Ima jedan dečko sa kojim se viđam povremeno,sednemo u kola odemo van grada i upražnjavamo seks u kolima,a nismo zajedno.
Ostavio sam devojku kada sam saznao da je u drugom stanju. U trećem mesecu je izgubila bebu, našu bebu. Nikada to sebi nisam oprostio, a nije ni ona.
Danas je deda prišao tv-u koji inače bude uključen po celi dan pritisnuo 'off' i rekao: ''E moj ti,odmori dušu.''
Kada sam bila mala nikako nisam volela one spratne krevete, kada bih legla gore mislila sam da ću pasti dole,a kada bih legla dole mislila sam da će pasti krevet na mene.
Kad se dopisujem sa njom, sedim na wc šolji i tako se prose*avam u svakom smislu te reči.
Moji roditelji su me doveli u veliki grad da bi od mene ''napravili'' pravu urbanu ženu karijeristu,a meni je životni san da živim na selu,da crnčim na svojoj njivi po ceo dan i da imam miran i skroman život,daleko od gužve,betona,gradskog ludila i jurenja karijere.
Žao mi je mame i tate jer ih volim najviše na svetu,ali radije ću živeti sa osudama i buditi se sa osmehom na licu jer živim život kakav želim,nego ostvarivati tuđe snove i legati sa suzama,do kraja života proklinjući dan kad nisam poslušala svoje srce.
Nije mi žao da na zidu napravim fleku od komarca koji mi je zujao oko glave celu noć.
Od kako čitam ispovesti shvatio sam da su žene/devojke opterećenije grudima (veličina, oblik.. ) nego mi muškarci veličinom "muškosti".
Jednom sam zaspao u 3 noći gledajući LORD OF THE RINGS i komšija mi zvao policiju, mislio da se tučemo, a bila bitka kod Mordora.
Bila sam u vezi sa najboljim prijateljem i raskinula sam. Sada da mogu vratiti vrijeme, nikada se ne bih zaljubila u njega, jer iako ga još uvijek volim, sada mi je puno više žao prijateljstva nego ljubavi.