Kad sam bio mali, tatin šef mi se javio preko telefona: "Halo, ovde Sofronije", a ja sam mu odgovorio: "Ma ti mene zaje*avaš" i spustio mu.
Već dve godine radim kao crv 20 sati dnevno, ponekad i 30 sati nespavam i radim, a sad počinjem da gubim volju za svim...a znam da treba još par hiljada eura da zaradim da kupim život mog brata...da nema njega davno bih odustala od svega...Svaki put kad se budim, budim se sa nadom da će se danas nešto ipak rešit na bolje...Svaki dan molim Boga da mi čuva brata...
"Kada netko kihne ja kažem nazdravlje premda ne razumijem točno što ta riječ znači u tom kontekstu, zar da mu ode na zdravlje ako kihne?!"
Biću onakva žena svome mužu, kakvu bih ja želela da sam muško.
Idem u Ameriku da studiram, i jedva sam čekala da kažem ''prijateljima'' čisto da vidim da li su srećni zbog mene. Boli ih du*e, i sada sam shvatila da nemam pravih prijatelja.
Kad vidim da je moj momak poneo punjač za tel, znam da će tu noć prespavati kod mene :)
Kaže meni tata: "nemoj da jedeš toliko slatkiša, poispadaće ti svi zubi.. i onako si mršava ko motka, kad te vidi neki dečko reći će: vidi je grabulja!" Hvala tata!
Moj tata kad hoće da vidi da li sam još u vezi pita
'kako papučić?'........
Nikad mi neće bit jasno zašto nas koji smo brutalno iskreni i direktni ljudi baš i ne vole. A ja volim da mi se reče u facu ko što misli.