Ne mogu više. Da mi je otići negde gde je prazno, vrištati dok ne ostanem bez glasa i izbaciti iz sebe tu ljutnju, strah, razočaranje i sve ostale emocije koje se mesecima skupljaju u meni!
Nikad,al' NIKAD mi neće biti jasno zašto moramo ''šišati vrhove'' da bi nam kosa narasla. Pa kosa raste iz tjemena, iz korijena, a ne iz sredine dlake pobogu!!!!!
Danas odluči moj sestrić od 4 godine da mi kupi žvake,i dolazimo na trafiku,i on traži žvake, žena mu da i kaže 60 dinara (poskupele, juče bile 55) i on vadi 100 i kaže: Ma nek ide život.
Duša mala, baš me nasmejao.
Nikada je neću razumeti... Ostavila me uz objašnjenje da me više ne voli. Prihvatio bi i bez reči otišao da s tom osobom nisam bio u braku 5 godina i da nemamo prelepog sina od 3 godine. Mene je majka ostavila kad sam imao 3 godine a sad i ja imam osećaj da napuštam svog sina i to me boli da vam ne mogu opisati koliko...
Ćaletu sam upisana u imeniku pod punim imenom i prezimenom.
Kad se spremam za grad sredjujem se satima, a onda decku kazem navukla sam na sebe prvo sto mi je bilo.
Ceo život imam osećaj kad se vozim liftom da će sajla koja drži taj lift da pukne jedanput..
Mrzim kada čitam knjigu i misli mi odlutaju i onda ne znam šta sam pročitao i moram da se vraćam.
Nosim ručni sat a uvek kada me neki pita koliko je sati je pogledam na telefon prije nego što odgovorim