Tata je kupio baterije za fotoaparat koje se zovu duracel, a ja sam ko iz topa rekla " E da te durex su najbolje" mama i tata su se čudno pogledali, a ja sam mrtva ladna okrenula glavu. Tek nakon 5 minuta sam shvatila šta sam zapravo rekla.
Kad sam bila mala, svi su hteli kad porastu da budu doktori, pevacice,glumice...Ja sam htela da postanem spremacica jer one nose lepe crno-bele haljinice i imaju krunu neku..
Moja majka je najdivnija osoba na svetu. Pored svih teskoca koje su je u zivotu zadesile, ona nikada nije odustala od toga da od mene napravi dobru, postenu i uspesnu osobu i ja se trudim da ispunim njena ocekivanja, jer je to najmanje sto mogu da uradim trenutno. Drago mi je kada je ponosna na mene i ja sam jako ponosna na nju, jer je najhrabrija, najsnaznija, najpostenija, najlepsa zena koju sam ikada upoznala. Nadam se da cu jednog dana, kada budem mogla sama da zaradjujem, moci bar delom da joj vratim sve ono sto je ona meni pruzila, iako sam svesna da je bilo sta materijalno malo u odnosu na sve ono sto sam od nje dobila. Zelim da svojoj deci budem bar pola onoliko dobra majka koliko je meni moja.
Uvijek kada mi neko priča neki vic, uvijek se bojim da ga neću skontati. Tako je to kad si glup.
Bile smo na moru sa školom i jedno veče sam uletela u svoju sobu vičući ''de ste bičarke?!'' a nisam znala da je profesorka sedela tu sa drugaricama...
Ne volim kad mi momak tepa na početku veze, automatski pomislim da je neiskren.
Vraćala sam se iz škole biciklom... Vozila sam po stazici sve dok se ispred mene nije stvorio covjek s psom. Pokušavala sam ga zaobići na sve strane, ali nikako nisam uspjevala... Raširio se po stazici i sporo hodao. Zvonila sam mu, on ništa... Ne miče se... Šetka se i dalje i pjevuši... kakav bezobrazluk, pomislila sam. Na kraju sam bijesno uzdahnula i odlučila projuriti pored njega, makar ga okrznula. Okrznem ga, on se zaljulja. Počne se ljubazno, ali zbunjeno ispričavati. Osvrnem se i shvatim- čovjek je slijep. Njegov pas je pas vodič... A ja sam bila ljuta što mi se nije izmaknuo.
Kada sam bila mala pojela sam otrov za pacove, misleći da je Koki (ako se sećate, ono kao sa rižom, ali u boji) tako sam se slatko najela.
Mama je pretrnula od straha, a deda je bio flegma i dao mi da se napijem mleka uz reči "Ma neće ništa da joj bude, to stoji tu sto godina, ne bi ubilo ni mrava!" :)
Jednom prilikom sam sa dečkom prenoćila u luksuznom hotelu. Sve je bilo super. Pred spavanje sam otišla da se istuširam, a on je ostao da gleda tv. Kupajući se u tuš kabini, primjetila sam neku neobičnu ručicu. Naravno zanimalo me šta je to, pa sam sva onako sapunjava povukla, ali se ništa nije promjenilo. Posle par sekundi povukla sam je opet (ali opet ništa). Ubrzo se čulo kucanje na vrata od wc-a, bio je to moj dečko govoreci: "Šta se dešava tamo kod tebe, dva puta me zovu sa recepcije, pitaju je li sve u redu, upalila si nekakav alarm". Zatim je nastao glasan smijeh! Dugo mi je trebalo da izađem.