Najviše bih voljela da ga za dva dana, na svoj rođendan, ugledam na vratima sa jednom najobičnijom ružom, da mi kaže da me nije prebolio i da me voli kao i prije tri godine...
Na šalteru u pošti, šalterska službenica ispružila ruku da bih ja njoj dodala neke papire. Ja onako sva rasejana pružam ruku, misleći da želi da se rukujemo. A njena faca- kao da nisam normalna. Bože, ne znam šta mi je bilo tad.
Volim kad smo na nekom roštilju ili ručku da uzmem ono zadnje parče sa tanjira... u inat onima koji se kao stide, a jedu ga očima.
Dečko je pozvao mene i moju prijateljicu prvi put u njegov stan. Prvo smo otišle da kupimo sok i čokoladne bombone, a onda da pijac da kupimo čiste čarape.
U ranim sam dvadestim i studiram daleko od kuće. Nisam iz bogate porodice i radim da bih se izdržavala. Na poslu me koriste i bedno plaćaju. Stalno sam u nekim dugovima. Desi mi se da nemam ni za namirnice. Nemam mnogo prijatelja, jer kad me zovu uvek nešto izmislim, pošto nemam ni za sladoled. Odličan sam student. Moji su ponosni na mene. Kad zovu da pitaju "kako sam, kako mi je" svaki put kažem da mi je "super, strava", jer znam da bi im srce puklo kad bi znali. Kad spustim slučalicu, redovno se rasplačem. Ljudi mi se dive jer kažu da sam "sposobna, lepa i pametna". A ja sam stalno tužna i pod stresom. Bojim se da ću se razboleti od brige.
Jednog dana smo moje drugarice i ja krenuli na plažu. Kad smo pošli da se spuštamo niz kamene stepenice, video sam da je ta plaža puna kamenja i stena i rekao: 'Aaau ljudi koji kameleon' *umesto kamenolom. U tom trenutku su moje drugarice vrisnule i počele da beže ko lude nazad. Jedva sam ih stigao i ubedio da nisam video guštera.
Muškarac sam i mrzim one: ''jea bejbe, koj' ti ku*ac tebra'' devojke. Gde su nestale haljine sa tufnama, kosa skupljena u punđu i crveni karmin?
Kad pričam sa djevojkama uvijek ih gledam u usne a ne u oči..
Kada sam bio mali, vozeći bicikl, komšiji sam slučajno otkinuo retrovizor. Plašeći se njegove reakcije, ostatak ulice sam se zapiškio od straha.