Voljela bih da znam koliko sam do sada hrane pojela ( kilograma, tona) ??
Treniram već 10 godina košarku. Ljudi oko mene i moje kolege kažu da jako dobro igram i da imam talenta, ali trener mi uopšte ne daje šansu. "Igram" za prvi tim, odnosno samo sjedim na klupi, uopšte ne ulazim u igru,a i ako uđem to je na minut ili dva, ne više. Osjećam se užasno, jer šta je sa svim mojim trudom i 10 godina uloženih u treninge? Često se poslije utakmice vartim kući plačući. Teško mi je i niko me ne razumije. Osjećam se užasno i beskorisno i najteže mi je jer se jako trudim i bez obzira na sve mislim da će biti bolje i nadam se, ali ništa od toga, bar za sad.
Kao malog me je otac ostavio sa majkom, živeli smo kao podstanari jako siromašno, majka se teško borila da preživimo u vlažnoj dvorišnoj garsonjeri. Deca iz razreda su slavila rođendane i majka je davala zadnji dinar da bi kupio poklon i otišao na proslavu. Došao je red i na moj rođendan, rekao sam majci da ću praviti proslavu kući, a ona je pozajmila novce za sokove i grickalice,a tortu je sama napravila. Podelio sam pozivnice drugarima u razredu i došao kući i čekao sa mamom da počnu da dolaze. Pala je noć, a niko nije došao, majka je otišla u toalet i čuo sam je kako plače. Odsekao sam nam po parče torte i pozvao majku koja je došla uplakana. Jeli smo najukusniju tortu na svetu...
Majka mi je prelepa žena, al je zato otac ružan za desetku. Sva sreća pa mi kažu da ličim na nju.
Upravo mi je tata rekao: ''Idem u Veneciju'', uzeo novine i hemijsku, zatvorio vrata od dnevne sobe i zakljucao se u WC-u.
Dok sam išla u vrtić, svi moji vršnjaci iz grupe su povodom rođendana donosili tortu. Ja sam rođena u julu, tada je raspust i nikada nisam dobila priliku da i ja odnesem tortu. Jedne godine sam rešila da rođendan proslavim kada mi nije i pozvala drugare kući, bez ičijeg znanja. I dok je mama vikala ja sam otvarala poklone.
Najviše mrzim kad sam sam kući, taman da uđem na porno sajt da se malo opustim kad čujem "Nikola sine stigla sam!"
Gledam moje druge na facebooku i ni jednom više od nas ne piše naše rodno selo kao mesto življenja. Šta ti je život.