Dok sam bila manja svaki put kada bi mi utrnula noga govorila bih MAMA JEŽ JEŽ. :D Zašto, ne znam ni dan danas. Definitivno sam bila u fazonu mašta može svašta.
Ne volim kad me neko pita "Šta ima", jer onda moram i ja da postavim isto pitanje...a mene to tako ne interesuje.
Svaki put kad stavim laptop u krilo plašim se da mi se ne ozrače m*da...
Najjače mi je kada čujem starog u kući kako priča preko telefona i kaže 'Nisam kući sada, na putu sam, čućemo se kada dođem' i spusti...
U osnovnoj školi sam u igri s prijateljima slučajno razbio prozor od škole. Idućih godinu dana bi se us*ao svaki put kad je zazvonio kućni telefon.
Nas trojica smo u vojnoj uniformi izašli u grad. Dok smo šetali, jedna prelepa devojka u prolazu nam je smešeći dobacila: "Nisam znala da još postoje vojnici u našem gradu!" Pitali smo se između sebe da li nju neko poznaje. Niko je nije poznavao od nas. Kako je lep osećaj kada je žensko neposredno i kada tako postupi. I nama muškarcima treba pažnja. Vraća mi veru u ženski rod!
Kad budem našao devojku koja zna ko je Paul Newman i Robert Redford ženim se.
Kada sam bila mala, mislila sam da ozljede imaju u sebi određenu količinu boli. Zbog toga sam prstom pritiskala masnice da se bol što prije "potroši" i da prije prođe.
Kad sam bila mala umesto OBUJ me i ZAKOPČAJ me govorila sam UBI me i ZAKOPAJ me.
Juče, šetajući Knez Mihajilovom, moj prijatelj (koji je upisao solo pjevanje) i ja smo naišli na nekog momka koji svira violinu. Prišli smo da čujemo, kad ono neka opera koju moj prijatelj zna. Oduševio se i počeo da pjeva. Violinista se nasmijao, prišao nama i nastavio da svira. Oduševio se. Za sekund se oko nas stvorio ogroman krug ljudi koji su pljeskali. Kad je zavšila arija, neka teta je prišla mom prijatelju i rekla kako ima predivan glas i pogledala u mene i rekla:''Ništa nemoj da čekaš, udavaj se odmah'' HAHAHA Umrli smo od smijeha!
Jako sam ponosna na njega!