Sa deckom sam, cisto da "imam decka" a ne zato sto mi se svidja ili sto sam zaljubljena.
Kad krenem na vazan ispit,prosipam vodu sama za sobom...
Mrzim kad jedem nešto iz zdjelice dok nesto čitam ili dok sam na računaru, pa odjednom posegnem za zdjelicom, a ona prazna..
Kad se od rodbine iz inostranstva vratim kući shvatim šta sve nemam,a kad se vratim kući sa sela skontam šta sve imam. I tako u krug.
Pokazao sam mami sliku svoje devojke. Pitala me je 'Šta će ona tako lepa sa tobom?'. Mnogo sam se smorio..
Stvari mi stoje na podu jer odatle nemaju gde da padnu ili da se zagube.
Bez blama pojedem poslenji čips, keks, parče lubenice iz činije.
Uvek ću se kajati što nisam bila sa mojim tadašnjim najboljim drugom, iako sam znala da me obožava, volela sam osećaj kad smo zajedno...podelili smo toliko lepih momenata, bio je moja srodna duša. A ja sam tada patila i jurila za kretenima...
Pobjegne čitav razred sa časa iz matematike,najstrožiji profesor u školi,i ja da se napravim faca,ne pobjegnem,ostanem na času.Dođe profesor na čas i da meni neopravdan čas jer nisam pobjegao kao i svi ostali.