Biću kuma jednoj devojci na venčanju a ne želim. Niti mi je neka drugarica, niti mi se troše pare, a mrzim tu gungulu.
Kada sredim sobu, posle toga stalno ulazim i divim se sebi kako sam je lepo sredila.
Samo jednom bivšem momku želim da nađe sreću u ljubavi. Ostalima želim da nađu najveću moguću rospiju. :)
Na kraju svađe i raskida, muški sam se spakovao i napustio zajednički stan. Po zatvaranju vrata plakao sam najstrašnije u životu.
Ponekad odem na groblje samo da se isplačem. Tamo me bar nitko ne pita što mi je.
Svaki put kad odem na trčanje ista priča, kad prođe neka dobra ženska ja ubrzam kao Bolt, a kad prođe ne mogu ni da maknem.
Bio sam 4 godine u vezi sa devojkom koja ne želi seks pre braka. Najlepše godine mog života. Kada sam je zaprosio, ona je to odbila i više nije želela da bude sa mnom.
Prošle su 2 godine, a još je nisam preboleo. Sreo sam je pre neki dan, trudnu i neudatu. Zaplakala je kad me je videla...
Moji roditelji su me doveli u veliki grad da bi od mene ''napravili'' pravu urbanu ženu karijeristu,a meni je životni san da živim na selu,da crnčim na svojoj njivi po ceo dan i da imam miran i skroman život,daleko od gužve,betona,gradskog ludila i jurenja karijere.
Žao mi je mame i tate jer ih volim najviše na svetu,ali radije ću živeti sa osudama i buditi se sa osmehom na licu jer živim život kakav želim,nego ostvarivati tuđe snove i legati sa suzama,do kraja života proklinjući dan kad nisam poslušala svoje srce.
Najbolje mi je ono kad je neka pesma na radiju iz perioda mojih roditelja,i mama ustane,pojača, krene da igra i uvek ista rečenica:"Jaoj što volim ovu stvar!"