Komšinica sa trećeg sprata svako veče sjedi na terasi i pušta jako tužnu i depresivnu muziku. Sigurno se razočarala u ljubav.. A ja bih je tako znao voliti, samo da mi da šansu.
Upisala sam fakultet, presrećna sam, al nemam s kim to da proslavim..
Kako mrzim kada ljudi obećavaju nešto, obećavaju danima, mjesecima, i onda ništa od toga ne ispune, a znaš da mogu. Osjećaš se kao poslednje go*no. Ja se trenutno baš tako osjećam.
Živim u inostranstvu, gde praktično niko ne govori srpski. Svaki put kad me startuju na ulici sa flajerima, kroz osmeh im kažem: ,,Kako da ne, je*em ti mater".
Dečko mi je trenirao u najpoznatijem klubu u gradu. Dao je život za njega, sve vrijeme, suze i znoj. Pratila sam ga na svaku utakmicu. Na treningu mu je pozlilo. Završio je u bolnici, imao operaciju i jedva se izvukao. Niko iz kluba ga nije pozvao, a kamoli posjetio. Doktori su mu zabranili da se bavi sportom, a oni su mu banuli na vrata, moleći ga da se vrati. Nije želio, prekinuo je sa fudbalom zauvijek. Od operacije nisam pratila njihove utakmice, skoro šest mjeseci. Danas su imali važan kup. Došla sam samo da vidim kako skotovi gube.
Otac mi je čestitao rođendan, citiram: ,,Sine, želim ti da budeš bolji čovek".
Odgovorio sam: ,,Gde ćeš bolje od ovoga"?
Uzvratio je: ,,Ne seri".
Mrzim kad mi kažu:"nemoj shvatiti pogrešno". Znam da će reći nešto ružno!
Gledam slike svojih drugarica iz srednje sve se manje više poudavale, imaju stabilne veze, a ja ni kučeta ni mačeta... e živote.
Jedem za stolom samo kad se cela porodica okupi, što je retko, zato jedem ispred TV-a ili kompjutera, jednostavno nisam navikao da jedem u tišini.