Imam 15 godina i juce su me isterali iz Tempa jer sam se vozala na korpi.
Volim svoju devojku više od života, ali nemam hrabrosti da je pitam da živimo zajedno... a želim to...
Nekad uhvatim svoju četvorogodišnju ćerku kako gleda u mene po 3-4 minute i ja je pitam što me gleda, a ona uvijek kaže : Zato što si lijepa ili Zato što te volim. Ma najljepši osjećaj kad to čujem.
Dok sam išla u školu, mrzela sam da budem redar i brišem tablu...znala sam da dok ja brišem tablu svi gledaju u moju zadnjicu...-.-
Na kraju svađe i raskida, muški sam se spakovao i napustio zajednički stan. Po zatvaranju vrata plakao sam najstrašnije u životu.
Kad god se vraćam iz grada taksijem, taksisti kažem da mi stane kod kuće pre moje, jer ne želim da roditelji vide da bukvalno bacam pare na to.
Iako imam 23 godine i dalje obožavam klizanje u priglavkama po parketu!
Najviše mrzim kada mi mama kaže: "Nevena, najbrža si, aj skokni do prodavnice da kupiš hleb!"
Kada sam bila mala, za vrijeme jednog kupanja u kadi, stavila sam glavu u vodu i otvarala i zatvarala usta kao riba. Bila sam presretna jer sam bila uvjerena da mogu disati pod vodom. Još uvijek se sramim kada se sjetim koliko mi je vremena trebalo da shvatim da je to zato što mi je nos ostao iznad vode.
Kad sam išla u osnovnu na kontrolnom iz srpskog bilo je pitanje ko je napisao priču "Svitac traži prijatelja". Ja se zbunila skroz, sećam se da je neko kinesko ime (u pitanju je Su Ju Đin), ali nema šanse da se setim... Jedino kinesko što mi je padalo na pamet je reka u Kini Jangcekjang (tata me učio geografiju od malena) i ja napišem to. A učiteljica stavi tačno.