Mrzim kada me društvo ismeva zbog prigradskog naselja u kojem živim. I branila sam se protiv toga sve dok baba nije ubacila plastenik i kokoške u dvorište i sada razmišljam da batalim faks i samo se uputim na tezgu.
Pljunula sam dečku jednom u Coca Colu dok je bio u wc-u, jer nije hteo da ide sa mnom u shopping.
Kad sam bila mala, uvijek sam mami i tati krala po nekoliko cigareta iz kutije i bacala ih, zato što sam mislila da će tako manje da puše.
Kada smo išli na more svratili smo u jednu prodavnicu u CG. Bilo je jutro, prodavnica je bila otključana i nije bilo nikoga u njoj. Uzeli smo kilo banana, nekoliko breskvi i sok i ostavili smo novac na kasi koliko je trebalo. Poštenost na prvom mestu !
Bile smo na moru sa školom i jedno veče sam uletela u svoju sobu vičući ''de ste bičarke?!'' a nisam znala da je profesorka sedela tu sa drugaricama...
Kada sam bila mala, jednom prilikom dok sam se upisivala u leksikon, za omiljenu knjigu sam napisala da je to čitanka.
Jedan gospodin me je nazvao gospođom i pokušao mi prodati kremu protiv bora. Imam 20 godina.
Kada gledam neki horor uvek smišljam bolje načine da pobegnem od ubice, od glavnog lika.
Dosta mi je više da budem dobra. To je jedna od "loših" osobina koju sam nasledila od oca. Svaki put kada se neko nađe u blio kakvoj nevolji, ja stojim na raspolaganju. Možda su zato ljudi i navikli da me vuku za nos i da me zovu samo onda kad im trebam. Verovatno zato i nemam pravog prijatelja koji će mene pitati kako sam i ostaviti sve samo da bi meni pomogao. Zato od danas kažem dosta!