Najlepše reči koje sam u životu čula su reči mog bivšeg dečka kad me je odveo kod njega kući da me upozna sa njegovima, a ja sam bila uplašena. Uhvatio me je za ruku i rekao "Nemas čega da se plašiš i nema razloga da te bude sramota, ovo je tvoja kuća a ovo su tvoji majka i otac". Više nismo zajedno, ali i danas kad vidim te ljude na ulici dođe mi da zaplačem jer mi je baš njihov sin izmenio zivot. :(
Ne volim ljude koji ocenjuju čoveka po tome koji je fakultet završio.
Što volim kad lepoj devojci u prodavnici dovhatim nešto što ona ne može, jer je mala, uhh!
Posvađao sam se sinoć sa roditeljima... Danas se pretvaram da sam ljut. Gosti došli, a ja u sobi pustio Rammstein, pojačao do kraja, pa onda prelaz na Baju Malog Knindžu. I kao šlag na kraju, otišao u wc, a ostavio vrata otvorena, ciljao direktno u vodu.. kakav zvuk.. Pa nek vide jel se isplati tako.
Upravo sam ocu, nakon desete kombinacije za grad koja mi se nije svidjela, rekla da nemam šta obuć... prvo je pogledao na hrpu odjeće na krevetu i onda u mene (značajno) i rekao da će mi on dat svoju košulju.
Imam modricu na kolenu od udarca u stočić, a dečka sam pustila da veruje da je od seksa jer mu je to kao neki uspeh.
Kao mala sam godinama prelazila kod mame i tate u krevet. Kada su počeli da stavljaju katanac tata je u šali rekao da donesem jorgane ispred vrata. sledeće jutro sam zamalo završila na hitnoj, jer me je zgazio.
Mnogo sam se više sviđala sebi kada sam umesto torbe nosila ranac, umesto cipela nosila patike, slala poruke sa malog polifon telefona, i iskreno se smejala bez grama šminke na licu.
Kad sam bila mala, stalno sam zamišljala situaciju u kojoj će mi sestra ili roditelji reći da sam usvojena, pa sam smišljala ceo razgovor, i to šta bih im rekla na to.
Kada sam ulazila u pubertet, bila sam ubeđena da sam lepa šta god uradila ili obukla. Sad kad se setim toga osećam se kao da sam bila najružniji gušter na svetu.