Slala sam poruke Beyonce da mi posalje svu svoju garderobu koju ne nosi.
Svoje nisam u životu nazvala "kevom" i "ćaletom", niti ću.
Kada su me kao malu pitali čime se moja mama bavi, ja bih rekla da je ona štampač. Inače radila je tad u štampariji.
Kada sam odgovarala patologiju, rekla sam da se obdukcija vrši na živom lešu...
Dolazim na privatne časove engleskog samo da bi njega videla. A on, mangup, se ne pojavljuje na pola. Ako ništa drugo, bar sam engleski dobro naučila.
Uvijek mi je išla škola. Masu puta sam išla na razna natjecanja, a iza sebe imam dvadesetak različitih nastupa. Moj otac nije bio ni na jednom od njih. Znao bi me dovesti do mjesta gdje nastupam i odmah otići kući, kao da nikad ni ne pomisli da bi trebao ili bar mogao ostati. Svaki normalan otac bi bio ponosan na mene, a moj nije. Prije mi je za to bilo svejedno, a sad mi sve više smeta, često kad razmisljam o svojim nastupima počnem plakati jer shvatim da oni za njega ne znače ništa, kao ni moje dobre ocjene, nagrade, diplome..ništa. To me jako frustrira.
Kada sam bila mala, i kada bi negdje otišla u goste sa mamom, uvijek prije nego se poslužim slatkišima sa stola, sa kojim su me nudili domaćini, obavezno bi pogledala u mamu da mi pogledom odobri da uzmem.