Jako mi je žao zbog onog što sam bila u osnovnoj školi. Nezainteresovana i nezrela devojčica koja nije shvatala da će joj ti poslednji razredi presuditi kojim će putem ići u životu. Većina nas to ne želi da prihvati ali verujte mi, što pre prihvatite to ćete bolje uspeti. Nikad ništa nisam učila, bio mi je cilj da se družim sa klošarima, da budem kao neko i nešto a ustvari sam bila niko i ništa i ako ne uspem to da promenim, ostaću niko i ništa.. Samim tim kako nisam učila i kako mi je uspeh bio srednje žalostan, upala sam u loš smer i u loše odeljenje.. Odjednom, iznenada, u meni se stvori želja za učenjem, da uspijem, da budem bolja i da se izdvojim.. Polako ali sigurno uspijevam u tome ali mi nešto nedostaje. Kako sam dobila želju da se promenim, dobila sam i želju za boljim društvom, za nekim momkom koji je obrazovan i kulturan.. Ali to je teško sada, ono što sam stvarala godinama je teško izbeći sada.. Zato verujte mi, na vreme učite i družite se sa ljudima koji žele da postanu nešto jer ćete se kad tad pokajati ali će biti kasno za neke..
Uvek pogledam i levo i desno, iako je jednosmerna ulica.
Imam dečka vec dve godine, a pre mesec dana sam se zaljubila u najboljeg druga sa kojim mi je on uvek branio da se družim.
Tata mi je alkoholičar, muči me ceo život, brat je skoro pa narkoman, i on pije, mama je pukla sa živcima, muči se sama i radi. I nikada me niko nije pitao kako se ja osećam, svi misle da je meni lako. A ja bih najviše volela da umrem, jer od života nemam ništa. Imam još jednu godinu srednje i ne znam šta ću posle. Jer nema ko da me podrži i pomogne da idem dalje.
Moj deda uveče ne može da spava. Uvek ima baterijsku lampu ispod jastuka. Ustane on tako svako veče sa sve lampom i ide od sobe do sobe i pokriva nas. Neretko se probudim i vidim kako mi je lampa uperena u lice i dedu kako me pokriva. Jedan je deda!
Vrhunac moje lenjosti je bio sinoć, kad sam pokušavala da zategnem posteljinu, ležeći na njoj.
Sa 15 godina sam bila u vezi sa dečkom kojieg sam volela više od sebe. Kada smo raskinuli obećala sam i sebi i drugima da se više nikad neću zaljubiti. Govorili su mi da tripujem, da sam klinka, da vreme za ljubav tek dolazi... Danas imam 26 godina i od tada se više nikad nisam zaljubila. Iskreno, nedostaje mi osećaj da mi neki dečko znači.
Da nije majica sa volontiranja, ne bih imala u čemu da spavam.
Sipam ja sebi mleko i pitam svog dedu da li hoce i njemu da sipam. Kaze on: 'Evo imam ja svoje mleko ovde.' , odlazi do spajza, vadi flasu rakije, nateze i vice: 'Uuu sto je dobro!'
Zelja mi je da skupim par hiljada za gorivo, narežem par cd-ova rock pesama, sednem u kola i samo se vozim bez odrednice ceo dan i noć. I ujutru da odem na neki vidikovac u totalno nepoznatom gradu i gledam kako sviće dok u pozadini svira "Sweet child o' mine".