Često razmišljam kako bi reagovala neka devojka da je na sred ulice uhvatim za grudi...
Mrzim kada me društvo ismeva zbog prigradskog naselja u kojem živim. I branila sam se protiv toga sve dok baba nije ubacila plastenik i kokoške u dvorište i sada razmišljam da batalim faks i samo se uputim na tezgu.
Najiskrenije i najdublje žalim zbog izbora bračnog partnera, svakog dana već godinama. Ako se osećate isto, priznajte sebi jer je to najteži korak, sledeći nekako idu sami.
Kada neko posle mene obriše flašu, uvredim se. Pa nisam šugav.
Uvek kad se dopisujem sa devojkom, ako ona ne stavi smajli na kraju poruke, ne stavim ga ni ja. Teram inat.
Prije svakog ispita imam neki svoj ritual, oblačim samo one stvari koje sam lično kupio sebi, ne koristim dobijene parfeme, nosim sretne bokserice iako su poderane i tako evo peta godina za redom. Studiram farmaciju.
Slučajno sam u devojčinom mobilnom video poruku od njenog navodno najboljeg druga " volim i ja tebe <3 :* :* :* ". Nisam hteo ništa da joj govorim, suzdržavao sam se i nisam hteo ništa da je pitam da ne bi' ispao ljubomorno đubre, na kraju večeri me je pobedio crv sumnje i pitao sam je šta to znači, ona je rekla da imaju samo topli odnos (nadam se ne suviše topao). Nisam raskinuo niti planiram... samo se pitam da l' je to tako normalno... samo se nadam da mi neće srce slomiti.
Ima nas četvero u kući i imamo 5 televizora, ali se svejedno svađamo što ćemo gledati.
Mama i sestra mi se porađaju u isto vreme. Ne znam da li da plačem ili da se smejem.
Na polaganju vožnje sam pao jer sam otkinuo menjač... Inače sam vozio Golfa 2..