Drage komšije, ako vi možete 10 dana da renovirate stan i da mi probijate mozak, onda mogu i ja da u pola 4 ujutru udaram u zid pokušavajući da ubijem komarca. Molim lepo.
Jedini način da sačuvam svoje psihičko zdravlje je da ne živim sa roditeljima, a ova država mi iako završavam fax i budžetski sam student sve 4 godine ne dozvoljava da to ostvarim.
Kad sam bila mala, uvek sam pravila neke smešne frizure dok mi je kosa penava (ako se tako kaže xD) i bradu, onako kao Deda Mraz. I dalje to ponekad radim, samo bez brade. Imam 18 godina.
Često mi se dogodi da na nakoj žurci ja budem taj od koga se očekuje da zasmejava ljude, jer kako oni kažu ''obožavaju'' moj smisao za humor, ali bolna je činjenica da dok ja izigravam ''dvorsku ludu'' većina njih muva neke devojke koje su tu, dok dvorska luda posle žurke uvek sama ide kući, i onda neka mi neko kaže da devojke vole duhovite momke.
Mrzim kada pričam nešto i u pola priče zaboravim kako se ta reč kaže na srpskom, a znam kako da je kažem na engleskom.
Bio sam sedmi razred osnovne škole i zamolio sam majku da ne idem u školu idući dan, jer bi htio da duže spavam. Smarao sam je čitav dan i rekla je da može. Nisam joj vjerovao. Ustao sam kad i inače, a na stolu bi me u sedam ujutro čekao doručak. Taj dan ga nije bilo. Pucao sam od sreće jer neću u školu, vratio se u krevet i od silne sreće nisam mogao da spavam. Obukao sam se i otišao u školu. Idiot.
Toliko me mrzelo da se pomeram, da sam se pre neku noć "pokrila" laptopom.
Uvek na nekom koncertu ili žurki imam trip da će neko da mi cigarom spali kosu.
Starija sestra mi je veliki uzor i volela bih da budem kao ona ali se plašim da to nikada neću uspeti...
Imala sam ožiljak na licu i svi su me pitali šta mi je, a ja sam im rekla da je od bubuljice jer me je bilo stid da kažem da sam se opržila dok sam miješala ajvar.