Prihvatio sam dete iz ženinog prvog braka, jednu divnu devojčicu koja me sa puno ljubavi zove tata. Obožavam je i znam da ona svog pravog oca voli još više, mada, nije otac onaj koji napravi, nego onaj koji odgaji.
Nekada sam volio kratke šortseve kod đevojakaaa..a onda sam shvatio da se teško skidaju..
Mrzim kada moji ukućani stave eurokrem u frižider! I onda se mama na mene ljuti što su skoro sve kašičice savijene.
Kad sam bio mali terao sam sestru da gurne ruku u wc šolju, jer će kad ja pustim vodu da dobije milka čokoladu. Nikad nisam uspeo u tome, mala je mudra, a ja sam bio bolestan.
Kad se moj tata svađa s kasirkom u prodavnici, koja želi da mu ostane dužna 5 dinara jer ju mrzi da ustane do druge kase i uzme sitno, toliko me bude sramota da lagano počnem da se udaljavam sa stvarima praveći se da nisam s njim.
Prodao sam auto, samo zato što su mi pričali da imam devojku jer imam dobro auto. Sad oboje vozimo bicikla i ljudi se začude kad nas vide.
Mrzim kada me mama budi za školu sa rečenicom "Planiraš li ti da ideš u školu danas?", kao da mogu da biram da li ću da idem ili ne.
Uvijek kad imam neku važnu dilemu (npr da li da ga nazovem sad ili ne ) nađem miran kutak i bacam novčić. Ako ispadne ono kaj mi se ne sviđa bacam tri puta, na dvije dobijene.