Veceras sam decku poklonila svoju detelinu sa cetiri lista, koju sam cuvala oko 10 godina. Lepo se osecam. Nadam se da ce mu doneti srecu...
Poklonio sam devojci svoju prvu cipelicu koja je stara 20 godina a drugu sam zadrzao za sebe. Da mama sazna ubila bi me :D
Devojka me je pozvala da izađemo, a ja sam joj kao iz topa odgovorio NE MOGU U SRED SAM PARTIJE! (igrao sam igricu). To je bilo pre nekih godinu dana, ona je nakon toga naravno raskinula sa mnom, i evo danas je srećno udata žena, a ja paćenik i dalje igram LoL...
Buljim u devojku koja mi se sviđa, ne skidam pogled sa nje, gledam je ozbiljno, čak i kada nam se pogledi susretnu ja nikada ne sklanjam prvi pogled. Sviđa mi se to, tako joj dajem do znanja da mi se sviđa.
Iritira me kad ostanem sam sa nekim odraslim, pa nemamo o čemu da pričamu i onda počne "Prođe raspust" ili "Još malo pa škola"...
Imam 17 godina i jednom sam se tokom noći probudio nesvjesno dok sam spavo, zvao staru da dođe i reko joj "stara mene su oteli pokemoni!" To je bilo šokirajuće kad mi je pričala... :O
Poslao sam potpuno nepoznatoj devojci na fb-u zahtev. Nijedan zajednički prijatelj, ali bilo je tu nešto u vezi nje. Posle dužeg vremena nekako je pristala da se upoznamo, jer je igrom slučaja živela u gradu u kom sam radio. Na prvi sastanak je kasnila više od sat vremena i ja sam je čekao. Na kraju se pojavila sa osmehom od uva do uva, sva zbunjena i iako sam planirao svašta da joj kažem, rekao sam samo:, ,Jel' uvek ovako kasniš?'' ,,Jel' ti uvek čekaš?'' odgovorila je nasmejana. I evo je sad pored mene, večiti buntovnik i inadžija. Uvek tera po svom i nikad nije kriva i uvek sve reši taj njen osmeh. Neverovatan i čudan početak, ali pored sebe imam moju bolju polovinu.
Neprijatno mi je kad šetam sa mamom, jer ima bolju liniju od mene i svi pogledi su uprti u nju, ali sam ponosna na nju.