Studentkinja sam, moji imaju para, a ipak radim kao eskort dama jer hoću još...Šta ćeš, ima nas raznih :D
Kad sam bila nekih 4-5 god skupljala sam one crne bube što hodaju po stazi, bile su mi zanimljive, imala sam ih jedno 7 komada.. a danas bježim od buba ko pijanac od cedevite.
Kada sam bila mala, jednom prilikom dok sam se upisivala u leksikon, za omiljenu knjigu sam napisala da je to čitanka.
Za moj prvi pravi poljubac mi je malo falilo da dečku polomim zube.
Kao mali sam voleo da jedem burek i peciva bez ruku, onako kao dinosaurus, otkinem i zabacim glavu unazad, ili kad jedem smoki poređam ih po stolu i pravim se da su to vojnici. I dalje to radim, imam 16 godina. :)
Mrzim kad ljudi kažu da ne postoje pravi prijatelji. Pa kakvim onda ljudima sebe smatrate.
Imam 18 godina i pre godinu dana sam saznala da imam rak mozga...za to zna samo par mojih najbližih prijatelja i pošto se ne lečim na klasičan način hemoterapijom, na meni se ne vidi toliko šta se dešava...i svaki put kada me neko od tih prijatelja pita kako sam,uvek kažem da se osećam odlično,a ustvari uglavnom popijem šaku lekova pre nego što se vidim sa njima da bih se osećala dobro...i bar 100 puta dnevno pomislim kako svakog časa može da nastupi pogoršanje zbog kojeg ne bih mogla da se ponašam kao da se ništa ne dešava...ako padnem u krevet mislim da se neću izboriti sa rakom i zato mi je najbitnije da nastavim sa normalnim životom, ma koliko to teško bilo.
Cesto kada idem ulicom, pomeram vilicu levo-desno kako bih udaranjem zubima napravio neki ritam.
Zanima me da li ljudi koje viđam po školi znaju moje ime i prezime kao što ja znam njihovo...
Video sam zvezdu padalicu dok sam bio sa devojkom. Ona je vrisnula "Videla sam zvezdu padalicu, videla sam je!", ja rekoh "Pa šta?", a ona "Pa to je posebno kada je vidiš sa voljenom osob..." I prećutala je uz blagi osmeh. Pamtiću to dok sam živ.