Svako jutro navijem alarm u 7 sati, da idem na trčanje. Probudim se, ugasim alarm i vratim se na spavanje.
Spao mi je gornji deo kupaćeg kostima na bazenu,i toliko sam se zbunila da sam ukočena stajala i gledala koliko njih je skonatalo.
Radim u salonu nameštaja i uvek kada dođe neka zgodna devojka zamišljam šta bih joj radio na tom nameštaju što kupuje, nije bitno da li je orman, ili fotelja, ili nešto drugo.
Srce mi se slama jer je moj brat loš đak, ne može da zapamti nijednu pesmicu, o zadaći da ne govorim, prolazi sa dobrim uspehom, a moji roditelji svima govore da je odličan. Ja sam oduvek bila među najboljim učenicima u celoj školi, vukovac, na kraju student Medicinskog fakulteta. Roditelji krive učiteljice, lažu sebe da i druga deca imaju problema sa čitanjem, mislim da jedino ja vidim stvari kristalno jasno.
Dva puta sam uhvatila bidermajer i oba bračna para su se nakon manje od godinu dana braka razvela. Od tada ne idem na svadbe.
Kada dođem kući više me ne pitaju "Da li si pio?'' već ''Šta si pio?'' .
Imam devojku koja ima slovo R iznad leve dojke (kod srca). Na dan kada smo se smuvali ja to nisam primetio. Krenuo sam polako da povlačim majicu da bih pročitao šta piše. Ona je rekla: "Sta to radis?" Rekao sam joj da želim samo da pročitam šta piše, i ona mi je pokazala. Smejući sam je pitao zašto baš slovo R? Ona je rekla da je to početno slovo imena njenog pokojnog brata. Osećao sam se kao najgori kreten na svetu.
Kažu važno je učestvovati, a ne biti najbolji/prvi. Da sam se držao toga nikad ne bih bio ono što danas jesam.
Kad sam bio mali, kad sam primao vakcinu plakao sam i vikao na medicinske sestre: "Je*aće vam moj tata majku".
Uvek sam se šalio da ću sve da napustim i odem na Jamajku da berem banane, i onda uhvatim sebe kako na internetu gledam najpovoljniju kartu za Jamajku u jednom pravcu.