Najviše volim kada se moja devojka obrati baš meni kada joj je teško. Imam tek 18 godina, a osećam se kao HEROJ, u čijem zagrljaju, na čas pobegne od svih problema!
Uspeo sam da istrčim ceo krug oko Ade ciganlije i to biciklističkom stazom. Osećam da sad mogu sve ciljeve da ostvarim. Inače, pre pet meseci sam imao 110 kg i nisam mogao ni pola kruga da šetam. Koji sam car :)))
Jedva čekam da završim faks, pa da budem glavna faca na birou rada!
Kad god u filmu, seriji ili crtanom vidim da će neko ili nesto pasti u vodu, obavezno naglas kažem "buć", iako imam 18 god.
Moja baba, svaki put kada gleda naše albume sa slikama, izvadi sliku iz albuma, kad niko ne gleda i stavi pod guz`cu da ponese sa sobom za uspomenu. Al' uhvatimo je skoro svaki put. :)
Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Gadi mi se pričati s momkom ili poljubiti ga kad se probudimo jer ne podnosim jutarnji smrad iz usta. Prvo što uradim kad ustanem je odem u wc i operem zube, pa ga tek onda poljubim.
Ja sam onaj tip osobe koja će da sačeka da svi izađu iz busa, i posle lagano izaći. Nikad nisam razumela tu trku i guranje do vrata, pa je*ote, izaći ćete..
Volim kad mi dečko da neki nadimak i samo mene zove tako, osećam se posebno.