Imam 5-mesečnu bebu, i jako me nervira što moj muž jako malo radi oko nje. Delimično sam sama kriva jer kao sve ja ću, ja ću, ali nekad baš pop*zdim, jer muškarci što vide da žena može više je uzjašu!
Imam taze komšinicu, udala se za jednog lika iz mog komšiluka verovatno zbog keša. Jer ima keša na pretek a izgleda kao da je prespavao u sonoj kiselini a ona njega šatro voli. No, desi se slučajno da ona zaboravi telefon kod moje sestre jer non stop visi kod mene. Lepo izgleda, ne mogu da grešim dušu. Nosim joj ja telefon i djavo me tera da uđem u poruke, i frapiram se kad pročitam da se sa svojom majkom dopisuje kako se navodno loži na mene. Majka joj savetuje da joj je upala kašika u med, da se ne zeza jer može se vratiti kod mame na pasulj. Moram da je obradim pa ne znam šta, makar joj i ja lično kuvao pasulj.
Sviđa mi se devojka koja se sviđa i mom ortaku. Baš sam se zagrejao za nju. Ali ne želim da je muvam zbog ortaka. Vreme prolazi, on ne počinje da je muva, a ja sve više imam želju da joj pošaljem poruku ili odem sa njom na kafu. Ortak ne zna da mi se ona sviđa. Ne znam šta da radim.
Kad se burazer zaljubio i napravio kilometarski račun za telefon, ćaletova reakcija je bila sledeća: Ja razumem da se čovek zaljubi, da se pobije s nekim, da skoči s mosta, da se ubije, ali da napravi račun od 16 hiljada dinara, e to ne mogu da razumem!
Imam 21 godinu i ćesto idem u prodavnicu što za mene što za moje,u poslednje vreme stalno kupujem "no problem" bombonice,i provalio sam da kasirica koja je inače mojih godina nikad nije otkucala,i pre stavljenja u kesu me pogleda i nasmeje se. Danas sam uzeo celu kutiju koju je otkucala, naplatila, i u trenutku da je stavi u kesu, rekao sam joj da je zadrzi kao poklon, praveći se da ne znam da joj danas rodjendan bio. Sutra treba da se izadjemo zajedno.Wish me luck!
Kad izgovaram ime onog ko mi se sviđa, uvek se osećam čudno, kao da pocrvenim i bude me sramota. Izbegavam da mu spominjem ime jer imam osećaj da će drugi shvatiti.
Radim kao mašinovođa i jedno veče sam bio na terenu, sam u kabini, prevozim ugalj, a u vozu osim mene i uglja nema nikog.
Polako prilazim Nišu, gde sam trebao da pokupim još jedan vagon uglja, kad me nešto 2 puta dotakne po ramenu u intervalima od par sekundi, kao da me neko tapše.
U tom trenutku sam se skamenio, samo sam gledao pravo i razmišljao: "Čekaj, sam si u vozu, samo ti i ugalj, niko nigde nije ušao, i da jeste, u kabinu nije mogao da uđe". Nekako sam prebrodio strah i odlučio sam da se okrenem, kad pogledam viseći ormar za prvu pomoć kako su mu se otvorila vrata, i lupkaju me po ramenu.
Kad god kupim kikiriki na merenje i kad naletim na neku semenku unutra, slađa mi je ona, nego sav kikiriki. Veoma joj posvetim pažnju.