Ušao sam u poslastičarnicu i naručio porciju sladoleda i kada me je pitala od čega želim ja sam mahinalno rekao "kečap, pavlaku, majonez ..."
Dečko me zavodio da bi dobio opkladu sa svojim društvom.
Činjenica da sebe u ogledalu vidimo 6 puta lepšim nego što zaista jesmo mi je mnogo spustila samopouzdanje.
Kad ne kupujem proizvode neke kompanije mislim da ta kompanija propada, a kad počnem da kupujem, pomislim kako im dobro ide.
Kad izvlačim gaće iz g*zice osjećam se kao Rafael Nadal.
Trenirala sam odbojku 5-6 godina i bila prilično uspešna ali sam prekunula zbog učenja u gimnaziji. I dalje me srce boli kad gledam naše odbojkašice u reprezentaciji od kojih neke poznajem i privatno jer bih možda bila sa njima da sam drugačije postavila prioritete.
Otkad znam za sebe stavljam ruku na vagu u prodavnici dok kupujem voće, da bih vidjela koliko je teška.
Svaki put kada vidim neku poznatu osobu iz daleka (drugara, profesora), i jasno je da ćemo se sresti, skrenem pogled, a podignem ga tek kada se približimo, da ne bi pomislili da buljim. Osim naravno ako sretnem osobu kojoj neću da se javim, tada mi ostane skrenut pogled, ili izvadim mobilni, pa kao..
Sadasnjeg decka sam upoznala na praksi dok sam mu davala injekciju u glutealni misic. Kako romanticno. :D