Kada jednom u tri meseca otkucam kartu, sve vreme se nadam da će ući kontrola, a ja im ponosno pokazati kako sam savestan građanin koji se ne švercuje u gradskom prevozu. U ostalim slučajevima, molim Boga da ne uđe kontrola.
Vraćam se kući sa posla i pridje mi lik koji mi kaže (citiram):" Prijavi se na neko takmičenje lepote. Ti si najlepša osoba koju sam ikada video." Ja se, naravno, istopim, napunim samopouzdanjem i zahvalim do neba. Kasnije sam saznala da je to lokalni džanki koji je lud. E tugo.
Kad je moja cimerka radila test za trudnoću, duboko u sebi sam se nadala da je pozitivan, jer mi se išlo na svadbu.
Imam psa, zlatnog retrivera i svaki put kada sam tužna i neraspoložena odem s njim do obale rijeke i pravim žabice od kamenčića. Njega to tako veseli. Čim dođemo pripremi se na trčanje po kamenčić. Njegovo mahanje repom i skakutanje mi uvijek može popraviti raspoloženje.
Kad sam bila mala tata mi je za uspavanku pevao "Avionu slomiću ti krila"!
Jednom sam na utakmici pogodio gol iz slobodnjaka za pobedu, a namera mi je bila da centriram!
Poruku koju mi je poslao dečko koji mi se sviđa sam skontala tek nakon 7 dana i pošto je već prošlo dosta vremena, nisam mu odgovorila (bilo mi glupo). Danas me izbrisao iz prijatelja. Ne znam je li smiješno ili žalosno.
Nedavno sam se preselila u Australiju. Sve je super, ali nedostaju mi prijatelji jer ih ovde nemam. Ni jednog. Svi su nekako formalni jedni s drugima. Vikend, a ja sjedim kući, pijem vino i nemam prijatelje.
Uvek pre nego što počnem da pišem, na jagodici kažiprsta leve ruke proveravam da li hemijska olovka radi.