6 godina čuvam isti kesten u torbi. Seli se iz tašne u tašnu, pola sveta obišao. Suv je jadan, ali mi je mnogo drag.
Brat i ja sjedimo u istoj sobi već 5 sati, i svako je na svom računaru.I u toku tih pet sati, rekao mi je samo: 'daj mi daljinski'.
Kad sam bila mala uvijek sam varala za jedno polje u igrici čovječe ne ljuti se, sad imam 18 godina i još uvijek to radim.
Jedem smoki sa poda ako sam sam, a ako je neko tu, onda se pravim da sam fin i to sto mi je na podu bacam u kantu.
Momku ,koji mi se svidjao, sjedila sam 4 sata u žbunju ispred kuće.
U jeku najveće zaljubljenosti potpisala sam postpaid ugovor za telefon i broj dala dečku na korišćenje, uz dogovor da redovno plaća račun. Dve godine kasnije, ja sam tužena i svaki dan očekujem da neko dođe da mi popiše stvari, jer on skoro ni jedan račun nije platio. I dalje smo zajedno, on mi već godinu dana govori da će platiti "sledeće nedelje" i tako u nedogled. Sve sam pokušala, svađala se, raskidala, ne vredi. Neće čovek da plati. Ne znam više šta da radim. Ja nemam posao, studiram, a od roditelja ne smem da tražim.
Nikad nismo imali dovoljno para, tako da ni moj brat ni ja, kad smo bili mali. nikad nismo dobili ništa novo, nego uvijek nešto iskorišteno, ali bili smo zadovoljni, jer su se roditelji maksimalno trudili da nam i to pruže.
Nema mi boljeg osećaja nego kad posle menstruacije prvi put obučeš gaće bez uloška.
Toliko momaka me je pitalo da li treba da skinu svoju jaknu/duks da mi daju, nikada nisam htela, iako sam se smrzavala. Čekam onog koji će sam skinuti i staviti preko mene.
Jednom prilikom kada sam šetala sa ocem upitala sam ga: ''Da li si ti nekada dobio neku nagradu, loto i slično?''
On mi je odgovorio: ''Da''
Onda sam ga ja upitala onako radoznala: ''Stvarno, a kada?''
On mi je odgovorio datum mog i sestrinog rođenja.