Kada šetam sa sestrom i neko od muškaraca vozača joj zatrubi, zamišljam kako bih uzeo mjenjač i gurnuo mu ga u usta.
Juče ujutru mi je u devet sati zazvonio alarm na telefonu. Bio je to podsetnik za rođendane. Pisalo je: Mama 52. Samo što ona više nije tu, već godinu dana. Na trenutak mi je srce stalo...
Nakon teškog dana napunio sam kondom vodom dok sam se tuširao i šutirao ga po kadi. Sad sam mnogo raspoloženiji.
Imam utisak da sam ja ona drugarica koju vodiš sa sobom da bi istakla kako si dobra riba.
Stvarno ne znam zašto bacam pare na bruseve. Nemam ih, pa ih nemam.
Najviše volim kad mi dečko posle izlaska pusti poruku. To znači da je i njemu bilo lepo.
Juče sam svom sinu pomogao da nauči da vozi bicikl. Skinuli smo pomoćne točkove i vrlo brzo je uspeo da održi ravnotežu i sam vozi nekoliko desetina metara. Kako je samo bio ponosan. Kako je bio srećan. A ja sam ga stalno hvalio kako je veliki dečko i kako je lako i brzo naučio da vozi bicikl. U jednom trenutku mi je spontano rekao: “Tata, hvala ti što si tako dobar prema meni.” A ja sam se potpuno istopio od ljubavi. Zar je moguće da dete od 5 godina zna toliko da ceni pažnju koju mu posvećujemo, čak toliko da može da je iskaže rečima?
Imam 45 godina i sve krevete u kući sam napravio tako da budu nekakvi golemi dušeci na podu. Nemaju one nogice ili slično, direktno sa patosa idu. Vala, neće me nikakva zla čuda ispod kreveta vrebati više nikada, kao kada sam bio mali.