Htela sam da umrem od smeha kad mi je moja ljubav u toku seksa na dvosedu(koji se razdvajao na sredini) rekao "Ma,kud' bježi ovo go...?"
Zamišljam kako će jednom, za 500 ili više godina, neko pronaći zabeležene ove naše ispovesti, i iz njih učiti o našoj kulturi, ko smo bili, šta su nam bile glavne teme, šta smo želeli da sakrijemo, kako smo sudili jedni drugima, na šta smo bili ponosni...zanima me šta će misliti o nama.
Trenirao sam košarku do druge godine fakulteta i onda prestao, odlučio se za školu i završio je. Vrlo često sada, kada ostanem sam u kancelariji, pravim rolinge i polažem na zamišljeni koš.
Više cenim muškarce koji su dobri borci nego dobri ljubavnici.
Nisam se brijao dve nedelje, sada kad odem na fudbal tripujem da sam Pirlo. Čak sam se i umudrio i retko pričam.
Nikad mi neće biti jasno zašto ljudi tjeraju od sebe one koji bi život dali za njih, i trče za onima koji ih uporno povrjeđuju...
Moji roditelji mi redovno govore kako me ne vole. Okej, ne vole me, shvatam da nisam onakva kakvu su hteli, ali to stvarno boli. Jer boli kada slušam drugarice kako mami mogu da daju šifru od fb-a, dok moja proverava samo šta radim i viče. Boli kada mi drugarica kaze kako joj mama daje savete za momke, a moju čak ni ne zanima da li imam dečka ili nemam. I boli najviše kad čujem da na kraju dana kažu mami da ih vole, a poslednji put kada sam ja mojoj rekla da je volim, izlazila sam iz kola pošto sam išla u školu, samo mi je rekla: ,,Dobro''... Izvini mama što nisam ispala onakva kakvu si želela, al' bih stvarno ponekad volela da mi barem nekad pokažeš da ti je stalo, tj., nadam se da ti jeste stalo.
Nakon trećeg pada na vozačkom ispitu, odgledala sam Sunđer Bobovu epizodu ,,Ispit iz vožnje''. Sledeći put sam prošla, najbolji rezultat... :)