Uvijek kada vidim starije ljude kako žive sami, bez djece, radeći na zemlji po cijele dane, kada se vidi na njima da im je teško i finansijski i emotivno, bude mi žao. Voljela bih da im mogu pomoći na bilo kakav način, pa makar odvojiti 10 minuta da pomognem pri tom radu. Voljela bih da se svi mi mlađi malo više posvetimo starijim ljudima i unesemo radosti u ostatak njihovog života, sigurno bi im puno značilo. :)
Životna želja mi je da vodim ljubav sa crnkom i brazilkom.
Muško sam normalno i zdravo, imam sve potrebe koje imaju muškarci ALI NE VOLIM FUDBAL I GOTOVO. Uvjek kad se priča o fudbalu i kladionici ja pišem poruku.
Jednom sam pojela crva u jabuci, sada mi je najbolji prijatelj. Zove se Lazar i on mi je u stomaku umjesto leptirića.
Imam 17 godina, rođeni brat mi je poginuo u nesreći pre 2 i po godine u svojoj 16. strašno sam usamljena od tada, i strašno mi nedostaje, iako sam konstantno nasmejana pred ljudima i trudim se da to niko ne primeti. Nemam sa kim da pričam o tome, a nisam imala ni roditeljsku podršku tada kada se to desilo, jer su mislili da je njima najteže, a da mene događaj uopšte ne dotiče. I posle 2 godine se osećam kao da se juče desilo, i mislim o tome bukvalno konstantno. Najviše boli kada nemam sa kim da se svađam oko daljinskog, kompa, i svih tih sitnica. Kada shvatim da sutradan neću imati kod kog ujaka da odvedem svoju decu, kada me pitaju da li imam brata ili sestru, a ja moram da kažem da nemam više. I prati me strašan osećaj krivice što mu nedelju dana pre nesreće kada mi je rekao da me voli, nisam uzvratila, nego sam se samo glasno nasmejala. Stalno sanjam da je opet tu pored mene i ponekad se toliko unesem da sam ubeđena da je tako, sve dok ne odem do dnevne sobe i vidim njegovu sliku na zidu, sa crnom trakom preko nje. Život bih bez trenutka razmišljana dala, jer mi i onako ništa ne znači, za još jedan minut kraj njega u kome bih mu rekla sve ono šta nisam imala prilike da mu kaže
Vozim kamion u Americi i imam kolegu iz naših krajeva koji kad god se zaglavi u saobraćaju to objašnjava rečenicom "Zaglavio sam se u trafiku":)
Prekjuče sam dobio novi telefon, posle 5god.
I danas mi je ispao i pukao mu je display, koji sam baksuz.
Kad god je napolju ružno vrijeme, kiša, oluja, volim da se sklupčam ispod jorgana i slušam kako kapljice udaraju o prozor i vjetar struji kroz lišće. Tako se osjećam sigurno, ne znam zašto.
Sedim juče u kafiću i prilazi mi jedan mladić, i kaže: "Izvinite jel može autogram?'' Ja stala onako u čudu gledam i napišem mu autogram, i sad ne znam jel mu ja ličim na neku poznatu ličnost ili se sprda samnom...