Iako imam 30 godina i dalje ne mogu da prežalim što nisam imao karting na pedale! Dugo sam maštao,ali mi se želja nije ostvarila..
Kada sam prvi put gledao Titanik, plakao sam kao kiša, naravno, i pitao sam sestru: "Seko, jesu bar ovi glumci preživeli?".
Volim kada dođem kući umorna s posla, istuširam se, sednem na krevet i onda moj muž sedne iza mene, pa me masira i plete mi pletenicu. To me tako opusti :)
Mama mi stalno govori- Uči,više ni kanala za kopanje nema...
Nekad kad previše učim u tajnosti pustim "Krimi rad" da bih mogao da nastavim sa istim.
Jednom prilikom kad me mamin i tatin prijatelj pitao sta cu biti kad porastem , ja sam 'ladno rekla peračica suđa ..
Dok sam u društvu stalno sam smiren i ćutljiv, svi me smatraju za hladnokrvnog idiota koga boli uvo za sve, suština je da često kad ostanem sam, odvezem se bajsom u neku šumu, zabit ili nenaseljenu zgradu, sjedem, upalim muziku, prelistam film i jednostavno zaplačem kao niko. Hladnokrvnost me je dovela do toga da nemam pravog prijatelja, svi misle kako je meni lako, a ustvari sam u neviđenom ćorsokaku.
Na završnom testu iz biologije za koji su se svi spremali sam imao 100 poena od 100, a ostali nisu prešli 60. To je zato što me je profesorka iz zadnje premestila u prvu klupu odakle sam mogao da vidim rešenja. Nikad nikom nisam rekao...