Ne volim da me dečko ljubi kad smo u prodavnici, kafiću, autobusu ili tako na javnom mestu gde ima puno ljudi. Mene je sramota to, iako su se mnoge stvari promenile danas.
Bio je rodjendan mojoj curi, nisam znao šta da joj kupim pa sam joj kao poklon dao 5000 dinara koje sam imao u "kasici" sa namerom da ih potrošim na jedan magnet za gitaru i rekao joj da kupi šta želi. Posle par dana vratio sam se sa posla i zatekao taj magnet na stolu sa posvetom "sve što ja želim je da ti budeš srećan"... Koliko je samo volim...
Završio sam master studije. Ni jednu sliku sa odbrane nisam podelio online.
Moji otac i majka su pre dve godine otisli na letovanje u Susanj, tatu je nazvala drugarica iz osnovne skole koja zivi u Sutomoru da dodju na rucak, na koji su naravno otisli. U toku tog rucka pricali su o deci i o razlicitim stvarima, da bi tata pitao drugaricu "A gde ti je zet" na sta mu je ona odgovorila "Svira klavir u Spuzu(zatvoru)" da bi je tata mrtav ozbiljan pitao ne znajuci sta je Spuz "A kad ce imati nastup u Beogradu" .
Kada sam bila mala, stariji brat me je nagovorio da zakopamo pod zemljom pare koje sam dobila za rođendan i rekao mi da će onda izrasti drvo koje rađa novac. I naravno on ih je kasnije uzeo.
Pokazujem neki dan mami sliku momka sa kojim izlazim, i govorim joj da žurim jer on već čeka, a ona će: "Nek' čeka, i treba da čeka kad je ružan."
Pre par godina kad sam se vraćao kući iz kafane desila mi se jako čudna stvar. Vraćam se tako sam, popijan, mesečina... i vidim dve devojke, lepe visoke ,đuskaju u mraku. Krenem u priču sa njima, pružam ruku da se upoznamo, kad ono osetim list na dlanu. Bilo je to njiva kukuruza, a dva visoka su se njihala na vetru... Malo je reći da sam bio izbezumljen posle tog muvanja.
Za svakog profesora koji predaje određen predmet, uvek mislim da on jedino zna taj predmet i ništa više osim toga.
Sviđa mi se jedna blizankinja, ali ne mogu joj prići jer još nisam siguran koja je koja...
Kao dijete sam uvijek radije išao kod maminih roditelja jer su kod njih bile bolje čokolade.