Mrzim kada odem do prodavnice i vratim se kuci a tata kaze "Ne izuvaj se"
Vraćam se kući sa posla i pridje mi lik koji mi kaže (citiram):" Prijavi se na neko takmičenje lepote. Ti si najlepša osoba koju sam ikada video." Ja se, naravno, istopim, napunim samopouzdanjem i zahvalim do neba. Kasnije sam saznala da je to lokalni džanki koji je lud. E tugo.
Ne sećam se kada me ja zadnji put neka dobra riba add-ovala na fejsu.
Sama sebi sam najlepša ujutru kad se probudim, oči mi tada imaju neki poseban sjaj, usne mi deluju najpunije, lice mi deluje najčistije, a kosa najbolje nameštena...nemam pojma šta se desi poslepodne sa svim tim.
Kad se udam zamišljam sebe kako sedim sa mužem u kafani, pijemo i pevamo do zore.
Jedna moja drugarica ima dečka po imenu Nemanja. Druga drugarica je imala dečka po imenu Nemanja. Treća samo misli da je imala dečka, Nemanju. Moj dečko se zove, naravno... .Željo.
Kada kupim patike, tek onda skontam koliko lepših ima.
Imam 21 godinu, nikad se nisam tukao (ne računajući karate koji sam trenirao) i kad god popijem makar i malo imam neopisivu želju da se pobijem sa nekim, a potajno želim i da dobijem batine kako bih ta želja nestala!
Kao klinac kad sam kevi kupovao cigare tražio sam u kesu da mi stave da me komšije ne bi videle kako držim u rukama i da ne misle da i ja pušim.
Iz dana u dan, godine u godinu, bilo posle kraćeg ili dužeg vremena, ispistavi se da je mama bila u pravu. Bilo da su u pitanju velike stvari, ili da treba da ponesem džemper. Hoću li ikada shvatiti da je nekako uvek u pravu i početi da je slušam?