U prvom razredu osnovne škole sam popio vodu iz čaše u kojoj su stajale četkice od vodenih bojica, niko nije mogao da me ubedi da to nisu voćni ukusi, dok nisam probao.
Radim kao farmaceut u apoteci i ne nosim nista ispod belog mantila!
Joj, moram vam nešto reći, nisam nikome, niti smem ikome da kažem, misliće ljudi da sam lud. "Upoznao" sam jednu devojku iz Turske pre 3 godine na nekoj socijalnoj mreži, dopisivali smo se tako povremeno, super zezanje ovo-ono. Gledali smo se ponekad i preko skajpa. Međutim u zadnjih par dana, dopisivanje se "otelo kontroli" i spontano smo počeli da pričamo o "onim stvarima" - šta bi uradili jedno drugom. To je toliko napaljujuće da bih otišao prvim avionom do Istanbula da je "rastavim" od života, međutim sve se bojim da je neka zavera u pitanju i da će me tamo dočekati kasapini i baciti kerovima da me pojedu o.O Bolesno jes', al ja nemam m*da da odem sam u nepoznato :(
Ja i sestra smo kao manje, pre više od 10 godina, dok smo jele jedne mentol bombonice zapamtile onaj broj na pakovanju, bar kod. I dan danas ga pamtimo obe. 8600102245013
Ne smatram džentlmenom onog muškarca koji pomaže samo devojkama koje smatra lepim. To nije džentlmen!
Srecnija sam kad mi decko pokloni ubran cvet ili malu travku i šmekerski kaže "čisto mali znak pažnje" bez povoda, nego kada mi kupi buket ruža, ne znam zašto ali tako je :-)
Nije život jedna žena- slažem se. Život si ti i još dve prelepe devojčice, bliznakinje, koje ćeš mi roditi za manje od mesec dana i time mi ispuniti san. Čast mi je da budeš majka moje dece, Milena, i znam da ćeć ovo videti čim se vratiš iz grada jer visiš stalno ovde. Volim te!
Dobio sam 3 iz matematike na kontrolnom, pa sam probao da popravim, ali sam dobio 1. :D
Iako imam 18 godina, još uvek volim kada legnem, i kada već počinje da me hvata san, pa mama uđe u sobu i pokrije me. Ne znam zašto, ali nekako mi bude toplo oko srca.