Ne želim da pojedem voćni jogurt do kraja ili nešto slično u nadi da će ga naći neko ko je gladan. :/
U vezi sam 3 godine ali, bolesna sam i bojim se da će uskoro shvatiti da mu ne treba da cijeli zivot brine za mene, kad može naći neku s kojom ce živjeti sretno i bez stalnog nerviranja i brige. A najveća mi je podrska, bolja od bilo koje prijateljice... i sve na ovom svijetu.
Otkad znam za sebe ne mogu da zaspim ako malo ne mrdam desnom nogom.
Imam muško kuče i uvek ga zovem "Mačkice". Tako mu tepam.
Nikada ne udjeljujem komplimente djevojkama u vezi njihovih brkova, ma koliko oni bili fantastični.
Lažem drugarice da neću da šetam uveče sa njima jer imam kao nešto da radim ili me glava boli ili tako nešto. A istina je da ne mogu da ih slušam kako ogovaraju ljude...
Kad učim i iznova ponavljam neku rečenicu dešava mi se da opsujem...."Uđi bre u glavu majke ti ga"...
Kad idem pre podne u školu uvek kad ustanem kažem sebi jedva čekam da dođem kući da spavam i nikad ne spavam.
Prvi poljubac sa prvim deckom se završio tako što smo upali u Dunav.
Kada sam trebala da imam prvi dejt, trema me je obuzela toliko da sam morala da se olakšam. U panici, šaljem poruku drugarici: "Od treme ću se u*rati"! Stiže mi poruka od tog dečka: "Jesi li dobro?" Tad provalim da sam umesto njoj, poslala njemu tu poruku. Kad smo se našli, nisam smela od blama da ga pogledam u oči.