Ne znam, nekako ne volim 2. brzinu u kolima. A kad bi me ćale video kako prebacujem iz 1. u 3. mislim da me ne bi bilo..
Već 2 mjeseca zamišljam da imam svog "imaginarnog" dvojnika. U početku je bilo teško, no već nakon par dana sam mogao pričati s njim. Nakon 2 sedmice sam ga toliko dobro "zamislio" da se mogao sjetiti stvari koje sam davno zaboravio, može perfektno citirati svaku knjigu koju sam pročitao. Sada ga samo prizovem kada mi treba, i kad mi ne treba samo nestane. Praktički sam otključao svoju podsvijest. Čak mi i ukazuje na neke stvari iz moje okoline koje nisam prije primjećivao, kao npr. zašto se netko ponaša na neki način, ili kaže nešto što kaže.
Када играм нешто са девојком и ако победим успе да ме убеди да сам изгубио.
Kada gledam neki film i vidim da je preporučen za gledaoce svih uzrasta, odmah se smorim jer nema scena seksa...
Kad sam bio klinac stalno sam prozivao starije i onda kad krenu da me jure da mi nalupaju šamare ja se popnem uz drvo izvadim pišicu i pretim da ću da se popiškim po bilo kome ko pokuša da se popne za mnom.
Moja ćerkica je u vrtiću ostaloj deci prodavala svoje gumice, olovke, rezače. Saznala sam od vaspitačice, dok je moja ćerkica pare koristila kako bi iznova kupovala gumice,olovke, rezače.
Iskustvo mi je pokazalo da su ljudi mnogo ljubazniji prema lijepim ljudima.
Čim izbrišem neki broj iz imenika, obavezno mi zatreba posle nekog vremena.
Djevojci koja mi se sviđa sam ukrao mače koje ona obožava, da bih joj ga nakon par dana vratio sa pričom da sam ga našao na ulici. Mislim da sam dobio dosta pluseva.