Kada sam bio mali (oko 4 godine) uzeo sam telefon i lupao neke brojeve,onda kada bi mi se neko javio i pitao: "Ko je?" ,ja bih rekao : "Izvinite molim vas,pogrešili ste broj." i onda bih prekinuo vezu.
Priznajem da me naloži svaka devojka koja mi sedne u krilo.
Volim da čuvam etikete sa svojih novih stvari, pogotovo ako su lepe ili firmirane i nikad ih više ni ne pogledam.
Prilikom ulaska u školu na vratima sam se zamalo sudarila sa jednim dečkom, međutim on je zastao i pustio mene da uđem. Zahvalila sam mu se na šta je on rekao: Inače nisam kavaljer, ali ne znam šta mi je sad bilo. Zajedno smo već dve godine, i prema meni on se ponaša kao najveći kavaljer na svetu.
Naša firma je tako dobra da su ljudi najsrećniji kada daju otkaz... Nikada nisam video toliku sreću u životu, nego kada ljudi ovde daju otkaz.
Od kad sam naučila da podižem jednu obrvu, ceo dan provodim ispred ogledala.
Spremam ispit, a gomila dece ispred moje kuće igra između dve vatre... Moja koncentracija se svela samo na to da fokusiram klinca koji će sledeći ispasti!
Pročitah sad ispovest neke cure da ima osjećaj da kad je mama galami da sluša topshop reklamu zbog onog al to nije sve ,jednom sam ja svoj mami rekla eto te ko topshop ,kaže ona meni 'jest ,ali topshop možeš da prebaciš ,a mene ćeš bome da slušaš'
Moja škola je dobila ponudu za razmjenu učenika u Njemačkoj. Svima daju osim meni. I to me nekako ubija. I uvijek se zapitam zašto ja moram imati stroge roditelje. Ništa mi ne dozvoljavaju.