Jednom prilikom dok sam bila kod dečka pozvala me je njegova baka da me pita nešto u poverenju. I držeći moj brijač unela mi se u lice i šapnula 'briješ minđžu,a?' Ja sam i dan danas zbunjena.
Umesto da slušam muziku ko svi normalni, ja ne slušam pesmu, kao celinu, nego jedno vreme slušam npr. samo violinu u pozadini ili klavir, pa samo gitaru, pa bubnjeve, pa slušam kako diše pevač dok peva. Ludo.
Nervira me kad netko počne nešto u fazonu "E buraz moram nešto da ti kažem.." i nakon dvje minute: "Ma nema veze, zaboravi." Onda poludim.
Pre neki dan ušao sam u poluprazan autobus (bilo je još pola mesta da se sedne ), seo sam napred , bio sam zaokupljen mislima oko ispita tako da ljude nisam ni primećivao. Neki deda je ušao i stajao pored mene, (iza mene je bilo prazno mesto ) i on stoji pored mene i u jednom trenutku mi udara rukom i govori: "Praviš se lud to je moje mesto" i pokazao na nalepnicu iznad za invalide i starije osobe. Ustao sam mu i rekao :" Sedite molim vas , i nemate pravo da kažete da se neko pravi lud ako ne znate njegove probleme!" . A on je seo na mesto iza , ja sam ostao da stojim i da ga gledam celo vreme dok nije izašao, i nastavio sam da stojim dok ja nisam izašao. Usput ja sam invalid zbog kolena koje mi je sport uništio i jako mi je teško bilo tog dana da stojim. Ovo nisam nikome ispričao niti ću, al bio sam ponosan na sebe što sam izdržao.
Mrzim kad plačem u ležećem položaju, pa mi suze upadnu u uši!
Juče odem na otvoreni bazen, kad imam šta i da vidim. U odjeljku za presvlačenje neko obavio veliku nuždu.
Moj tata i dečko koga volim se sada ne podnose... To je jedan od glavnih razloga što više nismo zajedno... Obojica su dobri ljudi i obojica imaju donekle opravdan razlog ljutnje jedan na drugog... Obojicu volim i razumem, samo bih volela da i oni razumeju mene... Volela bih da shvate koliko mi je teško i koliko me je sva ta pometnja iscrpela... Osećam se tako bespomoćno i beživotno... Ljudi koje volim najviše na svetu su me doveli do toga da sam zaboravila da se smejem...
Onu drvenu turpiju, što smo pravili na tehničkom u osnovnoj školi, moj tata koristi za struganje peta.
Danas sam, na svoj 35-i rođendan, dobila najljepši poklon-kćerkicu.
Nisam tip devojke koja luduje po klubovima, ali odem s vremena na vreme. I tako, posmatram devojke kako igraju, uvijaju se, ne znam kako da nazovem te pokrete, a ja se onako klatim s noge na nogu u ritmu muzike.