Kad sam mala bila i kad nešto bezobrazno uradim, nikad nisam htela da priznam, ali baš nikad. I mama kaže : '' Ajde ko kaže da je to uradio dobiće cokoladu od 500g''. I naravno, uvijek se javim, a mjesto čokolade, dobijem batine.
Nekako, mnogo sam lepši samom sebi kada je u kupatilu polumrak.
Moja mama je pre neki dan kupila novi omekšivač koji miriše kao muški parfem. Sad sama sebe uhvatim kako mirišem čarape i zamišljam kako imam dečka. :D
Razočaram se kada nekoj devojci kao jedinu vrlinu mogu samo da istaknem lepotu.
Мрзим кад одем у други град на пар дана, а мој дечко се понаша као да доживљавам 3 оргазма дневно са другим.
Kreketao sam stricu dok je hrkao, pošto ja nisam moga da zaspem, sve sa ciljem da ga podsetim na njegovo rodno mesto ...
Uvek kad se vratim s moram trudim se da se što ređe kupam kako bi mi boja što duže ostala.
Stiskam jače dugme na daljinskom kada je slaba baterija u nadi da ću promeniti program.
Prvi put sam ovde i oduvek sam želeo neke stvari da kažem u etar... Neka putuju...
Često u besu su me određeni ljudi pitali kome ti pomažeš, šta ti radiš bolje u odnosu na mene, ko ti zamišljaš da si?
Uvek sam ćutao na ovakvo pitanje.
Videh pre 10-ak godina gospodina prijatnog izgleda i odela kako traži nešto po kontejneru. Slika mi danima nije izlazila iz glave.
Od tad kupujem hleb više, tražim da ga preseku na pola i kačim ih za kontejner...
Danas bih voleo da imam svoju decu, ali i da usvojam napuštenu, školujem ih i otpratim na put, pre svega da im kažem nešto, da budu ljudi.
Ovo je jedina stvar koju mi je otac rekao na samrti, kada sam ja imao 12. godina, sine u životu je najbitnije biti ČOVEK!