Iako imam 30 godina i dalje ne mogu da prežalim što nisam imao karting na pedale! Dugo sam maštao,ali mi se želja nije ostvarila..
Svaki put kada idem busom i vidim vatrogasna kola kako jure u pravcu moje ulice, zovem zenu da proveri da li je ugasila ringlu ili peglu!
Ne volim da me dečko ljubi kad smo u prodavnici, kafiću, autobusu ili tako na javnom mestu gde ima puno ljudi. Mene je sramota to, iako su se mnoge stvari promenile danas.
Dva dana sam sa dečkom provela nedaleko od mesta gde živi, u šumarku, pored reke, samo priroda bez ikakve tehnologije i samo nas dvoje. Poneli šator, nešto malo hrane, voća i pivo. Pravo da vam kažem nikad se lepše nisam osećala, kome treba more i luksuzna putovanja..
Mrzim kada moji ukućani stave eurokrem u frižider! I onda se mama na mene ljuti što su skoro sve kašičice savijene.
Ja i drugarica smo planirale da upisemo isti fax, na kom je inače veća konkurencija i malo teže se upada. Ja sam upala, ona ne. Od tada mi jedva ćao kaže kad se sretnemo.
Imam naviku da kada sam ljuta na mamu ili tatu u imeniku stavim njihova puna imena i prezimena, a kada nisam promenim u mama i tata.
Nema mi ništa ljepše nego kada mi neko druge vjere čestita moj praznik. To se zovu ljudi!
Ladno mi je neki nepoznati lik danas rekao "Trebaš mi, a možda trebam i ja tebi".
Nerviraju me ljudi koji moraju da popiju lek čim ih nešto zaboli.