Kad idem sa devojkom u kupovinu, prvo što gledam kad uđem u radnju je mesto gde mogu da sednem.
Imam aferu sa oženjenim muškarcem i prelepo mi je sa njim! Ali uvek kada se rastanemo osećam se kao g*vno :(
Naša firma je tako dobra da su ljudi najsrećniji kada daju otkaz... Nikada nisam video toliku sreću u životu, nego kada ljudi ovde daju otkaz.
Kada sam imala oko godinu, dve obožavala sam da se vozim u tiganju. Stavim dupe u tiganj, rukama se ispred sebe držim za dršku, a nogama se guram i vozim se tako po tepihu. I ako baš nisam sigurna na koje prevozno sredstvo me je to podsećalo, uvek se oduševim kada vidim sliku na kojoj se tako "vozim" i nasmejem se kada mama spomene to čak i posle ovoliko godina.
Kolegi koji mi se sviđa svakog petka kažem nešto lepo da bi preko vikenda mislio na mene i da ne bi muvao druge devojke.
Toliko momaka me je pitalo da li treba da skinu svoju jaknu/duks da mi daju, nikada nisam htela, iako sam se smrzavala. Čekam onog koji će sam skinuti i staviti preko mene.
Obožavam čuti smijeh djeteta, iskren...nevin...istinski. U trenutku me oraspoloži i izdigne iznad svih loših stvari i dešavanja oko mene...takav sam...
Nikad nisam bio na skijanju u životu i onda sam našao devojku koja skija i naterala me da idemo. Uplatili nedelju dana hotela, i ona meni: ''ma lako ti je to, za jedan dan naučiš'' - DA, BAŠ! toliko mi je grozno išlo i samo sam padao i saplitao se, ispsovo sam sve i skoro raskinuo s devojkom jer me naterala na takvu GROZOTU I MUKU, nikad mi tolko grozno ništa nije bilo ko to, da plačem mi došlo u par navrata. a onda... predzadnji dan me krenulo, ja proskijao i sad ove godine molim boga da si možemo priuštit neko skijanje jer mi je to nešto najlepše na svetu!
Uglavnom sam se družila sa ljudima koji su približne inteligencije kao ja, i osećala sam se dobro u toj "zoni udobnosti''. Od kada sam krenula na fakultet, pa i dalje u životu, sve pametniji, kreativniji, talentovaniji ljudi od mene, i teško se nosim sa tim.