Neću da idem na 10 godina od male mature, zato što sa ljudima koje gotivim iz osnovne sam i dalje u kontaktu i družimo se, a činjenica da se ne viđam sa ostalim govori da me ne zanima sta su uradili u prethodnih 10 godina.
Tek danas sam saznala da sam pogrešno vršila malu nuždu na čučavcu ... uvijek sam je vršila okrenuta kao muškarci.
Kao mali našao sam u fioci ćaletove pare za račune, uzeo sam ih, otišao u prodavnicu i za sve pare kupio kinder jaja. Došao sam kući pojeo sva jaja i napravio brdašce od folija. Kada je došao ćale ubio je boga u meni, posle nekog vremena ulazi tetka i donosi mi kinder jaje, a ja još plačem pored onog smeća što sam napravio.
Kupim burek sa 3 kg masti i sira i uz njega Light jogurt sa 0% masti, da se ne ugojim.
Celog života sve nešto "jedva čekam". Dođe leto- jedva čekam sneg, zima- jedva čekam sunce, a onda to dođe, prođe i opet "jedva čekam". Ne uživam u malim trenucima to mi je najveća mana.
Imam jednu drugaricu koja je baš slatka, nasmejana, voli da flertuje.. I uvek joj neko priđe, a ja ostanem sama. Volim je ali stvarno sam počela da gubim samopouzdanje zbog izlazaka s njom.
Sve je više činjenica koje pokazuju da sam ja muško u našoj vezi, a on žensko, pa i u krevetu.
Jednom sam pojela dlaku jer me bilo sramota da je izvlačim iz usta u društvu.
Mrzim kad kazem dečku nešto u fazonu ''idi ako hoćeš'' i on odgovori na to ''ok'' i ode..
Sipam keru vodu u posudu, a sebi u čašu pa kucnem čašom o posudu i kažem: "Cheers!" .. a onda se vratim gledanju dnevnika briget jones.