Jedno veče bratu i meni je bilo dosadno, odlučili smo da se iskrademo iz kuće i "ukrademo" tatinog keca. Dok smo se vozili u susret nam je išao potpuno isti auto, na šta je moj brat prebledevši rekao: " ooo, evo ga tata!" Ja sam se nasmejala i rekla: " polako, mi smo u kecu."
Uvek sam bio jedan od onih đaka koji imaju uši na sveskama..
Stalno se tripujem da mogu da razumem mnoge stvari koje većina ne bi.
Kad zaboravim da kupim nešto i pitaju me što nisam uzeo to ja im kažem da nije bilo.
Upisala sam Pravni fakultet ne zato što to volim i što se pronalazim tu, nego zato što me je rođeni otac tužio na moj rođendan za smanjenje alimentacije, tužio je moju majku više puta i zagorčavao joj život. Želim da budem sigurna kasnije, da mogu sama da se branim za svoja prava a i da se odbranim ako to bude zatrebalo. Najsigurnije je kada se boriš sam za sebe, kada barataš materijom i činjenicama.
Vremenom sam zavolela fakultet i ne kajem se što sam ga upisala.
Najljepši osjećaj na svijetu je kada zažmirim, zagrlim i poljubim svoju bebu, a onda udahnem njen miris i ostanem tako par momenata i kada otvorim oči ona mi se smiješi...
U srednjoj školi sam bio miran i povučen. Nikad izbacan, niti primećen. Drugačiji od drugih. Non stop slušao ziku, izgubljen u svom svetu, dok su ortaci uvek glumili budale ne bi li bili glavne face u školi. Kad sam upisao fax, hteo sam da se promenim. I tako sam počeo izlaziti češće, napijao se do besvesti, radio svakakve gluposti. Na taj način sam bio primećen i zabavan, ali sam i popustio s učenjem i upropastio sebi studiranje. Ponašao se baš kao ortaci iz srednje, a obećao sam sebi da nikad neću biti takav. Sad shvatam kolko sam bio srećniji dok sam bio svoj, a ne ovakav. Tad su mi devojke govorile da sam zreliji od ostalih, vredan i dobar, a sad me vide kao neku pijanu budalu nesposobnu za život ...
Kad me je pre mnogo godina zgazila u jednom beogradskom klubu, rekao sam joj - zgazi me još jednom i ti ćeš prati ove patike. Odgovorila je - nema problema i zgazila me još jednom namerno. Tako smo se upoznali, a obećanje je održala do današnjih dana iako sam od onda promenio više pari patika.
Prije dvije godine, mama, tata, mala sestra i ja odlučili smo malo prošetati po gradu. Otac je vodio seku za ruku, a mama i ja smo išli iza njih. Ujednom trenutku, tata je zastao sa jednim poznanikom da se pozdravi, a ja sam odgovarao na poruku naboljem prijatelju, oko našeg izlaska tu noć. Već sljedeći trenutak sam se okrenuo i vidio svoju seku na sred ulice. Potrčao sam prema njoj, zgrabio je i bacio i od tada se ničeg ne sjećam. 15 dana sam bio u komi, slomljena noga, polomljena rebra. Spasio sam svojoj sestri život. Prvo što sam ugledao, nakon buđenja iz kome, bilo je to njeno malo, slatko lice. Bilo mi je drago što je ostala živa, plakao sam kao dijete. I danas-dan moji roditelji mi ne prestaju zahvaljivati na tome, a ja samo pogledam u nju i shvatim da bih opet isto ponovio.