Mrzim da dok gledam film, neko udje u sobu i shvati kako je gledao taj film i odjednom odluči da mi ispriča kraj filma!
Jedva čekam da se oženim voljenom osobom i da sa njom imam dijete... Sigurno je najljepši osjećaj na svijetu napravit nešto malo, živo, i baš sa tom voljenom osobom. :)
Na prvim časovima fizike u osnovnoj sam mislila da je brzina svetlosti brzina paljenja sijalice pritiskom na prekidač.
Kad sam bila mala, jednom prilikom kada sam se igrala sa starijim bratom, rekao mi je da će mi dati loptu ako ga zovem "bato" a ne imenom... I nakon toga svih ovih 11 godina koliko je prošlo, nisam prestala tako da ga zovem :)
Javila mi se cura koja mi se sviđa na facebook, a ja sam to primetio posle desetak dana..
Vjerili smo se 2011. godine posle 3 godine veze. On je bio sve ono što sam željela. Nikad u životu nisam bila srećnija. 3 mjeseca nakon naše vjeridbe, saznala sam da sam trudna. Ne zna se ko je bio srećniji, on ili ja. Planirali smo veliku i srećnu porodicu ispunjenu ljubavlju, sve do 2012. kada je poginuo, udario ga je vozač u pijanom stanju i poginuo je na licu mjesta. Taj period je bio jako težak, mučan, bolan, užasan, najgori u mom životu. Svi naši snova, maštanja, nadanja, borbe...sve je to palo u vodu zbog nečije nepažnje. I dan danas boli, i dan danas mrzim što se ovo baš njemu desilo, što se ovo nama desilo. Sad mi je ostalo samo sjećanje, samo divne uspomene na ono što smo imali i naravno, naš mali sinčić, koji je preslikan otac, na šta sam veoma ponosna. Bio je milion situacija kad sam htjela da odustanem, ali znam da to on ne bi htjeo, pa sam nastavljala da se borim. A on je ostao prva i jedina stvar na koju pomislim kad legnem i kad se probudim.
Kada mi se nešto loše desi, ne volim nikome o tome da pričam. Od njihove reakcije mi bude samo još gore.
Kada pričam sa devojkom koja mi se sviđa, ponekad se pravim da sam zaboravio neku informaciju koju sam saznao od nje, da ne pomisli da sam zaluđen njom, a u stvari pamtim svaku reč koju mi je ikada rekla...