Dok sam bila mala kada prolazim pored nekih sumnjivih likova nisam disala jer sam mislila da su sve to drogeraši i da ću ako udahnem i ja postati nadrogirana.
Decenija dobrog braka. . .i onda pronađem skriveni folder u kompu i shvatim da tog perverznjaka sa kojim živim uopšte ne poznajem!!!
Kad treba da ostavim sestri pola čokolade pojedem prvo svoju polovinu, pa onda još koje parče, pa još kockicu, pa još kockicu. Na kraju shvatim da je ružno da joj sačuvam samo jednu kockicu i pojedem i nju. Samo uvek, ali uvek zaboravim da bacim i omot!
Dečku, sada već bivšem, sam prosula piće u facu, pred punim splavom, kada sam saznala da je bivšoj rekao da joj nisam ni do kolena. Desilo se tako spontano, a ispala sam takva faca. Od tad kada prolazim gradom idem uzdignute glave jer sam umislila da me sada znaju svi i misle "koja carica!"
Svaki dan uradim nešto čega se plašim i nikad mi nije dosadno.
Uvijek kad gledam mrave razmišljam o tome da li oni imaju školu, idu na posao, i da li nas ljude doživljavaju kao čudovista.
Vraćala sam se u žurbi sa posla, trebala sam da svratim do prodavnice sa igračkama, maloj sestri je bio rođendan. Razgledala sam igrače, misli su mi se razbežale na sve strane. Odjednom, veoma poznat glas viknuo je 'Nevena! Ne gubi se po prodavnici!' Okrenula sam se začuđeno, pomislila sam da je možda neko od kolega, pošto od skoro radim. Nisam mogla da se setim čiji je glas, dok se nisam okrenula i ugledala moju prvu veliku ljubav kako drži svoju ćerkicu za ruku, moju imenjakinju. Tada, sve se slomilo u meni...
Moj tata sedi za kompjuterom već 2 sata, bez ikakavih društvenih mreža i ijednog prijatelja, samo on i muzika, pivo i kikiriki. I mnogo mu je lepo, a meni srce puno kad ga vidim takvog.