Mrzim kad me neko pita: "Šta ti je?" , a nije mi ništa..
Pomagao sam porodici jedne prijateljice tako što sam čuvao njihovog psa sedmicu dana dok su bili na odmoru. Svaki dan bih malo "njuškao" po kući. Našao sam dnevnik moje prijateljice, pročitao ga i koristio dobijene informacije kako bi me zavoljela. Ona je sada moja žena.
Imam dečka koji je na moru i tripujem se da me vara pa se zato dopisujem sa drugim.
Obožavam emociju koja me obuzme kada znam da treba da putujem negde i taj "jedva čekam" osećaj mi je jedan od najlepših.
Baba mi uvek govori prvo fakultet da završiš, pa će biti momaka. Izgleda da me urekla.
Znam da nije higijenski i zdravo, ali mi je veći merak jesti trešnje sa drveta nego oprane.
Radim jako zanimljiv posao i kad god pričam sa strankom preko telefona i ponavljam joj treći put isto, udaram šakom po knjizi od 800 strana ne bi li mi glas ostao mio i drag.
Tako mi fali da sa nekim razgovaram o idejama. Na primjer, o prirodi dobra kao takvog. Ili o (be)smislu postojanja. Ili o tom misterioznom načinu na koji svijet funkcioniše, koji još nismo dokučili. Samo da razgovaramo, nepretenciozno, bez pametovanja i dokazivanja "pameti".
Kao mala sam uvek nalepnicu od banane stavljala na nokte , da bi izgledali duži.
Više imam neprospavanih noći zbog ispita, nego zbog žurki.