Ako mi se u pozadini ne čuje tv dok radim nešto, momentalno pomislim da je u kući ubica.
Kad mi je dosadno gledam ljude kroz viljušku i zamišljam da su u zatvoru!
Nikada neću zaboraviti kada me je nepoznati dečko zaprosio na stanici autobusa.
Idem u prodavnicu preko dana kada je najtoplije, samo zato što nemam klimu u kući.
Imam 18 godina, nikad se nisam napio niti ću. Ne pijem. Razlog zašto ne pijem jeste da mi je otac koji je alkoholičar uništio veći deo mladosti, a pogotovo ceo život mojoj majci. Ne pijem iz inata i brige da ne postanem loš otac. Ponosan sam na sebe!
Idem u Medicinsku školu i imam nekada praksu na neuropsihijatriji.Posle prakse,ceo dan posmatram sve ljude kao da su psihički bolesnici,ne znam zašto...
Brat položio ispit, koji mu je bio uslov za treću godinu. Pravi slavlje k'o da je doktorsku disertaciju odbranio.
Kad ne mogu da sredim život, ja sredim sobu i nekako mi bude lakše.
Kad vidim klince kako čekaju na pešačkom, da li sami ili sa roditeljima, uvek ispoštujem semafor i striktno na zeleno krećem da prelazim ulicu, da dete ne nauči pogrešno. A kad nema dece na vidiku, pretrčavam, ne mož' mi ni komunalna ni šoferi ništa.
Ponekad mi se desi tokom vožnje automobila, da se uopšte ne sećam nekog dela puta. I onda sebi lupim par šamara, čisto da dođem sebi.