Kad god uđem na ispovesti i vidim ovo pisamce u gornjem desnom uglu pomislim da mi je neka djevojka ostavila broj telefona :D
Koliko je nekada sve bilo jednostavnije. Uloviš jedeš, ne uloviš ne jedeš.
Svako jutro kad se probudim, obratim pažnju da ne ustanem na levu nogu!
Sve ću shvatiti na svetu, ali devojke koje ostavljaju marljive obrazovane i savesne momke radi nekog krkana sa 3 bmwa i isto toliko zuba, nikada neću.
Tata mi je umro kad sam imala 8. meseci, iako mi nikad nije ništa nedostajalo pored majke i braće uvek je postojala neka praznina u meni. Njemu je pre smrti najveca želja bila da dobije ćerku i tako sam i ja stigla 20. godina posle moje braće :D. Kad sam bila mala zamišljala sam da je moj tata neki tajni agent ili nešto (posledica gledanja tv-a) i da će jedan dan doći i jako me zagrliti i reći da mu je žao što nije mogao da bude samnom. Danas shvatam koliko je dečija mašta čudna ali i koliko pruža utehe.
Bio sam na beer festu i vratio sam se kući sa nekim točkom i jednom japankom.
Kada mi neko kaže da sam čudan, ja to uvijek shvatim kao kompliment.
Ćale je zakasnio na sopstveno venčanje jer je igrao Soni, sa kumom.
Prošlo je 7 mjeseci od kako je moj momak poginuo u saobraćajnoj nesreći. Danas je trebao da slavi 18 rođendan. Tata me je odvezao do groblja, da mu poželim srećan rođendan, a tamo sam zatekla njegovog najboljeg druga, kako u odijelu sjedi kraj njega držeći pivu, na zemlji je također bila jedna piva, i pričao je sa njim. Nisam mogla da vjerujem svojim očima, to je pravi prijatelj.
Svaki dan imam pola sata samo za sebe, pustim omiljenu muziku, napravim sebi omiljenu kafu, udobno se smestim u fotelju i odlutam malo iz ove sumorne svakodnevnice.