Želja mi je da postanem doktor opšte prakse, jer mislim da je to jedini posao koji me privlači.
Kad mi je muž na putu ja ne spavam u našem krevetu, nego u dnevnoj i priljubim leđa uz naslon dvoseda kao da je on iza mene.
On je uvijek imao taj neki poseban miris..Znate te mirise,ne parfem,ne dezodorans,vec baš neki poseban miris koji ga je jednostavno uvijek pratio...Godine su prošle,a ja i dan danas ponekad osjetim taj isti miris,negdje u zraku,na skroz nebitnom mjestu,iako je on kilometrima daleko.
Najjače mi je kad neko krene da se pozdravi sa mnom, a ja ne znam da li ćemo da se rukujemo, ili zagrlimo, ili poljubimo, pa nespretno pokušam da uradim sve to zajedno. Onda to ispadne cirkus. Posle mislim da svi gledaju u mene, i pitaju se: "Sta nije u redu s njom? "
Gledajući neku reklamu tata se sjetio jedne zanimljive situacije. Zapravo, on i striko su bili u lokalu, i stric napravi rukom krug pokazujući na ventilator, a konobar je shvatio da hoće da naruči turu pića za cijeli lokal. I tako je 50 ljudi pilo na njegov račun. :)
Kada se spremam za izlazak prvo u kombinaciji koju odaberem, odigram nešto ispred ogledala da vidim kako mi stoji dok igram pa tek onda odlučim hoću li je nositi :)
Imali smo savršenu vezu, idealan brak, dok se jedno veče nisam vratio kući besan i pripit. Sačekala me je na vratima, želela je nešto da mi kaže, a ja sam je po prvi put udario, opalio sam joj šamar. Nije rekla ni reč, okrenula se i zaključala u sobu. Spavao sam pored vrata. Ujutru me budi telefon, vrata otvorena, njenih stvari nema. Zvali su me da mi kažu da je rano jutros poginula u saobraćajnoj nesreći. I na najgori mogući način sam saznao šta je prethodne večeri htela da mi kaže. Bila je trudna.
Dečko mi je sportista ceo život i od kad smo zajedno forsira mene da treniramo, i ja stvarno volim to , osećam se bolje kad istreniramo , ali ponekad mu kažem da sam u gradu s drugaricama a ustvari kupim najveći domaćinski čips i dva kinga i ležim u krevetu i prežderavam se i gledam Očajne Domaćice.
Zaljubljen sam u devojku od čijih roditelja kupujemo rakiju. Stalno forsiram ukućane i goste da je što više piju, naravno da bi brže nestala i da opet što pre odem da je kupim i da nju vidim. Jedino se plašim da će pomisliti da smo žešći alkoholičari.
Čim deda primi platu, odmah kupi kilo sira, onog za mazanje, kilo čvaraka, paradajza, još neke tako stvari slične ovome, i najedemo se kao da hranu u životu nismo videli. :)