Svoje nisam u životu nazvala "kevom" i "ćaletom", niti ću.
Imam trip da ljudima drugačije izgledam, nego sebi kad se pogledam na ogledalo.
Lažem momka da sam bila trudna i da sam imala spontani samo da bi on bio još više pažljiv prema meni.
Komšija koristi moj internet i ja kad vidim da je online na fb ja palim i gasim wi-fi samo da njemu izvlačim živce.
Svaki put kada gledam horor film i kada znam da će nešto da iskoči prekrijem oči rukama, ali ipak škiljim kroz prste.
Uvijek kada se ne mogu sjetiti imena neke pjesme, samo upišem ime pjevača i upisujem jedno po jedno slovo na tastaturi ne bi li se pojavila moja pjesma.
Kad sam u nekom društvu često izmislim neku informaciju i onda kažem da sam to negde pročitao.
Samo meni može da se dogodi da spremam ispit, učim i nerviram se, da mi od tog ispita zavisi budžet, a da pored svega zaboravim da ga prijavim! Smejem se da ne bi plakala...
Zanima me da li ljudi koje viđam po školi znaju moje ime i prezime kao što ja znam njihovo...
Danas je profesor na predavanju od nas tražio da se uključimo u diskusiju s njim. Tako sam htjela da kažem nešto, ali ko god se javio i imao neki pametan i ozbiljan komentar, bio je ismijan, a oni koji su davali neke šaljive i glupe komentare su naravno, bili podržani od ostatka studenata. Tad sam prvi put osjetila i shvatila kako ljudi u nezdravoj sredini gube svoje 'ja' i zgrožena sam.