Kradem secere i cackalice iz kafica. Imam svoju kolekciju kuci.
Ponekad uzmem one lepljive papiriće u boji i pretvaram se da delim autograme!
Kad ovde vidim koliko se muškaraca zaljubilo u kasirke, dođe mi da batalim svoj posao i da se zaposlim u nekom supermarketu. Mozda konačno i nađem dečka.
Mrzim kada moji roditelji pričaju o nekoj vrsti posla i kažu za mene: "Ma ne bi on to mogao raditi", iako nikada nisam ni probao to.
Nikad nebi mogla da budem sa momkom koji vozi Yuga. Sramota bi me bilo.
Kad sam bio na času matematike strašno mi se priprdelo i nisam mogao da se suzdržim. Onda mi je palo na pamet da ako ispustim knjigu na pod i prdnem u isto vreme, mozda i prođem nezapaženo. Bacio sam knjigu i svi su me pogledali, a zatim sam opalio. Veoma glasno.
Mrzim kad profe objave imena i prezimena u rezultatima ispita. Brate, stavi samo broj indexa, manje će me biti sramota ako padnem.
Moj tata se vratio sa roditeljskog, na kom se raspravljalo o jednom veoma važnom problemu koji smo imali sa profesorkom. Kada sam ga pitala šta je bilo, odgovorio mi je: "Ma ne znam, udavili su me. Počela liga šampiona, a one zene se raskokodakale, pa sam ja ustao i došao kući da gledam utakmicu."
Dan posle Uskrsa pitala sam petogodišnju komšinicu: "Šta si dobila od mame i tate za Uskrs?" Dete se rasplakalo i odgovorilo: "Valjda misliš od zeke?" Njena mama me je pozvala sa strane, citiram: "PI*KA TI MATERINA, SAD JOJ JOŠ RECI I DA DEDA MRAZ NE POSTOJI!"
Kao mali, jeo sam pikavce i fasadu. Jedva me odvikli, već me proglasili ludim, a evo me sad završavam fakultet!