Deset puta za redom sam pukao u kladionici, sledeći put sam otišao sa 200 dinara i dao ih gospođici koja radi u kladionici uz rečenicu da mi ne mora kucati tiket jer znam da ništa neću dobiti.
Mrzim kada me društvo ismeva zbog prigradskog naselja u kojem živim. I branila sam se protiv toga sve dok baba nije ubacila plastenik i kokoške u dvorište i sada razmišljam da batalim faks i samo se uputim na tezgu.
Radim punom parom, obrazujem se, idem na seminare treniram, nemam vremena da dišem i zadovoljan sam i onda sam se zaljubio i sad mi je sve svejedno.
Baba me je jednom pitala da li se "ljubekam s dečkom". A mi bili u vezi tada tri godine...
Kada treba da se plati piće, uvek gledam u telefon, kako bi dečko uzeo račun i platio...:)
Svako jutro je vidim, najljepšu na svijetu. Nekad je bila moja, samo moja. A danas je s drugim. Ponekad mi dođe da plačem kao malo dijete kad vidim što sam izgubio. Al' strpim se i kažem: neka je sretna, pa makar i s drugim.
Devojku zovem kod sebe na se*s isključivo zato što mi obavezno sredi sobu jutro posle, ponekad i kuću.
Radim u mini marketu i tako uveče kad nema posla, gazda i ja se kladimo šta će sledeća mušterija da kupi.
Nerviraju me ljudi koji moraju da ispričaju svaki njihov događaj do detalja. I onda kad ja počnem nešto da pričam, oni se ubacaju i upoređuju sa sobom.