Volim da se sprdam sa drugarom iz klupe kada je neka ozbiljna tema na meniju.Imamo ritual da se vratimo u proslost i kazemo nesto tipa:''Eh,moje dijete,kada sam ja šesetdruge udario na Ruse...''Uvijek se odvalimo smijati kao budale.
Tata mi je umro kad sam imala 8. meseci, iako mi nikad nije ništa nedostajalo pored majke i braće uvek je postojala neka praznina u meni. Njemu je pre smrti najveca želja bila da dobije ćerku i tako sam i ja stigla 20. godina posle moje braće :D. Kad sam bila mala zamišljala sam da je moj tata neki tajni agent ili nešto (posledica gledanja tv-a) i da će jedan dan doći i jako me zagrliti i reći da mu je žao što nije mogao da bude samnom. Danas shvatam koliko je dečija mašta čudna ali i koliko pruža utehe.
Želja mi je da odem na safari u Afriku, da odem na put oko sveta, da skočim iz aviona, da posetim Nijagarine vodopade, da živim u Maroku ili u Riu..Žensko sam, ali bih volela da odem u vojsku, u Mirovne misije...Želela sam da budem frizer, slikar, da radim bilo šta vezano za umetnost...Imam 23 godine, i radim kao knjigovođa, najdosadniji posao na svetu.
Juče kad je od moje mlađe sestre došao dečko, ja sam stavio sve tatine kajle, uzeo telefon i pravio se mafijaš da se uplaši da je ne povredi.
Mnogo pijem energetska pića, i svaki dan se sve lošije osjećam i srce mi nepravilno radi. To nikome ne govorim jer imam osjećaj da nikoga i nije briga.
Kada sam se operisao i prvi put prenoćio u bolnici, često sam se pitao koliko je ljudi umrlo na tom krevetu...
Ničemu se ne obradujem više, nego kad mama dođe s posla i donese čokoladu.
Dok sam išao u vrtić, nikad se nisam presvlačio pred drugima jer me je bilo sramota. Kako bi mi vaspitačice dokazale da to nije ništa strašno, skinule su pantalone pred svima.
Ne podnosim što mi žena stalno nabija na nos što zarađujem manje od nje.