Mrzim kad se u subotu uveče napijem, a u nedelju je neki brutalan ručak, koji ne mogu jesti pošto sam mamuran :(
Kad god mi vreme to dozvoljava, na posao idem svojim motorom. Imam ritual koji se sastoji od toga da kada idem nekim podužim pravcem (uglavnom je to Gazela) vrištim, neartikulisano urlam poput Tarzana, ili divljački iz sveg glasa pevam neke rok ili navijačke pesme. Zbog gustog saobraćaja i zvuka motora verujem da se to ne čuje, a svakako se od kacige ne vidi. Kad stignem na posao skidam kacigu, nabacujem učtivi smešak, i prebacujem se u stanje ljubaznog kolege, tašna, mašna i odelce, ceo fazon.
Večeras sam treći put probala da izgubim nevinost, i ne može brate. Zovite me čelična lejdi.
Blejim danas na stanici, čekam bas i krenem da kopam po torbi tražeći labelo. Izvlačim nešto iz torbe što je bilo identičnog oblika kao labelo i ne gledajući krećem da otvaram. Bacim pogled na stvarčicu da vidim zašto neće da se otvori, kad ono izvadila tampon. Još neki lik stajao pored mene, video sve i krenuo da se smeje. Živ blam me pojeo!
San mi je da otvorim kafić,da po ceo dan sedim, pijem kafu, čitam novine i ne radim ništa, a kad se kafić zatvori da mi dodju drugovi da se kvalitetno napijemo i tako svaki dan.
Imam naviku, da kad zaplim cigaretu, gledam u kom pravcu ode onaj dim...
Radim kao dadilja. Svaki put kada izvedem bebu u šetnju provjeram kolica po par puta, da vidim da je nisam negdje zaboravila.
Jednom je nestalo wc papira i greškom sam se obrisala alkoholnom maramicom. Vrištala sam koliko je peklo.
Koliko bi mi život bio ljepši i lakši da mogu da nađem G - tačku.
Tužna sam... Imala sam spontani pre tri dana, svi to tek tako olako shvataju jer danas svaka druga devojka ima, a meni je baš teško!