Ujutru kad se probudim lezim u krevetu još sat vremena, čisto da ''odmorim''.
Uvek kad idem na neku žurku, potajno se nadam da će mi neki dečko prići, to se nikad ne desi i uvek se razočarana vraćam kući. :(((
Dva dana sam sa dečkom provela nedaleko od mesta gde živi, u šumarku, pored reke, samo priroda bez ikakve tehnologije i samo nas dvoje. Poneli šator, nešto malo hrane, voća i pivo. Pravo da vam kažem nikad se lepše nisam osećala, kome treba more i luksuzna putovanja..
Najiskrenije i najdublje žalim zbog izbora bračnog partnera, svakog dana već godinama. Ako se osećate isto, priznajte sebi jer je to najteži korak, sledeći nekako idu sami.
Kad sam bila mala izgubila sam se, vijest je bila na radiju, tražila me policija... :)
Nemoćan sam protiv ženskih suza. Više puta me izdala logika i razum kad sam se suočio sa suzama moje devojke. Znam da ću naje*ati žestoko zbog toga ali tada ne mogu da se svađam iako znam da sam u pravu.
Stvarno ne razumem one momke, koji kad se sretnu, ljube se u obraz. Pokušavam, ali ne razumem ih. Čudno mi je to. Zašto ne mogu jednostavno da se rukuju?
Pre neki dan sam otišla u čitaonicu u njegovoj Supermen majici, i osećala sam se toliko moćno da sam naučila skoro pola knjige. Bravo za mene!
Kada sam bila mala igrala sam se s bratom koji me udario u međunožje, odmah sam potrčala mami i rekla joj da me brat udario u jaja.