Od svih praznina u životu, najteže mi pada ova u brusu...
Kada sam bio mali, neki starac je meni i celom mojem muškom društvu rekao da namažemo mleko maslačka na onu stvar kako bi nam bio veći. Mi smo ga poslušali i nakon toga 3 dana nismo mogli ljudski ni da sedimo.
Do pre godinu dana kada god bih video neku lepu devojku na ulici, prišao bih joj, i umesto da je pitam za broj ili tako nešto, pitao bih je "Da li znaš možda gde je ulica narodnog heroja ... pa moje ime i prezime. Neke su mi čak i objašnjavale gde je, a ulica, naravno, nije postojala.
U osnovnoj školi sam se zarekla da se nikada neću udati za nekoga ko se preziva na slovo A ili B, samo da moje jadno dete ne bi bilo prvo u dnevniku i uvek ispaštalo!
Imam 25 godina i kad god prođem pored sigurnosne kamere mojih komšija pravim glupave face, kreveljim se, mašem i šaljem im poljupce.
Ja sam onaj tip osobe koja će da sačeka da svi izađu iz busa, i posle lagano izaći. Nikad nisam razumela tu trku i guranje do vrata, pa je*ote, izaći ćete..
Postanem najružniji čovek na svetu kad mi izađe bubuljica između nosa i ustiju.