Uvek kada vidim nekog starog dedu sa štapom, sklanjam se, jer mislim da će da me sa njim opauči po glavi.
Najjače mi je kad u emisijama u kojima spremaju hranu kažu: "I jos sastojak koja svaka kuhinja mora da ima..." i tipa izvade jaje od prepelice.
Skoro sve moje drugarice varaju svoje momke, meni je mučno da slušam te priče. Imam vjerenika koga volim više od svega, nije mi ni na kraj pameti da mu nešto radim iza ledja, nema potrebe, s njim imam sve, ljubav, paznju, podršku. I onda sam prinudjena da slušam te besmislene, nemoralne priče.
Ostavio sam devojku kada sam saznao da je u drugom stanju. U trećem mesecu je izgubila bebu, našu bebu. Nikada to sebi nisam oprostio, a nije ni ona.
Dečko mi je danas izbacio baletanke kroz terasu, jer su smrdele (užasno).
Moja majka drži u kući toliko sobnog cveća da imam utisak da živim u džungli. I onda se u inat ponašam kao Tarzan, urlam i derem se na sve strane. A ponekad šetam po kući samo u šorcu, da bi bilo upečatljivije.
'Ladno me upravo tip pitao za godinu proizvodnje (tj.koje sam godište) nikada nisam doživela ovakvo muvanje!
Ležimo muž i ja na krevetu. Svako sa svojim mobilnim, i čitamo ispovesti. I u jednom trenutku muž mi čita ispovest, i doda na kraju "vidi, ova ista ti"... a ja pre minut tu ispovest žestoko osudila :) posle toga sam se zapitala, da li nekada nismo ni svesni svojih mana, a tuđe tako lako osuđujemo, iako ih možda i mi sami posedujemo!
Na prvom sastanku sedim pored devojke i odjednom se desi ono što nikako nije smelo. Ispustio sam goluba i ona je čula. Umesto da se izvinim, ja joj kažem da je to bio pozdrav iz dubine duše. Baksuz.