Mnogo me boli kada vidim da moj otac ne poštuje moju majku. Verujem da je poštovanje nekada važnije od ljubavi i nadam se da ću se udati za čoveka koji će me poštovati.
Imam utisak da nisam normalna.
Uopšte se ne uklapam u 'obrazac normalnog čoveka' :/ Sve što drugi rade meni je glupo, sve što ja radim njima je smešno -.-
Ne znam kako da ovo rešim.
Najgore mi je kad me ljudi stalno hvale i govore blago onome ko te oženi, a ja i dalje sama.
Bila ja kod dečka i sedela sa njim i njegovom mamom (super se slažemo), pričali tako o životu i planovima, i ja kažem "eto, jeste da imam 20 god., al' meni je prioritet da završim faks, pa da se onda izludujem za sve ovo vreme što nisam mogla, i onda lepo porodica, deca tamo oko 30-e.", na šta me je ona pogledala i rekla "oćeš ti da budeš majka ili baba?"
Veza mi je pukla kad sam prestao da se svađam sa devojkom...
Oduvijek sam mrzila stvari koje dolaze iz Kine, a naročito kad mi neko nešto pokloni a na tome piše made in China. Da stvar bude još gora, otac mi se zaposlio u transportu nekih stavri za Kinu, radi već 8 god. Prije par godina dosla je žena (kineskinja) i donijela dijete i tvrdila je da je to od mog tate. Poslije dnk testa uspostavilo se da jeste. Mi smo primili to dijete, meni je već prirastao srcu, i iako je 'made in kina' volila bi da se brzo ne pokvari, da ostane sa nama do kraja života.
Kad sam bio mali budio sam se rano ujutru da gledam crtani i kad bi ustao sat-dva ranije pomijerao sam kazaljke na satu unaprijed misleći da ce tako odma crtani da mi počne.
Najteže mi pada kad dođem kući u pripitom stanju sa neke žurke, a roditelji počnu sa pitanjima o tome kako je bilo, ko je bio i sl. a najradije bih se samo bacila u krevet.
Uvek kad se parfemišem jednom prsnem u vrat, a dugi put u vazduh pa prođem kroz to.