Naučena sam da sve u životu treba zaslužiti i ponekad mi je veoma neprijatno kada dobijem skuplji poklon, ili kada neko iz društva plati moj račun u kafiću. Uvek imam osećaj da sam dužna da vratim istom merom.
Kad vidim kineze na ulici redovno se proderem KONISUAAAAAAA, oni iskuliraju, a ja ispadnem budala.
Kada sam bio mali svaku bezobraznu reč koju bi mi moj stariji burazer rekao ja sam zapisivao na papirić i uveče pokazivao roditeljima..
Imala sam tačno definisan svoj tip muškarca, kako treba izgledati, kako se ponašati i zaljubila sam se u muškarca koji je sve suprotno od toga i nikad nisam bila sretnija.
Ne volim kada profesor kaze: "Samo da završim lekciju, pa onda vi nastupate".
Kada sam bila mala i nisam htela da spavam tata bi me pozvao na fiksni I pravio se da je vuk iz Crvenkape, pitao bi me zašto sam još uvek budna, preteći da će me pojesti. Sva uplašena uvalila bih telefon bratu, uskočila u krevet i iste sekunde zaspala.
Nikad mi neće bit jasno zašto nas koji smo brutalno iskreni i direktni ljudi baš i ne vole. A ja volim da mi se reče u facu ko što misli.
Do skoro sam mislila da je Poni ždrijebe i da će da poraste. Imam 19 god.
Kad sam bila mala, stalno sam zamišljala situaciju u kojoj će mi sestra ili roditelji reći da sam usvojena, pa sam smišljala ceo razgovor, i to šta bih im rekla na to.