Kad hodam ulicom uvek zamišljam ljude, koji prolaze pored mene gole.
Zaposlila sam se u restoranu pored mora .. I jedino dobro od svega toga što je ispalo jeste da mi se ostvarila želja da napišem na onoj tabli (ispred rest.) kredom, i naravno lijepim rukopisom, što je na meniju danas...
Najgore mi je kad ugovorim izlazak sa devojkom, a ona povede drugaricu. Kad ih vidim molim se da su samo krenule u istom pravcu, ali ne ona je tu celo veče sa nama i naravno kada su dve devojke zajedno onda je tu smejanje i međusobni pogledi kad kažem ili uradim nešto sasvim normalno...najgori osećaj na svetu ovome.
Siguran sam da žene imaju dvostruke aršine prema privlačnim i neprivlačnim muškarcima...kada je privlačan muškarac opak i agresivan on je alfa muškarac i 'loš momak', kada je neprivlačan isti takav on je nasilnik. Kada je privlačan dobar i fin on je dobrica i dženltmen, kada je neprivlačan isti takav on je 'samo drug' ili nezanimljiv. Kada se privlačan trudi da bude uspešan on je ambiciozan i vredan, neprivlačan je kompleksaš koji se tako trudi da kompenzuje nedostatak privlačnosti, itd. Prosto je neverovatno da izgled može toliko da utiče na razmišljanje i vrednovanje drugih ljudi. Znam da će sad žene početi da se brane i govore kako nije tako ali one uvek jedno govore a drugo rade.
Vraćam se danas sa roditeljima iz akva parka. U povratku moj tata stane kraj prodavnice da kupi stvari i pita mene šta ja želim. Ja rekao da hoću slani štapić, a on se vratio sa ribicama i komentarom da nije bilo onog keksa koji sam hteo.
Izašla sam na dejt s dečkom koji mi se mnogo sviđao. Skockala se ja, stiže on i mi krećemo u šetnju. Tačno kad smo bili ispred robne kuće i ja vidim nešto crno ispred i počenem da vičem DŽEKI DŽEKI DOĐI, a on meni kaže JEL ME ZEZAŠ? TO JE OBIČNA KESA ZA ĐUBRE. Posle toga sam počela redovno da nosim naočare i više se nismo čuli.
Sexali smo se u njegovom autu. U naletu strasti, dok smo pokušavali da promijenimo pozu, ja sam zadnjicom zahvatila volan i, vjerovali vi ili ne, svirnula i privukla pažnju svih onih koji su se zadesili u blizini. Pola sata nismo mogli da nastavimo od smijeha. Od tada mi je himna “Uzbuna, čuju se sirenee”
Kad sam bila mala mislila sam da sve ispovijesti budu objavljene.
U poslednje vrijeme često gostujem u medijima i uvijek me strah da ću da izvalim neku notornu glupost posle koje će da me smixaju u bisere godine.