Mrzim što me je dečko za vreme sexa nazvao imenom svoje bivše.
Kad god muž kupi kutiju cigareta, uvijek mu izvučem jednu,dvije u toku dana (ni sam ne primjeti koliko puši). A onda,kada mu nekada navečer nestane cigareta, izvadim tu jednu, dvije i obradujem ga! Nekada ne razumijem pušače.
Vozim ja mrtav pijan dve ribe u autu, panduri me prate nekih 300 metara i ja ne provaljujem, upalio čovek rotaciju i ja kulturno stanem, on izađe i vidi da vozim njegovu ćerku, njih dve otera kod njega u službeni auto a mene pusti kući bez duvanja...
Nikada neću razumeti muškarce koji se prvo udvaraju meni, pa mojoj drugarici ili sestri.
Nakon svakog izlaska svratim sa društvom u jednu pekaru. Čekajući da nas usluže, posmatrala sam ostale kupce, jedan dečko je neodoljivo podsećao na glavnog glumca iz filma " Tri metra iznad neba, " našla sam njegovu sliku na google-u, prišla sam mu, i pokazala na koga me podseća. On se samo nasmejao i klimnuo glavom. Ja sam se samo okrenula i izašla napolje, više nisam bila gladna.
Rečenica koju sam najviše puta čula u detinjstvu je:"Ne diraj to, pokvarićeš."
Moja devojka obožava da jede lubenicu!
Tako je jede, da kada završi, obavezno se istušira.
Jednom prilikom kada sam se vratila sa utakmice, baba me pitala "Ćeri, kol'ko si dala golova?" Inače, treniram odbojku..
Kad je internet polako postajao popularan, molila sam oca da mi priključi taj čuveni dial up, ali je kategorično odbijao. Nekako sam ga ipak uspjela ubijediti, međutim i dalje smo imali dosta svađa zbog zauzetog telefona, pa sam se uglavnom noću iskradala da bih uključila internet i na miru pretraživala. Nakon toga trebalo ga je ubijediti da pređemo na korištenje neograničeong interneta, što je također odbijao, govoreći kako ću zaglupiti svakodnevnim buljenjem u monitor. Na kraju je popustio, ali i dalje nije želio da otkrije čari mreže. Prije dva mjeseca, odselila sam se na drugi kontinent, sada svako jutro sa ocem pijem kafu na skajpu, a nedavno je izjavio: OVO JE NEŠTO NAJGENIJALNIJE ŠTO JE SMIŠLJENO!!! Ah ti roditelji... :)
Sledeće godine u martu punim 60 godina. Osećam se u srcu mlado, pratim savremene tokove tehnologije, uživam u dobrim filmovima i muzici. Ali sam sve umorniji i umorniji. Ne znam da li ovako počinje prava starost? Sinove sam oženio pre nekoliko godina, dobio i unuke, sa ženom se dobrom slažem ali ta prokleta malaksalost i dosada. Umoran sam od svega, kad se pogledam u ogledalo plače mi se. Gde se ljudi izgubi onaj crni zgodni mladić? Ostade samo prosedi stari čika, manji za pet cm, naboran i namrgođen. Čitulje izbegavam da čitam, kad god to uradim nađem na tim stranama nekog prijatelja ili prijateljicu. Eee da mi je samo još jednom u školskom dvorištu da zaigramo basket Simke, Stole, VIktor, Glavonja, Burek, Klempo, Siki i ja...al ne vredi, Glavonje, Simketa i Stoleta više nema...Viktor jedva hoda od reume, Sikija viđam često jedva sastavlja kraj sa krajem, za Klempu ne znam šta je, kao ni za Bureka...Da mi je samo pet minuta da odigramo, a da nas gledaju opet Milica, Jocika, Dušica.