Džabe mi što imam krov nad glavom, tri obroka dnevno, pa čak i internet mogu da priuštim. Džabe što me to čini delom "povlašćenog" stanovništva. Kada se sve ostalo u mom životu već dve decenije raspada, kada svaki dan moram da gutam nepodnošljiv bol sa osmehom, da se sakrivam kad plačem...bar jednom, samo jednom da mogu da priuštim sebi da se požalim da mi je teško, makar anonimno, makar strancima. Žao mi je što sam slaba...i sramota me je što i sada plačem, ali bar niko ne vidi.
Sutra punim 40 godina.
Kada sam bila mlađa za ljude koji su tada imali četrdeset, mislila sam da su matorci.
Želim da kažem da se osećam divno, godine su nebitne za sreću.
Ja sam srećna osoba, majka ,žena. ♥
Nikad nisam volela da pričam sa babom o momcima, ali pre neki dan smo se slučajno zapričale i baba mi je toliko toga napričala da me prosto zadivila. Moj vam je savet, da slušate uvek starije, nemate šta da izgubite, ja sam za sat vremena naučila od babe, što ne bi od drugarica za ceo život...
Mrzim kad prođem pored nekih devojaka i one se posle 5 sekundi smeju u pozadini.
Juče sam tako jako zalupila gepek na taksiju da umalo nije ispala tablica.
Kada sam bila mala mislila sam da je pijanista čovjek koji je pijan.
Od velikih grudi jedina mi je korist što mogu da lepim puškice na njih ispod duksa.
Moja porodica nikada nije bila imućna, pa mi je ekskurziju platio nastavnik. Niko to od mojih prijatelja ne zna, a ja mislim da se njemu nikada neću moći odužiti.To je bilo najljepše putovanje u mom životu.
Kao dete sam "krala" babi spanać iz torbe kad donese sa pijace i na silu jela, misleći da ću postati i ja jaka kao mornar Popaj.
Imam više prijatelja nego prijateljica. Momci su bolje društvo i ne traže od tebe da im pričaš svaki djelić svog života. Sve okrenu na zezanciju i uvijek te oraspolože. Nisu ljubomorni i čuvaju tajne. Takvi su bar moji prijatelji. Mi cure bismo mogle nešto naučiti od njih...