Roditelji se ponose nekim stvarima što sam postigao sam u životu, ali ipak se gledamo kao stranci.. Voleo bih samo da ih zagrlim ali se bojim, ne znam čega se bojim ali je tako.. Tužno je malo to što sam skupio hrabrosti samo svojoj devojci to da kažem, nju grlim svaki put kad se vidimo, a sa njima se izljubim samo za praznike..
U prvom/drugom razredu osnovne, pitala je učiteljica šta svinja ima na nogama, ja sam ispao iz klupe koliko sam visoko digao dva prsta da se javim, da bi me napokon prozvala a ja kao iz topa rekao - Štiklice! Jbg, tako me mama učila..
Moj otac priča preko telefona malopre: "Ne mogu sutra, moji putuju, pa treba da ih spremim i pošaljem" Kao da smo paket neki.
U firmi u kojoj radim imam zlatnu ribicu (samo jednu) i kad dođem ujutro prva na posao s vrata se proderem: "Gdje si riboooooooo" :D
Na pitanje : " tata imaš li para" ? odgovor bude : " imam, hvala na pitanju"
Ljudi ne shvataju koliko je lepo biti zdrav. Molim vas, nemojte se nervirati, jer ne znate šta je vredno nerviranja, treme i straha.
Kad povraćam, ne povraćam tiho, kao normalni ljudi, nego derem, ispuštam neke neartikulisane glasove, pri tom i plačem.
Moja baba je čula da se u današnje vreme devojke depiliraju "dole", i mrtva 'ladna mi rekla: "Nije valjda da i ti briješ onu jadu?" Ostala sam bez teksta.