Živim za dan da diplomiram, pa diplomu nabijem na nos svojoj "majci" koja nikad nije bila uz mene, koja nikad nije imala vremena da razgovara sa mnom, koja se nikada nije brinula sta se sa mnom desava i koja pod roditeljstvom smatra samo finansijsko obezbjeđenje djeteta, koja je uvijek bila tu da me omalozava i ismije i zbog koje sam se uvijek osjecala najvecim šljamom u historiji covjecanstva. Živim za taj dan!
Posle duge veze devojka me ostavila i svaki put kada zamislim njene prste kako se upliću kroz moje zaplačem kao malo dete koliko mi nedostaje.
Čitav život sam podstanar. Sramota me je da dovodim prijatelje da ne bi videli gde i kako živim. Iz istog razloga izbegavam i bilo kakve veze sa devojkama.
Krenula sam na posao, i sin od 4 godine me je zaustavio da se prvo našminkam jer sam tada ljepša.
Kada sam htela da mi se javi dečko koji mi se dopada, ja uzmem telefon, nađem njegov broj, prislonim na čelo, istripovana da će telepatija pomoći i govorim - Javi se, glupane, ne mogu uvek ja prva! I tako nekoliko puta dnevno. Smejem se onda samoj sebi, ali zadovoljna, misleći- Dosta od mene! Nekad se i javljao, a onda je potpuno prestao i ne znam gde je, ni šta radi a baš mislim na njega... Rešila sam da slučajno šetam isred njegove firme kad završi sa poslom i krene kući...Čisto da vidi kako sam se prolepšala!
Ljuljam se sve dok ne zaspim. Legnem na bok i ljuljam/ klackam se levo-desno. Tako me je majka uspavljivala kao malu. Imam 21.
Kad sam bila mala, nijedno kafenisanje, moje mame sa komšinicama, nije moglo proći bez mog dotrčavanja, uzimanja kocke šećera i bućkanja u maminu kafu. :))
Najbolje mi je kada sam u tripu da želim da se hranim zdravo i onda za užinu uzmem bananu da jedem... a to se završi tako što banani dodam eurokrem.
Kada sam ulazila u pubertet, bila sam ubeđena da sam lepa šta god uradila ili obukla. Sad kad se setim toga osećam se kao da sam bila najružniji gušter na svetu.