Na aerodromu u Parizu sam uhapsena i naplacena mi je kazna jer sam nosila fejk Luj Viton torbu.
Pošto baba ostavi sarmu da se krčka preko noći, kad je slava, budim se na svakih sat vremena da proverim jel gotovo, da bih jela, i nije mi zao.
Uvijek sam se pitala zašto pogrešan telefonski broj nikad nije zauzet.
Bivša me je varala sa likom koji se zove i preziva isto kao ja.
Napisala sam pismo sebi koje bi trebalo da pročitam za 10 godina. Hoću da vidim koliko sam se promenila.
Maštam o tome da imam posao na kom ne moram ništa posebno da radim, a da je dobro plaćen.
Jednom kao mali sedeo sam sa ćaletom i njegovim drugarima i ćale je rekao kako je čuo vest da onima koji onanišu izraste duga dlaka na sred dlana, ja naravno naivan i zelen odma polako okrenuo šaku i naseo da su mi se toliko smejali da i dan danas kad ih vidim mene je sramota !
Buljim u devojku koja mi se sviđa, ne skidam pogled sa nje, gledam je ozbiljno, čak i kada nam se pogledi susretnu ja nikada ne sklanjam prvi pogled. Sviđa mi se to, tako joj dajem do znanja da mi se sviđa.
Moja devojka nema pojma da će upravo za 8 sati i 43 minute postati moja verenica.
Svaki put kad u školi pitaju 'Je l' imate vi neke druge obaveze osim da učite, je l' radite nešto po kući, kuvate ručak, perete, čistite...?' meni bude glupo da podignem ruku i da kažem da ja sve to radim.