Bio je u zatvoru zbog ubistva, ali je i dalje najbolji čovek koga poznajem. Gledam ga kad spava i plačem, jer se tek tad vidi koliko ga savest i dalje muči... Jednom sam ga i probudila jecajima, on je pomislio da sam imala noćnu moru i zagrlio me, rekao da će sve biti u redu i poljubio me. Volela bih da mogu i ja njega tako da utešim, ali znam da je to nemoguće.
Kad god se spremam da izađem iz kuće, gledam da se spremim lijepo, ako bih ga srela da ne vidi koliko sam tužna u suštini... i nabacim fake smile, da me ljudi ne pitaju... i evo gura se, uspijeva za sad... Zato uvijek kažem, djevojke kad se dotjeruju više nego obično, nisu srećne, nešto ih tišti.
Nikada mi nije krivo što neko jeste, nego što ja nisam.
Kad god se javim na fiksni telefon i čujem - ''Dobar dan, da li je to distribucija? '', uvek kažem ''da, izvolite.....Sad ću da vam dam mog kolegu'' i dam slušalicu majci, ocu ili bratu i posle umirem od smeha kad im vidim facu kad kažu ''izvinite stvarno...ali pogrešili ste..'' :'D
Uvek kada idem negde preko granice, plašim se da me neće pustiti jer na slici u pasošu ne ličim na sebe.
Drugarica mi je priznala da joj se sviđam i moja reakcija na to bila je: High five zato što imaš ukusa! :)
Na nekom nebitnom predavanju na faksu sam seo skroz pozadi sa nekom devojkom koju sam tad prvi put video. Reč po reč, izvadi ona karte i kaže: "Ajde da igramo tablić". Malo smo se nagnuli napred da profesor ne bi video da igramo. Nisam obraćao pažnju na predavanje uopšte, već samo na njeno bujno poprsje. Profesor je pričao na mikrofon, ali ga uopšte nismo konstatovali. Posle 2-3 partije čuo sam blagi smeh u sali i profesora koji kaže: "Bacite damu kolega, damu." Podigao sam glavu i video ga kako stoji iza mene sa blagim smeškom. Sami smo izašli.
Kad dobijem, nosim svih par dana jedne iste gaće samo menjam uložak, a te gaće su stare i ogromne i nosim ih samo kad dobijem jer mi one jedine odgovaraju.