U osnovnoj školi smo jednom na času radili vežbu da napišeš nešto o sebi. Profesorka me je prozvala. Sve je bilo u redu dok nisam stigla do dela sex (pol), tada nisam znala šta to znači pa sam odgovorila 'No'. Ceo razred se smejao, čak i profesorka..
Javila mi se kasirka u prodavnici. A nije bila na kasi. Ulepšala mi je dan. :D Pozvao bih je na piće, samo da nema prsten na ruci... za koji nisam ni siguran da bilo šta znači. :/
Kada rešavam ukrštene reči prvo popunjavam hemijske elemente i slova azbuke. A ne počinjem ako ne znam ko je na slici.
Vratio sam se iz grada oko 6 ujutru pijan naravno, ono svanulo, ćale budan, ja ulazim u kuću zagrlim ga, poljubim i kažem mu ''ćalac, baš je lepo jutro'' a on me gleda i drekne ''Što barem nisi kupio hleb je*em ti sve!''
Miris parfema koje više ne koristim me podsete na određene periode u životu.
Juče sam raskinuo sa devojkom i nisam u bedaku, zamislite, čak šta više osećam se kao da mi je svejedno. Ali imam neopisivu želju, da odem na neku livadu, negde što dalje od grada i da se proderem. Najglasnije, onako životinjski...
Oduvek sam bila mirna i povučena i to mi nije donelo ništa lepo u životu, samo ismejavanja drugih. Najviše bih volela da se promenim, ali ne ide.
Jedan od najljepših osjećaja mi je kad me gledaju djevojke iz skupih/brzih auta dok su sa momcima. Tada imam osjećaj da novac ne kupuje sreću.
Ako želim da mi se nešto ne dogodi zamislim da će mi se to nešto dogoditi i to se ne dogodi .
Kada god mi je prazna baterija na telefonu, a on samo što se ne ugasi i pišti onako, kada ga stavim na punjenje osećam se kao da sam nekom spasila život. Pacijentu više nije ugrožen život.