I dan danas kupujem Burago autiće iako imam 23 godine. Pošto me sramota, uvijek kažem da mi upakuju kao poklon. :)
Kada sam bio mali (oko 4 godine) uzeo sam telefon i lupao neke brojeve,onda kada bi mi se neko javio i pitao: "Ko je?" ,ja bih rekao : "Izvinite molim vas,pogrešili ste broj." i onda bih prekinuo vezu.
Upisao sam fakultet da bih lakše otišao iz države... Ne ponosim se time ali...
Kada god legnem pored telefona moram da ga sklonim, jer imam osećaj da me je ozračio i da ću umreti...
Pre neki dan sam položio jedan od težih ispita sa desetkom i ujedno uhvatio uslov za budžet, mojoj sreći nije bilo kraja. Zovem ćaleta i kažem: "Ćaleee desetkaaaaa", a on mrtav ozbiljan: "Jel si znao sve?"
Svaku noć molim Boga da je zaboravila da popije pilulu... Šta ću kad je volim i hoću da mi rodi klincezu/klinca...
Svako veče šetam kuče u isto vreme samo da bih ga srela.
Da sam učio onoliko koliko sam pričao mojima da učim, bio bih doktor nauka...
Došao moj momak kod mene i moja mama ga pita da li zna nekog majstora za oluke i da li nam može namestiti kanale na TV-u.
Uvek kada brišem prašinu, ram sa svojom slikom obrišem 10 puta.