Imam bar 15 kilograma viška, dok je moj momak građen, što kažu tip-top, sve u mišićima, savršeno. Kad god šetamo, imam utisak da svi ljudi gledaju u nas i komentarišu : Gledaj one debele kobile, sa kakvim je frajerom, na šta li ga je samo upecala.
Želim momka koji je jednostavan i kome bi odgovarala moja jednostavnost. Fakat uvijek naletim na neke koji bi mi kao skidali zvijezde sa neba, a ja neću zvijezde hoću samo krem bananicu.
Kada se pozdravljam sa rodbinom nikad ne znam da li trebam da se poljubim tri puta ili samo jednom.
Obožavam emociju koja me obuzme kada znam da treba da putujem negde i taj "jedva čekam" osećaj mi je jedan od najlepših.
Skoro su nam radili keramiku u kupatilu, došao sam iz grada u 4 ujutru i budući da nismo imali wc šolju raširio sam novine na patos isk*njao se, sve to lepo zavio i bacio kroz prozor.
Jednom sam na putu kući naišla na novčanicu od 5000 dinara i sva srećna došla kući. Tada sam ugledala mamu kako traži 5000 dinara koje je izgubila na putu do prodavnice.
Jednom sam se tuširala sa dečkom i sve je bilo lepo dok se on odjednom nije okrenuo ka slivniku, i ja ga pitala šta se dešava, na šta mi je on odgovorio: "Pišam, sačekaj!"
Mrzim kad tata gleda neku utakmicu, stavi daljinski na stomak i zaspe. Kada se ja prišunjam da uzmem daljinski, on i dalje žmureći kaže: "Ostavi to, vidiš da gledam!"
Ako želim da mi se nešto ne dogodi zamislim da će mi se to nešto dogoditi i to se ne dogodi .
Jednom prilikom kada sam šetala sa ocem upitala sam ga: ''Da li si ti nekada dobio neku nagradu, loto i slično?''
On mi je odgovorio: ''Da''
Onda sam ga ja upitala onako radoznala: ''Stvarno, a kada?''
On mi je odgovorio datum mog i sestrinog rođenja.