Moja tetka je psihijatar, ne viđam je često. Skoro nam je bila u posjeti i bila sam kao mušica da mi ne bi dala neku dijagnozu. :-)
Kad sam bio klinac stalno sam kasnio. Jednom prilikom je bio 8. Mart, dok sam trčao u školu stalno sam ponavljao mamine riječi: ''Nemoj zaboraviti učiteljici kupiti karanfil''. Međutim, kad sam pogledao u sat i vidio da već zvoni, a ja sam tek na pola puta potpuno sam zaboravio na karanfil. Kada sam došao u školi učiteljici su svi stavljali raznorazne bukete na katedru, a ja sam onda prišao i dao joj 1KM. Tada sam po prvi put bio izbačen sa časa.
Najviše volim kad se suprug vrati s posla, stavi ruku na moj trbuh i prošapuće: ''Pa kako ste mi, cure moje''.
Treba mi profesionalna pomoć jer sam u teškoj depresiji, a moji ukućani to ne primjećuju jer nikada nisu tu. Za njih bi to bila sramota...
Obožavam to što devojka mora da mi se popne na prste da bi me poljubila!
Kad sam bio klinac i u fazi psovanja prvoj komšinici, koja je jednom prilikom brala šljive, pa nije smela da siđe sa drveta, rekao sam: "Šta si se popela na šljivu je*em te plašljivu". Svi prisutni su prsli od smeha, a taj događaj se i dan danas prepričava...
Ne volim ovo doba godine. Uvjek me podsjeti ne neke lijepe stvari koje su prošle.
Nisam znao šta da kupim devojci za rođendanski poklon. Palo mi je napamet da to bude plišani majmun, jer je često zovem majmunče. Potražio sam sve plišane igračke, našao sve životinje osim tog majmuna. U tim trenucima sam razmišljao da počnem da je zovem medvede i kupim joj logično medveda. Ipak sam na kraju uspeo da nađem majmuna.
Kada mi se neko najavi u goste, ja prvo brišem internet istoriju pa raspremam sobu i sve ostalo.
Kad sam imala nekih desetak godina slušala sam radio i odlučila da nazovem tada neki večernji program. Nazvala sam i naravno šutila i tako par puta i to je meni bilo zanimljivo, sve dok voditelj nije pročitao na radiju moj kućni broj i izvređao me.