Kad sam bio mali, spavao sam u sobi i probudim se da bih piškio. Problem je bio što nisam mogao da dohvatim kvaku na vratima, pa sam morao u rupu gde se ubacuju kasete na Video Rekorderu.
Mozda cete reci da sam neiživljena. Imam 15 godina i imućne roditelje. Živela sam do njihovog razvoda u inostranstvu, a onda sam se sa mamom vratila za Beograd, dok je tata ostao tamo. Po povratku u Srbiju moja majka je bila jedna od imućnijih razvedenih žena u gradu, ubrzo se udala za čoveka koji nema dece,a naravno moze nju finansijski da prestigne. Ja jednostavno više ne znam šta ću sa parama. Putujem, iživljavam se, kupujem markiranu odeću, samo da bih videla dokle odu njihove granice i verujte mi nema ih. Dobijam maminu x6-icu da vozim kad pozelim, nema veze što nemam dozvolu, izlasci su mi neograničeni, a pare koje za jedno veče potrošim sa društvom ravne su nečijoj mesečnoj zaradi. Često sam bila sa nekim vidjenijim momcima koji bi po godinama mogli tate da mi budu, samo da bih skrenula pažnju na sebe. I opet ništa i tako već pravim od sebe idiota pola godine od kad se mama preudala. Pitam se šta bi tata rekao na sve ovo, samo kada bi me se setio i došao da me poseti.
Dok razmišljam, često pričam u sebi na engleskom jeziku. Trenutno mi u glavi: Wazzaaaaaaaaaaaap :D
Redovno odem u butik u sred dana kad je najtoplije, oznojan kao stoka, pa onda probavam što više majica i nijednu ne kupim.
Dok sam plesala na beer festu, prolazniku sam razbila usta, glavom. Izvini jos jednom..:D
Nervira me kad u gradu sretnem osobu koja nosi istu majicu kao ja.
Jutros me je mama probudila pitanjem kada treba da me probudi. :(
Iz razgovora sa roditeljima shvatila sam da su oni za vreme studentskih dana živeli u igloima, knjige su im bile pisane na papirusu, putovali kroz Sibir pešaka da bi stigli do faxa i naravno njihov fax je bio najteži, a oni najbolji u generaciji. Bože daj mi strpljenja...
Kada sam saznao da sam HIV+,ceo svet mi se srušio na glavu i to me je držalo otprilike tri meseca, nisam izlazio, nisam mogao da funkcionišem, ali, onda sam shvatio da, zbilja, nema smrti bez sudnjega dana i opet sam počeo da se smejem i da živim.