko mi nije garantovao 3000 e zarade da bi ja naredni mesec opstao. Odlučim se da otkažem poslovni prostor i stan, vratim se u svoje mesto i od kuće krenem da radim. Ne sekiram se toliko, radim koliko mogu, uštedim 1700-2000 evra, uštedeo sam dosta novca od 2023 god sad mogu kupiti neki manji lokal u NS-u ili BG-u ali nešto ne želim ta gradska buka i tempo života mi više ne prija tako da tih 1-2 sata što sam gubio u putu od stana do posla traženje parkinga sad iskoristim na trening.
Prirodno imam tamnu kosu, i zaista sam zadovoljna sa sobom, gde god da odem imam pažnju suprotnog pola. Majka me uporno ubeđuje da se ofarbam u svetliju boju kose, da promenim nešto na sebi. Misli da je moje nezadovoljstvo sobom uzrok tome što nemam nikoga. Možda njoj ovakva kakva jesam nisam lepa, ali meni je važno da sebi jesam i ne želim da se menjam da bi lakše našla nekoga ako ofarbam kosu. Meni je to van svake pameti. Takva sam kakva sam, kome smeta ne mora da me gleda, a onaj ko me voli treba da me voli takvu kakva jesam, prirodnu. Ne želim da pravim od sebe nešto što nisam.