Svaki put kada pisem na casu pisem sto sitnije mogu, da bi izgledalo da imam manje da ucim. Lakse mi tako :)
Kada pricam sa ljudima, ne mogu da ih gledam u oči. Nekako mi neprijatan osjećaj.
Poslednjih nekoliko godina baka je bila jako senilna i tako jednom kad su mi bile drugarice ona im je rekla: "***ite se deco dok možete, posle džaba što hoćete kad ne možete".
Moja devojka je upravo skočila sa kreveta...i rekla: pobogu kako možes da gledaš utakmicu bez piva i grickalica...obožavam je...
Uvek kada prolazim pored fontane na Trgu Nikole Pašića, poželim da se bačim u nju. Nebitno je koje je doba godine. :)
Kao mala sam gostima u našoj kući mirisala noge. Kad god bi neko došao i seo za naš sto, ja bih se prišunjala ispod stola i mirisala im stopala. Sad me sramota zbog toga.
Dok sam bila mala uvijek bih, kada pomislim na nešto što mi se desilo, a čega me je stid, crtala male iksiće po čelu da to zaboravim...
Danas kad sam krenuo na ispit jedan dekica mi je ustao u busu kad me je video kako držim gomilu papira i pokušavam da učim.
Volim da slušam kako drva pucketaju u smederevcu. Milina za čuti.