Mislim da moji roditelji nisu ni svjesni kakvog alkoholičara imaju u kući :/
Drugarica i ja smo pravile čestitke za 8.mart i otišle u drugi grad da ih prodajemo i govorile da su to pravila djeca iz doma i da te pare idu njima. A ustvari smo skupljale pare da vratimo neki svoj dug.
Jednom sam išla sa drugom u prodavnicu sportske opreme i tražila VIBRATOR umesto onog čuda što se stavlja na reket, mislim da se zove vibrant ili tako nešto... Lik na kasi je umro od smeha...
Obožavam kad šetam gradom sa devojkom i držimo se za ruke, osećam se nekako ponosno :)
Obožavam da gledam registarske tablice i da znam odakle su sve ljudi došli u moj grad.
Kad god se nešto dogodi, a ja sam kriva za to roditelji me zovu punim imenom i prezimenom.
Studiram u drugom gradu i čuvam sve račune i uplatnice iz banke kada mi moji šalju novac. Jednog dana ću sve da sumiram i da im vratim to. Možda sa kamatom, nadam se.
Imam crni mladež veličine kao kovanica od 50 centi. Uvijek ga sakrivam, ne mogu nositi normalne majice ni kupaće što se sada nose, jer će mi se vidjeti. Bojim se reakcije i ismijavanja drugih kad bi vidjeli. I meni je to malo ružno, iako nije neki bauk, nije puno veliko kakvih sve ima. Zbog njega imam manjak samopouzdanja.
Meni su rekli da je najlakše curama prići tako što im staneš na nogu, pa se potom izvineš, predstaviš i ponudiš dotičnoj da popijete nešto zajedno kako bi se bolje upoznali. Svaka cura kojoj sam stao na nogu je skočila, vrisnula, izderala se na mene, a potom mi šamarčinu svezala. Gdje griješim?
Kada sam imala 3-4 godine umro mi je deka, a mama i tata nisu mogli da mi kažu istinu, jer sam ga najviše volela. Umesto toga su mi rekli da ga je vila pretvorila u konja i da on sada vozi decu po svetu. Posle 3 meseca, na ulici sam videla cigu kako vozi kočiju punu dece i vikala: ,,Mama! Mama! Eno ga deka! Vidi koliko dece vozi!'' i jurila do konja da mu dam jabuku koju sam u tom trenutku jela... Mama kaže da je posle morala da se izvinjava cigi, ali da nije, jer nije mogla da dođe do daha od smejanja...