Svako neka misli šta želi, ali ja ne smatram normalnim ove osobe koje ne mogu da se pomire sa činjenicom da ih neko neće, pa navaljuju iznova i iznova da smaraju osobu sa kojom ni nisu imali nešto. Ako vas neko odbije u bilo kom smislu i pokaže nezainteresovanost, koji k smarate?
Volela bih da se tik tok zauvek ugasi. Danas je svako dao sebi za pravo da glumi doktora, psihologa, učitelja itd. Kada će ljudi shvatiti da smo svi različiti, da svi gledamo svet iz drugačije perspektive, da niko od nas ne živi isto, da svi imamo neke probleme, muke i nevolje u svakodnevnom životu. Tik tok je s početka bio zabavan, ali ovo je otišlo predaleko. Ljudi nemaju obraza izbacuju šta stignu, devojke se ponizavaju, pevaju pesme u kojima se vređa ženski rod, momci se snimaju uz ženske pesme prave neke grimase….
Influenseri (ako ih uopšte mogu tako nazvati), prikazuju neki nerealan život, neke bajke i kako im je sve lepo u životu a zaista sam sigurna da to nije tako i taj sadržaj gledaju deca koja se verovatno pitaju što i njima nije
tako u životu. Smatram da svako od nas treba sam da se izgradi kao ličnost i da ima svoj lični stav za sve u životu, a ne da mu tik tok nameće mišljenje. Ta aplikacija će nas oterati u ludnice, ako već pojedince i nije…
Pitam se, zašto ne može da bude onakav kakav je bio na početku veze? Zar njemu ne nedostaju naša maženja, poljupci u svakom trenutku? Nisam se promenila, i dalhe ga štipnem, poljubim u prolazu. Ali on je tako odsutan, pravda se poslom i umorom. Ne znam šta da radim. Za mene koja voli sve otvoreno i jasno, bez zagonetki - ovo je mučenje. Nema bezobraznih pogleda, smeha, zadirkivanja, ničega više nema. A zajedno smo godinu dana. Pa vi recite meni šta dalje?
Morala sam da se pretvaram da volim njegovu kćerku iz prvog braka samo da bih ostala u inostranstvu. Uslov da bih dobila radnu vizu bio je taj da imam stalni posao koji mi je on omogućio u njegovoj firmi. Njegovu kćerku nikada nisam voljela, iskreno zaboli me za nju a on mi se gadio, njegovi poljupci, dodiri itd. Seks sam izbjegla jer sam rekla da se čuvam za brak. Nakon što sam dobila dozvolu za boravak na 3 godine, vratila sam mu prsten i raskrstila sve sa njim. On sad zove, plače, moli a mene baš briga, to vam je život, od svog oca i majke ništa nisam dobila, morala sam se naučiti da sama preživim otkad sam bila dijete. Imam sad novog momka sa kojim mi se seks ne gadi, novi posao, ali ako i ovaj ne bude bio dobar, otpada ubrzo, njega bar ne moram da trpim zbog egzistencije. 😂
Najjači su mi ovi 40+ muškarci koji ganjaju mlađe jer žene njihovih godina ne padaju na manipulacije i ne mogu im prodavati priču kako oni „imaju godina“.
Stvarno je sramota šta se gostima podvaljuje po restoranima. I ja sam kuvar i redovno sam išao da probam jela kod konkurencije. Plećka se servira umesto ramsteka, vrat umesto bifteka. Samo što otpatke ne serviraju. Sosevi iz kesice, falš sirevi, soja i brašno u ćevapima... I sve to po bezobrazno jakim cenama. Recepte kasapi ko kako stigne. Jednom sam popizdeo i iskritikovao jelo konobaru. Kuvar je izašao da se bije, ali je bilo policije u restoranu pa je odustao. Stvarno sramota. Ja radim u običnoj kafani. Ne spremam nikakve specijalitete, ali se bar radi pošteno. Što naručiš, to dobiješ. Ovo je stvarno sramota. Nema boljeg opisa.
Imam 21godinu, moj život do prije godinu se svodio na treninge, izlaske i miran život.. Nikada nisam imao curu, dopisivao sam se, izlazio sa njima, ali uvijek sam ja kontakt završavao jer mi dosadi. Ljudi su me voljeli jer znam to kako su pred drugima o meni, uvijek sam bio nasmijan i imao dobar smisao za humor. U zadnjih godinu-dvije moj otac je počeo više zarađivat (pošteno), kupio mi je auto od 17k eura i moram mu davati 200 eura mjesečno to niko ne zna ja govorim da mi je kupio kao poklon. Izlazim po skupim restoranima jedem skupu hranu i to slikam i objavim. Nosim markiranu odjeću (fake). To je sve maska ustvari imam na raspolaganju 300-400eura mjesečno koje ja zaradim. Ali radim stvari neke samo da drugi vide. Skoro sam imao seks sa prostitutkom i ponovo još jedan. Za parama, seksom, izlascima skupim sam žudio ali sam ostao prazan. Životne šanse neke sam propustio radi inata. Momci, živite život kako vam se sviđa, imat ćete miran san. I djevojku kraj sebe koja vas voli takvi kakvi jeste.
Sjedim u stanu, na drugom kontinentu, dok osjećam udarce bebe u stomaku, sa čovjekom kojeg volim najviše na svijetu, i razmišljam kako prije 4 godine nisam mogla da ostanem sama zbog intezivnih paničnih napada. Kako sam živjela sa čovjekom, ili bolje rečeno nečovjekom, koji je iz mene iscrpio sve dobro, varao me, psihički maltrtirao i usađivao mi u mozak da ne vrijedim. Bože hvala ti, i neka ovo bude podsjetnik svim ženama da izlaz postoji, postoji i bolje sjutra, samo je potrebno da napravite taj najveći prvi korak, a ostalo će sve doći na svoje. Nikad ne odustajte!
Zbog potrage za poslom i željom za promenom preselila sam se u susedni grad i tu živim 3 godine. U rodnom mestu sam uvek bila neprihvaćena, što me bolelo, nit drugarice, nit dečka, samo knjiga, kuća, samoća. Bio je jedan momak u kog sam bila zaljubljena, ali on se uvek povlačio, te kao hoće sa mnom, ali mu društvo ne da. Ja jesam bila lepa, i sada sam, ali ne kao te ribe koje momci vole. Kao da ga je bilo sramota da bude sa mnom ili je hteo da mi se podsmeva. Meni je u novom gradu dobro, imam krug poznanika, ali ni sa kim bliska. Igrom slučaja, ispostavi se da je taj momak, sada već oženjen, prijatelj mom šefu i svaka poslovna žurka ili događaj ne može bez njega. On je jednom pripit meni rekao da mu se sviđam i oduvek sam mu se sviđala, al eto, "sudbina nas rastavila". Trezan se pravi distanciran. Najgore što još nisam ravnodušna, a tera me sada i inat da ga dovedem ili u položaj čoveka koji vara ženu ili da ga navučem na tanak led i odbijem za osvetu, jer i ja imam dostojanstvo.
Udala sam se iz velike ljubavi za nekoga za koga sam mislila da je moja srodna duša…život je trebao biti lijep..
Sad, 7 godina kasnije, mrzim svoj život.. imam troje male djece, fizički i psihički se raspadam zbog količine posla oko njih i svih kućanskih poslova…volim svoju djecu više od ičega u svemiru… a on… mrzim ga iz dna duše… prevario me i iznevjerio…posao, kauč, igrice…dernjava na djecu jer su glasni… uvrede ako zatražim da u bilo čemu sudjeluje… vječno namrgođen i nezadovoljan, uvredljiv, navodno je preumoran… radi lagan posao od kuće… žao mi je jadne djece, shvatit će kad tad da ih ne voli… žao mi je mene, puna sam bijesa i gorčine, a djeci se treba sto puta u danu osmijehnuti…