Imala sam dečka koji je bio u grdnim problemima (kocka,alkohol...njegovi su bukvalo digli ruke od njega,a nije htio ni da radi nešto nego tako na trikove izvlačio pare od njih)...Kada smo se upozanili nisam znala za to...polako sam sve saznala i tražio je da mu pomognem da i on bude kao svi mladići...pomagala sam i moralno i materiajlno...čak je i godinu na fax-u dao ( i ostale poroke je ili smanjio ili isključio)...zbog njega nisam izlazila,kupovala garderobu, ništa...nekad ni za doručak u školi nisam imala..samo da bih što više uštedela da on može na fax...sa svojim roditeljima u ratu bila,haos proživljavala...(tad sam bila srdnjoškolka )...Kada je povratio poverenje roditelja šutnuo me kao psa..sa rečima..."Jbg meni se sad malo hoda"...Sad je opet na dnu...ružno je reći ali drago mi je...naježim se kad ga vidim....izaziva sve negativno u meni..dala bih sve da ga nikad više ne vidim..da me ne podseća na pakao koji sam prosla sa njim!
Kad sam bio treći razred, na testu sam napisao da su mlečni proizvodi: jogurt,sir i kolači. :) Zato što kad god bih majci tražio da sprema kolače (a nju mrzelo), odgovarala bi sa :'Nema mleka." :)
Drži mama predavanje sestri pred izlazak naveče, i kaže : '' U moje vrijeme je bilo sramota držati se sa momkom za ruku i ljubiti se po gradu.''
Tata: '' Ko zna na šta su bili nalik ti sa kojima si 'odala pa te bilo sramota.''
Nikad više "Je*bem li ti oca tvog" i "Mamicu ti milu ja tebi" nisam dobila nego danas kad sam igrala karte sa svojim roditeljima.
Uvek pred spavanje pomeram ruku ili nogu levo desno da bih lakše mogla da zaspim.
Uvek se bojim da će mi onaj bodljikavi kesten pasti sa drveta na glavu.
Radim kao frizerka, juče je lik tražio da ga ošišam na 'jašarku'.
Kad sam bila mala najviše sam volela da, preko zime, obujem vunene čarape, pa da se klizam po parketu i zamišljam kako se bavim umetničkim klizanjem. Koliko je tu samo padova bilo...
Vozila sam se sa drugaricom na motoru, i u prolazu nam je neki momak dobacio: "Cure, okreće vam se točak!". Ja sam se samo nasmijala i nastavila voziti. Nakon dvije sekunde, drugarica koja je sjedila iza mene, udarila me je po leđima i viknula: "Stani ba, točak nam se okreće, stani!". Ja sam mislila da se šali, ali kad sam se okrenula, ona je izgeldala prepadnuto i poblijedila je.
Kad god mi pakuju pecivo u pekari imam osećaj kako je ono pored bilo ipak veće, lepše, ukusnije.