Svoje nisam u životu nazvala "kevom" i "ćaletom", niti ću.
Kada sam imala 9 godina imala sam prvu školsku priredbu... niko iz moje porodice nije došao da me gleda. I dan danas plačem kada se toga sjetim.
Baba je odgledala ceo Cecin koncert misleći da će mene snimiti kamera u onoj gužvi :D
Dovoljno sam pametan da shvatim koliko sam glup i koliko toga ne znam. To me na jedan način veoma frustrira.
Volim da pogledam neke romantične filmove, iako sam muškarac.
Moj dečko ima identičnog blizanca, i kada smo se upoznali uveli smo lozinku koju bi on izgovorio čim se vidimo, jer je njegov brat umeo da saleće njegove devojke i predstavlja se kao on.
Bar tri puta je pokušao mene da poljubi, a nije mu jasno bilo kako sam provalila...
Cela familija se toliko brine što nemam dečka, da je i deda počeo da mi nabacuje razne likove.
Kad sam se rodila , tata i kumovi su se toliko napili da su jutro nakon mog rođenja morali da odu u porodilište da provere dal ' sam beše muško ili žensko .
Imam trip kad me gleda neka dobra riba da sam ružniji nego ikad u tom trenutku.
Nacrtala sam sebe i najboljeg druga. Znala sam tačno svaku njegovu crtu lica, a sebe nisam umela da nacrtam.