Nikada neću prežaliti što nisam popunio ceo Pokemon album za koji mi je trebala samo jedna sličica da ga ceo popunim. I nakon 9 godina ja još čuvam taj album. :)
S obzirom da je tropski vruće, žao mi je papagaja pa ga pofajtam malo vodom preko dana. Malo pogubljena sam pofajtala i ribice u akvarijumu, ubeđena da ću ih tako osvežiti.
Kad odem kod doktora i sedim u čekaonici, posmatram zaposlene u Domu zdravlja i razmišljam da li se muvaju i spavaju s kolegama kao u Uvodu u anatomiju.
Čitajući ispovesti shvatio sam koliko sam, u stvari emotivan.
Živim oduvek u prizemlju, i kada odem u neki stan ne smem sa terase da pogledam dole. Odmah mi se zavrti u glavi i mislim da ću da padnem.
Kao mali dok smo se igrali žmurke sakrivao sam se u kontenjer, pun kontenjer...
Moji roditelji imaju godišnjicu braka na datum kada se Tito rodio, najjače mi je bilo kad je mlađi brat od 8 godina doneo njegovu sliku, napisao na njoj: 'Mama, tata srećna vam godišnjica' i dao im, oplakali smo.
Iz dana u dan, godine u godinu, bilo posle kraćeg ili dužeg vremena, ispistavi se da je mama bila u pravu. Bilo da su u pitanju velike stvari, ili da treba da ponesem džemper. Hoću li ikada shvatiti da je nekako uvek u pravu i početi da je slušam?
Moja majka, nas je od malena učila da kada se jede ne prča se. Uvek je mrzela kada za stolom pričamo, čitamo novine, ili nešto slično i zato je uvek ponavljala reči svoje babe tipa: "Moja baba je uvek pričala da kad čitaš za stolom biće ti lud muž.". I tako se jednom prilikom kad smo kucali poruke za stolom napravila važnom i izjavila: " Moja baba je uvek pričala da kad kucaš na mobilnom poruke za stolom razvešćeš se." Za stolom muk i tata dodaje: "Tvoja baba ladno bila Vanga, da nije predvidela i laptop?".
Smatram da je kruh milion puta bolji kada se otkine rukom, a ne izreže!