U vezi smo 16 godina...pre 15 godina ona je ostala u drugom stanju i naterao sam je da abortira. Smatrao sam da smo premladi, nismo imali ništa. Sada imamo sve, a već dugo pokušavamo da dobijemo dete. Često sanjam tu bebu, a kako vreme prolazi sve sam sigurniji da je nećemo nikada imati... Bože koliko se kajem, koliko mi je teško da je svakim danom gledam kako je sve željnija da postane majka... NJU VOLIM NAJVISE NA SVETU, A SEBE MRZIM IZNAD SVEGA!!!
Imam 23 godine, 197 visok, 104 težak, treniram izrazito nasilnu borilačku veštinu, na kratko ošišan, tu i tamo nosim martinke "do ispod kolena". Ne živim sa roditeljima. Kada odem kući i gledam utakmicu ili film sa ćaletom, gledam kako da se naslonim na njega. Najradije bih da mu skočim u krilo i zagrlim ga i tako gledam TV. I dalje ga zovem "tajo". Ćale, najbolji si.
Dugo ju pokušavam osvojiti i napokon sam dobio nadu da ću uspeti, ali sinoć me videla kako šetam sa drugaricom. Ona ne poznaje tu devojku i sigurno misli da imam nešto s njom. Pozdravio sam ju, ona se lepo nasmejala i produžila. Kasnije sam ju zvao na mobilni, nije mi se htela javiti. Hteo sam da joj kažem da ju volim!
U poslednje vreme moj tata je u nekom žešćem tripu i isključuje mi internet u 00:00h, ali pošto smo brat i ja u odvojenim sobama a kod njega se nalazi ruter, on kada ga podmitim (kupiću mu sladoled, igračku neku),uključi mi internet i ujedno prekrije ruter nekom majicom da tata kad uđe u sobu vidi da je sve isključeno. Obožavam svog mladjeg brata.
Dečko me je jako povredio, grebala sam mu auto ključem.
Sada imam 15 godina i kao neki dobar mladi fudbaler igram već za prvi tim gradskog kluba koji je prva liga BH i za repku RS, imam strašnih problema u školi, dešava mi se čudnih stvari i kod kuće, živim sa babom i dedom, otac proveo deceniju u zatvoru, majka sa drugim čovjekom i ne misli na mene, a ja, ja zaboravim na sve to i živim u svijetu snova kada odem na trening, zaboravim sve probleme i tada ne postoje.
Kada god kroz prozor kuće ugledamo goste, svi se bacimo na sređivanje kuce.
Kad god gledam automobile na tv-u mislim da se točkovi okreću unazad.
Obožavam smejanje do iznemoglosti i kad me toliko zaboli stomak da me ujutru kad ustanem sačeka upala.
Kada sam prvi put sa vaspitačicom i vrtićem išla u pozorište, bez roditelja, najveći utisak od cele predstave na mene su ostavile stolice koje su se, kad ustaneš vraćale u prvobitan položaj. I dan danas se smejem kad se toga setim.