Imam 21 godinu, redovan sam student i dajem sve u roku, ali opet osjećam se tako šugavo kada moram tražiti od roditelja pare za pivo. Hoću posao!
Obavezno nakon svakog horora, odgledam barem 2 epizode nekog crtića kako bih lakše mogla zaspati.
Radim u kladionici i za kucanje koristim kažiprst i prstenjak dok srednji stoji bukvalno u vazduhu, malo me blam al šta ću drugačije ne znam.
Sinoć sam se smuvala sa likom da bih sa drugaricama ušla u njegov separe, jer nismo imale gde da stanemo.
Razgledam odjeću u butiku i vidim predivnu haljinu na lutki. Priđem da je bolje vidim i dok je opipavam, shvatim da to nije lutka nego radnica koja je stajala tu i gledala neke cijene.
Radim u kafiću i najviše mrzim kad se ljudi svađaju ko će da plati, pa njih petoro drži pare,a ja stojim i ne znam od koga da uzmem!
Želim da odem odavde, da zaradim toliko novca da mogu roditeljima da pošaljem kovertu sa 2 karte za (lupam Egipat) i neku cifru novca, da se odmore kao ljudi i da im omogućim lagodniji život, te da se odužim sve do zadnje banke koju su mi ikada dali ili uložili u mene.
Kada sam bio mali, hteo sam da nađem Mileta i da mu kažem da i ja volim disko.
Uvek sam znala azbuku, a abecede se i dan danas ne sećam.