Nikada nisam procitao knjigu ali ovde sam kao u Biblioteci :)
Drugovima pričam kako bih se vratio na more, u fazonu ludilo, provod, alkohol.. a ustvari.. vratio bih se samo zbog cure koja mi je bila letnja avantura, koja mi je ostavila trag u srcu.. i sada ne mogu da prestanam da mislim o njoj...
Volim kada mi mobilni stoji blizu zvučnika i kada se čuje onaj zvuk pa znam da će mi stići sms, tada se osećam tako moćno, vidovito.
Pripravnik san, ne plaćaju me, a pola njih u firmi im manje završene škole nego ja, i prima platu za to...
Kad god dođem u njegov grad, oči mi rade sto na sat da bih ga videla, a kad ga vidim pravim se ko da me ne zanima.
Mrzim kad se moja drugarica i njen dečko ljube dok sam ja tu.
Bila sam kod drugarice i kad smo krenule kod mene njena mama me je pitala da joj napravim facebook profil. Pošto smo žurile, rekla joj je: Ma ajde mama, napravicemo ti kod nje, na sta je ona odgovorila: Dobro, pa mi ga prebacite na USB.
Iako smo raskinuli pre skoro dva meseca, držim je na chatu otvoreno da vidim dal će biti ikad onaj znak da mi piše, evo posle dva meseca juče sam video 2x u toku dana da je htela nešto da mi napise. Mi se volimooooo, mi se volimoooooooooo!
Nešto poslije rata, u osnovnoj školi nakon ljetnih praznika nastavnica je ispitivala gdje smo proveli ljeto. Pošto jedina nisam nigdje išla, izmislila sam da sam posjetila New York i dočarala sam moje putovanje informacijana zasnovanim na iščitanim enciklopedijama, knjigama, novinama, jer interneta još uvijek nismo imali! I danas osjećam grižnju savjesti zbog te male dječije laži, ali sam se tad osjećala važnom! :)