Imam 20 godina i još uvek dok vozim bajs, stavljam limenku pozadi iznad točka, da bi zvučalo kao da vozim motor...još uvek sam dete... :D
Maštam o tome da, uz pivo, sa mužem i decom gledam fudbalske utakmice.
Mama mi je ispričala da me je jednom kada sam bila beba ostavila samu sa tatom na dva sata, i kada se vratila zatekla oca u sobi a mene na terasi, na šta je moj otac odgovorio, upiškila se pa sam je izbacio da mi ne smrdi u sobi.
Pošto nisam baš imala inspiracije, dedi sam godinama uporno za rođendan kupovala pjenu za brijanje i losion. Dok mi konačno nisu rekli da se čovjek brije mašinicom.
Ne volim mesta gde se okuplja veliki broj ljudi (koncerti, klizališta...), odnosno tamo gde postoji šansa da sretnem nekoga koga znam. Inače mi ljudi (poznanici) idu na živce i imam samo nekoliko ljudi (osim porodice) u životu koje iskreno volim. Svi misle da pokušavam biti kul, a ja sam takav po prirodi i ne mogu se promeniti ma koliko to želeo.
U sastave sam ubacivao djelove rečenica od Azre, tipa "osjećam da lutam kroz terase svijesti" i "znam da je to osjetila vidio sam odsjaj iza njenih leđa" i tako to. Jednom mi je u srednjoj nastavnica rekla da su mi sastavi na momente briljantni, a ova nova što je došla kasnije mi rekla da sluša Azru. A taman me bilo krenulo.
Poslao sam devojci poruku ''Mislim da treba da raskinemo'', odgovorila je ''Ja se ne slažem :)'', tog trenutka sam odlučio da je oženim.
Maloprije sam imala poziv sa nepoznatog broja. Pomislim: ''Možda me je sipmatija trzala ^_^ '' i pozovem taj nepoznat broj i najednom čuje se zvono tatinog telefona a on će meni: ''Kupio sam novi broj pa sam te pozvao da ti ostane.''
Mama i tata su gledali neku emisiju o osobnosti koja se može pročitati iz rukopisa, eno ih sada vise nad mojim bilježnicama...