Najviše od svega me nervira kad me neko gleda u oči i laže me, a ja znam istinu. -.-
Mrzim kada me društvo ismeva zbog prigradskog naselja u kojem živim. I branila sam se protiv toga sve dok baba nije ubacila plastenik i kokoške u dvorište i sada razmišljam da batalim faks i samo se uputim na tezgu.
Na ispitu iz anatomije sam odgovorila na pitanje zahvaljujući seriji ,,Uvod u anatomiju", nisam stigla da naučim tu oblast i samo mi se pred očima stvorila neka scena iz serije vezana za moje pitanje. I što je najbitnije, bio je tačan odgovor.
Moja baba je 'ladno jutros nazvala jednu televiziju i pitala ih zašto više ne puštaju njenu omiljenu seriju. :'D Baba, kraljica si!
Zgadi mi se kad neko u toku prelistavanja (novine/knjige) lizne prst dođe mi da mu sve to nabijem u usta.
Kratkovida sam i nosim naočare, ali imam malu dioptriju. I nervira me ponašanje ljudi kad skinem naočare, budu u fazonu ,,Je l' me vidis, ispred tebe sam?'' Ljudi, nisam slepa, vidim vas odlično.
Kad iznerviram babu ona kaže: Mala izletećeš vani ko metak!
Kad sam bila mala, skinula sam se skroz, stavila šarene štapiće za uši između guzova i trčala po kući vrišteći: '' JA SAM PAUN, JA SAM PAUN'' ____tužno ali istinito.
Kad god me zadesi crveno svetlo na semaforu u kolima sa ćaletom, čovek obavezno pusti krajišnike na radiju, odvrne do daske, spusti prozore da bi me blamirao pred devojkama na pešačkom.