Mislim da imam disleksiju, i kad sam sam htela na netu da proverim simptome ukucala sam Diskeksija. Mislim da je to dovoljno.
Curi dok spava volim na uvo da zapevam pesmu od Kemala Malovčića- bez mene si mrtva žena, jer ako je budna s'tom pesmu završio bih u urgentnom centru.
Posle dve godine mirovanja, bez ikakve aktivnosti, ponovo sam se vratio na treniranje košarke. Kolena su izlečena, a ja nikada srećniji. Ne bavim se profesionalno time, ali to nema nikakve veze, ljubav prema sportu je nešto što nikada ne prestaje !
Mrzim kad nekoga nazovem i taj neko u pola razgovora kaže: "Aj, aj da ne trošiš."
Ovog leta sam se udala i često se pitam da li neki muškarac potajno tuguje za mnom uz pesmu "Udata je ona majko".
Upravo sam, na pravu fotografiju sa svadbe na kojoj sam juče bio, pokušao da kliknem dvaput prstom, da zumiram.
Kada se dopisujemo navečer i kada legnem spavati, uvijek nesvjesno nastavim razgovor u glavi i tako zaspim...
Raduju me neke tako ''beznačajne stvari''. Ako moram negdje rano da idem i onda sjednem i popijem kafu oko 7h u bašti nekog kafića, a ljudi se tek spremaju za početak dana. Raduje me kad putujem avionom i stjuardesa mi donese hranu, ćebence...osjecam se tako srećno i ušuškano, i ako to nije baš neki razlog. Radujem se svom rođendanu, uopšte mi nije važno što nisam više mala. Radujem se Badnjoj večeri i Božiću, pravljenju kolača i dekorisanju kuće. Radujem se gostima i odlasku u goste. Radujem se kada mogu da ljudima koje volim pripremim iznenađenje. Radujem se kad uveče pred spavanje sa mužem gledam seriju. Raduju me sitnice i u njima vidim smisao života. :)