Siguran sam da svakoj osobi na ovom svetu mogu izmamiti osmeh, nekom forom, pričom, ali kada treba da kažem nešto devojci koja mi se sviđa, obično bude jako glupo to što kažem.
Mnogo gotivim ovu celu ideju ispovesti jer sam izvalio da nisam nenormalan već da svi imamo neke sitne čudne i smešne navike/tripove.
Bliži se tužan dan u mom životu... ocu se navršava godina... imam osećaj da će tog dana otići, kao da već nije. Osećam strah zbog toga.
Dečko mi je trenirao u najpoznatijem klubu u gradu. Dao je život za njega, sve vrijeme, suze i znoj. Pratila sam ga na svaku utakmicu. Na treningu mu je pozlilo. Završio je u bolnici, imao operaciju i jedva se izvukao. Niko iz kluba ga nije pozvao, a kamoli posjetio. Doktori su mu zabranili da se bavi sportom, a oni su mu banuli na vrata, moleći ga da se vrati. Nije želio, prekinuo je sa fudbalom zauvijek. Od operacije nisam pratila njihove utakmice, skoro šest mjeseci. Danas su imali važan kup. Došla sam samo da vidim kako skotovi gube.
Kao mala sam naišla na najlepšu sliku sa venčanja mojih roditelja, uramljenu i na komodi. Zasmetala mi je mrlja od čokolade na tatinom licu, pa sam oblizala prst sa namerom da je obrišem. Nisam znala da se stare slike ispiraju kada se pokvase. Sada postoji slika na kojoj se moja mama, presrećna udaje za čoveka bez glave... :)
Trčim na Tašmajdanu svako drugo veče, više zbog toga da bih mozda upoznao neku devojku nego zbog kondicije.
Verenik mi je na poslovnom putu, za to vreme živim kao muškarac, ne perem sudove, ne brišem prašinu, ne perem veš, ne peglam, ne kuvam, ne depiliram ni noge. :)
Pre pet godina, moj brat je video moju Superman majicu i oduševljeno je upitao "Ti si Superman?!". Samo sam mu rekao pssss! To je tajna! Mali danas ima 8 godina i još uvek veruje da sam Superman. :)
Posle raskida dugogodišnje veze, postao sam bezosećajno đubre.