Već 5 godina volim komšiju koji ima dvogodišnju vezu i uskoro se ženi... Prvi put kada sam mu to rekla mislio je da se šalim. Od tad više ne pričamo o tome. Iako mislim da zna i čuva sve stvari u sobi koje sam mu ikad poklonila. Kada me je prvi put upoznao sa devojkom u trenutku rukovanja poželela sam joj sve najgore na svetu,a sada je obožavam,stalno kafenišemo...ali se osećam kao g*vno kad se setim da volimo istog muškarca...
Ponekad želim da nastradam dok činim neko veliko dobro delo, tipa da izvučem nekog iz požara ili da spasem davljenika... da bar u jednom trenutku moj život ima neku svrhu.
Kada mi ispadne sapun dok se tuširam uvek pomislim: "Da sam sad u zatvoru loše bih se proveo".
Svi članovi moje porodice i ja sama kad se vratimo s neke slave, svadbe, proslave, rođendana, bilo čega gdje smo jeli i uživali u izobilju hrane, obavezno kad dođemo kući zavirimo u frižider da vidimo šta se ima "prezalogajiti".
Drug me je pitao šta je planetarijum, a ja sam hteo da ispadnem pametan i ispadoh još gluplji odgovorivši mu da je to tamo gde gledaš planete.
Jednom, kada sam došla kući p'jana ušla sam u sobu svojih roditelja i legla između njih.
Ove godine na moru upoznala sam jednog dečka i odmah je krenula neka hemija.Ubrzo sam saznala da ima devojku i pokušala da se ohladim. Ko za inat stalno smo se sretali, da bismo poslednje veče završili na plaži do zore. Ležali smo na ležaljkama, mazili se, češkali, pričali, ali poljupca nije bilo. I dan danas maštam kakav bi to poljubac bio, ali više cenim to što je nije prevario, čak iako im se veza raspadala...
Danas mi je profesor poklonio knjigu jer sam odlično uradio ispit. Drago mi je što i dalje ima profesora koji cene rad studenata a ne ponašaju se prema njima kao prema smeću.