Danas je pored mene prošao čovek sa osmehom od uva do uva. Iskreno sam mu pozavideo.
Moj otac je napustio moju majku kad je saznao da je trudna. Nikada ga nisam video, ne znam ništa o njemu. Plašim se da ga potražim jer on verovatno ima drugu porodicu sada, a ja ne mogu večno da se pitam zašto je odabrao njih, a ne mene i moju majku.
Večeras dolaze da me prose, jer je moj otac uvek tako želeo...
Vozim kamion u Americi i imam kolegu iz naših krajeva koji kad god se zaglavi u saobraćaju to objašnjava rečenicom "Zaglavio sam se u trafiku":)
Izađem ja sa drugaricama u grad i tak mi u klubu.. nakon par minuta prilazi lik kao ćao cure šta ćete piti, a ja sva važna ništa hvala. On opet.. neki sok.. koktel.. reko hvala nećemo ništa čekamo konobara.. kaže on pa ja sam konobar šta si ti mislila...
Imam drugaricu koja misli da se toranj u Pizi ustvari nalazi u pizdi..
Kad moj muž hrče ja ga udarim laktom što jače mogu samo zato jer me probudio i prekinuo mi san.
Kad mi brat porukom javi da dolazi s nekim od njegovih zgodnih drugova i da mu "sredim" sobu prvo odem i sredim sebe pa onda ako ostane vremena za sobu..
Sledeće godine u martu punim 60 godina. Osećam se u srcu mlado, pratim savremene tokove tehnologije, uživam u dobrim filmovima i muzici. Ali sam sve umorniji i umorniji. Ne znam da li ovako počinje prava starost? Sinove sam oženio pre nekoliko godina, dobio i unuke, sa ženom se dobrom slažem ali ta prokleta malaksalost i dosada. Umoran sam od svega, kad se pogledam u ogledalo plače mi se. Gde se ljudi izgubi onaj crni zgodni mladić? Ostade samo prosedi stari čika, manji za pet cm, naboran i namrgođen. Čitulje izbegavam da čitam, kad god to uradim nađem na tim stranama nekog prijatelja ili prijateljicu. Eee da mi je samo još jednom u školskom dvorištu da zaigramo basket Simke, Stole, VIktor, Glavonja, Burek, Klempo, Siki i ja...al ne vredi, Glavonje, Simketa i Stoleta više nema...Viktor jedva hoda od reume, Sikija viđam često jedva sastavlja kraj sa krajem, za Klempu ne znam šta je, kao ni za Bureka...Da mi je samo pet minuta da odigramo, a da nas gledaju opet Milica, Jocika, Dušica.
Kad god vidim da neko trči za autobusom obavezno gledam da li će da stigne i navijam 'trči, trči, stižeš, ajde'.