u 90% slučajeva glumim oduševljenost kada mi neko pokazuje ono što je kupio/la. Problem je što znam da to mnogi i meni rade, pa svaki put pokušavam da budem što ubjedljivija u glumi, da sama sebe zavaram da mi se zaista to sviđa :D
Jedva se nekako dogegam do grada ,dođem do trafike da kupim dopunu za telefon i ladno mi radnica reče:"Momak, pauza" i zatvori prozor!
Mislim, razumijem da je težak prelazak sa komunizma na kapitalizam ali gospođo što baš JA.!
Razvela sam se ja,razveo se on.Svaki put me grize savest kada ode da se vidi sa decom i pomišljam kako ce njegova ćerka za 10-15 god. napisati knjigu "Žena koja nam je uništila zivot".
Tajno štrcam parfem na jastuk svog dečka da ostane moj miris i kad napustim stan.
Jednom je moj deda uzeo moj telefon (tada nov, na touch) da se igra, i pritiska u prazno, i slučajno pozvao mog bivšeg i kad se na ekranu pojavilo ime, on viče: Zove te neki Veljko, i vrati telefon kao da ga nije dirao, a ja vidim upaljen poziv, i kažem: ćao Veljko, što me zoveš? A on: ti si mene zvala... a ja se pravdam: jaooo to je moj deda slučajno pritisnuo, izviniiii - Nema veze, ćao... ma sigurno mi je poverovao... blam!
Danas sam definitivno skontala da kada se smijem sa mnom su svi, a kada plačem da sam sama!
Raskinula sam 3-godišnju vezu. Mnogo smo se voleli ali se nismo razumeli, strast, ljubomora, svadje, seks, ljubav imala sam sve to i ništa. Mislila sam da će mi se srce slomiti kad to učinim, međutim osećam se oslobođenom.
Pre par godina živela sam u stanu sa dve cimerke, jednom zgodnom i ufuranom, koja je non stop maltretirala drugu, neuglednu, devojku sa sela koja je tek bila upisala fakultet.. Smejala se svemu što ova radi, načinu na koji priča, načinu na koji razmišlja. Bilo mi je žao male, ali je nisam nešto Bog zna branila.. Otišla sam kući na desetak dana, one su ostale same.. Kad sam se vratila, mala se već bila spakovala i otišla kući, odustala je od fakulteta, razočarala roditelje koji su je jedva od svoje sirotinje poslali da studira.. I dan danas me grize savest što je nisam odbranila, što sam pustila da pored mene dete bude maltretirano i ubijano u pojam svakodnevno..
Devojku viđam jednom u nedelju dana iako živi 10km od mene i to samo ako je ja pitam da dođem kod nje. Ona nema šanse da se seti. Dođe mi da odem na pusto ostrvo i jedem banane ceo život jer se osećam kao majmun...