Kako mrzim kad me ljudi posade da vidim njihove slike sa letovanja/zimovanja i onda me izbombarduju sa trilion slika.
Mnogo sam tužan jer moji roditelji ne prihvataju moju devojku pošto je razvedena i ima sina iz prvog braka. Često kada sedim sa njima hoću da im pričam o njoj kako nam je lepo i kako se slažemo, ali ne mogu jer imam osećaj da ih to ne zanima. Verovatno se nadaju da ću je ostaviti, ali nisu ni svesni da je ona žena mog zivota.
Nisam prošla na prijemnom, čak sam ga veoma loše uradila i nikad nisam pomišljala da zbog toga mogu biti ovoliko razočarana u sebe.
Većina ljudi i pre nego što me upozna stvara pogrešnu sliku o meni.
Uvek kada jedem sladoled u kutiji, obavezno ostavim jedan maleni deo koji stane u supenu kašiku, da bih rekla sebi da nisam sve pojela.
Po prvi put u životu mi se dogodilo da jedna devojka od mene želi samo ''kombinaciju''a ja ne, već ozbiljnu vezu.... :\
Koliko puta sam hteo da devojkama koje sretnem dok šetam gradom kažem da su predivne, ali nisam jer bi me verovatno gledale kao da nisam normalan.
Kad sam bio mali zamišljao sam da letim u svemir. Ređao sam kockice po krevetu i zamišljao da su dugmići od svemirskog broda, a na jastuk sam stavljao majicu sa slikom svemira kao staklo ispred mene. Ponekad bih se tako i po ceo dan igrao.