Na slavini pri tuširanju postoji tačno jedna pozicija kada je voda taman topla. Milimetar levo ili desno su lava i tečni azot.
Sjećam se djetinjstva i odlazaka u goste.. Prije svakog odlaska smo u kolima slušali jednu te istu priču: "sad kad dodjemo tamo, fino da se pozdravite i odmah da sjednete..i to što bude na stolu da se ne dira, da ne bude kao da mjesec dana ništa jeli niste" :) a mi s vrata "ne smijemo nista da jedemo, majka i tata nam rekli " :D
Kada mi je majka bila u bolnici, spavala sam sa njenim džemperom, da joj budem bliže.
Ove godine bio sam u CG na letovanju.... smuvao sam se sa jednom prelepom Crnogorkom. Iako smo bili samo dve večeri zajedno, ja sam se u nju zaljubio kao neki balavac, i više ne mogu da je izbacim iz glave... sad plačem zato što nemam para da zapalim za Bečiće, samo da je vidim i glas da joj čujem...Dva najlepša dana u mom životu.... a sad se osećam tako prazno... fali mi reči da opišem kako se osećam...
U poslovnom životu sam kul šefica, totalni lik u firmi, u svom seksualnom životu sam domina...
Kad mi dođe rodbina iz inostranstva uvek se pravim kako su mi puno nedostajali samo da bi mi dali što više para.
Na moru sam svako veče, dok sam posle grada blejala sa društvom na plaži, viđala dečka i devojku koji su sedeli uvek negde blizu nas i ona mu se stalno umiljavala, "nameštala", a on nikako da je poljubi... Posle 2 - 3 noći uzastopnog sretanja sa njima, videla sam ih opet kako sede na zidiću i sa njima je bio još jedan dečko... Ponela sam pivo, otišla do njih, uhvatila tog drugog dečka pod ruku, i rekla mu da se pridruži mom društvu uz pivo, pesmu i gitaru... a onda se okrenula prema ono dvoje i rekla dečku: "Daj poljubi je više!" Stvarno sam se smorila gledajući ih. :D I posle par minuta dok smo mi dole na plaži nazdravljali, videla sam njih dvoje kako se strasno ljube. Osećala sam se kao Amor... :D
Na ekskurziji sam se pravila da spavam u busu samo da bih mogla da grlim druga.
Kao mala sam odrasla uz dedu, roditelji su mi radili, pa sam uglavnom bila kod njega na selu. Često me vodio na planinu, išli bismo pješke, u ruksak stavimo malo hljeba, sira i pekmeza, i kad dođemo gore na svjež vazduh, deda raspakuje ono što smo ponijeli, i mi u slast to pojedemo. Za mene na svijetu nije bilo slađeg ručka. U posljednje vrijeme zaokupljena fakultetom sam slabije išla kod njega na selo, kad jutros neko zvoni, ja u čudu, nisam nikoga očekivala. Otvaram vrata, kad moj dragi deda donio sira i pekmeza! Za čas me vrati u najljepše dane mog djetinjstva.
Kad padnem na kladionici, uđem na PES, i oderem tu ekipu što me je oborila. Odmah mi bude lakše.