Kupio sam devojci ružu u cvećari pored groblja. J*g, jeftinije su, a i bilo mi bliže.
Moji otac i majka su pre dve godine otisli na letovanje u Susanj, tatu je nazvala drugarica iz osnovne skole koja zivi u Sutomoru da dodju na rucak, na koji su naravno otisli. U toku tog rucka pricali su o deci i o razlicitim stvarima, da bi tata pitao drugaricu "A gde ti je zet" na sta mu je ona odgovorila "Svira klavir u Spuzu(zatvoru)" da bi je tata mrtav ozbiljan pitao ne znajuci sta je Spuz "A kad ce imati nastup u Beogradu" .
Mrzim što je samo jedno ružno delo dovoljno da poništi hiljadu lepih.
Često mi se dešava da kažem "šta?" nakon što mi se neko obrati i da istog momenta skontam šta je rekao.
Kad sam bila mala mislila sam da su serije zapravo snimci iz stvarnog života ljudi i nikako mi nije bilo jasno zašto nekad ne dođu i moju porodicu da snimaju.
Imala sam usmeni iz Anatomije, prof. mi je postavio pitanje o dojci. Pošto sam učila na sebi da pokazujem dok učim, jer tako lakše zapamtim, u tremi sam zaboravila da sam pred cijelim razredom, pa sam se uhvatila za grudi i počela pričati o njima. :)
Dok sam bila dete nisam se plašila i zazirala od strmog brda na kom smo se zimi spuštali sankama, a sad kad stanem na vrh i pogledam dole vidim tri preloma i dva ozbiljna potresa mozga.
Kad sam bila mala, deda mi je plaćao da ga zovem ujka kada bi se našla neka zgodna žena u blizini.
Nešto poslije rata, u osnovnoj školi nakon ljetnih praznika nastavnica je ispitivala gdje smo proveli ljeto. Pošto jedina nisam nigdje išla, izmislila sam da sam posjetila New York i dočarala sam moje putovanje informacijana zasnovanim na iščitanim enciklopedijama, knjigama, novinama, jer interneta još uvijek nismo imali! I danas osjećam grižnju savjesti zbog te male dječije laži, ali sam se tad osjećala važnom! :)