Kad sam bio mali uvijek sam se "umivao" sa 2 kažiprsta trljajući samo oči vodom... Otac bi mi uvijek govorio: "Ti obrazi nisu državni no tvoji sine"...
Zbog posla sam non stop u autu i vrzmam se po gradu i toliko je lepih devojaka na stanicama i hiljadu puta mi je došlo da neku pitam da je povezem, pogotovu kad je loše vreme, ali mi je glupo jer sam u tripu da će pobeći misleći da sam seljačina ili manijak...
Moj ritual prije kupanja je da hodam 15ak minuta po stanu sa gaćama na glavi i uvijek se ismijem, jer se osjećam kao dvije godine da imam.
Ne mogu da zaspim ako je zavesa razmaknuta, moram da ustanem iz kreveta da bih je namestila i tek onda mogu mirno da zaspim.
Kada sam bio mali i kada smo bili na moru, na plaži rek'o sam mami šta ovi svi ljudi leže što niko ne ide na pos'o.
Danas dok sam sa ćerkom bila u šetnji, ispred jednog izloga divila se lepoj haljini, nije tražila da joj kupim ali me pitala: "Mama jesmo li mi siromašni?" Čučnula sam pored nje, pogledala je u oči pa rekla: "Ne, mi nismo siromašni samo nemamo para, biti siromašan je stanje duha, biti bez para je prolazna stvar. Tome će te mama naučiti. Zagrli me, hajdemo ima lepših stvari od haljine zar ne!" Bila je srećno usvojena prva lekcija...
Uvek sam se pitala gde odlaze izbrisane poruke, slike i muzika sa telefona...
Oduvek me je zanimalo kako se oseća ćelavi čovek kad mu kiša kaplje po glavi.