Kada idem ulicom i jedem imam utisak da prolaznici gledaju u mene i komentarišu: "Gledaj one debele, debela a još i jede".
Skoro svaki dan maštam da cu živeti u New york-u a onda dođe baba i kaže mi da nahranim svinje.
Pre par godina dečko me je ostavio jer sam njegovoj mami bila ružna.
Taman kad pomislim da sam isplakala sve suze one krenu opet. SAMO DA OZDRAVI.
Kad dođem u goste sve mi se jede i pije, pa čak i ono što kod kuće nikad ne bih uzeo...
Posle svakog izlaska, uvek pošaljem poruku osobi sa kojom sam izašao, da sam stigao kući i da se zahvalim na lepo provedenom vremenu.
U mom gradu postoji jedan bračni par čija me je ljubavna priča uverila u ono 'voleću te zauvek'. Naime, oni su zajedno od petog razreda osnovne škole. To je prvo bilo obično dečije 'hajde da budemo momak i devojka', ali su tada više bili najbolji drugovi nego par. Ali godinama su se sve više zbližavali i više nisu mogli jedan bez drugog. Upisali su istu srednju, isti smer, a kasnije završili i isti fakultet. Danas rade kao farmaceuti i imaju svoju apoteku, a čula sam da očekuju i svoje prvo dete. Želim im svu sreću jer je takva ljubav, koja traje svih ovih godina, to i zaslužila!
Obožavam kada mi mama uđe ujutro u sobu i probudi me sa poljubcem, legne kraj mene, zagrli me i kaže: "Budi se ljubavi mamina."
Svaki dan se zbog nje budim sa osmehom na licu, ni sama nije svesna koliko mi ulepša dan sa tim malim znakom pažnje.
Da nije majica sa volontiranja, ne bih imala u čemu da spavam.