Setam sa deckom, drzimo se za ruku... izgledamo prilično srećno...prolazimo pored mog bivšeg dečka kojeg ću voleti zauvek, maše mi sa smeškom i ja njemu uzvraćam... dečko me pita ko je on, ja mu odgovaram poznanik jedan... a bio mi je i ostao sve u životu. Kasnije mi stiže poruka od tog bivšeg " Baš si srećna " a ja mu odgovaram " Osmeh ne znači uvek da si srećan " :-(
Ja, kada mi dođe neka komšinica na kafu moram, kada ode, da oližem njenu šolju tamo gde je pila.
Mrzim kada se sakrijem da uplašim druga pa ga čekam pola sata da naiđe.
Dragim komšijama poželim dobro jutro tako što u majičici i gaćicama izađem na terasu po čiste stvari.
Uvijek kada mi neko stariji ispriča vic, smijem se na silu samo iz poštovanja prema toj osobi, a inače bih plakao od muke.
Ja sam onaj tip osobe koja će da sačeka da svi izađu iz busa, i posle lagano izaći. Nikad nisam razumela tu trku i guranje do vrata, pa je*ote, izaći ćete..
Kada idem na trčanje, ukoliko obučem neku fancy sportsku odeću, tada obično i istrčim više jer umislim da sam profi atletičarka.