Najžešća je moja baba kada kaže: "Ova moja deca po ceo dan vise na onom "fejtu"." :D Volim svoju babu.
Uvek kada prdnem uhvatim prdež i bacim ga kao kame kame talas. :D
Ne znam zašto, ali kada me neko pozove, a ja spavam, slažem kao "Ma nee, nisi me probudio, evo baš pijem kafu...".
Nekidan sjedim u kafiću i prilazi mi klinac prosijak, kaže mi da nema para, da teško živi i tako to, standardna priča... i na kraju traži da mu dam za picu da jede. Meni bilo žao, izvadim par maraka, reko evo ti, uze on to, kad izvadi baraba iz džepa šake pune siće, nasmija se i reče "uuu jesam te za*ebo" i pobježe :O
Kada se osećam sam, i da su me svi napustili, odem negde pored autoputa i sedim na nadvožnjaku ili pored žice i gledam te ljude koji prolaze. I znam da se to samo u tom trenuntku dešava i da se nikada više neće desiti da se baš svi od njih nađu na tom istom mestu u isto vreme... To radim od svoje 10-te godine sada imam 20.
Ni sa jednim bivšim dečkom ne komuniciram. Ni ono na ulici "ćao-ćao". Čak ni sa jednom drugaricom sa kojom sam prestala da se družim iz više razloga. Imam trip neki da kad završim s nečim da je gotovo u svakom smislu, zauvek. Možda je to dobro, a možda i ne.
Ljudi misle da sam nafurana i pod tripom "napući usta" i stalno me kritikuju zbog toga, a ne znaju da se ispod toga kriju moji nesavršeni, krivi zubi i da se ja stidim njih, i da je to pravi razlog zbog čega se slabo smejem, a ne to da sam mrgud i bezobrazna.
Majka uvek instiktivno zatvara sve prozore i vrata kada priča o komšinicama.
Tek kada uđem u neki objekat, malo lepše uređen, odnosno čist, shvatim koliko su mi prljave patike.