Pred prvi let avionom (isla sam sama) sam u telefonu otkucala poruku namenjenu mami i tati da ih mnogo volim, i poruka je bila spremna za slanje u slučaju da avion pocne da pada. Toliko sam paranoisala pred let, da sam štopericom izmerila koliko je sekundi potrebno da se telefon upali i poruka pošalje, i sve vreme leta sam držala ruku na telefonu.
Mnogi neće poverovati u moju ispovest ali nema veze.Pre 10 godina ja, moj otac i moj brat smo imali susret sa jednim natprirodnim bićem.Svoj trojici nam je bilo jasno šta se desilo i nismo širili priču da nas ne bi proglasili ludacima, da ne bi širili paniku i sl.Od tada je prošlo 10 godina i ja sam sasvim odrastao, vodim normalan život, studiram u Beogradu, imam devojku, društvo i mogu reći da sam zadovoljan životom.Problem je u tome što se često osećam otuđenim i samim u svom znanju da ovaj naš pojavni svet u kome živimo nije sve i da isti ovaj svet delimo sa drugim bićima za koje skoro niko ne zna.Nisam uplašen, znam da smo mi ljudi daleko zlonamerniji od tih ''drugih'' ali ne mogu kao i ostali da posmatram i doživljavam stvari oko sebe.Za mene religija, priroda, život, smrt, dan, noć imaju sasvim drugačije značenje i ponekad osećam i sažaljenje za ljude oko mene koji nisu imali priliku da saznaju ono što sam ja.Ne znam možda je tako i bolje.Bilo kako bilo u jedno sam siguran, život je predivna stvar, moramo ga voleti kakav god da je i sasvim sigurno nije besmislen.
Bila sam ponosna kad sam skužila da sam se večer prije velikog ispita pomolila da dečka prođe želudac, a nisam za svoj ispit.
Kad sam bila mala, mislila sam da kad zaustavim vazduh i srce stane, i nije mi bilo jasno kako meni kuca, mislila sam da sam vanzemaljac!
Naša kćerka je otišla na more sa bakom. Muž i ja ne znamo kako da se ponašamo sami u kući! Po čitav dan se ganjamo.
Uvek sam se ljutio na kuvarice u zabavištu, jer mi kremić namažu tako da sve upije u hleb.
Када мењам батерије на даљинском, увек то радим као да пуним двоцевку.
Imam 20 godina i u životu sam bila intimna samo sa jednim dečkom, i to samo par puta. Ali, zato što sam otvorena i ‚‚bez dlake na jeziku" ljudi misle da je kod mene prometnije nego na aerodromu! To me jako vređa i kada pokušam prijateljima da objasnim, oni mi ne veruju.