Kada sam bila mala, čula sam tetku koja je pričala na telefon (komentarišući vjerovatno tada bivšeg poslodavca) : "Svi oni postanu drkadžije kad se uhvate fotelje". Dan poslije toga deda me pitao: Šta ćeš ti, prinzeco, biti kad porasteš? Bićes dedi doktorica? Na šta sam ja odgovorila: " Ne, hoću da budem drkadžija." Misleći da su direktori sa puno para.
Sadašnjem dečku lažem sve i sve mi vjeruje. Ne osjećam se uopšte loše, samo vraćam, jer su i mene lagali.
U prvom razredu osnovne škole sam dobila ukor, zato što sam najboljem drugu skinula pantalone i gaće pred celim školskim dvorištem, jer me je zezao da sam klempava.
Kao mali sam tražio Novu godinu po kući kad bi moji ukućani u 00:00 rekli 'Stigla Nova godina'. :))
Imam i suprugu, i ljubavnicu, i najbolju drugaricu... I sve je to ista žena!
Imam dve potpuno različite strane lica, iako mi niko ne veruje, to je prosto očigledno, pogotovo kad se slikam sa desne i leve strane.
Sedim na prozoru, pokrivena ćebetom, pijem kafu, pušim cigaru i uživam u svakom zvuku kiše. Često zaboravim da uživam u takvim trenucima... :)
Moj tata i dečko koga volim se sada ne podnose... To je jedan od glavnih razloga što više nismo zajedno... Obojica su dobri ljudi i obojica imaju donekle opravdan razlog ljutnje jedan na drugog... Obojicu volim i razumem, samo bih volela da i oni razumeju mene... Volela bih da shvate koliko mi je teško i koliko me je sva ta pometnja iscrpela... Osećam se tako bespomoćno i beživotno... Ljudi koje volim najviše na svetu su me doveli do toga da sam zaboravila da se smejem...
Kada me ujede komaraca za uvo, ono se naduje i oklempavi.
Plata mojih roditelja je tolika misterija, da i dalje ne znam da li sam bogata ili siromašna..