Kada me u kafiću pitaju: "Keš ili kartica?" zbunim se i uvek prodje par sekundi pre nego što odgovorim.
Mama mi je umrla kada sam bila mala, i svako jutro kada se probudim ja se plašim da je se više neću sećati...
Jedino mi se pas obraduje kad dođem kući, ostali su skoro uvek loše raspoloženi.
Moji mama i tata su sami odgajali tri male bebe. Najbliži su nas naterali da odemo da živimo privatno zato što im je u kući smetala buka koju smo pravile kao deca. Niko nam petnaest godina nije došao u posetu. Radili su po dve smene da nas izvedu na pravi put. Sada smo nas tri velike lepe devojke, završavamo fakultete. Svi oni se hvale nama i drže naše slike po novčanicima. Nismo zaboravile ko je jedino bio uz nas! HVALA VAM MAMA I TATA!
Komarci mi prolaze kroz mrežu na prozoru, je li moguće da su tolicki?
Danju čitam Ispovesti a noću se borim protiv kriminala.
Kada se vraćam sa mora put mi uvijek djeluje kraće, nego kad sam išla.
Svaki dan ko neka baba prozoruša blejim na prozoru da vidim kad ide i kad se vraća iz škole... i tih par sekundi kad prođe setim se svega i srećan sam...
Bio sam jedini đak koga su profesori u srednjoj molili da ne dolazi na časove i da me neće zapisati. Zavidjeli su mi zbog toga