Ceo dan sam provela u čitaonici spremajući se za ispit i većinu vremena sam utrošila maštajući o raznim romantičnim scenarijima sa preslatkim likom koji je sedeo ispred... Kad bih bar imala hrabrosti da mu priđem, da ne bude džabe padanje ispita...
Kada vozim mamu, ona večito viče uspori, prebrzo voziš, kad bi znala kako ja stvarno vozim kad ona nije u kolima...
Kada rešavam ukrštene reči prvo popunjavam hemijske elemente i slova azbuke. A ne počinjem ako ne znam ko je na slici.
Seo sam da pijem kafu sa ocem na terasi i po navici krenem šoljicom da se kucnemo...
Tri nedelje sam se zabavljao sa jednom devojkom samo zato što je ličila na princezu Leu iz Star Wars-a.
Mrzim kad mi devojka napravi :O facu, kad joj kažem da sam slušao operu.
Kada sam kao mali dobio vaške, bio sam ubeđen da će one nestati, tj. se podaviti ukoliko budem držao glavu pod vodom neko duže vreme.
Juče sam svom sinu pomogao da nauči da vozi bicikl. Skinuli smo pomoćne točkove i vrlo brzo je uspeo da održi ravnotežu i sam vozi nekoliko desetina metara. Kako je samo bio ponosan. Kako je bio srećan. A ja sam ga stalno hvalio kako je veliki dečko i kako je lako i brzo naučio da vozi bicikl. U jednom trenutku mi je spontano rekao: “Tata, hvala ti što si tako dobar prema meni.” A ja sam se potpuno istopio od ljubavi. Zar je moguće da dete od 5 godina zna toliko da ceni pažnju koju mu posvećujemo, čak toliko da može da je iskaže rečima?
Ja sam ona žena koja mrzi kupovinu! Imam 22 godine i ako slučajno naletim na nešto što mi se sviđa i u tom trenutku imam novca, kupim to. Nikada, ali bas nikada do sada nisam planski otišla u kupovinu. I da, vjerujte, imam šta obući.
Uvek sam se šalio da ću sve da napustim i odem na Jamajku da berem banane, i onda uhvatim sebe kako na internetu gledam najpovoljniju kartu za Jamajku u jednom pravcu.