Ja više ne mogu!! Celo lice mi je obraslo dlakama! Vodali su me kod lekara ceo život,ali ništa.....U društvu me omalovažavaju i dali su mi nadimak King Kong :( To me jako boli! Volela bih da sam kao svi ostali...Posavetujte me šta da radim,moj život je pakao!
Najveća trauma iz detinjstva - kada je majka sakrivala kabl od televizora da brat i ja ne bismo gledali crtaće po ceo dan :((( i to je obično trajalo, i trajalo....
Kad vidim lepe i zgodne devojke, gromoglasno grokćem za njima!
Stalno jurim za karijerom, društvenim priznanjima, parama...nikad dosta. Pre neki dan gledam neki glupi film, gde se on rastao od devojke zbog karijere, obogatio se, i onda u snu vidi kako bi izgledao njihov život da su ostali zajedno: skromna kuća, dvoje dece, puno finansijskih problema i ljubavi. Moja žena spava. Odem do sobe, poljubim je, a ona se nasmeje, kao da je znala šta se desava, i da joj je laknulo što sam shvatio. Uzmem godišnji sutradan, j.... pare!
Imam 17 godina, rođeni brat mi je poginuo u nesreći pre 2 i po godine u svojoj 16. strašno sam usamljena od tada, i strašno mi nedostaje, iako sam konstantno nasmejana pred ljudima i trudim se da to niko ne primeti. Nemam sa kim da pričam o tome, a nisam imala ni roditeljsku podršku tada kada se to desilo, jer su mislili da je njima najteže, a da mene događaj uopšte ne dotiče. I posle 2 godine se osećam kao da se juče desilo, i mislim o tome bukvalno konstantno. Najviše boli kada nemam sa kim da se svađam oko daljinskog, kompa, i svih tih sitnica. Kada shvatim da sutradan neću imati kod kog ujaka da odvedem svoju decu, kada me pitaju da li imam brata ili sestru, a ja moram da kažem da nemam više. I prati me strašan osećaj krivice što mu nedelju dana pre nesreće kada mi je rekao da me voli, nisam uzvratila, nego sam se samo glasno nasmejala. Stalno sanjam da je opet tu pored mene i ponekad se toliko unesem da sam ubeđena da je tako, sve dok ne odem do dnevne sobe i vidim njegovu sliku na zidu, sa crnom trakom preko nje. Život bih bez trenutka razmišljana dala, jer mi i onako ništa ne znači, za još jedan minut kraj njega u kome bih mu rekla sve ono šta nisam imala prilike da mu kaže
Mnogo mi nedostaje tetrapak jogurt...bilo je zanimljivo piti iz "trokutića"...
Kad sam bila mala tetke, ujne, stine. . . su mi obećavale kako će mi kad se budem udavala igrati na stolu. Došao je dan mog venčanja, žurka ludilo a moje tetke, ujne cupkaju, a ja lepo odem do njih i kažem im dal se sećaju obećanja. E onda je zurka bila veća kad su se već starije žene popele na stoa ja sam bila srećna što to nisu bila znate ona LAŽNA OBEĆANJA.
Drugovima pričam kako bih se vratio na more, u fazonu ludilo, provod, alkohol.. a ustvari.. vratio bih se samo zbog cure koja mi je bila letnja avantura, koja mi je ostavila trag u srcu.. i sada ne mogu da prestanam da mislim o njoj...
Drugarica mi je priznala da joj se sviđam i moja reakcija na to bila je: High five zato što imaš ukusa! :)
Sve stvari koje ostavim ''da znam gde su'' nikada više ne pronađem.