Mahinalno kradem upaljače.
Izađem iz kuće sa jednim, vratim se sa 10 .
Želela bih da sam lepa.. :( sigurna sam da bi me tada dečko s kojim sam tri godine u vezi voleo. Tri godine smo zajedno, a niko ne zna za nas... jer on to ne želi... :( i svaki dan mi time slomi delić srca..
Volim kad se slikamo mojim aparatom, nebitno gde, jer tad ja imam kontrolu nad slikama! :-D
Kad sam bila mala mislila sam da ne postoje dve osobe sa istim imenom. I kad sam krenula u vrtić i upoznala devojčicu koja se zove Andrijana (kao ja) počela sam da vičem na nju zato što laže i da joj pričam da je ona ukrala moje ime.
Uvek kad nemam kartu u prevozu napravim neku tužnu facu i trepćem ko tele dok me ne zaobiđe.
Kad god učim u čitaonici i neko uđe ja obavezno pogledam ko je, iako me ne interesuje posebno...
Pare koje sam štedela celu jednu godinu uzeli su mi ćale i keva jer su mislili da hoću da pobegnem od kuće... MOZGOVI.
Brat mi je prije nekoliko dana otišao na fakultet. Kad je krenuo rekla sam mu: "Aj hvala Bogu napokon imam svoju sobu." Ostatak dana sam plakala u sobi.
Uvijek mi je išla škola. Masu puta sam išla na razna natjecanja, a iza sebe imam dvadesetak različitih nastupa. Moj otac nije bio ni na jednom od njih. Znao bi me dovesti do mjesta gdje nastupam i odmah otići kući, kao da nikad ni ne pomisli da bi trebao ili bar mogao ostati. Svaki normalan otac bi bio ponosan na mene, a moj nije. Prije mi je za to bilo svejedno, a sad mi sve više smeta, često kad razmisljam o svojim nastupima počnem plakati jer shvatim da oni za njega ne znače ništa, kao ni moje dobre ocjene, nagrade, diplome..ništa. To me jako frustrira.
Imam jednog druga u školi i uvek mu dam mp3 plejer kad me pita da sluša malo muziku, svaki put kad mi vrati na slušalicama ima žutog taloga iz ušiju, al prijatelj mi je, pa se trudim da zaboravim.