Kad god muž kupi kutiju cigareta, uvijek mu izvučem jednu,dvije u toku dana (ni sam ne primjeti koliko puši). A onda,kada mu nekada navečer nestane cigareta, izvadim tu jednu, dvije i obradujem ga! Nekada ne razumijem pušače.
Na prvim časovima fizike u osnovnoj sam mislila da je brzina svetlosti brzina paljenja sijalice pritiskom na prekidač.
Kada idem na odmor uvek ponesem tonu stvari, a ne obučem ni četvrtinu.
Izgubila sam oca prije 7 godina i naprosto me ispunjava osjećaj kada ljudi kažu da sam ista kao on.
Uvijek kada idem u prodavnicu da poslušam majku, babu... obično kupim meni krem bananicu (da im naplatim putarinu).
Kao klinac sam sa društvom iz zaje*ancije prizivao duhove... Jedno veče su se zbog čudnih zvukova i mirisa utripovali da su nešto uspeli... Još im nisam rekao da sam taj dam ručao pasulj...
Voleo bih da imam jedno 100.000 dinara, i da sve potrošim u knjižari! I opet bi ostalo knjiga za koje ne bih imao para...
Volela bih da mogu biti muško bar jedan dan, da vidim kako oni to nas vole.
Pre neki dan odlučim da odem do crkve da zapalim dedi sveću, i povedem sa sobom svog malog sestrića. Kada sam ga dovela do mesta gde se pale sveće, počeo je da peva: "Danas nam je divan dan, divan dan.." Inače, ima 2 godine, i plakala sam od sreće kada sam to čula. U tim situacijama, zafali da vas neko nasmeje.
Nikad mi neće biti jasno zašto se očekuje da student koji položi neki težak ispit časti umjesto da njega časte. Dovoljno je uložio truda i vremena da spremi taj ispit, a još treba da uloži i novac u druge umjesto da bude nagrađen.