Blam me je kada idem sa devojkom i prolazi neki pas pored nas, a ja se sklanjam od njega i guram nju da ide bliže njemu :D
Željela bih naučiti da kuham, ali svaki put, kada nađem neki recept na internetu, za pola sastojaka prvi put čujem. :)
Kad nadjem dlaku u hranu, samo je izvadim i nastavim da jedem.
Po parkovima se pretvaram da su mi dečica bući bući slatka a u stvari perifernim vidom čekiram grudni koš gospođe mame.
Nekad podignem mačku ako hoće da dohvati bubu koja je visoko na zidu.
Još kad sam bila u vrtiću,išla sam sama u wc (da obavim veliku nuždu) i kad sam završila,došla sam do zbornice (ili kako se već zove) onako sa spuštenim pantalonicama i rekla vaspitačicama 'ćaćija' (kakila).
Lik u autobusu sedi pored mene, zakuntao je pre pola sata, osećam da je trebao da siđe pre 6 stanica... A i ja zamalo da promašim, zanimljivo mi da gledam kad će se probuditi.
Kad vidim klince kako čekaju na pešačkom, da li sami ili sa roditeljima, uvek ispoštujem semafor i striktno na zeleno krećem da prelazim ulicu, da dete ne nauči pogrešno. A kad nema dece na vidiku, pretrčavam, ne mož' mi ni komunalna ni šoferi ništa.
Uvek na fejsu ima neki lik koji svima sve lajkuje, komentariše. Užasno me nervira kada mi prokomentariše neku sliku tipa 'prelepoto<3' pa mu na kraju obrišem komentar. Niti ga znam, i što je najgore smara jako.
Volim onaj osjećaj kada veoma umoran od neke aktivnosti: posla ili treninga, istuširan i najeden, padnem u krevet pun umora, i osjećam kao da tijelo zuji.