Jučer sam 3 i po sata gledao tenis u kladionici zbog ženske koja radi tamo. Ukočio sam se, ali je vrijedilo.
Radim cijeli dan na štandu sa igračkama i ostalim glupostima, i dok mi šef i svi idu na živce, ništa se ne može usporediti sa osmijehom djece kad se skupe oko jednih malih igračkica koje plešu i pjevaju i razvuku osmijeh od uha do uha :)
Kad to vidim nije mi uopće teško raditi.
Miris parfema koje više ne koristim me podsete na određene periode u životu.
Zvao sam vatrogasce da ih pitam "Ima li posla?" Prekinuli su vezu.
Bila sam mala... Sećam se padala je jaka kiša, nevreme, stajala sam pored prozora i čujem mamu kako kaže "sada ce početi da pada grad..." A ja onako uplašena, gledam i čekam kada će zgrade početi da se ruše...
Kad sam bila mala mislila sam da je toaletna voda ona iz wc šolje i uvek mi je bilo čudno zašto to ljudi prskaju na sebe.
Nema boljeg osećaja nego kad rukom prođem preko sveže izdepiliranih nogu.
Kad sam bila mala, uvek kada bi majka usisavala kuću, ja bih sela na usisivač, i pravila se da ga vozim.