Kada sam bila mala, stariji brat me je 2 dana pred Uskrs, odveo do jednog ormara, otvorio ga i rekao (pritom prstom pokazujući na neke upakovane stvari): ''Ovo ti je mama kupila za Uskrs, uskršnji zec ne postoji.''
Čovek mi je na ibarskoj magistrali bukvalno spasio život, a ja uopšte ne znam ko je. Voleo bih da mogu da ga nađem, da mu se zahvalim makar.
Izbacim svoju sliku i sliku svoga psa na fb i onda se takmičim sa njim ko će dobiti više lajkova.
Stao mi je jugo u petak, u pola 5, kad je najveća gužva, na najgorem mogućem mestu. Pošto nisam mogla da ga upalim, a nisam mogla da stojim tu gde sam bila, izašla sam i počela da guram auto, niko, ali NIKO se nije ponudio da mi pomogne, neki ljudi su mi se čak i smejali, a neki mi trubili da idem brže. Stvarno ne mogu da verujem kakvi su ljudi, pa ja, devojka od 20god. bi pomogla nekome, ali ipak bila sam ponosna, jer sam imala snage da guram mog jugića.
Jutros oko tri sam krenula auto-stopom sa mačkom mrtva pijana za Nemačku, onako iz fazona da nikad niko ko me je ikad poznavao nikad ne sazna gde sam i da se konačno osamostalim i promenim život nabolje. Ponela sam samo jedan ranac sa albumima, diplomama i ostalim dokumentima, jednim farmerkama, verosom, majcama i dve bluze, 500.dinara, solidno znaje Nemačkog, ljubimca i dobru volju. Negde, pred Horgos, shvatila sam da to baš i nije najbolja ideja (kad sam se otreznila malo), zahvalila se ljudima koji su me povezli onako pijanu i ludu, izašla iz auta i samo promenila smer i nastavila da hvatam stop da se vratim kući. Budibogsnama. Od danas sam antialokolicar.
Kad god me zadesi crveno svetlo na semaforu u kolima sa ćaletom, čovek obavezno pusti krajišnike na radiju, odvrne do daske, spusti prozore da bi me blamirao pred devojkama na pešačkom.
Pre par dana dok sam svirao na ulici, prolaze devojka i dečko pored mene, u tom trenutku sam svirao jednu brzu pesmu, dok je nisam ugledao. Stao sam sa sviranjem te i počeo od J.B. "You're Beautiful". Devojka zastade, uze iz novčanika novčanicu, koja se retko daje uličnim sviračima, i ubaci mi u torbu. Ja sav srećan što je shvatila, a njen dečko onako zbunjeno je stajao i gledao do kraja pesme.
Ja ljubav nikada nisam osetio. Ceo život se borim sam i posle 20 godina počinjem da gubim nadu da ću je bilo kada osetiti i da ću se uskoro pridružiti seoskim neženjama i da ćemo zajedno da pijemo pivo ispred diskonta.