Nekad tako ja pozovem neke ljude, i dok telefon zvoni, ja molim Boga da se ne jave O.o
Kad sam bio peti razred mislio sam da je hemija predmet na kome se piše isključivo hemijskom olovkom.
Svaki put kad ulazim u auto pogledam ima li koga pozadi. I uvijek se plašim da ce neko bit.
Vozimo se moja mama, tata i ja kolima do drugog grada, i na radiju kreće pesma "This girl is on fire". Pošto moja mama nije bas dobra sa engleskim jezikom, zamolila me je da joj prevodim tekst pesme. Kako je pesma išla ja sam joj prevodila, i kada je došao refren moj tata je samo počeo da zavija: Ova đevojka se zapalilaaaaa.
Svjesno govorim stvari ljudima za koje znam da će da ih povrijede.
Imam psa, zlatnog retrivera i svaki put kada sam tužna i neraspoložena odem s njim do obale rijeke i pravim žabice od kamenčića. Njega to tako veseli. Čim dođemo pripremi se na trčanje po kamenčić. Njegovo mahanje repom i skakutanje mi uvijek može popraviti raspoloženje.
Kad god vidim one golišave modele na tv-u ili u nekom spotu, ja se pitam kako njihove tate reaguju na to.
U mojoj kući se velika nužda zove istorijskim događajem. I onda ako je neko u wc-u, samo jednom kucnemo na vrata i šapnemo: ,,Ajde izađi. Istorijski." I taj ko je bio u kupatilu zna da treba da požuri.
Jednom je neki dečko ispred mene tražio tampone za devojku na trafici i kad ga je prodavačica pitala za veličinu on je (u pokušaju da bude šmeker) rekao: "Pa najveće! Rupu koju ja napravim teško je zapušiti." Doživeh transfer blama.
Pre neki dan sam čekao bus pola sata, tek sam se onda setio da bus ne ide tim putem.