Nebitno koje je doba dana ili noći, ja se uvijek ljudima javljam sa ,,dobar dan''.
Pamtim sve što drugi zaborave, što drugi misle da je nebitno, e pa meni je bitno..
Mrzim posuđivati svoje stvari. Pogotovo knjige! Ali svejedno ipak uvek posudim.
Volim da treniram jer jedino tad mi je mozak isključen skroz.
Zavidim ljudima kojima je obrok i koje uspe da zasiti činija muslija, pahiljica i sličnih stvari. Ja, bez pola 'leba, ništa ne uradim.
Jako me iritiraju nepotrebna pitanja. Ulazim u bratovu sobu sa usisivačem, a on će: Hoćeš to usisavati?? A JOK, DOŠLA DA TI PRODAM USISIVAČ!
Седим у соби за компом, чујем мајку како прича нешто, а пошто смо саме у кући, истрипујем да прича са мном. И тако, причам ја са њом, питам је нешто и све и онда провалим да она сво време прича са тетком преко телефона.
Uvijek kad igramo istina il' izazov i kad izaberem istinu uvijek slažem.
Kada profesor na ispitu pita studenta koji odgovara neko pitanje a on ne zna, meni dođe da kao u osnovnoj školi dignem dva prsta ako znam. Jednom sam to mahinalno i uradio. :)
Nikad mi nije bilo jasno, zašto devojke podižu nogu dok se slikaju!