Osećam se kao neka sexi Maria Gvadalupe Gonzales kada stavim korpu punu veša na kuk, pustim kosu, u nekoj haljinici i idem da prostiram veš u dvorištu. Moram da živim u nekoj iluziji.
Bivša djevojka mog dečka ima rak dojke i njega je to ljudski potreslo. Samo sam rekla nazovi je i pitaj kako je. Osjećala sam da sam bolji čovjek nakon toga, čemu ljubomora, ko danas koga može na silu da drži uz sebe.
Cura mi kaže da sam previše blag, nisam agresivan, da mi sve paše što ona kaže, to joj smeta. Ne znam šta želi da je tučem, da se svađamo, da galamim...... Čudno, zbog toga me i ostavila ali nema veze možda jednom skuži.
Dok razmišljam, često pričam u sebi na engleskom jeziku. Trenutno mi u glavi: Wazzaaaaaaaaaaaap :D
Otišla sam sa drugaricom u restoran, naručile smo riblju čorbu, najele se i kasnije priznale da ipak nemamo para :(
Nikad mi neće biti jasno zašto neke osobe uvijek misle da su njihovi problemi najveći.
Imam pege po licu, a dečko mi ne dozvoljava da ih uklonim, uz izgovor: ‘‘Nemoj da budeš kao sve druge devojke, ostavi ih, ja ih obožavam.‘‘
Moja mama mi ne da da se viđam sa dečkom, samo zato što se svađala sa njegovom mamom u osnovnoj.
u Osnovnoj školi sam nakon svakog razreda na zajedničkoj školskoj slici grebala lica ljudi koji su me nervirali...naravno razrednoj se ni na jednoj nije videla faca:)
Celog života sve nešto "jedva čekam". Dođe leto- jedva čekam sneg, zima- jedva čekam sunce, a onda to dođe, prođe i opet "jedva čekam". Ne uživam u malim trenucima to mi je najveća mana.