Kada sam bila mala, na pitanje mamine prijateljice kojoj smo otišli u posjetu (pred kojom je mama željela ispasti ponosna majka pametne djevojčice) : Šta želis biti kada odrasteš? Odgovorila sam, na mamino zaprepaštenje: BATA ŽIVOJINOVIĆ!!
Nekada se po sat vremena izležavam i pravim da spavam, samo da bi moj brat morao da ide u prodavnicu a ne ja.
Moj sin sutra puni godinu dana, trenutno spava podnevnu dremku, gledam ga u krevetu i srce oće da mi iskoči od srece. Ovo je bilo najboljih godinu dana do sada u mom životu.
Baka mi donosi složene gaće i kaže: ,,Gde ti stane d*pe u one dve trake?'' :D
Svaki put kada hodam ulicom i pravim se važan zapnem za ivičnjak ili neku sličnu izbočinu na betonu.
Uvek kad uđem u nečiji auto izvirujem se da vidim koliko ima goriva, jer ja sam skoro uvek na rezervi.
Mrzim kada nekome pričam nešto, a on me ne sluša ili počne neku svoju priču i onda kaže, - Ajde nastavi. I nikad, ali nikad ne dovršim ono što sam započela. Iz principa.
Znam da nije higijenski i zdravo, ali mi je veći merak jesti trešnje sa drveta nego oprane.
Volim kad deca krenu u školu. Lenčare celo leto a ja radim.
Mrzim kad pokupim ribu, i nađemo se u stanu sa namjerom da "vodimo ljubav", a ona samo legne, raširi noge i konta da će se ostali posao sam obavit. A ja se uopšte ne mogu ni nafurati u takvoj situaciji.