Ja imam 20 godina i nisam nikad imao devojku, ali završavam prvu godinu faksa sa prosekom 9.7 i imam pritisak 120 sa 80.
Povređuje me to što dok sam bila u dužoj vezi, uvek sam se trudila da ne zapostavim drugarice, te ih pozivala da nam se pridruže kada bi se recimo okupila veća ekipa moga momka. A sada sam single već duže vreme, a sve te drugarice su ili udate ili u dužoj vezi, i skoro me nikada ne pozivaju na okupljanja, samo parove... Osećam se kao peti točak.
Baba sve kreme koje nađe u kući koristi da se sva namaže. Tako je jednom našla maminu kremu protiv bora i namazala noge...
Posle dve godine mirovanja, bez ikakve aktivnosti, ponovo sam se vratio na treniranje košarke. Kolena su izlečena, a ja nikada srećniji. Ne bavim se profesionalno time, ali to nema nikakve veze, ljubav prema sportu je nešto što nikada ne prestaje !
Svakoj ribi koju dovedem doma iz kluba dam istu četkicu za zube i kažem: "kakve li sreće, baš imam jednu novu viška."
Prvi put pitam mamu za pomoć u vezi momka i kažem joj da me lik zove na piće, šta da mu kažem, kaže mama: ''Kaži mu da nisi žedna.''
Moji roditelji imaju godišnjicu braka na datum kada se Tito rodio, najjače mi je bilo kad je mlađi brat od 8 godina doneo njegovu sliku, napisao na njoj: 'Mama, tata srećna vam godišnjica' i dao im, oplakali smo.
Moja porodica nikada nije bila imućna, pa mi je ekskurziju platio nastavnik. Niko to od mojih prijatelja ne zna, a ja mislim da se njemu nikada neću moći odužiti.To je bilo najljepše putovanje u mom životu.