Nedavno smo dedu preselili u porodičnu kuću, jer je nešto bio bolestan. Ima 85 godina. Nismo imali gde da ga smestimo, pa smo mu krevet stavili u kuhinju. Nedavno sam ga uhvatio kako masturbira. Posle su ga i drugi u kući skontali. Mama se izvikala na njega,ali on i dalje to radi. Mama posle u šali prokomentarisala da mu trebamo naći babu i ako nastavi ovako da će se zapaliti.
Obožavam kada ga naljutim,pa ga ljubimi umiljavam se dok se duri.
Kako sam se smejao jedan dan, neka baba pala sa kolicima punim trave i nekim pomijama, umro sam od smeha ali sam ipak pomogao baki.
Igrao sam igru memorija (kada treba da zapamtiš gde su iste karte) sa sestrom koja je tad imala 6 godina. Pobedila me dve partije za redom. Naravno, svi okolo su mislili da joj puštam, i onako su podržavali dete " Vidi što je pametno ..." Mislim se u sebi, da znate, rekli bi "Vidi što je glup ..."
Htela sam da dozovem vevericu, i pokušala sam da je dozovem sa cici- cici..
1961 godine, otac, majka (oboje po 4 razreda osnovne škole), ja (15 godina) i braća stižemo u Dansku, oktobar mesec, kiša pljušti. Mesto se zvalo Aarhus, oko mene vetrenjače, raznobojne kuće, čudno se osećao.. Pitam ja oca (inače Srbin iz Dalmacije, tepali smo mu): Pape, a gde si me ovo doveo? Kaže on meni, biće sve u redu Brane.. Mi krenemo polako, učimo jezik, roditelji dobili posao, krajem leta završili montažnu kuću, svetlo plava, i dalje se sećam. Došao septembar, a moja boljka stiže - nisam voleo školu.. U Danskoj već godinu dana, jezik sve bolji ali škola nikako.. Prvih mesec dana školski psiholog je pričao sa mnom, objašnjavao kako se sve temelji na trudu i radu, i nekim čudom ja sam se promenio. Od neukog Jugosa sa čudnim naglaskom danskog jezika, kojeg je jedino lopta zanimala, postao sam najbolji učenik u razredu. Posle je sve krenulo, fakultet, zaposlenje, porodica..Danas sam već deda, odmaram uz ženu i unuke i često se setim mog papeta, koji je već odavno na onom svetu.
Volim kad sviram gitaru kasno uveče, a onda ćale ulazi sa poznatom rečeniom "zapalit ću je".
Konstruisao sam potpuno funkcionalnu vremensku mašinu.
Ali ne mogu da je komercijalizujem jer mi sve banke od kojih hoću kredit za masovnu proizvodnju i marketing traže potvrdu o patentiranju. To ne mogu da dobijem od Zavoda za patente jer oni nisu nadležni za mašine koje funkcionišu suprotno poznatim zakonima fizike. Reko' pa sa' ću se vratim nazad i sprečim matorce da Vas prave, ima da Vas nema bre...