Vojvoda sam na svadbi, koja je za 3 dana,a ne znam da igram nijedno kolo.
Kad god putujem autobusom ili nekim drugim prevoznim sredstvom,imam trip da će jedino moj kofer negdje zalutati ,da će nestati...
Kad sam bio manji, često sam zvao, lupao brojeve na telefon i vrištao, glumio da sam otet, da mi treba pomoć i sl.
Opet sam se pretvorio u svinju, za samo mesec dana. 6 meseci vežbanja propadne za mesec dana -.-
Želim, tražim i zahtjevam da se ponovo uvede obavezan vojni rok. Pa majku mu, kad vidim da su neki današnji momci toliko isfeminizirani, sramota me je.
Moji baba i deda su bili 65 godina u braku. Jednostavno, divim im se, i zavidim im, jer znam da nijedan brak iz ovog vijeka neće trajati toliko dugo.
Već duže vreme želim da ispraznim sve flaše sa alkoholom u kući, samo se plašim reakcije roditelja. Primetila sam da u poslednje vreme dosta piju. I sestra se svaki put iz izlaska vrati pijana, povraća celu noć. Samo ne želim da jednog dana postanem poput njih.
Kada sam bila mala moj deda mi je ispunjavao i najluđe želje...jednom se čak popeo na tavan u sred leta samo da bi mi skinuo sanke jer eto ja sam htela da se sankam i leti.
Kada sam bila mala, moji roditelji nisu imali mnogo para, ali su se trudili da to ni moja sestra ni ja ne osjetimo. Sjećam se da je moga oca toliko pogodilo što ostala djeca imaju bazen ispred kuće, pa je on prikolicu za auto obložio najlonom i napunio vodom. Kupale smo se cijeli dan, a sreći nije bilo kraja. Fale mi ti dani kada su sitnice trebale za sreću.
Nikada mi neće biti jasno zašto 'deblji kraj' označava ono loše.. po svoj logici, to bi trebalo biti obrnuto, kao kod čokoladne bananice.