Kad je kiša konstanto mi se piški od ovog zvuka vode iz oluka, razmišljam da sebi ugradim kateter i riješim to.
E pošto su mi se kompije naglas seksale celu noć, od jutros im sviram klavir.
Sinoć sam razbio luster glumeći nindžu onim cevima od starog usisivača..
Ponekad se pitam, na koliko fotografija stranih ljudi se nalazim u pozadini...
Jednom prilikom sam sedeo sa jednom devojkom koju sam muvao na klupi i ona je onako htela da mi da do znanja da je zagrlim rekavši: Uf što je hladno ovde, a ja sam rekao na to jes' jbt...
Idem pre neki dan do drugarice, šetam da "izluftiram glavu", sva nikakva. Raskinula s momkom pa sam ske*ana. Stižem do njenog kraja i vidim scenu: Čovek skuplja plastične flaše iz kontejnera, savija ih i ubacuje u prikolicu. Ide mu sa tranzistora neka pesma i on uz nju pevuši, sav nasmejan.
Onda skontam, ja sam pokunjena zbog jednog idiota, a ovaj lik skuplja smeće po kiši i u stanju je da peva pravo iz srca.
Ta mi je scena pomogla da shvatim koliko sam nezahvalna na svemu što imam u životu i posle toga sam se malo "trgla" i promenila ugao gledanja.
Kada smo bili mali, kod nas u ulici, kad god se neko s nekim posvađa i poslije prođe pored njega umjesto "Ćao" kaže "Nećao" kao neka furka. E da znaš da se ljutim na tebe i neću da pričam još dugo sa tobom. Dječija posla.
Mama i tata su gledali neku emisiju o osobnosti koja se može pročitati iz rukopisa, eno ih sada vise nad mojim bilježnicama...
Znam da nije fino, ali lakše mi kad još neko padne ispit osim mene .