Moja devojka toliko vrišti tokom seksa da sam razmišljao da kupim čepiće za uši. Majke mi...
Danas sam i zvanično završio srednju školu. Okupili smo se u nekadašnjoj učionici i čekali razrednog da nam podeli to što ima. To je verovatno poslednji put da smo svi zajedno na jednom mestu.
Kad mi je razredni predao diplomu i čestitao, okrenuo sam se i pogledao svoje odeljenje, ljude sa kojima sam provodio više vremena nego sa porodicom, ljude koje po poslednji put vidim na okupu... Smejali su se, galamili, kao da je prvi, a ne poslednji dan. Nisam se pozdravio ni sa kim od njih, nisam jer nisam hteo da bude suza, nisam jer sam hteo da to bude slika koju ću zauvek pamtiti. Samo sam se okrenuo i otišao.
Pozvao sam jednu devojku na kafu.Bio sam u škripcu sa parama tako da sam ponio taman onoliko koliko bi bilo dovoljno da ona naruči sok neki,a ja kaficu. Kada je konobar došao ona je rekla RED BULL VODKA i mene je znoj oblio..
Kad sam bila mala moj stariji brat me nagovorio da skočim u đubre. Mama nikad nije mogla da ukloni smrad iz mojih sandalica.
Kad smo kao mali igrali ''Ko će da se igra šarenih jaja'', najveća fora mi je bila da budem zlatno ili srebrno jaje. :)
Mrzim kad zazvoni za kraj časa, a profesor kaže ''Stanite da zapišemo još nešto.''
Moj brat je bio sa devojkom dve godine samo zato što nije bilo bolje prilike. Kada mi je to rekao pao je u mojim očima. Ta devojka je izgubila dve godine života ni za šta!
Pre par dana sam ispred pošte u Jerkoviću popričao sa dedom koji tu prodaje korišćene stvari, kao oni ispred buvljaka. Pitao sam ga je l' hoće da mu kupim vodu ili nešto, na kraju je pristao da popijemo po pivo. I rekao mi je
- A šta drugo da radim? Da se izležavam kod kuće na dvosedu, da se prepustim svemu, da odustanem? Ne mogu. Ne bih sebe mogao da pogledam u ogledalo. Ne bih se ja sada menjao za tvoje godine sine, koliko god mi bilo teško. Nema života u vašim očima. Nema želje, nema borbe, nema ničega. Odustali ste, jer ste svi ubeđeni da nikada niste ni imali šanse da nešto uradite. I većina vas je u pravu, nikad niste imali šanse. Ali niste ih imali samo zato što niste pokušali da ih stvorite.
I vraćajući se kući gledao sam u baštu lokalnog kafića. Puna. Drže se male šolje espresa sa dva prstića, priča se o nečemu. Prazne glave slušaju prazne priče. Bez šanse za razumevanjem.Samo su tu da popune jedan drugom vreme, koje je danas najveće bogatsvo.