Kad sam bio mali za svaki maskenbal su me moji maskirali u šeika. Stavili bi veliki beli stoljnjak preko moje glave i pričvrstili bi rajfom. Mrzeo sam to.
Bio je Božić,čini mi se, i dođemo mi svi porodično kod babe i dede kao na ručak i zvoni telefon. Javlja se deda i samo se čuje : " Da, da...aha...MA IDI KOPAJ NEŠTO, ZARADI TAJ DINAR KAKO VALJA A NE MENI DA PRODAJEŠ GAĆE, ČARAPE, MIKSERE PREKO TELEFONA! " i spusti slušalicu.
Najveća trauma iz djetinjstva je bila ona kad mi je helijumski balon odletio u nebo.
Tek danas sam gledala cd moje svadbe, iako sam se udala prije 3,5 godine.
Preveo Goran Kričković. Tekst interpretirali : Ljubiša Bačić, Nada Blam, Vlastimir Đuza Stojiljković i Nikola Simić. Najlepše sećanje iz detinjstva :)
Prije desetak godina, vratila sam se kući iz grada u blago rečeno pripitom stanju, oko 4 ujutro. Mobitel mi se ugasio i naravno da sam tri puta krivi pin ukucala i zablokiram ga. E sad, kako je lijepo ponuđen, i s takvim stanjem mobitela, mogućnost SOS poziva, takva nenormalna nazovem, al zaista misleći da zovem službu za korisnike. Javi se čovjek, ja pozdravim kulturno i još se lijepo ispričam ako sam ga probudila i da imam veliki problem - tri puta sam krivi pin ukucala! Samo mi je rekao: "Gospođo,ovdje se prijavljuju hitni slučajevi,nesreće i slično." i spustio slušalicu.
Tad me nije bilo sramota,ali jeste ujutro i kad sam u novinama,nakon mjesec dana, pročitala članak o SOS pozivima i naveden primjer mog poziva kao najglupljeg mogućeg.
Kad sam bila mala, bila sam se prehladila i puno mi je cureo nos. Tražeći maramice otvorila sam maminu fioku i videla tampone, ali naravno tada nisam znala za šta služe, pa sam ih ugurala u nos. Nakon toga sva ponosna sam ušla u dnevni boravak da se pohvalim pred gostima kako sam našla rešenje. Moja majka se zacrvenela i oterala me iz sobe, dalje ne bih nastavljala, ali sam shvatila da su maramice zakon.
Moja sestra se udala prošle godine i sada živi u Švajcarskoj. Ja sam skoro došao u Francusku da studiram, a keva i ćale su prvi put u životu ostali sami. Ne znam kako uopšte njih dvoje žive sad, sami, kada su ceo život slušali galamu mog ili sestrinog društva, mislim da im život nikad teži nije bio.