Ceo život živim bez majke. Nisam imao detinjstvo kao i ostala deca, nisam osetio roditeljsku ljubav. Moj Uskrs je izgledao tako što tata kupi desetak jaja i samo ih skuva, zato sam uglavnom ostajao kući za vreme Usrksa i nisam izlazio dok se ne završi. To je samo jedan od stotinu primera koje bih mogao da navedem... Do pre mesec dana, ovo me nije pogađalo ali od pre mesec dana nisam se tri puta od srca nasmejao. Svi me znaju kao pozitivnog lika, ali niko ne zna kako mi je trenutno. Samo se nadam da ću mojoj budućoj deci pružiti ono što meni nisu..
Dolazi ćale u moju sobu i pita jel hoću kafu. Ja se obradovala i kažem da hoću, a on ''E, taman skuvaj sebi i mom kolegi.''
Dok sam bio klinac, u povratku iz škole obično bi šutirao kamenčić zamišljajući da su to moje jedinice iz škole, neopravdani izostanci, razmišljajući šta da kažem roditeljima kad dođem kući... Zamišljao sam zapravo da su to moji problemi koje jednostavno šutnem, gurnem od sebe i nestanu... Danas osećam kao da šutiram stenu.
Kad popijem, obožavam ulaziti u bespotrebne rasprave koje ne vode nikuda.
Direktor mi je na godišnjem odmoru. I već deset dana dolazim kasnije na posao, odlazim ranije, koristim priliku dok se ne vrati i ne nastavi tamo gde je stao sa maltretiranjem.
Када се туширам обавезно слушам музику и певам испод туша. Пре неки дан се комшиница пожалила мојој мами како сваки дан мора да слуша "певачицу", а мама је питала "старију или млађу?"
Jedno veče, dečko i ja smo se igrali igre pogađanja glavnih gradova. Pitao me je koji je glavni grad Kube. Kako nisam znala, rekao mi je kako grad počinje na slovo H i da ima kolač tog imena. K'o iz stopa sam rekla hurmašica. Od tada me zove hurmašica. :-)
Svaki put kada me neko pita za mišljenje, moj odgovor počinje sa: ''Stvarno ne znam šta da ti kažem'', a posle te rečenice ide tona saveta s moje strane.
Milslim da ću da počnem da vodim evidenciju ciklusa svojih drugarica, da znam u kom periodu ne smem da im se zamerim.