Teško mi je mislim da me muž ne voli kao što je bivšu devojku voleo njoj je javno slike komentarisao na fb pisao duša moja ljubav moja sve moje kupovao joj haljine najskuplju kozmetiku meni kad sam rodila bebu naručio poklon i slagao nikad ga nije podigao živote skote zašto samo sam htela da me upola voli kao nju kad sam čitala njegove poruke s njom iz vremena kad su se zabavljali plakala sam meni tako sa puno ljubavi nije nikad pisao još mi njegova rođaka kaže da je nju više voleo nego mene!
Sestra od tetke već dve godine “zaboravlja” da čestita rođendan i meni i deci. Živi sama, nema ni muža ni decu a već je zašla u ozbiljne godine. Njen rođendan se uredno slavi i uredno se pozivaju svi redom, a ona evo drugu godinu za redom zaboravlja rođendane i meni i deci. Do prošle godine je bilo ma ajde.. neka… zaboravila je setiće se sledeće, odem, ispoštujem šta mi teško. Ove godine ću lagano zaboraviti da joj je rođendan 05.jula. I to 45.
Ne znam zašto pričam nekim ljudima koje površno znam svoj život i probleme. I zašto vjerujem i previše pričam a poslije se kajem.
Ja ne znam šta je ovo, ali večito pojedine osobe očekuju od mene da letim kad im treba nešto. To ide tako daleko da mene pitaju da na primer, zovem neki korisnički servis da nešto pitam, što njima treba. Ili na primer, muž, od koga sam privremeno rastavljena, sve mene pita. Pa čoveče zovi pa pitaj, ja nisam chatGPT ili google. Nije kao da ja znam po difoltu sve, ja isto moram da se raspitam. Završavajte bre sami svoje poslove i posliće. Sve ja mogu, a zato kad jednom u 3 meseca zamolim babu da pričuva dete jer moram da obavim nešto, a dete bolesno i ne ide u vrtić, ne može jer čuva deverovo dete istog uzrasta (citaj: odgaja) a živimo svi tu na 5 minuta. Skoro dever kupio auto i rekao mužu da me pita da ja odvezem auto kod majstora jer ne valja kvačilo, on još nema položeno, a pritom ima gomilu drugara koji voze. Samo sam rekla ne pada mi na pamet. Dosta sam ja bila svima i gugl i chatgpt i sekretarica i vozač i savetnik i psiholog. Ajde bre mrš.
Svaki dan idem na posao u istom terminu i srećem iste ljude. Nekad se desi da opazim da neku osobu neko vrijeme ne srećem pa se pitam je li na godišnjem odmoru ili se preselila, ili promijenila posao ili nešto drugo. Zanimljivo mi je to kako neko može misliti na tebe i "brinuti se" iako te ta osoba ni ne poznaje zapravo. Možda neko tako i o meni nekad pomisli...
Imam dvije sestre, jednu mlađu jednu stariju. Niti jedna od nas nije dugo vremena mogla zatrudnjeti, najstarija pokušava već 7 godina. Ja sam sada u 6. mjesecu trudnoće i niti jedna od njih se ne raduje zbog mene, naprotiv- ljute su. Čak mi je i mama rekla kako je nepravedno da sam ja zatrudnjela, a ne najstarija sestra. Pokušavaju mi stvoriti osjećaj krivnje jer je kod mene eto uspjelo. A ja sam sa najstarijom sestrom bila na svim pregledima kod liječnika kao podrška i suprug i ja smo im pomogli i financijski kada su išli na umjetnu oplodnju. Sada moje dijete neće imati tetke jer su ljubomorne.
Znate nisam nikada vjerovala kada su mi rekli poslje našeg prekida da pati za mnom, posle 3 godine zatrudnela sam s tadašnjim dečko i odlučili smo da se verimo i venčamo, tek par sati prije vjenčanja dolazi mi kuma i pokazuje video iz jednog lokala u baranji gde on sedi pred tamburasima i plače uz pesmu "Udaše mi moju Tenu", nisam Tena ali njegova sam uvek bila, nisam se predomišljala, udala sam se i lepo mi je, ali daleko od toga da nisam zaplakala i da me nije bolelo, prva prava ljubav, prvo sve.
Muškarac sam u ranim tridesetima. Fakultetski obrazovan, radim u struci, stan već napola otplatio. Potpuno samostalana u svakom smislu. Vlastita majka mi je rekla da ciljam na rastavljene žene da ne bih ostao sam. Hajde što znam kakve muškarce voli jer se udala za mog starog i rodila mu djecu, a on alkoholičar i nasilnik... Neka mi je život već pokazao, ali kad ni vlastita majka misli da ne zaslužujem nešto bolje od života od žene koja je prošla sve i svašta i kojoj ću biti utješna nagrada.