Koliko su neke osobe pune mržnje i frustracije a ne vide da je sve do njih. Ukoliko želiš ogromnu promenu TI to treba da uradiš.
Moj muž se druži sa koleginicom koja mu je priznala emocije. Kaže da su prijatelji.
Otprilike sam na polovini života. Imam 35 godina i sve sam doživeo. Od najranijeg detinjstva najpre. Imali smo i nismo imali. Imali smo porodicu, i bila je rasturena. Bio sam najpre loš, a onda dobar đak. Slab i jak. Bulingovan u školi i potom vrlo poštovan. Diplomirao. Emigrirao. Radio svakakve poslove, pa i u struci. Živeo sa malo para, živeo sa puno para. Čak i po pitanju devojaka (kada smo svi u tom periodu) imao sam različitu lepezu ličnosti i fizičkog izlgeda. Proputvao sam planetu. Nisam uzimao drogu, ali sam tu i tamo znao da popijem. Prekvalifikovao sam se tako da sada imam 3 struke. Oženio se sa najboljom ženom na svetu. Jedino mi još ne ide da dobijemo dete (i to će valjda) pa da kažem da sam sve doživeo. Valjda baš zato što sam sve video i doživeo sve, više ništa me "ne radi", ako me razumete. Ni intelektualno, ni fizički, ni emotivno. Sve mi je nekako "već viđeno" i više ništa u mom ličnom životu, ili na globalnoj sceni, ne može da me iznenadi. Ne znam...
Ja sam mnogo mator i vidim koliko je studiranje danas precenjeno, jer osim medicine sve ostalo se uči od kuće i kroz iskustvo. Mladi kolega je pisao seminarske radove i njegovi radovi su imali super ocene i svi su po preporuci kod njega dolazili i bukvalno 22 dana mesečno se time bavio. On izađe ispred firme, uzme knjigu, temu, lične podatke, otvori knjigu dok smo tu na poslu i počne da kuca i završi dok je tu na poslu, odštampa i ukoriči u štampariji gde mu rade po nižoj ceni i nijedan seminarski mu nije imao problem niti je vraćen na doradu, nijedan jedini. To je lik koji radi u IT support i ne zna da setuje štampač, glup lik, bukvalno glup, a različite fakultete u Beogradu je obesmislio. Obesmišljeni su i na konsultacijama gde profesori daju ispitna pitanja, gde se zadaci i pitanja stalno ponavljaju, moljenja da im se poklone ocene... Zato mi ništa ne znači kada mi mašete diplomom, čak je poštenije da je platite jer vam profesori ionako poklanjaju ocene besplatno tokom studiranja.
Ja moram napisati: svi objavljuju slike srećnih porodica, dečjih rođendana, svadbi i Merlinovu pesmu Nek zauvijek bude ovako.
Dajte budite originalni, samo se kadrovi i lica menjaju, sve isto.
Na svadbi znam protokol: dolazi se, prvi ples, torta, a taj prvi ples svi gledaju što luđe da naprave i sve zarad snimka i da bi se pričalo kako su cool.
Dečiji rođendani isto, zovne se gomila dece u vilu ili igraonicu, za šta bre???
Smarate.
Ne mogu vam opisati kako je lijepo kada nađete osobu kojoj se možete predati… Svu ljubav svijeta osjećam prema svom dečku.
Nisam ljubitelj životinja i nerviraju me ljudi koji čuvaju pse i mačke. Ako se ikada budem ženio devojka isto ne sme da bude ljubitelj životinja i da njeni ne čuvaju ništa.
Moj otac je danas bacio pun tanjir hrane koju je moja majka napravila, i koju smo svi zajedno jeli. Uzeo je zalogaj i onda muljao i ispljunuo i potom je krenula tirada o tome kako smo svi krivi, kako se zajebao u životu i sl. Nisam više klinac ali svaki put kad se desi nešto ovako osetim se užasno. I ovako je teško i kad se desi ovako nešto postane mi još teže.
Imam problem kojem ne zna kako pristupiti. Smeta mi što kad zbog nekih obveza odgodim dogovor/viđanje s dečkom on odmah ima dogovor s društvom. On nikad ne odgađa izlaske sa mnom i znam da sam mu prioritet i nikad me ne isključuje ili planira bez mene. Znam mu društvo i svi su me prihvatili te sam uvijek dobrodošla. Također nije svaki dan s nekim, ostane on doma odmoriti bar 2x tjedno, čujemo se telefonom ili na video ako nismo skupa, stvarno je sve korektno. Ali opet imam osjećaj da sutra raskinemo on bi nastavio dalje kao da ovo između nas ne postoji.