Kada sam bila mala imala sam jednu komšinicu po imenu Slavojka, bila je starija žena i u dvorištu je imala prelepee višnje i nije dala drugarici, sestri i meni da ih jedemo. Uvek kada smo htele da ih jedemo, zvale bismo je na fiksni i ako se javi onda samo spustimo slušalicu, a ako se ne javi znale smo da nije kod kuće i da možemo da navalimo na višnju :)
Jednom prilikom kondukter mi nije naplation prevoz kada sam hteo da platim... ostavio sam mu 1000din zato što je dobar čovek. (jedva ga naterao da uzme)
Imam problem jer brzo pričam i nekada se dešava da izgovorim nešto izvrnuto, kao npr. jednom u pekari zbog čega sam ostala crvena narednih sat vremena: "Daćete mi molim Vas rol pišu i vicu"....umesto rol viršle i pice...
Oduvek sam žalio što nisam rođen 29. februara pa da s ponosom u 60. godini kažem da imam 15.
Spremam ispit, a gomila dece ispred moje kuće igra između dve vatre... Moja koncentracija se svela samo na to da fokusiram klinca koji će sledeći ispasti!
Sedim ti ja tako pre neki dan sam u stanu, cirkam pivo, i u neko doba mi se skupi vazduh da podrignem, i, jelte, kako sam bio sam, razvalim onako bratski jedno 5-6 sekundi. Nakon toga, mrtva tišina, i samo čujem ženski glas iz nekog od susednih stanova: SVIINJOO! U OBOR!
Htedoh da izađem ispred da se izvinim ženi na pretrpljenoj traumi, ali nisam bio siguran u kojem je stanu bila.
Ima nas četvero u kući i imamo 5 televizora, ali se svejedno svađamo što ćemo gledati.
Imam 52 godine, i za vrijeme rata, u jednoj akciji, mog najboljeg prijatelja je zakačio geler. Poginuo je na dan kad mu je rođen sin, kojeg ni ja nisam vidio 20 godina, znam mu samo ime. Danas mi neko dođe u kancelariju, ja se okrenem, kad stoji momak isti moj drug! Meni odmah krenu suze, a on kad se predstavio, samo je potvrdio ko je. Na kraju sam mu pričao o ocu, obojica smo plakali sat vremena, i sad mislim da imam i četvrto dijete!
Kao najstarije dete u porodici, imao sam čast da biram dal hoću da mi se prepiše stan ili kuća. Ja odma iz stopa sam rekao da hoću auto .