Mislim da ću da preplačem celu nedelju.Student sam i ove nedelje mi se desilo da ću ostati bez para totalno. Imam 500 dinara,pusač sam i treba sa time da izdržim 8 dana. Sve i da kupim duvan,rizle i filtere umesto cigara svakog dana to me već izađe oko 300 i više. Ja stvarno ne znam kako da se hranim nedelju dana sa 200 din. Jedino da jedem samo hleba.Moji nemaju da mi pošalju, cimerka je stipsa, pa necu ni da je pitam ni za šta, a imam ispite cele nedelje tako da ne mogu da odem kući. Trenutno sam gladna i krči mi želudac i nemam wc- papira (tragikomendija). Stvarno mislim da će ako budem odustala od fax-a ovo biti jedan od glavnih razloga.
Često sanjam da varam svog dečka i onda se budim sa ogromnom krivicom...:/
Otvoreno sam svom dečku rekla "J*** me!", a on mi je rekao: "Ne mogu sad, moram da učim."
Svaki put kad raskinem s nekim momkom stavim našu pjesmu da zvoni kao alarm kako bi je zamrzila, a ne plakala kad je čujem.
Nebrojeno puta mi se desi da sretnem nekoga na ulici, čovek me zaustavi, ispričamo se, a ja nemam pojma o kome je reč. Tokom razgovora uvek imam u glavi "Seti se, seti se, seti se", motam odakle se poznajemo, na sve najopuštenije odgovaram, postavljam pitanja... Setim se ko je posle nekoliko dana.
Uvek kad nestane struja, svi ukućani sede u jednoj prostoriji i pričaju, kao porodično okupljanje. Ponekad poželim da nemamo struju. :)
Za godinu dana u wc šolju mi je upala četka za kosu, mnogo čarapa, rolni toalet papira, gumica za kosu, jedna četkica za zube, dvije ili tri šnale za kosu, labelo, krema za ruke i ko zna šta još!
Imam 26 godina, volim devojke, volim ljude generalno.. međutim da bi se upoznao sa njima čovek mora nešto da priča. Nažalost zbog moždanog udara koji sam zadobio sve teže pronalazim reči i teže se sporazumevam sa ljudima.. I kada kažem to prijateljima oni ne znaju kako da reaguju, izgleda da je ovo jedna od onih neobjašnjivih i nepopravljivih situacija...
Svog muža sam upoznala tako što me je udario kolima na pešačkom i slomio mi ruku. Sve vreme je bio sa mnom u hitnoj dok su mi je previjali, kasnije me pozvao na piće. Od tog dana smo nerazdvojni i evo već smo u braku 10 godina.