Uvek osetim neki mir kad odem sa dedom u šetnju ili sednemo negde da popijemo sok. Popričam sa njim o svemu i odmah mi bude bolje. I ne znam zašto je ljudima glupo da sa babom ili dedom prošetaju gradom. Ja se time ponosim.
I dalje pomislim želju, pre nego sto polomim štapic od sladoleda.
Komšija koristi moj internet i ja kad vidim da je online na fb ja palim i gasim wi-fi samo da njemu izvlačim živce.
Svi me gnjave što se ne udajem. Jedino moja baba koja je bila u braku 55 godina govori: kćeri, ne žuri, nikada nije kasno udati se i skočiti u bunar.
Kada sam bila mala, jednom prilikom sam otišla u zoo vrt sa roditeljima, i kada smo prišli majmunima jedan od njih mi je pružio ruku. To, zaista, nikada neću zaboraviti. :)
Pitam se kad će moja mala deca narasti da se naspavam ? Umorna sam kao pas!
Kako sam presla određeni broj godina, mama mi je iz faze "Kakav tvoj crni dečko?!" presla u fazu "Ima 2 ruke, ima 2 noge, šta mu fali?!" Eto, takvo mi je ljubavno stanje.
Volim da pomažem u rešavanju tuđih problema, jer tako zaboravljam na svoje.
Radim neke promocije, i tako u prodavnici stojim ja i držim ipad sa kojim radim, a žena me pogleda i kaže: "Uplaši me, ja mislila bus plus kontrola i u radnji!"