Nemoguće mi je da ne pogledam nešto kad neko kaže: "Ne gledaj".
Sunčane naočale mi ustvari služe kao rajf, a ne kao ono čemu su namijenjene.
Mrzim kad uđem u pekaru da kupim picu i bacim pogled na najveće parče, a svaki put dobijem najmanje.
Još kad sam bila u vrtiću,išla sam sama u wc (da obavim veliku nuždu) i kad sam završila,došla sam do zbornice (ili kako se već zove) onako sa spuštenim pantalonicama i rekla vaspitačicama 'ćaćija' (kakila).
Čekanje, volim samo kod zubara..čini mi se da mi ne bi bio problem satima čekati.
Kad sam se rodio ćale mi je kupio belo ćebence.
Imam trideset i četiri godine i u krevetu spavamo ja, ćebence i žena.
Bila sam u jednoj manjoj trgovinici i kupovala nešto za baku. Uzela sam što sam trebala i stala u red. Ispred mene je bila jedna žena, a osim nas u trgovini jos jedna sa malim dječakom od negdje 5 godina. Mali se kreveljio da želi nešto i slučajno pao na pod, mama mu nije htjela kupiti a i da ga utješi od pada krenila je da ga uzme i rekla: "Dodi mami da te poljubim pa će proći", na što je mali dreknuo: "Nemoj me ljubiti, jučer si ljubila tatu po piši". Žena se sva zacrvenila i nije znala gdje da gleda i što da kaže, a bogami ni ja, trgovkinja i žena ispred mene nismo znale kako reagirati.
Ušla sam u pekaru, i žena me je normalno pitala ''izvoli'', ja budak rekla ''samo da pogledam''.
Sedim u autobusu na prednjem sedištu, i kada god naiđe neko vozilo u susret ja pomislim da ćemo se sudariti.
Kao mala sam kada mama čisti kuću i pere zavjese, uzimala zavjese dok niko ne gleda i pravila sebi vjenčanicu, uzimala mamine štikle i šetala po sobi.