U osnovnoj i gimnaziji sam bio na prvoj strani dnevnika i uvek, kada se niko ne bi javio da odgovara, profesori bi govorili: "Ajmo onda redom". I uvek smo mi mučenici sa prve strane imali i po dve ocene više od ostalih. Uh i sad se nerviram kada se prisetim tog nerviranja. :)
Posle raskida sa momkom nakon 2 godine veze , 10godišnja rođaka mi je otkucala poruku da niko ne vidi i poslala mi: '' A da se ti lepo nasmeješ i budeš srećna do kraja života?''
Nemam velike grudi čak sam i blizu da se kaže da sam ravna. I sad svaki put kad dođu gosti komentariše se na koga ličim i tata je jednom izjavio noge ima na mene a bogami i gornji deo.. Blam.
Dok mi je mama radila u jednom supermarketu na sektoru za meso, jednom prilikom, umesto pilećih grudi jedna gospođa joj je tražila pileće sise.
Srecnija sam kad mi decko pokloni ubran cvet ili malu travku i šmekerski kaže "čisto mali znak pažnje" bez povoda, nego kada mi kupi buket ruža, ne znam zašto ali tako je :-)
Da sam učio onoliko koliko sam pričao mojima da učim, bio bih doktor nauka...
Jako me nerviraju besposličari što stalno pričaju o teretani i kojekakvim vežbama. Idi istovaraj džakove sa cementom ako nema šta drugo, pa ćeš biti i u formi, a još ćeš i zaraditi neki dinar!
Jedna od trauma iz detinjstva mi je bila kada drugari dele bombone za rođendan i ovi što uzmu pre mene pokupe sve lepe, a nama na kraju učionice ostanu samo Negro!
Kad se pozdravljm s ljudima, ne znam da l da im bacim pet ili jednostavno pružim ruku, pa uvek ispadne nekako mrljavo.