Moj tata je krenuo na put i pre toga dosao u grad gde studiram da se pozdravi samnom.Na stanici smo se pozdravili, i svako krenuo svojim putem, ja sam se okrenula da ga vidim i prošla mi je misao kroz glavu "pa ja ga zadnji put vidim". Posle nekoliko dana je umro, i ja sad osecam veliku krivicu i žao mi je što mu nikad nisam rekla da ga volim.
Rekla sam liku na sred ulice da se ložim na njega. Mislio je da se šalim.
Kad moj muž samo posumnja da nešto nije u redu s autom, u stanju je isti dan otići majstoru, tražiti dijelove, postavljati dijagnoze zajedno s drugarima, a kad sam mu nedavno predložila da ode ljekaru jer je imao problem sa zdravljem, izbečio se na mene, to mu je gubljenje vremena.
Više volim da čitam knjige, jer u mojoj glavi sve izgleda 100 puta bolje nego na filmu.
Kad se komšije svađaju moram da stanem kraj prozora i oslušnem. :D
Mrzim kad pitam nekoga šta se desilo u vezi nekoga, nečega i onda taj neko kaže: 'Duga priča', a kasnije mi to kaže u jednoj rečenici.
Bila sam peti osnovne kada sam se smuvala sa svojim prvim dečkom. Dugo smo šetali i kad je došao trenutak da me poljubi bila sam užasno nervozna, jer se ranije nikad nisam ljubila. Nakon što me je poljubio (sa sve jezikom naravno) okrenula sam se na drugu stranu i PLJUNULA. Tada me je bilo užasno sramota, danas se često sa društvom smejem tome.
Menjam često profilnu sliku na whats app-u, (iako ga uopšte ne koristim) u nadi da moj bivši ima mene u imeniku i da može da vidi sve te slike.
Prošle nedelje pripremali smo neko porodično slavlje. Haljina koju sam planirala da obučem, bila je tek oprana i sva mokra. Od nervoze sam se rasplakala. U tom trenutku, moja trogodišja sestra je otkopčala svoju haljinicu, svukla je i uz preslatki osmeh mi rekla: "Evo seko, obuci moju."
Uvijek se pitam da li postoji na svijetu neka osoba koja je fizički ista kao ja.