Ne mogu da podnesem razmaženu decu, a moj bratanac je upravo jedno takvo dete. Svaki put imam ogromnu želju da ga udarim kada se ponaša bezobrazno. Njegovi roditelji ignorišu njegovu razmaženost i sve mu dopuštaju čim odglumi plač. Ja sam mu tetka i ja treba da ga puštam sve a ne roditelji. A kada poraste biće idiot i oni će za to biti krivi. Sreća, pa će za koji mesec dobiti brata i nadam se da će prestati tako da se ponaša. Nisam dobra tetka, znam.
Sjutra idem sa dečkom na more... Strah me da ne sretnem momka sa kojim sam ga varala prošlo ljeto u tom gradu.
1999., za vreme bombardovanja, tata je brata i mene odveo pred najveću i najlepšu kucu u komšiluku i rekao nam da jedna NATO bomba košta koliko 5 takvih kuća. Onda nas je pitao da li se njima isplati da gađaju nas, selo u zapadnoj Srbiji. Mi se pogledamo, i kažemo ne! Od tad nismo imali nikakav strah od cele situacije. Danas shvatam koliko se tad moj tata plašio.
Jedva čekam da dečko i ja počnemo da živimo sami zajedno da možemo da spavamo goli. :)
Saznala sam da me muž vara, ali ne smem ništa da mu kažem, jer se zbog dece plašim da ne traži razvod...
Kad putujem poslovno a to je često, uvek volim da ostavim bar jedne gaćice iza sebe svaki put kad odlazim ih hotelske sobe.
Nikada neću zaboraviti kada me je nepoznati dečko zaprosio na stanici autobusa.
Kada sam previše bukvalno shvatio da "itd" (i tako dalje) zamenjuje sve što se može nabrojati to me koštalo dosta loših ocena. Na pitanje da nabrojim mesece u godini ja bih nabrajao "Januar itd" misleći da sam sa tim "itd" automatski rekao sve ostalo. Naravno bio sam tek prvi razred, ali kad se setim slatko se nasmejem.
Kad sam bila mala stalno sam štipaljke sklanjala sa štrika da se ne bi umorile i da štriku ne bude teško.
Kad se setim toga....