Nekad nisam svesna da mi se najlepše stvari dešavaju odmah tu ispred nosa. Obično kad je već kasno, ustanovim tako nešto.
Svaki put kada ližem sladoled kroz grad, uvijek mislim da svi ljudi gledaju u mene i perverzno razmišljaju. Ali ne smeta mi.
Soba mi je konstantno u haosu i imam osećaj da će čitav život biti tako. Danas kad smo spremali kuću rekao sam mami: "Meni pod hitno treba kanta za smeće". Mama: "Ne, sine, tebi treba kontejner".
U gradskom prevozu ima jedna kondukterka koja me svaki put iskulira jer zna nemam bus plus. Pre neki dan sam joj kupila milku sa lesnicima. Ziveli dobri kondukteri
Sve vreme sam napaljena. I to tako već nekoliko godina. 24h. A kad dođe do toga da treba da spavam sa nekim ja se toliko unervozim i sramota me je, a toliko bih želela to. Ja sam luda, sunce mu poljubim.
Upoznam neku djevojku i pred kraj prvog sastanka, dok smo odmarali u parku, odlučim joj prodati foru i odtipkam joj poruku na mobitel da se nasmije ako želi da je poljubim ili da uradi salto unazad ako ne želi. Ustala je i hladno odradila salto unazad.
Moj drug je toliko bio pijan da je za vreme koncerta upao na binu, uzeo mikrofon pevaču i počeo da peva. Svi su mu aplaudirali i slikali ga.
Sutra kad samo mu rekli šta je uradio, rekao je da to nije bio on. :)
Jedno veče sam pio i probudio se ispod znaka Kolašin, ne znam kako sam doša tamo. Iz Podgorice sam.
Kad idem pre podne u školu uvek kad ustanem kažem sebi jedva čekam da dođem kući da spavam i nikad ne spavam.
Uvijek kad pričam sa razrookim ljudima imam trip da ga gledam u pogrešno oko.