Čak i posle 2 godine od raskida, i dalje se desi da imam zanimljive razgovore sa bivšim o našim zajedničkim iskustvima. Proživljavamo sve opet, sve vrele momente.
Ne podnosim kad me neko gleda dok jedem, niti mogu da gledam druge dok jedu.
Imam brata i sestru koji su dosta stariji od mene i kad sam bila mala oni su studirali. Za to vreme roditelji su im uvek slali sve što im treba, a meni zakidali zbog toga. Sada, kada ja treba da studiram i kada očekujem koliko su i oni dobili, oni i dalje troše sve pare na njih, a meni šta ostane. Nemam srca da im kažem da ih ne bih povredila, čak sam i previše skromna, ali sve mi je teže i teže da izdržim.
U supermarketu, volim da gledam šta ima u tuđim kolicima.
Kad god nesto pokvarim ili razbijem, mami kažem da je to uradio TATA.
ne volim da idem po kafića, po gradu... volim samo da treniram i da šetam prirodom ali nikako da nađem djevojku sličnih interesovanja.
Rekla sam mami da mi kupi svesku hello kitty. Ona otišla u knjižaru i rekla :"Daćete mi jednu svesku Halo kita " .
Prija mi da dok sam sa devojkom da samo ćutim i uživam u njenom zagrljaju. Bez ijedne izgovorene reči.
Pozvoni danas popodne neko na vratima, otvorim, kad ćerkini drug iz razreda prođe pored mene, pruži joj papirić i ode. Napisao joj je ljubavno pismo u kom joj govori koliko je voli, i ako ona voli njega da mu to i kaže, a ako ne da mu se više nikad ne obrati. On ima 10, a ona 9 godina.
Plaši me pomisao kolike bi uši mogle da mi budu kad budem baka.