Svaka profilna slika na fejsbuku mi je obrađena u fotošopu!
Poslednji put sam bacio papirić na ulicu pre dve godine kada sam video da u pola 6 ujutru dva radnika čiste ulicu u decembru na -4.
Želela bih da sam lepa.. :( sigurna sam da bi me tada dečko s kojim sam tri godine u vezi voleo. Tri godine smo zajedno, a niko ne zna za nas... jer on to ne želi... :( i svaki dan mi time slomi delić srca..
Iz priča roditelja shvatio sam da sam bio "poseban". Uvek bih prestao da plačem pored veš mašine.
На факултету углавном у току спремања испита користим најобимнију литературу, учим и оно што не треба (студирам медицину и сматрам да је све битно). Нервира ме када ми колегинице које ме прво зезају због тога, касније траже скрипту коју сам направила, а ја не могу да их одбијем.
Mislim da bi moja devojka između karijere i mene odabrala karijeru. To mi čak svi pričaju, ali ja smatram da, čak i da dođe do toga, to nije za osudu. Svako treba da odredi svoje prioritete i da se opredeli za ono što mu je najbitnije. A moj izbor je ona.
Kad sam bila mala zvala sam na telefon nepoznate brojeve i kad se neko javi rekla bih: gori gori! Kad pitaju šta, ja kažem: pita u rerni!
Neko veče vraćam se ja sa ortacima sa rođendana i zovem ortaka čiji je rođendan da idemo na zezanje kasnije, i u pola 4 ujutru zovem ćaleta umesto njega i javljam mu se sa: "Gde si klošaru?", a on će meni: "Majmune jedan znaš li ti ko je?", a ja odgovaram: "Ne znam tata." i prekinem.
Ne nosim neke knjige u školu samo da bih mogla da gledam zajedno sa drugom.
Kad me pitaju koliko imam godina, nikad ne mogu da se setim, pa im kažem svoje godište.