Ništa me ne čini srećnijom nego kad mi se deca moje braće i sestara obrate sa "tetka, ti si kralj". Kakva privilegija!
Kad sam bio mali najviše sam mrzeo kad na mom rođendanu ostala deca duvaju svećice :/
Nekad imam trip da dečko može da mi čita misli, pa često i kad me nervira mislim sve najbolje dok sam s njim.
Vrtim se u stolici na poslu (onoj sa točkićima) i toliko mi se zavrtelo u glavi da nisam mogao da odem do pulta kad je ušla mušterija...
Noćas sam u povratku iz prodavnice naišla na besni automobil, tako parkiran da se ne zna da li više smeta pešacima ili ljudima koji manevrišu da ga zaobiđu kolima, nonšalantno sam otvorila jogurt i prosula mu čitav litar po šoferci.
Dok sam bila mala uvijek bih, kada pomislim na nešto što mi se desilo, a čega me je stid, crtala male iksiće po čelu da to zaboravim...
U autobusu uvek izlazim na prva vrata zato što sam tako bliža kući za celu dužinu autobusa.
Mrzim kada pozajmim nekom nešto, pa onda moram da ih molim da mi vrate!
Knjige iz kuće uglavnom koristim kao tegove, koje stavim u ruksak da mi je teže raditi sklekove.
Kupila sam sama sebi sat i zamolila prodavačicu da mi ga zapakuje. Kada sam izašla, sva sretna sam otpakovala.