Obožavam kada nam dolaze neki gosti, samo zato što tada ima svašta da se jede.I uvek ja najviše pojedem, a ne gosti.
Prestala sam vjerovati u doživotna muško-ženska prijateljstva kad mi je najbolji drug postao drug s povlasticama.
Imam devojku u koju sam jako zaljubljen, i neizmerno se volimo. Ali imam dogovor s majkom bivše devojke da joj za rođendan priredim iznenađenje u vidu latica od ruža koje će biti posute po celom dvorištu i jedna skromna ruža koja će čekati na ulazu. Kako njena majka kaže, neka pomisli da joj je to dečko sadašnji priredio, pa neka se iznenadi kada otkrije da nije on, samo da vidi šta je propustila sa mnom.
Cura mi kaže da sam previše blag, nisam agresivan, da mi sve paše što ona kaže, to joj smeta. Ne znam šta želi da je tučem, da se svađamo, da galamim...... Čudno, zbog toga me i ostavila ali nema veze možda jednom skuži.
Najgori osećaj je kada dečko raskine sa tobom bez objašnjenja.
Bile smo na moru sa školom i jedno veče sam uletela u svoju sobu vičući ''de ste bičarke?!'' a nisam znala da je profesorka sedela tu sa drugaricama...
Celog života sve nešto "jedva čekam". Dođe leto- jedva čekam sneg, zima- jedva čekam sunce, a onda to dođe, prođe i opet "jedva čekam". Ne uživam u malim trenucima to mi je najveća mana.
Moji roditelji imaju 50 godina i kad ih čujem kako se ujutru uz kafu ljube i smeju kao tinejdzeri, bude mi toplo oko srca.
Više se smijem fazonima koje ja izgovorim, nego onima koje ona.