Najviše sam volela da kao mala zaspim u kolima kad se vraćamo kući, pa moji moraju da me nose do kreveta.
Iz priča roditelja shvatio sam da sam bio "poseban". Uvek bih prestao da plačem pored veš mašine.
Jednog dana se moj brat besan vratio sa fakulteta jer nije mogao da nađe profesora u vreme konsultacija, okrenuo se ka babi i rekao :" Baba, nemoj na pamet da ti pada da upisuješ fakultet ". Baba se smejala pola sata kad je ukapirala foru...
Kad sam bila mala mislila sam da su serije zapravo snimci iz stvarnog života ljudi i nikako mi nije bilo jasno zašto nekad ne dođu i moju porodicu da snimaju.
Priznajem da bih dao sve da mi bivša pošalje poruku, a pravim se da mi do nje više nije stalo.
Pre neki dan pitam ja babu šta je deda u horoskopu, a ona kaže: ,,Šta je! Magarac!''.
Album Ane Nikolić sam naučio nakon dva slušanja. Anatomiju slušam dva semestra i opet ništa. Život nije fer !
Kad sam bila druga smena, a moj brat prva uvek sam rekla tati da i mene probudi jer sam uvek volela da se samo okrenem na drugu stranu i zaspem.
Mrzim kad me neko nagovara da mu kažem nešto što sam rekla da neću. Ako sam rekla da neću, nema teoretske šanse da me ubedi, pa ni da uradi ne znam šta.
Nosim kaiš i kad ne treba. Ono za svaki slučaj, da ne smršavim u toku dana pa da hlače ne počnu ispadat.