Za moje roditelje izgleda postoje samo dve titule koje ja mogu da imam: čistač ulica ili master ekonomije.
Kada sam imala 6 godina, jedan čovek mi je rekao da ima godinu dana starijeg sina i da mogu da mu budem snajka ako želim.
20 godina kasnije udala sam se za njegovog sina i srećnija sam nego ikad!
Ostavio bih porodicu, devojku, faks, ma sve.... Samo kada bih našao ortaka ili devojku (jer moja to ne želi), da kupimo čopere i da odemo u pm. Živeli bi od sviranja, pomaganja drugima(dali bi nam klopu ili gorivo, zavisi šta nam treba), ma ima sto načina da se zaradi. Mislim da mi se želja nikada neće ostvariti.
Spojila sam sestru sa njenom prvom ljubavi i sad su u kontaktu nakon punih 17 godina. Ona udata, on oženjen, a vole se još uvjek, rat ih je razdvojio... Neki dan je došo iz Amerike da bi je vidio. Osjećam se moćno.
Za četiri godine veze nikida svog dečka nisam pitala ni za jednu bivšu devojku. Ne znam koliko ih je imao, ni jednoj ne znam čak ni ime. Ovako on za mene nema prošlost.
Mom tati advokat za razvod je bila žena sa kojom je prevario mamu.
Skupljam od svake plate po 2000 dinara da bih kupila laptop, a juče moja sestra od strica (jako bogata) slomila nokat, i onako besna bacila svoj laptop. Pa mislim, živote!
Do svoje 5 godine sam vjerovala da je maca uvijek žensko, a cuko muško