Још увек нисам наиш'о на Кока-колу са својим именом. Почињем да се плашим и питам се: Да ли уопште постојим?
Upoznali smo se na poslu i posle nekog vremena počeli smo da se družimo. U početku mi je bila samo zgodnjikava, ali vremenom kako sam je upoznavao sve više i više, hvatao sam sebe kako se i protiv svoje volje zaljubljujem. verena je i pred udajom, za visokog tipa sa uspešnom karijerom... Da bih nekako prestao da mislim na nju, jer je to pretilo da uništi nase prijateljstvo, okrenuo sam se drugim koleginicama i to je donekle pomoglo. medjutim, kao bumerang sve se opet vratilo i to u težem obliku nego ranije... Kad slušam njen glas, gledam je u suknji onako zgodnu, svaki pokret joj je elegantan i ženstven, obuzima me tuga i bes i milion nekih suludih osecanja... Plašim se da joj kažem sve, jer to neće na dobro izaći, a previše dugo se taloži u meni...
Kad sam bila mala tetki se zapalilo ćebe koje je bilo na kvarcnoj peći i svuda je bilo vatre. Upozoravala me je da ništa ne kazem dedi i ja sam obećala da neću, a kad je došao deda stavila sam ruke na bokove i rekla 'deda, tetka izgorela kuću!'
Završila sam fakultet a sad čistim tuđe kancelarije i stanove jer bolje ne mogu trenutno da nađem. Kad to nekom kažem, obično uslede zbunjeni pogledi, sleganje ramenima i usiljeno "Pa dobro, bitno da se radi", a meni bude neprijatno.
Stalno imam osećaj da kad mi se desi neka loša stvar, da to mora da bude tako zbog nekog srećnog momenta koji sam proživeo u životu pa mora da se održava neka ''ravnoteža''
Moja devojka ima na desnoj bradavici dlaku dužine malo više od 7 cm! ( merio sam je dok je spavala.) Rešio sam da joj tražim da je iščupa i da mi je da, da imam za uspomenu.
Jednom je profesorica na pismenoj zadaći iz francuskog jezika stala iznad mene da čita ono što pišem. Toliko me je dekoncentrisala da sam od muke prdnula. Za 5 sec. se vratila na početnu poziciju (za svoj sto), a ja sam sa olakšanjem nastavila prepisivati.
Imam 20 godina. Sticajem nesrećnih okolnosti već 2 godine sam u invalidskim kolicima. Imam sve što mi treba u životu, ljubav i podršku porodice i društva, najdivnijeg dečka na svetu... i kada su mi oni tu, sigurna sam da će doći dan kada ću ponovo stati na svoje noge.
Vozač sam i poštujem propise, ali kad mi nataknu slušalice u uši kad prelaze preko pješačkog, pri tome ne gledaju da li automobil ide ili ne, e onda obožavam da se zaletim preko pješačkog i dobro ih isprepadam. Ti bi da glumiš Holivud s tim bakračima na glavi i ne šljiviš nikog, a podrazumjeva se da ja poštujem propise i da ti stajem, ne može.