Imam tako strašnu poslovnu ideju da bih najradije batalio fakultet i pokrenuo sopstveni biznis...
Čudne su mi djevojke koje skaču,vrište kad ih neko vidi u donjem vešu, a na plaži u kostimima hodaju kao sve sretne.
Kad mi određeni ljudi kažu kako roditelji nikad nisu 'digli ruku' na njih, a kamoli ih udarili, samo pomislim 'šteta što nisu'!
Kad sam imala 4 godine, tata me je ošišao na ćelavo jer je čuo od koleginice da ću tako imati gusću kosu. Kosa mi je ostala ista, jedino što nemam slike iz tog perioda detinjstva.
Nakon raskida jedini lek mi je bezopasan flert sa drugim momcima. Mogu vam reći da stvarno pomaže.
Svaki put kad se čujemo ili vidim sa babom, ona me pita jesam li našla nekog da me drpa...
Najviše mrzim kad odem na koncert i kada pevam uporedo sa pevačem/pevačicom, tada utripujem da znam da pevam. Ali čim prestanu da pevaju, i kada peva samo publika, tek tad vidim koliko nemam pojma i bude me sramota.
Nikada nisam ništa ukrao, nikada nisam nekoga prevario, kada bih našao nečiji novčanik na ulici vratio bih ga vlasniku, pošten sam čovek i ne treba mi ništa tuđe. Ali kada igram društvene igre mnogo volim da kradem, ne znam zašto, to je jače od mene.
Želim da odem odavde, da zaradim toliko novca da mogu roditeljima da pošaljem kovertu sa 2 karte za (lupam Egipat) i neku cifru novca, da se odmore kao ljudi i da im omogućim lagodniji život, te da se odužim sve do zadnje banke koju su mi ikada dali ili uložili u mene.