Najveća želja na svijetu mi je da obiđem svijet, upoznam razne ljude, drugačije mentalitete, običaje, kulture, da naučim jos 2-3 jezika... I kad se zaposlim svaki cent ću da čuvam za putovanja. :)
Kada sečem tortu gostima, isečem im normalno parče, a sebi naravno isečem najveće moguće parče tako da izgleda normalne veličine! :D
Osećala sam se tako ispunjeno i ponosno što sam pročitala Anu Karenjinu.
Imao sam kuče sedam godina, bilo je rase rotvajler. Svi su ga se plašili i niko nije smeo da mu priđe. Jedino moja porodica i ja. Ja sam mu sve živo radio. Šetao ga, igrao fudbal sa njim, jahao ga, učio da sedne, legne, da da šapu, kažnjavao ga, vukao za rep, ležao sam sa njim u boksu... Voleo ga! Ali jednog dana kada sam se vraćao iz škole rekli su mi roditelji tužnu vest. Neko ga je otrovao. Tada, tog trenutka svet mi se srušio. Bio sam nervozan, bacao sam stvari naokolo, plakao, i trčao sam do placa (gde smo ga i čuvali) sa suzama u očima. Kada sam stigao tamo, legao sam sa njim, zagrlio i plakao. Nisu mogli da me odvoje od njega. Nedelju dana sam imao temperaturu, i samo sam drhtao. Nikada groznije se nisam osećao. Voleo sam ga više od života. Iako sam imao tad' 13 god. mrzeo sam sebe. Ne znam zašto, ali eto.
Otišla sam sa drugaricom u restoran, naručile smo riblju čorbu, najele se i kasnije priznale da ipak nemamo para :(
Od kad mi je smanjena plata 25% zbog grešaka kolege, na poslu igram igrice, i napredujem galopirajućom brzinom na bubble witch i candy crash sagi. Uskoro prelazim na bolje plaćen posao, pa ću opet stagnirati u igricama.
Jednom sam za rođendan reko drugu 'Ma ne treba poklon, bitno je da ti dođes', i tako on dođe bez poklona.
Kad sam bio mali tata me je vodio na neki rođendan i greškom odveo na pogrešan u istoj toj ulici, a ja sam morao da sedim do kraja rođendana sa nepoznatim ljudima, jer tad nisam znao da se vratim kući.
Uvijek kad nekom cestitam rodjendan, tri puta provjerim jesam li dobro napisla, jer sam jednom prilikom dobila poruku "stetan ti rodjendan i sve najbolje" od momka kojeg sam voljela i bas me bacila u bedak, jer nisam znala da li je to namjerno napisao ili slucajno (mislim da je bilo namjerno, da me isprovocira) i poslo mu je to za rukom.
Ja radim kao deminer i nikad nisam ušao u minsko polje bez alkohola u krvi, pošto trijezan nema šanse da deminiram.