Neću da idem na 10 godina od male mature, zato što sa ljudima koje gotivim iz osnovne sam i dalje u kontaktu i družimo se, a činjenica da se ne viđam sa ostalim govori da me ne zanima sta su uradili u prethodnih 10 godina.
Mrzim kada dodju neki gosti,pa još povedu svoju decu.Onda moram da ih odvedem u svoju sobu, da im postavljam glupa pitanja tipa:"Koliko imaš godina?",a onda kad mi se "istroše" sva pitanja onda ih vrtim u krug,dok mi oni preturaju po stvarima...Upravo mi je jedno dete u sobi -_-'
Mnogo me boli kada vidim da moj otac ne poštuje moju majku. Verujem da je poštovanje nekada važnije od ljubavi i nadam se da ću se udati za čoveka koji će me poštovati.
Svaki put kad mi se ide na more, uđem u wc, umijem se, voda mi uđe na nos i osetim se kao da sam na moru.
"Drugarice" iz srednje škole me redovno pozivaju na kafe, kao poželjele me, a u biti samo ih interesuje imam li dečka, koliko imam ispita do kraja i sl. E, pa neće moći!
Kad god mi dođe neka drugarica, najlepše se ispričamo na vratima, dok je ispraćam.
Često i ja poželim da sam iz Engleske, Švedske, itd. pa kad dođem rodbini u Hrv da se ceo svet vrti oko mene i da se svi nalože na mene.
Uvek kad popijem mnogo, sutradan mi se čini da će mamurluk brže proći ako se zakunem da nikad više neću da pijem.