Upoznao sam curu prije 5 godina ne nekoj online igri. Često se čujemo preko skajpa, igramo igre zajedno, zezamo se, smijemo se. Osjećam se kao da imam sve kada pričam sa njom i ona to zna. Ima momka otkad je znam, ne želim da uništim njenu sreću, ali osjećam da ne mogu voliti druge osobe, dok znam da ona postoji. Dao bih sve da je moja. Sada idem na koncert u njen grad i pokušavam skupiti snage da joj se ne javim i ne uništim to što ima sa svojim dragim...
Do skoro sam se radovala kad mi neko kaže da ću izvući deblji kraj, jer sam mislila da je to dobra stvar.
Kao mali sam mislio da je kamen u bubregu isti kao i ovaj kamen sa ulice.
Automobil perem iznutra bar jednom nedeljno, da bi prikrio tragove drugih devojaka. Dok moja verenica misli da uživm dok čačkam oko kola.
Meni su uši toliko klempave, da kad stavim kosu iza njih i savijem se, ne pada.
Pokušala sam sa dečkom da imam seks na beer festu, a onda je došao neki lik i legao drvo pored nas... I dalje se pitam da li je zaspao tu ili je došao da sluša...
Kao mali sekao sam vrh čarapa, jer sam imao osećaj da ne mogu da dišem ako mi bar palac na nozi nije slobodan.
Nikad nisam bila dovoljno kul da budem rozi moćni rendžer. Uvek sam bila žuti.
Jako mi smeta što je moj dečko opterećen poslom i ništa ga drugo ne zanima.