Na prvu dečačku ljubav sam napravio fiksni račun 18 000din. Nisam smeo da dođem kući kad me keva nazvala i saopštila istu informaciju.
Zvao me na dan svog venčanja ujutro u 8 da pobegnemo.. Kum je došao po mene, uveravao me... Ali ja nisam mogla da uradim to njegovoj ženi, porodici, da rasturim tuđi život. Mama mi kaže da dođe nekada, pita za mene, ali ja samo šutim... Došao mi je za rođendan ispred posla, ali ja nisam izašla... Neću ničiju porodicu da rasturam.. Imaju i dete... Sam je birao koga će da ženi...
Muško sam i dok igram tenis volim da se derem kao Šarapova.
Rekla sam, čim mi dođe letnji raspust, neću ulaziti u kuću, a evo, nikako da izađem iz nje.
Uvijek kada perem suđe i na red dođu kašike, operem i sve oko sebe.
Jednom je neki dečko ispred mene tražio tampone za devojku na trafici i kad ga je prodavačica pitala za veličinu on je (u pokušaju da bude šmeker) rekao: "Pa najveće! Rupu koju ja napravim teško je zapušiti." Doživeh transfer blama.
Koji sam ja peh, kad god odigram kladionicu, obavezno moram pasti prvi par koji počinje. Onda iz žala za izgubljenim parama, čekam ostale rezultate da vidim jesam li barem bio blizu.
Večeras mi je u stan ušao slijepi miš, i dok je on onako u transu obilazio krugove po dnevnom boravku, ja sam mu pokazivao na otvorena balkonska vrata i govorio: "Betmene, samo polako, tamo je izlaz." Nakon pola sata je izašao kroz prozor na drugom kraju stana. Ignoriše me čak i slijepi miš!
Kao klinka, kada bih otišla kod nekoga kući i skontam da mi je pocepana čarapa na palcu, navlačila bih je ispod prstiju da se ne vidi. I danas, kad vidim takve čarape samo ih obujem na stranu gde su manji prsti.
U braku smo nešto malo više od godine dana, i imam neki manji problem da zatrudnim. I kad me neko pita " ima li kakve prinove ", nabacim onaj kez od uha do uha i kažem " ma biće, nigdje nam se ne žuri". Tužno je što ni sama sebi ne vjerujem, i zapravo jedva čekam da dobijemo naše malo sunce.