Kada sam imala 9 godina imala sam prvu školsku priredbu... niko iz moje porodice nije došao da me gleda. I dan danas plačem kada se toga sjetim.
Jednom me, ciganka što prosi na semaforu, iskulirala jer sam bio u ćaletovom stojadinu koji je totalni krš... a taman sam bio spremio neku siću da joj dam...
Kada se jednog dana budem udala, trudiću se svim silama da ostanem u braku i da moja deca imaju oca, jer ga ja nisam imala i znam kako je užasno.
Danas sam prvi put videla svog dedu kako plače... Baka je bolesna od neizlečive bolesti, nisam ni znala da mu je ovoliko žao,bar to dosad nije pokazivao. Kaže: "Ne znam ja nju 10,15,40 dana ja je znam 40 godina."
Obavezno nakon svakog horora, odgledam barem 2 epizode nekog crtića kako bih lakše mogla zaspati.
Pravila sam se da se davim, samo da bi me zgodni spasilac izvukao iz vode. O:)
Prije dva mjeseca smo se sreli poslije dvije godine od raskida duge veze. Bila je ljepša nego što je pamtim, pravi andjeo. Sjedio sam na klupi u centru grada i vjerovali ili ne, prvo sam osjetio njen parfem koji uvijek nosi "Lancome Poeme " pa onda da se ona približava. Poslije prvog uzdaha znao sam da je ona. Pogledali smo se i ništa nisam rekao, a ni ona. Samo je prišla, zagrlila me i rekla mi je "Opraštam ti!". Bio sam presrećan. Nastavili smo da šetamo niz ulicu i pričali smo o svemu. Pričala mi je o fakultetu, o nekim avanturama, o novim ljubavima poslije mene... Onda smo došli do teme o pomirenju, novom početku stare veze. Poljubili smo se i noge su mi klecale. A i njoj, znam. Onda sam se probudio, obukao radno odijelo i otišao da radim. Prokleto jutro, posao i alarm.
Osećam se jako glupo kad u autobusu osoba do mene ustane nekom, jer ja tad mislim kako sam ja trebala da budem ta koja će ustati..