Kad cale oce da cita novine na netu, ja ga pustim nekih 15ak min a onda mu iskljucim net i lozim ga da je on pokvario net pa glumim da popravljam dok on ne izadje iz sobe pa nastavim da blejim na fb.
Volim kada mi kažu da zračim pozitivnom energijom i da sam jedina osoba koju poznaju koja je uvek nasmejana.
Radim u bolnici na odeljenju koje se zove produžena nega. Tu dolaze pacijenti za koje više ništa ne može da se uradi i tu provode zadnje momente svog života. Pre mesec dana sam se mnogo potresla zbog jednog dekice koga su doveli na moje odeljenje. Kada sam otišla do njega, da mu dam dnevnu dozu lekova, rekao mi je - mala ja znam da meni nema izlaza odavde, posedi malo sa mnom da poslednje što vidim bude nešto lepo. Pokušala sam da ga ohrabrim ali, valjda čovek oseti kada dođe kraj. Privukla sam stolicu i sela kraj njega, uhvatila sam ga za ruku, a on me je samo gledao i ćutao. Posle nekoliko minuta sam morala da krenem kod drugih pacijenata, a on mi je rekao samo hvala ti. Nepunih sat vremena posle toga je preminuo. Nikada neću zaboraviti njegov lik, urezao mi se u sećanje.
Kad ne spavam niko ne zove, kad zaspim posle 15 minuta kao da zemlja gori.
Kad me neko fotografiše, ako ne držim ruku na kuku, uglavnom ne znam šta ću sa njom, pa na slikama ispadam kao da sam sa blago retardirana.
Kiša pljušti k'o iz kabla, vraćam se kući opušteno imao sam kišobran i na nekih desetak metara od moje kuće vidim ide devojka i kisne lepotica, i pogleda me krupnim očima kroz kišu kao da mi govori "Molim te mi daj taj kišobran" i ja budala produžim i odem kući.
Većina današnjih devojaka ima onaj nadrkani pogled koji te prosto natera da odustaneš od prilaženja i upoznavanja.. I posle na fb postavi status: "Jao ,ne znam zašto me niko neće,i zašto sam još uvek sama..."
Krenuli drug i ja do grada i parkirali kola i pita me kako da plati parking preko poruke i objasnim mu ja, a on će "Je l' i zadnju tablicu da napišem?" Oplakao sam narednih pola sata.
Kad god hoću da jedem ajvar ili džem, tačno po tome koliko je jako zatvorena tegla znam ko ga je jeo pre mene.
Imam 28 godina i moj moto je: "Pravi se glupa", i mogu vam reći da mi to dobro ide. Toliko dobro da moj suprug misli da ne znam iskoristiti "history" na našem računaru. A ja pomoću te alatke imam svaki njegov korak dokumentovan. Nadam se da će za "vlastito dobro" nekako pročitati ovu poruku, da ne bi napravio neku glupost. Borim se sa sobom da to ne radim, ali znatiželja je jača od povjerenja.