Da ventilator nije duvao u pravcu skripte, ne bi nikad bila otvorena!
Kad sam bila mala uvek sam skakala sa tepiha na tepih misleći da tamo gde nema tepiha, su ajkule.
Da moj fax nema grupu na facebook-u ne bih ni znao da na istom ima mnogo dobrih riba.
Kao mala sam pričala sam da je množina od 'jagnje' - jagnjetina..
Kada se raspravljam sa devojkom preko poruka, ako to potraje, posle nekog vremena se vratim na početak konverzacije, da vidim oko čega se raspravljamo!
Kada sam bila mala umesto oho lepak govorila sam ohoho lepak.
Svaki put kada kažem ''neverica'' u glavi mi je neka mala veverica koja ima zgranutu facu, ne znam zašto. :)
Još uvijek se sjećam one noći kad sam ga upoznala. Bio je definitivno najljepši momak koga sam ikad vidjela. Cijelo veče mi se osmjehivao, a ja sam mu uzvraćala osmjehe. Na kraju večeri mi je prišao, i ja sam 'saznala' da se i gluhonjemi ljudi smiju isto kao i svi ostali. Upoznala sam ga onako kako nisam nikoga, naučila znakovni jezik i počeli smo se zabavljati. Prošlo je punih 10 godina i mogu sa sigurnošću da kažem da je on čovjek moga života. Volim ga više od svega. Teško mi pada što nikad neću moći čuti njegovo 'Volim te', ali mi on to svakodnevno pokazuje i užasno se brinem da li će naša nerođena beba imati isti problem kao otac.
Uvek kada moram da ustanem jako rano ujutru zbog nečeg bitnog, ja se uplašim da ću se uspavati pa do kraja ne spavam ni to malo vremena koliko imam.
Ponekad se zagledam, u nešto, i tako ostanem po minut, osećam se kao da sam u nekoj drugoj dimenziji..