Mnogo se iznerviram kad profesor kaze: ''Koleginice glupo je da vam pišem 6-icu, naučite bolje i dodjite sledeći put'' a on ne zna koliko sam se ja namučila i za tu 6-icu. :(
Много волим када на предавању професор постави питање и само ја знам одговор, па ме он похвали.
Nikada mi nije krivo što neko jeste, nego što ja nisam.
Ne volim kada odem kod nekoga u goste, a oni nemaju ključ na vratima od kupatila i onda stalno imam trip da će neko da bane dok sam ja unutra.
Kad sam bila mala zvala sam na telefon nepoznate brojeve i kad se neko javi rekla bih: gori gori! Kad pitaju šta, ja kažem: pita u rerni!
Svaki dan se lijepo istuširam, spremim za grada i odem sam bez ikakvog dogovora, često šetam bezveze ulicama, odem da jedem ili negdje sjednem i naručim nešto. Najgore mi je kad pitaju zašto si sam. Dok moji "drugovi" tj bolje reći poznanici i porodica misle da sam pravo društven, da imam djevojku, itd. :)
Mrzim da izlazim sa svojim drugaricama jer se one uvek smuvaju sa nekim, a ja izblejim kao kreten sama...
Majka mi je prelepa žena, al je zato otac ružan za desetku. Sva sreća pa mi kažu da ličim na nju.
Возимо се моја сестра и ја колима и успут видимо неког лика који стопира и моја сестра ладно отвори прозор и продере се: "Е друже хвала ти што нам лајкујеш кола."
Uglavnom sam se družila sa ljudima koji su približne inteligencije kao ja, i osećala sam se dobro u toj "zoni udobnosti''. Od kada sam krenula na fakultet, pa i dalje u životu, sve pametniji, kreativniji, talentovaniji ljudi od mene, i teško se nosim sa tim.