Došao sam u tridesete preko noći. U jednom trenutku, kad sam se vratio doma nakon nekog vremena budući da ne radim ovdje, pitao sam se gdje su kafane koje su postojale prije 10 god, gdje su društva, gdje je sakupljanje, prijateljetva iz mlađih dana. Šta je ljudima, tko je kriv. Ne vraćaju se prošle godine.
Psiholog sam po struci, žensko i ovo “psihološkinja” mi ide na živce. Od detinjstva sam maštala da postanem psiholog a kad mi se neko obrati ovako novoizmijeno kao da mi je neko lupio šamar.
Kod nas privatnici u posljednje vrijeme su toliko uzeli sebi za pravo da tlače radnike, iskorištavaju maksimalno za sve i opet na kraju ne valjaš.
Uzet ću samo jedan primjer gdje novi uposlenici dobiju početnu platu istu kao radnik koji radi 4,5 godina u firmi jer eto "danas je teško naći radnika", a teška situacija, skupo sve, a auto se novo može kupiti? Pa gospodine bit će ti teško kad zbog tvoje pohlepe i bezobrazluka ode i ovo jedno dvoje koje su tvoju firmu gledali kao nešto svoje i više vremena i slobodnih dana provodili tu nego kući svojoj.
Ne znam šta se dešava posljednjih dana. Obučem mini suknju i šetam sa drugaricom, neko radnom dijete na ulici mi prilazi i zavlači ruku ispod suknje mi. Malog sam u šoku ošamarila. Na nekoj predstavi dođem u kožnom šortsu s mrežastim čarapama, sjednem i prekrstim noge kad dokazi dijete iz reda ispred mene da se okreće i da me dira po koljenima... Morala sam ga prijavi ženi koja je bila s njim. I vrhunac svega- idem s drugaricom i porolazimo pored ljudi koji su bili na nekom vjerskom skupu (bila sam u farmericama i u majici), dječak mali dolazi i udara me s leđa po dupetu. Aman đeco što ste se navrzli na mene... Imam 25 godina i nijesam pedofil, sikter bre!
Najavila se tetka iz Australije, dolazi na mesec dana. Ne radujem se uopšte, frustrira me. To znači da će kroz kuću defilovati sva šira i uža familija i da će se danima pričati o tome koliko su oni uspeli, šta su sve stekli i kako je ovde sve jadno kao kad su oni otišli pre 30 godina.
Kao muškarac moram vama ženama reći jednu stvar. Postavite sebi potanje: "da sam muško, da li bih dejtovala sadašnju sebe". Ako je odgovor DA, imate pravo na bilo kakve kriterijume.
Od prve plate planiram da sebi platim seansu kod psihijatra. Osećam da mi je to zaista potrebno više od bilo čega drugog.
Žensko sam i uvjek želim nešto više. Moj bivši to nije htjeo nego mu je sve ravno bilo, ima se za ok život i da se štedi na apsolutno svemu. Ja našla sebi nekog sličnog, a čujem on se skorije oženio. Drago mi jer je dobra osoba. Uđem ja malo po netu kopam da vidim šta se dešava i kako mu žena izgleda, lijepa idu jedno uz drugo, seećni su, super. Ono što sam primijetila je da su prinovu dočeki u istom onom apartmanu gdje smo on i ja živjeli (možda 30m2 garsonjera) i da se on (po tome sudeći) nije pomjerio sa mrtve tačke. A ja koja sam prvo sama pa plus sa mužem u stanu od 3 spavaće sobe i imamo jako skupo auto i planiramo kuću da kupimo (ali štedimo sad za to). A pritom ni ja ni muž nismo imali neke Bog sami zna kakve pare kad smo se uzeli. I samo sam zahvalna Bogu što iako je bio dobar čovjek i ako je ok veza bila, poslušala sam sebe i taj unutrašnji osjećaj i raskinula jer bi to bio život kojim ja ne bih bila zadovoljna, a ne bih bila ni srećna, a ni on pored takve mene.
Mama mi je poreklom iz Krajine, baba mi je proterana i bila u koloni, danas moja mama radi na sezoni u Hrvatskoj već 3. godinu u Istri, savršena iskustva ja sam išla 2 leta kod nje isto na sezonu ali po 2 meseca jer studiram ovde, mnogo me to nešto vuče Hrvatskoj, obožavam Hrvatsku, predivna jedna zemlja to je ono nešto unutrašnje što me vuče, i tako bih volela da imam momka Hrvata, kome naravno nije važno ko je koje nacionalnosti, da zajedno gradimo most između Srbije i Hrvatske, da prevaziđemo sve i živimo u Lijepoj, imam momka ovde, ali sam neispunjena, volela bih da je sve drugačije... Sve u svemu pozdrav za sve dobre ljude, i Bože zdravlja, eto mene opet u lstri 2026. na sezoni!