Gledam "kroz" ljude na ulici. Dešava mi se da prođem pored najboljeg druga i da ga ne vidim.
Sa devojkom sam već 8 meseci u vezi, iako sam 6 meseci bio u Americi... Kako sam se vratio u Bg gde me je ista ta devojka čekala na aerodromu, shvatio sam da ne mogu živeti bez nje... Za mesec dana opet putujem i krećem da studiram na koledžu, i nadam se da ne znam kojim čudom, ona će me čekati. A ako me bude čekala te mučne 4 godine, planiram da je oženim...
Stalno se tripujem da mogu da razumem mnoge stvari koje većina ne bi.
Uvek posle šišanja plačem i žalim što sam se ošišala, jer volim svoju kosu, a retko kad me ošišaju kako želim.
Uvek se plašim kad mi popravljaju kompjuter da ne vide sve gluposti što sam nalazila na internetu.
I sama ne znam šta me toliko privlači kod tog kretena.
Kada god prođe neki motor velikom brzinom pored moje zgrade, prođe me lagana jeza i govorim: Uspori! Svaki put tako. A živim u prometnoj ulici.
Voljela bih da mogu da se ljubim sama sa sobom da vidim kakva sam u tome.
Nikad mi neće bit jasno zašto nas koji smo brutalno iskreni i direktni ljudi baš i ne vole. A ja volim da mi se reče u facu ko što misli.