Imam tako strašnu poslovnu ideju da bih najradije batalio fakultet i pokrenuo sopstveni biznis...
Imam 38 god. i prosečnog sam izgleda. Svi moji prijatelji (i neprijatelji) su se odavno oženili i imaju porodice. Ja već neko vreme nemam devojku i već počinjem da se plašim da nikad neću imati svoju porodicu.
Do skoro sam se radovala kad mi neko kaže da ću izvući deblji kraj, jer sam mislila da je to dobra stvar.
Svako jutro kad ustanem prvo prdnem, i tako moji znaju da sam ustao. 'Ooo evo nam ga domacin.'
Često na Facebook-u postavljam pjesmu "I need a dollar" kako bi moja bogata tetka iz inostranstva shvatila kako nemam keša i kako mi je hitno potreban.
Sedim ja u kafiću i prilazi mi lik na foru: "Primetio sam da me gledaš, pa rek'o da ti priđem da se upoznamo." A jadničak nije shvatio da sam gledala TV koji je iza njega...
Jednom prilikom kad sam bila mala, doktorica mi je rekla da ličim na tatu. Mene je to toliko uvredilo da sam nekoliko dana plakala zbog toga dok me nisu ubedili da nije strašno .
Kad sam bio mali skakao sam da bih bio bliže zvijezdama i mjesecu :O
Danas mi je najbolja drugarica diplomirala. Slagao sam je da nisam u gradu, kako ne bih morao da odem da je podrzim, jer sam ljubomoran sto je meni ostalo par ispita.
Kad sam bio manji otprilike oko 5-6 godina, uzeo sam pare od monopola otišao u prodavnicu i kada me je prodavačica upitala šta želim ja sam rekao ''Sve'' bacajući som para na sto.