Највише жалим за тим што никад нисам имао неког старијег брата/сестру од кога бих могао да научим нешто, већ сам увек морао да учим из својих грешака.
Oženiću onu djevojku koja na moje pitanje : "Imaš li fejsbuk", odgovori sa : "Imam li šta?"
Živim u 2 realnosti. Jedna tamo, jedna vamo..ajde spoji ti to majčin sine!
Pre par godina otišla sam sa porodicom, komšinicom i njenim sinom na more. Nakon dva dana provedena tamo, došao je na red i moj rođendan. Ustajem ujutru, jedva čekam da me moji izljube, daju možda neki poklončić, kad ono, niko ništa ne pominje, niko mi ne čestita ... ja ćutim, pravim se luda, mislim šale se sa mnom... I tako prođe ceo dan, niko ništa ne pominje. Uveče se spremamo da idemo malo da se prošetamo, svi me čekaju ispred kuće, a ja izlazim, sedam na stolicu i sa suzama u očima kažem: ‘‘Pa, dobro, srećan mi rođendan‘‘. Moji roditelji su pogledali jedno u drugo, otac se uhvatio za glavu, a majka počela da plače.. Danima su se izvinjavali zbog toga, ali to ne može ništa da promeni.
Mršava sam, i jako me iznervira rečenica kad mi neko kaže '' je l' jedes ti nešto?''
Kada sam htela da držim macu u kući, tata mi nije dozvolio! Nakon nekog vremena je pristao i eno ga sada u tri ujutru greje mleko maci. :)
Kad god držim kuhinjski nož, imam strah da će mi ispasti iz ruke i zabosti se u prste na nogama.
Vozim se ja sinoć sa roditeljima i ugledam ćaleta kako vozi jednom rukom, a drugom uhvatio mamu za ruku. Neprocjenjiv prizor.
Kompjuter je kriv za sve što me boli po mom tati. Požalim se da me bole zglobovi i glava slijedi rečenica: "Sve će vas boliti koliko buljite u ono čudo".