Često razmišljam o vanzemaljicma. Da su tu negdje, da se nesmetano krećemo, da ih ne vidimo jer mozak ne može stvoriti sliku , jer su nam njihovi oblici nepoznati. Šta ako vremenom dođe do sudara svjetova?
koliko smo im blizu da sve česće
...da li će nam njihovi obrisi postaju nam prihvatljivi
i mozak će stvarati sliku?!! Zvuči neprihvatljivo, ali moguće, isto kao što nam je bilo neprihvatljivo prije 10 godina da će npr postojati telefon na dodir. Iskeno , plašim se :/
Poslije toliko razočarenja, dođe mi da se više nikad ne zaljubim!
Ležim pored svog deteta... pune su mi oči suza ... jer me izgleda samo to dete iskreno voli. Muško sam ... osećam se kao neka mašina koja je stvorena samo da radi ... kad više ne bude mogla da radi ... ide na otpad ...
I mi muškarci poželimo da nam pokažu da značimo nekome barem malo.
Volim što naš jezik ima toliko psovki. Kad god sam besna, samo odvalim po koju i odma mi bude lakše.
Imao sam djevojku koju sam beskrajno volio, nisu je voljeli drugi oko mene. Sada imam zenu koju vole svi oko mene, samo je ja ne volim. Svako ima nekog koga nema.
Moja ćerka je u školi imala zadatak da dopuni rečenicu: Da imam dva srca ja bih... Kraljica je ladno napisala: ...ja bih jako dugo živjela! Oko mene se svijet okrenuo!!!
Išla sam negdje s društvom i bila sam umorna..zatvorim oči na sekundu samo da se odmorim..i probudila sam se nakon 3 godine iz kome..imali smo saobraćajku..
Udaću se za tipa koji bude dovoljno hrabar da me muva pred ocem.