Tek sad kad sam pravila CV shvatila sam koliko je moj zivot ustvari prazan...
Kao mali celo detinjsvo sam bio vrlo bolestan.. baka me je čuvala i pazila.. Sada imam 20 godina.. situacija se promenila.. sada ja čuvam nju..
U trećem razredu osnovne škole imali smo na testu pitanje kako se kaže kad neko plače, naravno trebalo je napisati plačko ili tako nešto, a ja, jer je moj tata imao nekog drugara kojeg je zvao plači pi*ka ja to napisao, ne pitajte kako sam prošao...
Kada sam prvi dan došao u školu izuo sam patike pred ulaznim vratima škole :)
Prvi put kad sam nacrtala obrve, tata me je pitao ,,Čime si ti to crtala obrve, flomasterom?''
Pre neki dan pitam ja babu šta je deda u horoskopu, a ona kaže: ,,Šta je! Magarac!''.
Kad sam bio mali mislio sam da je stomatolog doktor za stomak.
Kao visokoobrazovana osoba, odmah po završetku studija sam upisala master i zaposlila se kao prodavac. Iako sam bila najbolji radnik, dobila sam otkaz jer nisam bila poltron i zamerila sam se poslovođi...
Kada sam bila mala mama mi je pričala kako moja prababa nije imala mamu nego neku zlu maćehu i dve polu sestre koje su je mučile.Tada sam bila u tripu da je moja prababa pepeljuga i da je poznata, samo da to neće da mi kaže.
Moj mlađi brat (12) se mnogo zaljubio u jednu devojku Sofiju iz Rusije. Bili su "zajedno" nedelju dana i on je mališa odlepio za njom i plakao kao kiša kada se ona vratila u Rusiju. Sada kada god me iznervira i npr. rasturi moju sobu ja mu kažem "Sofi donesi usisivač da sredim ovo" i on se smori kao plovak.