Stvarno nisam zahtevan nikad bio prema roditeljima. Znao sam da nekad nemaju da mi daju para kao sto drugarima daju njihovi roditelji. Ali ne razumijem, zašto sada, kada imaju, ne žele da finansiraju moje školovanje u drugom, velikom gradu. Zašto mi ne ispune jedinu želju koju sam tražio od njih i za koju znam da mogu naći rešenje?
Razočaram se kada nekoj devojci kao jedinu vrlinu mogu samo da istaknem lepotu.
Kada me je ostavio dečko odmah sam nazvala bivšeg i rekla mu da sam ostavila dečka zbog njega, jer sam kao shvatila da mi znači. Naravno poverovao mi je :)
Jednom nam je nestalo vode u kući, a u gostima nam bio mamin kolega. Otišao je u wc na veliku nuždu, sav crven i posramljen izašao i više se nikad nije vratio.
Jednu noć sam bila sa drugaricama u diskoteci, bila je zima. Moja drugarica je bila malo prehlađena pa je stalno koristila maramice da istrese nos. Posle nekog vremena priđu 2 dečka i zamole nas da budu za našim stolom. Kad u pola noći, jedan od te dvojice, pokušava da ispadne kavaljer ili šta, uze jednu maramicu sa stola, onako slinavu, i napravi ružu za nas.
Sećam se dok smo još išli u osnovnu brat i ja, tata nije imao novca da nam kupi sve knjige i onda nam ih je prepisivao kada bismo pozajmili od nekog.
Jedan dan sam pobjegla iz škole kako bih stigla kući na vrijeme da jedem sarmu.
Skoro svaki dan posle skole moram da blejim po parku barem dva sada da bi moj brat mogao da "gleda film" sa devojkom.
Iako imam 18 godina, još uvek volim kada legnem, i kada već počinje da me hvata san, pa mama uđe u sobu i pokrije me. Ne znam zašto, ali nekako mi bude toplo oko srca.
Popio sam vodu iz čaše gdje baba drži protezu. Od tad stalno palim svetlo kad god sam u kuhinji.