Muž i ja živimo sa njegovima od početka braka, imamo i ćerkicu i super nam je, velika kuća, svi se slažemo. Svekrva i ja spremile celu slavu, sve sredile kako i treba. Jutro na dan slave, oko 8 ujutru dolazi njena ćerka sa decom i mužem (naravno žive u svom stanu). Ona se sve vreme ponašala kao da je to njena slava i kao da je ona to sve spremila, sve goste dočekivala, čim uđu ona se hvata za žito da posluži goste, pa šta ćete piti, itd. Otišli su tek u 11 uveče kući, jako me je to iznerviralo, ne znam šta joj to znači. Ako si već htela tako onda dođi i da pomogneš sa spremanjem i raspremanjem, naravno ni sudove nije takla slučajno da opere. Ja sam se osećala tu kao gost zbog njenog ponašanja.
Momci, niste ni svjesni koliko ispadate jadni kad vam djevojka pristojno kaže “Ne, zauzeta sam”, a vi na to krenete bacati komentare kao što su “Šta onda radiš u klubu?” ili, “Kako da te onda momak pušta samu u klub?”. Nisam ker pa da me mora on puštati napolje, niti izlazim u klub zato da vidim druge muške! Sačuvajte to malo dostojanstva, i pristojno se ispričajte i nastavite dalje svojim putem, vjerujte mi, dat ćete puno normalniji dojam i možda slučajno time privući neku djevojku koja je slobodna :)
Bila u dugoj vezi. Godinama pričala da želim svadbu, neki cvijet ponekad, više pažnje. Ništa nisam dobila i ako sam pokušala da kažem šta mi fali. Raskinula. Znala sam šta želim i nisam u sledeću vezu niti “kombinaciju” htjela da uđem. I upoznam svog sadašnjeg muža, koji je isto znao šta želi i vidio da sam ja neko ko je vrijedan braka i ljubavi i pažnje i za jako kratko vrijeme se uzeli. I žena i muškarac koji su ispunjeni u životu (u poslovno/društveno/životnom smislu) znaju šta hoće i vrlo lako razaznaju da li neka osoba ima potencijala za to ili ne. Ako momak/ cura u roku od max 2god (pod uslovom da nisu u školi nego već ostvareni ljudi) nisu sigurni da li žele brak… ja ne znam čemu ta veza… Možda nemaš para za svadbu kakvu želiš ali te ništa ne sprečava da zaprosiš curu dok se neke stvari ne iskombinuju (ako su u pitanju finansije ili smrt bližnjeg ili neki veći razlog).
Zavidim ljudima koji su psihički zdravi. Niste svesni koliki je to blagoslov.
Stalno se svađam sa ženom oko kućnih poslova. Ona radi za platu od 60.000, jako bedno i zato sam joj rekao da troši platu na sebe a ja ću sve ostalo. Kredit, račune, letovanje, hranu, oba auta, sve finansiram sam, ali zato radim kao crnac, jedno vreme sam radio 3 posla, sad samo 2. Problem je što kad sam slobodan želim da se odmorim i poigram sa decom, a supruga mi tad traži da joj pomažem. Nije mi problem da skuvam nešto ili operem sudove, ali to bude jednom nedeljno jer sam stvarno preumoran. Tu nastaju naše svađe stalno mi prebacuje da ona radi sve po kući. Kažem jeste tako, ali zato ne plaćaš ništa a meni ne rastu pare sa neba, negde mora da se zaradi to. Ona se opet buni. Predložio sam joj da batalim drugi posao i da se više uključim kući, ali sam joj rekao da onda ona mora da nađe nešto dodatno i da počne da plaća neke račune. Ona se i na to buni. Ne znam gde da nađem sredinu, nisam pametan. Ali ovako pored njenog zvocanja poludeću. Svaki savet je dobrodošao.
Šetajući kao turista (italija, nemačka) ne mogu da se otrgnem utisku da ovdašnja ženska populacija uporno forsira neki bugarsko/albanski stil oblačenja. Kod nas je previše "golog", "napadnog" dok tamo zaista možete na ulicama sresti devojke obučene sa stilom bez trunke napadnosti. Milina zastati, pogledati jednu različitost i lepotu. Da ne budem pogrešno shvaćen naše devojke žene ne možete po lepoti porediti sa Nemicama, zato je malo i tužno koliko zapravo nemaju stila. Tu lepotu da upakuješ u drugo pakovanje bilo bi neuporedivo lepše.
Devojka sam, volim seks, ali nije normalno da iko ikog o tome ispituje dok se tek upoznaju. Ako me ginekolog ne pita o tome koliko je prošlo od mog poslednjeg odnosa neće sigurno Žika s interneta dobiti odgovor... Niti odnos. Nego blok. Likovi prsli skroz. I ne, nemam slike na kojima sam gola, polu gola ili u pozi za pornić. Samo su likovi paćenici, na internetu i van njega.
Ne znam zašto se ljudi zabavljaju dugo a da ne postanu ni verenici? Pa ako niste npr, za 3, ili 4 godine videli da li ste jedno za drugo, šta je sa vama? Jel ste vi deca predškolskog uzrasta ili momci i devojke posle 25 i više godine? Najviše od dana ulaska u vezu do dana venčanja može da prođe 4 godine, sve preko toga po meni je čisto gubljenje vremena u životu.
Muž mi je rekao malopre “što si se udavala ako planiraš stalno da ideš kod svojih “Moji žive 70km od nas, njegovi su u istom mestu kao i mi i dolaze da nas obiđu skoro svakog dana (imamo malu bebu) ja sam sama po ceo dan dok je on na poslu (ne žalim se, odlično se snalazim i tako mi je bolje nego da imam nekog u okruženju da me nervira) bila sam prošle nedelje kod mojih na par dana jer mi je trebalo (i fizički da se odmorim i psihički da se povratim) sada se stvorila prilika da su mi majka i brat na odmoru i da su me pozvali da dođem da se odmorim i da se vidimo malo duže. Otići ću ali ova rečenica i njegova reakcija me je ubila u pojam i jako sam razočarana, čak se pitam da li sam pogrešila sa odabirom + mi je zalupio vrata jer se bebi prispavalo a ja sam plakala i pričala kako ne mogu da ga razumem da mi takve stvari govori i da se raspravlja donekle sa mnom zbog toga, ne znam šta da radim… razumem da mu falimo jer radi po ceo dan ali ovake izjave su mi užasne...
Preselila sam se sa dečkom u Beč.
Nisam baš najsrećnija, tu sam se upoznala sa bivšim.
Jedan od najlepših susreta mi se desio upravo tu sa njim.
On je oduvek želeo tu da živimo.
Pričao je da će se preseliti ovde, ne bih volela da dođe, jer ga ni posle dve godine nisam prebolela.
Ne bih mogla da ga zamislim sa drugom.
Osudite me, znam da sam sebična.