Poginuo mi je muž, ostala sam sama sa dve bebe, da bi danas saznala da je vodio dvostruki život i da je imao devojku! Kako to boli...
Imam brata od strica, volim ga ko rođenog, al mi svaki put proradi kompleks kad vidim kakav je on rmpalija, ko od brega odvaljen, a ja žgoljav i sparušen.
Pre 7 godina sa dečkom sam se potpisala u jednu knjigu, napisali smo naša imena, a njegovo prezime. (To je bila neka zafrkancija) Prošli mesec smo se tamo vratili, sa našom bebom i napisali sva tri imena, sa njegovim prezimenom. Neopisivo lep osećaj. :)
Kad sam bila mala, imali smo mašinu za pranje veša koja je doslovno skakala po kupatilu kada uključuje centrifugu. Imam 20 i još uvek se plašim tog zvuka.
Ne volim diskoteke, jer kad priđem nekoj devojci moram da joj vičem na uvo.
Bojim se sebe i svojih misli. Jedan dio mene ne pripada ovome svijetu...
Kad god me pitaju odakle mi ožiljak na glavi, kažem da me ne neko udario flašom u tuči... Sramota me je da kažem da me je ćale opalio po glavi lopatom dok je u panici ubijao miša na placu...
Često kad sam loše raspoložen počnem da pregledam slike od jedne prijateljice na fb koja je bila na hiljadu i jednom mjestu u svijetu, uvijek me nekako oraspolože njene budalaštine koje je radila. Fakat ju volim i drago mi je da uživa.
Prije neki dan, sjedim u autu i slušam muziku, primjetim jednog momka kako na zidu piše sprejom: "Dragana, udaj se za mene", kada je završio otišao je negdje, vjerovatno po djevojku da joj to pokaže. U međuvremenu ja sam uzeo sprej iz auta, zašvrljao to i napisao "Dragana kobila". Jbg, bilo mi dosadno.
U osnovnoj sam imao običaj da, kada nesto učim, knjigu iz tog predmeta stavim pod jastuk. Tako sam jedno veče stavio 6, 7 knjiga pod jastuk i sledećeg jutra sam jedva ustao od bolova, pošto mi se vrat ukočio.