Da ljudi vide kako perem sudove,ne bi više jeli kod mene.
Kad u autobusu igram neku igricu na mobilnom uvek mislim da neko gleda kako igram i trudim se da budem što bolji i da vidi kakav sam majstor u stvari.
Ne znam ko ce mi biti kum na svadbi , jer nemam pravog prijatelja. Razmišljam o tome i onda se setim da trenutno nemam ni devojku.
Momak me je pitao zasto imam profil na Tviteru za koji on ne zna?! Ja sam njega pitala zasto ima profile na 6 porno sajtova za koje se ja pravim da ne znam?!
Imam osećaj da mi se devojke javljaju samo kad im je jako dosadno.
Kada odem u prodavnicu, uzmem šta mi treba, i posle se 5-10 minuta šetam i gledam šta ima novo.
Juče sam raskinuo sa devojkom i nisam u bedaku, zamislite, čak šta više osećam se kao da mi je svejedno. Ali imam neopisivu želju, da odem na neku livadu, negde što dalje od grada i da se proderem. Najglasnije, onako životinjski...
Pre par godina kad sam bila kod babe i dede na selu, pojurilo me je nešto i ja glumeći super heroja pokušam kao da preskočim ogradu, zapne mi pertla i poletim kao sveća na zemlju. Posle par minuta sam videla da je to bilo malo prase.
Trčm kući da obavim veliku nuždu, pritiska me. Otkopčavam kaiš u liftu skidam duks i ulećem u stan, kad ono sestra sa ful drugaricom jede u kuhinji, a ja ne znam šta me snašlo onako otkopčan pobegnem u sobu bilo me sramota da priđem devojci da se upoznam misliće da sam se zadovoljavao u liftu.
Nikad u životu nisam imala dobar kišobran, uvek one kineske od 200 dinara.