Deda mi je umro 4 dana pred 18.rođendan. Iskreno, tada mi je bilo žalije što neću praviti žurku
Koliko god se trudio da prepričam neki jako zanimljiv i smešan dogadjaj, uvek ispadne toliko glupo da se niko ne nasmeje.
Volim kada dođe neko u goste ko me dugo nije video, pa se sav važan isprsim kad izlazim i namerno pričam dubljim glasom, da bi mi rekli kako sam porastao i kako sam sada muškarac.
Kada god neko podigne ruke, ja u sekundi pogledam je li obrijao pazuhe.
Izgledam zrikavo na ličnoj karti, sve zahvaljujući onoj matoroj iz supa koja mi je rekla: "Sine, slikaš se za ličnu kartu, a ne za profilnu na fejzbuku."
Uvijek pokrivam noge pokrivačem, jer se bojim da će me ona cura iz filma "Krug" povući.
Kada sam u gradskom prevozu i sedim pored neke osobe koja se zakašlje, ja ne dišem, jer imam trip da kada zadržim vazduh virus neće ući u mene.
Nosim sočiva u boji stalno i upoznala sam dečka koji mi je rekao da se zaljubio u moje oči. I kako sad da mu kažem da su u pitanju sočiva.
Za kratko vreme desile su mi se dve izuzetno loše stvari. Umro mi je deda, moj uzor, moj otac i brat, pošto oca nisam upoznao, a brata nisam imao. Raskinuo sam sa devojkom sa kojom sam bio dve godine. Obe stvari su se desile u roku od 2 nedelje. Počeo sam da pijem galone alkohola, da konzumiram narkotike i da idem u neki svoj svet. Najbolji drug mi je otvorio oči rečima: "Brate moj, znaš da matori ne bi želeo da te vidi ovakvog, prestani sa tim, uradi to za njega, za mene". Čist sam već 2 godine, nazdravim neku za zdravlje i matorom za dušu, imam predivnu devojku i planiram da je zaprosim, a taj drugar koji me je izveo na pravi put će mi biti kum. Zato bez obzira koliko život izgledao težak, jednom će nam se uvek sreća nasmešiti.