Kad sam bio mali mislio sam da ljudi imaju ograničen broj reči koje mogu da izgovore tokom života i kad potroše sve reči onda su nemi.
Umesto da obrišem prašinu sa laptopa, ispisujem svoje ime u njoj..
Žao mi što starim.. Strah me budućnosti.. Hoću zauvek ovo vreme, ovu mladost, ove prijatelje oko mene.. Strah me života bez mame..
Kad sam bila u vrtiću, klinci mi nisu verovali da mi se mama zove Jagoda.
Moja devojka svaki put kad ide do prodavnice, kupi meni i njoj po jedno Kinder jaje. Kinder jaja se nalaze iza kase, tako da ih ne bira ona, već ih joj kasirka doda. Otišao sam jutros tamo, kupio jedno, pažljivo ga otvorio, izvadio igračku i ubacio prsten i papirić na kojem stoji pitanje ˝Ljubavi moja, hoćeš li se udati za mene i učiniti me najsrećnijim muškarcem na svetu?˝. Zapakovao sam sve i zamolio kasirku da joj da baš to jaje. Ona će posle podne ići u tu prodavnicu. Držite mi palčeve da kaže da...
Ja sam jedan od onih što na YouTube-u ostavlja komentare tipa ''Lajk ako ovo slušaš u 2013.''
Da sam mogao da biram gde ću se roditi, opet bih izabrao ovu zemlju, ovaj grad, ovo sad!
Pre neki dan mi šefica mi je rekla da odmorim malo, a ja njoj ne razmišljajući: "Ma neka, odmoriću se kad ti odeš".