Mislim da kad bih trebala da okrenem policiju da bih okrenula 911, od silnih odgledanih američkih filmova.
Kad kucam poruku u autobusu uvek mislim da onaj ko stoji iza ili pored mene čita šta kucam, pa uvrćem telefon tako da ni ja jasno ne vidim šta pišem.
Ne mogu da zaspim ako ne stavim barem jednu ruku ispod jastuka.
Kad mi neko kaže da pozdravim nekoga, nikada ga ne pozdravim.
Kad sam bila prvi, drugi razred osnovne škole, i kad bi učitelj rekao: "Neki pojedinci nisu dobro uradili kontrolni" ja bih pomislila da ja ne spadam među njih, jer ja imam brata.
Dečko mi je rekao da mu je drago što imam male grudi, jer bih u suprotnom bila "mnogo dobra riba" i on ne bi mogao da me smuva. Baš utešno.
Imam jednu drugaricu koja je baš slatka, nasmejana, voli da flertuje.. I uvek joj neko priđe, a ja ostanem sama. Volim je ali stvarno sam počela da gubim samopouzdanje zbog izlazaka s njom.
Kaže moj ćale: "Mene bi bilo sramota da dođu lopovi kod nas, ne bi imali šta pametno da odnesu."