Uvek sam zavidela devojkama koje šetaju preko dana sa dečkom i nose ružu. Danas sam i ja dobila ružu.
Završavam doktorat, a i dalje ne znam šta želim da radim...
Jedan klinja mi uzeo video kasetu sa Nindža kornjačama i evo ne vraća već 20 godina.
Sreli smo se pre neki dan. Pričali smo kao neki poznanici,a nekada bili jedno drugom sve.
Mnogo me nerviraju matori ljudi koji nose BusPlus karticu oko vrata i otkucavaju je uvek, makar isli jednu stanicu, ne bi li čuli ono 'piiip' i osećali se kao tajni agenti svaki put kada koriste gradski prevoz.
Pre par godina otišla sam sa porodicom, komšinicom i njenim sinom na more. Nakon dva dana provedena tamo, došao je na red i moj rođendan. Ustajem ujutru, jedva čekam da me moji izljube, daju možda neki poklončić, kad ono, niko ništa ne pominje, niko mi ne čestita ... ja ćutim, pravim se luda, mislim šale se sa mnom... I tako prođe ceo dan, niko ništa ne pominje. Uveče se spremamo da idemo malo da se prošetamo, svi me čekaju ispred kuće, a ja izlazim, sedam na stolicu i sa suzama u očima kažem: ‘‘Pa, dobro, srećan mi rođendan‘‘. Moji roditelji su pogledali jedno u drugo, otac se uhvatio za glavu, a majka počela da plače.. Danima su se izvinjavali zbog toga, ali to ne može ništa da promeni.
Juče kad je od moje mlađe sestre došao dečko, ja sam stavio sve tatine kajle, uzeo telefon i pravio se mafijaš da se uplaši da je ne povredi.
Imam nadogradnju kose već duže vrijeme.. i pošto mi je uskoro vrijeme za korekciju, ponekad mi otpadne pramen. I tako jednom prilikom izađem ja s momkom, i sve super prođe. Međutim zove on mene sutradan i pita ' je l' ti boluješ od nečega?' I ja onako, zatečena pitanjem, izbezumim se.. dok mi nije objasnio da mu je ostao pramen kose u autu..
Za moj prvi pravi poljubac mi je malo falilo da dečku polomim zube.
Devojka i ja redovno pustimo film, ali ona je kod kuće i ja isto, i onda tako je nazovem pustimo u isti minut tj sekund i dopisujemo se o zanimljivim stvarima na viberu iz filma...