Jednom, kad sam bila mala gledala sam non-stop reklame na Tv-u. Jednog dana sam počela da kukam kako me boli prostata..
U trenucima ludosti odem na google translate, napišem svakakve nebuloze, i onda crkavam od smijeha robotu koji to izgovara na našem jeziku.
Često kad uzmem da operem sudove, ja lupam više nego što je potrebno, jer će se tako jače čuti da sam vredna.
Stvari mi stoje na podu jer odatle nemaju gde da padnu ili da se zagube.
Ne znam zašto, ali obožavam da "zavlačim" ljude koji su zaljubljeni u mene...
Nervira me kada neko, odnosno većina govori da je muškarac glava kuće. Evo npr. ja... nisam muškarac, nego žensko i najmlađi sam član u svojoj porodici i zaista sam glava kuće. Uživam u svim tim obavezama koje imam i znam da će mi kad-tad u životu poslužiti što sam sve jako mlada naučila. Menjam sijalice, privrćem šarafe, zakucavam eksere, plaćam račune, iznosim smeće, obavljam svakodnevnu kupovinu, javljam se na fixni jer je svima mrsko ustati, čistim kuću i jako često kuvam ručak, zavisno od obaveza koje imam na fakultetu. I ne tražim ni ''Hvala'' ni od koga, a muškarci kad jednom zamene sijalicu kažu da su se umorili i jos traže da im se neko zahvali.
U mom dnevniku postoji jedna koverta, zapečaćena, na kojoj piše "Otvori 2035. godine." Koliko se sećam, unutra se nalazi neki horoskop koji sam kao tinejdžerka našla, ispisala i koji mi je kao "prorekao sudbinu" i kako će mi izgledati život do tada u vezi sa porodicom, karijerom, zdravljem. Jedva čekam da je otvorim tada i, nadam se, slatko ismejem.
Zaljubljujem se u devojku sa kojom radim. Starija je od mene 5 godina, a ja toliko dugo imam stabilnu vezu. Napuštam firmu uskoro da je ne gledam.
Kada sam išla u osnovnu školu pita mene nastavnica ruskog kako se kaže zastava? Ja ćutim, ne znam šta da joj odgovorim... kaže ona znamja.. ja reko znam da vi znate... nastavnica sedi 1!