Pošto nemam para za more, sunčam se na krovu svoje zgrade, a rashlađujem se tako što se povremeno prskam vodom iz flašice sa probušenim zatvaračem i osećam se kao zelena salata.
Užasno me iritira smeh koleginica sa kojima delim kancelariju.
Posle dve godine mirovanja, bez ikakve aktivnosti, ponovo sam se vratio na treniranje košarke. Kolena su izlečena, a ja nikada srećniji. Ne bavim se profesionalno time, ali to nema nikakve veze, ljubav prema sportu je nešto što nikada ne prestaje !
Radim kao čistačica kod jedne bogate obitelji ( imam tri diplome ) u ladici, naravno, mojoj, ali moram preživljavati.Ovaj svoj život kakav jeste nikad ne bi mijenjala za njihov.Jedva čekam da zatvorim njihovu kapiju da ne slušam njihove svađe i uvrede i da dođem kući da sa mužem u miru popijem kafu i pričam sa svojom djecom.
Kada sam bila mala, za vrijeme jednog kupanja u kadi, stavila sam glavu u vodu i otvarala i zatvarala usta kao riba. Bila sam presretna jer sam bila uvjerena da mogu disati pod vodom. Još uvijek se sramim kada se sjetim koliko mi je vremena trebalo da shvatim da je to zato što mi je nos ostao iznad vode.
Popijem po sto kafa dnevno kad učim i to najviše zato što mi kuvanje kafe bude izgovor za dužu pauzu koju tad pravim...
Kad sam bila mala mislila sam da sve ispovijesti budu objavljene.
Imam 20 godina i još uvek pored jastuka imam jedno tajno dugme koje kad pritisnem pred spavanje oko mene se stvori neko nevidljivo energetsko polje koje me štiti od svih zla i tako se osećam bezbedno, čak mislim da me štiti i od komaraca.
Kad sam bila mala najviše sam volela da, preko zime, obujem vunene čarape, pa da se klizam po parketu i zamišljam kako se bavim umetničkim klizanjem. Koliko je tu samo padova bilo...
Danas mi je jedan fin dekica u busu rekao da bi lepim devojkama trebalo zabraniti da budu tužne. Kaže da je nekako greota.