Nikada mi neće biti jasno na kom jeziku razmišljaju osobe koje su rođene gluvo-nijeme.
Kada sam bila mala, jednom prilikom dok sam se upisivala u leksikon, za omiljenu knjigu sam napisala da je to čitanka.
Kad sam krenuo u osnovnu školu mislio sam da ću ići samo 3 dana u školu. Plakao sam ko kiša i jedva su me smirili i objasnili mi da će to da potraje...
Gore se osećam kada ja povredim nekog nenamerno, nego kada mene neko povredi.
Nikad u životu nisam okusio alkohol... Ona se udaje za tri dana,otići ću u kafanu,pustiti sebi "tu noć kad si se udavala" i napit ću se kolko mogu.Samo se nadam da ću preživjeti...
Svako jutro baba usisava hodnik ispred moje sobe i budi me. Sinoć sam se napio, ušao u 2 ujutru u njenu sobu i počeo da proizvodim zvuk usisivača, samo mnogo glasnije, kako bih joj pokazao šta mi radi. Jutros mi se osvetila, i počela je da mi usisava jastuk.
Kao mali tata mi je kupio malo, divno pače. U životu nisam ni pomišljao da ono može da bude toliko verno... Kada odem da spavam ono stoji pored kreveta, odem do toaleta ono stoji pored vrata, sednem da jedem ono sedne ispod stolice... Jednog dana, pošto je živelo u gajbici, pronašao sam ga sa glavom zaglavjenom izmedju daskica... Nije više disao.... Zamislite tu tugu...
Moj tata ne pokazuje emocije, nikad i nikome, pa čak ni meni i bratu. Nisam osjetila šta je to očinska ljubav dok nisam saznala da je lozinka na njegovom kompjuteru moje ime.
Jednom sam svojoj baki rekla kako je najbolja baka na svetu, kako nas je uvek čuvala, spremala, slušala...kako sam joj zahvalna. Ona je na to odgovorila: "Pamti, pa vrati". Malo zbunjeno sam počela priču da ću joj uvek pomagati i čuvati je kad ne bude više mogla i slično, a ona me prekinula i rekla: "Ne meni. Vrati isto jednog dana svojim unucima i pričaj o jednoj ženi koja vas je toliko volela..." Nadam se da hoću.