Volim da grizem decka, valjda od tolike srece sto je pored mene. Budi Bog s nama, nekad se zapitam da li sam ker.
Ljudi, upravo padoh sa wc šolje, nit' pijan, nit' pospan... užasan osećaj.
Jedino mi se pas obraduje kad dođem kući, ostali su skoro uvek loše raspoloženi.
Kad vidim u šta se moj prvi dečko pretvorio, vrištala bih. Nekad fudbal, zdrav život, alkohol ni slučajno, očev ponos, svačije divljenje, a najviše moje.. A sad loše društvo, cisterne alkohola, koks, separei, ludilo. Što je najgore, misli da je to mnogo kul.
Napisala sam status na facebooku ''Nekada sam spavala u njegovoj majici, a sad njom brišem prozore'', majka je napisala komentar: ne laži, i dalje spavaš u njoj, a prozore svakako nikad ne pereš. Promenila sam joj šifru.
Skontala sam da sam odrasla. Ne biram više sveske za školu, svejedno mi je kakva je.
Ne umiijem da pričam viceve jer se zacenem i prije početka pričanja istih, i onda ja vrištim od smijeha dok me svi ostali zbunjeno gledaju.
Danas sam sedeo u busu sa nekom devojkom koja je čitala ispovesti, hteo sam da započnem komunikaciju, al mi bilo glupo. Pozdrav za curu u braon pantalonama...
Uvek me bilo sramota da u jednom danu uđem u jednu te istu prodavnicu......