Kada sam bila mala, roditelji su mi rekli da ako progutam košticu voćke da mogu da se udavim i umrem...Nekoliko dana posle toga, progutala sam košticu od trešnje, otišla sam na terasu i čekala da umrem. Kada su oni videli mene na terasi, pitali su me šta radim, a ja sam im rekla kako stvari stoje...
Mrzi me da peglam stvari. Opeglam kada se oblačim za nešto baš baš važno. A ovo ostalo samo obučem i kad me moji smaraju zbog toga kažem: "opeglaće se na meni!"
Uvijek kada se ne mogu sjetiti imena neke pjesme, samo upišem ime pjevača i upisujem jedno po jedno slovo na tastaturi ne bi li se pojavila moja pjesma.
Sexala sam se sa dečkom na svom radnom mestu, nismo se zaključali...odlična doza adrenalina i strasti! :)
Prodavala sam čestitke u Knezu i pitala sam jednog prelepog dečka za čestitku i dok sam se upoznavala sa njim išla sam u nazad i pala sam, prosula sam se po Knezu... Mislim da je to bio najveći blam u mom životu.
Počeli su da me iritiraju ljudi sa kojima se danima ne možeš organizovati za najobičniji izlazak, šetnju, piće.
Sinoć mi je u gradu bilo toliko hladno u haljinici, da sam stajala iza nekih kola koja su bila u koloni da mi duva iz auspuha u noge.
Sinoć sam pao sa troseda dok sam spavao tako što sam sanjao da sam u bračnom sa devojkom do koje sam hteo da se otkotrljam i da je zagrlim.
U braku sam 8 godina (pre toga 3 god. veze) i obožavam svog supruga. Ne razumem kako ljudi mogu da kažu da ljubav vremenom pređe u naviku... Imamo decu, volimo ih, vaspitavamo, ali ono naše vreme kad deca legnu i kad nas dvoje ostanemo sami je neprocenjivo. Uvek nađemo vremena samo za nas i gradimo naš brak. Imam sve u njemu- ljubav, prijatelja, podršku i odličnog ljubavnika.
Evo već je drugi dan kako keva ne priča samnom jer joj se ne sviđa kako sam se ošišao.