Kada krenem na ispit, uvijek stavim naočare za čitanje jer se osjećam mudrije i pametnije.
Želela bih da sam lepa.. :( sigurna sam da bi me tada dečko s kojim sam tri godine u vezi voleo. Tri godine smo zajedno, a niko ne zna za nas... jer on to ne želi... :( i svaki dan mi time slomi delić srca..
Kad god idem na sastanak sa dečkom koji mi se sviđa, popijem malo....
Mislim da ne zaslužujem ništa od ovoga sto imam u životu.
Već dugo jedem musli za doručak, a tako čeznem za jednim prženim jajetom.
Zbog posla sam non stop u autu i vrzmam se po gradu i toliko je lepih devojaka na stanicama i hiljadu puta mi je došlo da neku pitam da je povezem, pogotovu kad je loše vreme, ali mi je glupo jer sam u tripu da će pobeći misleći da sam seljačina ili manijak...
Iz razgovora sa roditeljima shvatila sam da su oni za vreme studentskih dana živeli u igloima, knjige su im bile pisane na papirusu, putovali kroz Sibir pešaka da bi stigli do faxa i naravno njihov fax je bio najteži, a oni najbolji u generaciji. Bože daj mi strpljenja...
Priznala sam komšiji da mi se sviđa. Mislim da više neću izlaziti iz kuće.
Momak je raskinuo sa mnom preko fejsa nakon 2,5 godine veze rečenicom :''Ne želim da se vežem''.