Mrzim što se rasplačem svaki put kad neko ko mi je drag viče na mene. Kad sam bila dete više sam volela da dobijem batine nego da majka viče.
Juče sam imala divan razgovor sa dečkom koji važi za frajera u gradu, opasnog, svaka jedna ludi za njim. On se malo opio, dušu otvorio. Godinu već pati za bivšom devojkom, za koji dan se pritom i porađa. Isplaka se on meni, shvatim tek sa 20 godina da svi ljudi imaju to drugo ja. Svi imamo masku. Od danas posmatram ljude drugačije.
Sklopila sam dogovor sa bivšim dečkom, koji ne živi u istom gradu kao i ja, da ukoliko za 3 godine i on i ja i dalje budemo bili sami, da se venčamo. Složio se.
Kada sam bila mala išla sam u zoo vrt, videla sam tigra i vikala sam tata, tata vidi ga šveps.
Na nekom punoletstvu meni nepoznati pijani lik se, nakon sto sam mu ja mrtav pijan rekao da ima lepe patike, izuo i hteo da mi pokloni iste.
Nikada ne kupujem mirišljave papirne maramice jer kad ih pomirišem bude mi žao da tu izduvam nos.
Oduvek sam bila mirna i povučena i to mi nije donelo ništa lepo u životu, samo ismejavanja drugih. Najviše bih volela da se promenim, ali ne ide.
Kad god ja ili brat saznamo neku "tajnu" uvek se međusobno ucenjujemo za novac da ne kažemo roditeljima, a nijedan od nas svejedno ne bi rekao.
Svaku Novu godinu dočekam odevena u crveni veš kako bi mi ljubavni život bio uzbudljiviji i ništa :/
Kad šumeća tableta ispliva na površinuu, pokušavam da je vratim dolee prstoom.