Propadnem u zemlju od blama kad se ogledam u prozoru nekog automobila, pa tek onda shvatim da unutra sedi neko.
Kad ortaci komentarišu neku devojku na ulici i ja se kao oduševim, a realno me zab*le i ne pogledam je, pomislim moja je bolja i lepša i zgodnija..:D
Mrzim kada me društvo ismeva zbog prigradskog naselja u kojem živim. I branila sam se protiv toga sve dok baba nije ubacila plastenik i kokoške u dvorište i sada razmišljam da batalim faks i samo se uputim na tezgu.
Imam toliko male grudi da mi je dvogodišnja ćerka razvukla majicu, namestila rukice i iznenađeno rekla "Nema"!
Volim da vozim motor na duže destinacije. Kad se vratim u svoj grad pored table sa natpisom uvek pritisnem sirenu. Ovo leto kad sam se vratio sirena se zaglavila, a bilo je 11 uveče. Osećam da su mi spominjali celu familiju dok nisam skinuo kleme sa akumulatora. :-)
Uvek postoji ona jedna pesma, koja nosi toliko uspomena da kad je slušaš, ne možeš da se ne rasplačeš.
Plakala sam i u jednom momentu u moju sobu ulazi mi trogodišnja sestra. Nisam želela da vidi suze na mom licu, jer sam ja njena 'velika seka'. Okrenula sam se i počela da brišem suze, a ona mi je prišla i pitala me šta mi je, gde sam se udarila da poljubi pa da mi prođe. Samo sam se nasmejala i rekla da me više ne boli.
Sitnice mnogo znače, odlično sam se osećala posle toga i otišla sam sa njom da se igram.
Moj brat, kad je bio mali, u želji da izjavi da mu se ni jedna devojčica ne sviđa, rekao je: "Nikad vam neću reći da sam se zaljubio u Saru."
Pri popisu stanovništva postavljeno je pitanje ko je moj otac, na šta je tata odgovorio da se to još uvijek ne zna. Mama se naljutila.
Kada sam sam kod kuće uzmem gumenu loptu i šutam je po kući, komentarišem i zamišljam da igram utakmicu. Stolice su mi stative, a zavesa mi je mreža i kada dam gol skačem od sreće, valjam se po podu i radujem se.