Volim kad odem na Primorje, a tamo moram da prodam bubreg za ležaljku.
Uvek se pitam da li i drugi ljudi vide boje kako ja vidim.. Npr: Da li i oni vide crnu boju kako je i ja vidim..
Nisam baš emotivna i zaista mi je patetična većina stvari koje druge oduševljavaju. No, kada na ulici vidim dečka sa buketom cveća kako žuri negde i jedva skriva osmeh na licu, to me istinski razneži. Danas sam u autobusu videla dečka sa rozim poklončićem, sav sređen i vidno nervozan. Samo sam se zapitala, hoće li nekad neko tako biti nervozan zbog mene... Hoće li nekad neko žuriti da mene obraduje i poljubi me... Kako vreme odmiče, sve sam više uverena da ću uvek samo gledati druge...
Imam želju da naučim da sviram gitaru. Prva pesmu koju naučim da sviram, biće posvecena njoj.
Hteo sam da budem fin i rekao sam mami moje devojke: " Lepa vam je frizura". A ona mi je odgovorila: " Samo sam oprala kosu".
Kafe kuvarica u jednoj banci ima veću platu nego ja sa fakultetskom diplomom.
U toku rasprave sa drugaricama oko toga zašto nemam devojku obično se provuče njihovo pitanje 'zašto misliš da ne bi bile sa tobom' na šta odgovorim 'iz istog razloga zbog kojeg ni ti ne bi'...nakon toga svaka zaćuti.
Nekad sam takva mrcina, da me mrzi da šetam po sobi, pa se "vozim" po njoj stolicom od pisaćeg stola.
Dečko je raskinuo sa mnom, razlog mu je bio daljina, i da veze na daljinu ne uspevaju. On živi u Zemunu, a ja na Zvezdari... Daljina da, da...
U braku smo nešto malo više od godine dana, i imam neki manji problem da zatrudnim. I kad me neko pita " ima li kakve prinove ", nabacim onaj kez od uha do uha i kažem " ma biće, nigdje nam se ne žuri". Tužno je što ni sama sebi ne vjerujem, i zapravo jedva čekam da dobijemo naše malo sunce.