Na aerodromu u Parizu sam uhapsena i naplacena mi je kazna jer sam nosila fejk Luj Viton torbu.
Jedem se od nerviranja kad pomislim da mi dečko flertuje s drugim devojkama.
Kad sam bila mala, a bilo mi vruće, zaljevala sam se vodom :D I kad me keva pita šta to radiš? ja joj kažem da sam cvijeće! :D
Kad sam bio klinac i u fazi psovanja prvoj komšinici, koja je jednom prilikom brala šljive, pa nije smela da siđe sa drveta, rekao sam: "Šta si se popela na šljivu je*em te plašljivu". Svi prisutni su prsli od smeha, a taj događaj se i dan danas prepričava...
Kad sam završavala 6 razred osnovne, iz svjedođbe sam izbrisala ocjenu 3 i napisala 4 samo kako bi otišla s tetkom na more. Da je ostala trica, mora nikad vidjela ne bi....
Ja sam bio onaj jedan što ne bježi sa časa kad svi bježe.
Živim sa rođenim bratom u Beogradu, studenti smo, i jako mi je žao što nemamo neki bratsko-sestrinski odnos, stalno se svađamo, prebacujemo jedan drugome, itd... Pošto se ja stalno šunjam kroz stan, uvek sam tiha, jer vodim računa da ga ne probudim, da mu ne smetam dok odmara, uči...danas dok sam se šunjala do WC-a, on je iz kreveta izgovorio reč "Šunjalice", tad mi je toliko lepo bilo kad mi je to rekao, bukvalno mi je ulepšao dan. Ja sam inače čovek kome izgovorene sitnice, lepe reči, previše znače.
Kad' god vidim poznato lice ali se ne sjećam imena, a ta osoba me pozdravi, samo klimnem glavom, kao da se poznajemo...
Najviše mrzim kad me neko pita:"E jel ti to prava tetovaža?" Jok bre, furam onu iz žvake!
Moja mama je saznala da nosi mene 1. aprila 1991 god. Kada je to rekla tati, on se samo nasmejao, jer je mislio da je to prvoaprilska šala... Pola sata joj je trebalo da ga ubedi da će stvarno postati otac. I dan danas me zove Aprilili.