I tako ti ja malo popio, idem ulicom, kad iz daljine mi mahne neki lik sto me valjda poznaje, i ja pomislio da je saobracajac i ladno stao,i onda skontao da nisam u kolima, i lagano nastavio dalje praveći se da se ovo upravo nije desilo...
Prosto me ne može privući momak koji nije pametan, obrazovan, kulturan i galantan. Možda zato nemam momka godinama.
Imam 19 godina i ne smem da spavam u potpunom mraku jer tripujem da pored mene šetaju bube. Sramota me da objavim ovo čak i kao anonimac.
Kad sam bila mala, volela sam da čistim sneg sa kola. Ne samo tatinih, već celog komšiluka :) i jednom sam slučajno otkinula brisače komšiji, počela da plačem, onda sam donela selotejp i zalepila ih za šoferšajbnu..
Moj tata upisao na tražilicu youtube-a "pornići", kad je to vidio moj mlađi brat (9) rekao mu je: "tata baš si neiskusan, upiši tube8, redtube, ili tako nešto"
Najveća želja mi je da imam svoju kuću, i da potkrovlje opremim i cijelu zimu provedem u potkrovlju gledajući kako snijeg pada zašuškan ispod jorgana. :)
Uvijek sam ovaj sajt shvatao kao sajt za zabavu, ali sam odlučio da ostavim ozbiljniju ispovijest ovdje. Imao sam lijep život, uspješan u školi, prilično veseo, imao prijatelje itd. Bez ikakvog konkretnog razloga počeo sam da koristim alkohol u velikim količinama, a često i droge, što slabije, što jače. Popustio sam u školi, izgubio prijatelje, a među njima i najbolju prijateljicu koja je sa mnom zaista svašta prošla. Upropastio sam odnose sa većinom ljudi koje poznajem, sa roditeljima, uništio bilo kakvu pozitivnu sliku o sebi, ozbiljno narušio zdravlje, par puta preiživio zahvaljujući slučaju. Iskreno se kajem zbog svega, odlučio sam da se promijenim i popravim, sada se borim protiv svojih zavisnosti, nije lako ali ide uspješno. Strašno mi je žao zbog svega i nadam se da će mi drage osobe koje sam izgubio moći oprostiti, kad već sam sebi ne mogu...
Uvijek kad imam neku važnu dilemu (npr da li da ga nazovem sad ili ne ) nađem miran kutak i bacam novčić. Ako ispadne ono kaj mi se ne sviđa bacam tri puta, na dvije dobijene.
Mrzim kad sretenem nekog poznanika u busu, i kad sedne pored mene moramo da pričamo da ne bude neprijatno. A prvo pitanje bude: "Kako na faksu, koliko ti ostalo ispita?", zatim sledi: " Aaa, čekaj, koji si ti beše faks?". Meni postavljaju često ta pitanja, a često ih i sam postavljam.