Najveća želja na svijetu mi je da obiđem svijet, upoznam razne ljude, drugačije mentalitete, običaje, kulture, da naučim jos 2-3 jezika... I kad se zaposlim svaki cent ću da čuvam za putovanja. :)
Često sanjam da varam svog dečka i onda se budim sa ogromnom krivicom...:/
Prihvatio sam dete iz ženinog prvog braka, jednu divnu devojčicu koja me sa puno ljubavi zove tata. Obožavam je i znam da ona svog pravog oca voli još više, mada, nije otac onaj koji napravi, nego onaj koji odgaji.
Često boravim na ovom sajtu i jako mi je drago da vidim da ima ljudi sa srcem i dušom jer sam davno izgubio veru u ljude.. Mislim da sam se promenio malo i počeo da verujem ljudima uz vas.. Hvala vam na inspiraciji za razmišljanje i uskoro i sam razmišljam da napišem neku ispovest iako sam stvarno zatvoren po tom pitanju.. Hvala jos jednom! :)
Zvao sam vatrogasce da ih pitam "Ima li posla?" Prekinuli su vezu.
Iritira me kad ostanem sam sa nekim odraslim, pa nemamo o čemu da pričamu i onda počne "Prođe raspust" ili "Još malo pa škola"...
U društvu i okolini sam najveći mangup. Uvek pokrećem šalu, kad idem na pripreme sa klubom uvek u kombiju prvi krećem sa pesmom. Svi misle kako meni nikad nije dosadno, kako ne umem da budem tužan i kako se uvek smejem. Na ulici, u školi, gde god izađem svi mi se javljaju. Ali ja zapravo imam samo jednog pravog prijatelja koji je tu kada sam tužan i kada mi nije ni do pesme ni do šale i cenim ga više od svih zajedno koji me nazivaju carem i kraljem.
Dok smo bili mali, sestra i ja smo uzimali mamin brushalter, stavljali WC papir u njega i pravili se se smo Jelena Karleuša.
Volim da pomažem u rešavanju tuđih problema, jer tako zaboravljam na svoje.
Koliko puta sam hteo da devojkama koje sretnem dok šetam gradom kažem da su predivne, ali nisam jer bi me verovatno gledale kao da nisam normalan.