Dobila sam ime po baki i kad sam bila mala uopšte mi se nije sviđalo. Želela sam uobičajeno ime. Ali sada kada sam zrelija jako sam ponosna što nosim ime jedne tako divne i posebne žene. Volim svoju baku najviše na celom svetu.
Kad god mi dodju gosti ja sacekam da odu i onda pojedem sve slatkise koje je mama iznjela.
Hteo sam da objavim pesmu Šabana Šaulića - 'Kralj boema' i da citiram deo kada kaže 'ti si majko uvek praštala' ,ali sam se setio da će to moj drug, koji je izgubio majku, videti i da će se rastužiti. Zato nisam hteo da objavim ... :(
Kad je na tv-u, na filmu ili seriji scena u kojoj psihić radi hipnozu uvek sklonim pogled sa olovke da ne hipnotiše i mene. Za svaki slučaj. Hvala lepo, ko će posle da me osvesti.
Ne znam zašto, ali obožavam da "zavlačim" ljude koji su zaljubljeni u mene...
Imam 24 godine, muško sam i još uvek kad merim brašno za vanilice na vagi, pritiskam tas gore-dole, imitiram zvukove motora ustima i zamišljam da kazaljka pokazuje obrtomer nekog besnog auta.
Išla sam sa mamom u kupovinu, i kupila mi je puno lepe odeće, i ja sam čak bila malo nervozna što nisam našla pantalone baš one boje koju sam zamislila. A onda sam videla nekog starog čoveka i ženu kako kopaju po kontejneru, i bili su jako srećni kad su izvukli stari hleb. Sama sam se sebi zgadila i počela da plačem kao kiša, kad sam shvatila da mi ništa od te odeće nije zapravo potrebno, kad neko nema ni da jede.
Imam neki trip da kad god gledam Noleta u tenisu on gubi, a kad izađem iz sobe njega krene.
Kad god se vratim umorna s posla (živim sama), uvek prvo dođem do frižidera, uzmem pivo i sednem na kauč kao muškarac, gledam tv i podrigujem. Sutra ujutu sam opet sređena dama koja radi u uglednoj firmi.
Dok sam studirala, živjela sam sa 5 cimerki u maloj sobi u studentskom domu. "Obaveza" svake je bila da kad uđe u kafić "mazne": pepeljaru, osvježivač prostora, toalet papir, tečni sapun, podmetač - bilo šta što nam u tom trenu zafali u našem domu.