Mnogi neće poverovati u moju ispovest ali nema veze.Pre 10 godina ja, moj otac i moj brat smo imali susret sa jednim natprirodnim bićem.Svoj trojici nam je bilo jasno šta se desilo i nismo širili priču da nas ne bi proglasili ludacima, da ne bi širili paniku i sl.Od tada je prošlo 10 godina i ja sam sasvim odrastao, vodim normalan život, studiram u Beogradu, imam devojku, društvo i mogu reći da sam zadovoljan životom.Problem je u tome što se često osećam otuđenim i samim u svom znanju da ovaj naš pojavni svet u kome živimo nije sve i da isti ovaj svet delimo sa drugim bićima za koje skoro niko ne zna.Nisam uplašen, znam da smo mi ljudi daleko zlonamerniji od tih ''drugih'' ali ne mogu kao i ostali da posmatram i doživljavam stvari oko sebe.Za mene religija, priroda, život, smrt, dan, noć imaju sasvim drugačije značenje i ponekad osećam i sažaljenje za ljude oko mene koji nisu imali priliku da saznaju ono što sam ja.Ne znam možda je tako i bolje.Bilo kako bilo u jedno sam siguran, život je predivna stvar, moramo ga voleti kakav god da je i sasvim sigurno nije besmislen.
Bio sam sa devojkom u vezi mesec dana i raskinuo sam sa njom jer me mrzelo da idem na drugi deo grada da se vidimo a bio januar mesec hladno sneg mani ga nije jedina. :D
Sinoc sam saznala da sam trudna, bila sam i srećna i tužna u tom trenutku..Jer otac mog nerođenog deteta nije blizu mene i ne mogu mu ovu lepu vest uživo saopštiti. Oduvek sam želela da budem mlada mama i ta će mi se želja ostvariti.
Mrzim kada u kadi pronađem stidne dlake mojih roditelja!
Počeo sam da se predstavljam nadimkom, ne znam da li ljudi i znaju kako se zovem.
Kada odem u prodavnicu, uzmem šta mi treba, i posle se 5-10 minuta šetam i gledam šta ima novo.
Kad sam tek raskinula s dečkom, pre nego što bih prošla kroz njegovu ulicu, morala sam da operem kosu, da se cela obrijem i da koristim najskuplja i najmirišljivija mleka i kreme, u slučaju da me vidi ili pozove kod njega.
Na moru sam upoznala dečka koji mi je rekao da uvek moram biti sigurna u sebe i da imam samopouzdanje zato što, dok sam pričala sa njim, nisam smela da ga pogledam u oči, već sam uvek gledala negde ,,kroz njega''. I zato sada, kada imam neki test ili kada mi sledi nešto bitno što treba da uradim u životu, ja se setim toga i kažem sebi: ,,Možes ti to''. Osećam kao da je on uvek uz mene i zato hvala mu na onim recima.
Bili smo najbolji drug i drugarica, a zatim se smuvali. 3 godine savršene veze, sve je savršeno išlo, dok nisu počeli da se miješaju drugi. Ja sam pošao putem poroka, a ona pravim putem. Danas, kad prođemo jedno pored drugog, ona glavu dolje, ja glavu u stranu. Pokušao sam par puta da ostvarim bilo kakvu komunikaciju sa njom, ali.. njene drugarice su jače od nje. Grafiti, 101 ruža, 101 razlog za šta te volim su bili neki od poklona, a sad.. Grafit se razlio, 101 ruža uvenula, 101 razlog se izgubio. Ona vjerovatno i ne zna za ovaj sajt i ni na kraj pameti joj ne bi palo da ja ovako nešto mogu da napišem, ali joj javno poručujem da JE NAJBOLJE NEŠTO ŠTO MI SE DESILO IKAD, IAKO JE NJEN PONOS I INAT UNIŠTIO NAŠU VEZU, ZAJEDNO SA DRUGARICAMA. Ostaje samo dilema, da li da prepravim tetovažu njenog imena, koja bez nje počinje da blijedi.. 20410!
Koliko god imala propuštenih poziva od tate ne bojim se, ali je zato dovoljan jedan propušteni poziv od mame i strah me da se kući vratim!