Prošla sam kroz crveno na semaforu kasno noću misleći da nema nikoga. Sustiglo me auto i počeo lik blicati svjetlima. Ja iznervirana pokažem srednji prst. Tad je lik upalio rotaciju i skontam da je policija. Pojela me sramota.
Nikada nisam odala tajnu ni jednoj drugarici, niti sam ikada to želela. Dobar sam slušalac, ali nemam toliko poverenja da bih rekla neku tajnu "drugarici". Sve svoje tajne pričam svojoj majci, jer ona nikada tu tajnu ne bi odala, i jedino u nju imam poverenja!
Ne smijem nositi cigare kući, pa ih štekam u ''H'' u ulazu.
Kad god gledam automobile na tv-u mislim da se točkovi okreću unazad.
Ni sa jednim bivšim dečkom ne komuniciram. Ni ono na ulici "ćao-ćao". Čak ni sa jednom drugaricom sa kojom sam prestala da se družim iz više razloga. Imam trip neki da kad završim s nečim da je gotovo u svakom smislu, zauvek. Možda je to dobro, a možda i ne.
Mrzim kad pisem lozinku i pre nego stisnem enter slučajno stisnem 'ž' i moram sve ponovo.
Petljala sam po kuhinji sat vremena.
Istuširala se taman kad je rerna bila gotova.
On samo što nije stigao.
Za slučaj da je ono tamo nejestivo nisam obukla brus.
Što je sigurno, sigurno je.
Радим чучњеве док ми стоји регенератор на коси кад се купам.