Macu mi je udarilo auto ispred kuće, umrla je jadna od unutarnjeg krvarenja. Već satima plačem i ne mogu sebi doći. Kako ljudi mogu tako juriti po malim ulicama ljudima ispred kuća. Tako mogu i psa, i mačku, i babu i dijete pregaziti.
Kad me netko pita odakle mi za putovanje, auto, stan ili nešto treće moj odgovor je uvijek isti: "to mi je umjesto cigareta". Ljudi se obično uvrijede na to al ja smatram da je pristojnije od: "šta te boli k**** odakle mi" iako je to puno adekvatniji odgovor.
Uvek osećam neku vrstu tuge. Kada se dešavaju lepe stvari osećam tugu jer će da prođe sve. Najviše osećam neku melanholiju, kada se prisećam i lepog i ružnog. Razmišljam o prolaznosti svega i onda mi ništa nema smisla, sve vremenom gubi smisao.
Užasno me nerviraju novi neodvojivi čepovi na bocama. Ne razumijem kako će to spasiti okoliš?
Uvek sam se pitao kako neko može da bude nesrećan i depresivan kada je ostvaren i na prvom mestu zdrav.
Ostvario sam skoro sve što želim u životu a na pragu sam depresije i raspadam se.
Sada znam da nije uvek sve do sebe, toksične okoline i toksični ljudi mogu vam upropastiti život.
A mislilo sam da me ništa ne može dotaći.
Kupila sam litar čokoladnog mleka, ohladila, sačekala da deca i muž zaspe i, bez griže savesti, popila sama. Udovoljila sam sebi.
Uskoro pravimo ćerki prvi rođendan i odlučila sam da sama uradim dekoraciju balonima i napravim slatki sto, a tortu ćemo poručiti jer za to baš i nisam ekspert, ali za ovo ostalo svakako ću se snaći, na Jutjubu ima baš dosta tutorijala za bukvalno sve. Ja razumem da ni cene namirnica više nisu jeftine pa samim tim ni slatkiši koji se prave po porudžbini, ali kad sam čula cenu dekoracija, ostala sam u čudu.
Najgori osećaj jeste kad ima toliko lepih devojaka a tebe svaka odbije i na kraju moraš prići nekoj koja ti se ne sviđa samo da bi imao devojku.
Kako sam počela da radim, sve više volim da budem sama u kući, čitam, odmaram ili šetam. Mislila sam da ću kad budem imala svoju platu, svaki dan izlaziti, provoditi se, ali toliko se umorim i fizički i psihički na poslu da mi tišina prija.
Žena mi je po drugi put ostala trudna i izgubila bebu oba puta u prvom mesecu trudnoće, plakala je ja sam je tešio tako što sam joj rekao da nećemo odustati od pokušavanja jer sam je izabrao da bude moja do kraja života. Volim te N❤️