Brat mi se vratio iz inostranstva, kupio je devojci poklone, a meni ništa.
Uvek sam bio jedan od onih đaka koji imaju uši na sveskama..
Dečko je plakao preda mnom kad sam mu rekla da sam ga prevarila.
Položila sam vozački prije godinu dana i ne vozim uopšte a imam auto.Bojim se a ni sama ne znam čega.
Moj dečko previše razmišlja. Imam osećaj da će sve da sje*e ako tako nastavi!
Došla mi je tašta u kuću, i sad više nema mesta za mene... Uslelila se lagano dok sam bio na mnogim službenim putovanjima satirući se od posla ne bi li platio ratu kredita za stan... Dok sam patio zbog razdvojenosti od deteta, i skupljao snagu da radim još i još od pomisli da to radim za mog malog sina, kod kuće mi se zauzimalo mesto, guran sam u stranu, moje su reči izgubile smisao, moje misli izgubile vrednost, svaka rečenica je dobila tumačenje, značenje i prevod (nažalost pogrešan iz razloga traženja pozadine tamo gde je nema), od brižnog oca okaraketrisan sam kao psihopata sa jednim jedinim ciljem: maltretirati svoju ženu! I sad ne mogu nikuda. Moje se reči ne čuju, svedoka nemam, a tašta likuje i sladi se jer će na kraju svoju ćerku da uvuče u standard njihove porodične sudbine. Baba: sahranila muža, oterala snahu, sama čuvala unuke i od njih napravila promašaje. Njena ćerka - moja tašta: sahranila muža, trudi se da otera zeta i da čuva unuče sama. E, nedam te, sine moj!
Ne volim da pozajmljujem hemijske olovke, jer često ih više nikada ne vidim.
Što volim kada mi neko kaže: "Ne možeš!", ili "Nećeš uspjeti!", tada dobijem još veću motivaciju.
Nakon medicinske škole neko sam vrijeme radila u bolnici. Jedan pacijent me u šali pitao koliko imam kila jer misli da bi se trebala malo udebljati. Rekla sam mu neka pogodi, i on pogodio od prve - 51.5 kg. Pitala sam ga kako je mogao tako točno pogoditi, a on kaže: "ja sam bio mesar".
Odem ja na ekskurziju sa 130e, sva ponosna dođem kući i vratim im 70e, jer znam da su poslednje pare odvojili meni da daju za trošak, a majka mi kaže "mogla si još neki poklon da nam uzmeš".