Danas je pored mene prošao čovek sa osmehom od uva do uva. Iskreno sam mu pozavideo.
U 6 ujutru krećem na posao i ponesem kesu đubreta da bacim u kontenjer, ali sam odlutao u mislima i odneo ga na posao i tek tamo ga bacio. Ponekad mi je baš teško da se konektujem sa mozgom tako rano.
Rodjen sam Holandiju a roditelji Srbiju. Ja sam od rodjenje stranac. Gde god odem gledaju me kao stranac. I nekad se osecam bedno zbog toga..
Na kraju svađe i raskida, muški sam se spakovao i napustio zajednički stan. Po zatvaranju vrata plakao sam najstrašnije u životu.
Ponekad mislim da su me roditelji napravili samo da bi imao ko da im ide u prodavnicu.
Kad god mi se nešto ne svidi na tezgi ,kažem prodavcu: "Pogledaćemo još malo, pa ćemo se vratiti''.
Uvek pre spavanja zategnem lepo krevet i polako se uvučem da slučajno ne rasturim to, a onda ujutru kad se probudim ko bomba da je pala kako mi izgleda krevet.
Kad sam bila mala pokušavala sam da prođem kroz zid, kad su me pitali što udaram u zid, ja sam im rekla: "Kad može Kasper mogu i ja!"
Sinoć sam vidjela tatu kako plače, samo se okrenuo obrisao suze. Mislila sam da on nikada neće zaplakati i da je najjači čovjek. A on se okrenuo i rekao ''Samo hoću da paziš na sebe i da ne odeš od mene..'' Inače sam godinu u vezi i mislim da je plakao jer misli da ću se uskoro udati. Tata volim te.
Kada smo dečko i ja danas našli njegovu trepavicu, duvali u prste i zamišljali želje, gledala sam ga u oči i tačno znala da isto zamišljamo, i isto želimo. Još jednom sam shvatila zašto ga volim!