Prošle godine sam sa drugaricom stopirala do mora. To je bila najveća avantura u mom životu.
Stalno se zezam i šalim. Posle, kada pokušam nešto ozbiljno da kažem, niko me ne uzima za ozbiljno, svi smatraju da se zezam. Težak je život nas dvorskih luda ...
Kad idem na pijacu i vučem kolica, obavezno zamišljam da sam ustvari stjuardesa avio kompanije.
Nisam se brijao dve nedelje, sada kad odem na fudbal tripujem da sam Pirlo. Čak sam se i umudrio i retko pričam.
Moja devojka i ja imamo potpuno drugačiji pogled na život. Oboje smo na pragu 30-ih godina, i dok ona stalno izlazi, zeza se, pije, jer kako kaže: "hoće da proživi život dok je mlada", ja već nekoliko godina radim po ceo dan i štedim, jer želim da stvorim nešto u životu i sutra porodici omogućim pristojan život.
Imam 24 godine, muško sam i još uvek kad merim brašno za vanilice na vagi, pritiskam tas gore-dole, imitiram zvukove motora ustima i zamišljam da kazaljka pokazuje obrtomer nekog besnog auta.
Sa curom sam u vezi već 3 mjeseca, ona ima nadimak za mene, al ja nemam za nju. Kada me je pitala da joj dam nadimak, rekao sam joj da ću smisliti neki dobar. Uveče sam tražio na google-u kako da joj dam nadimak. Izem ti moju kreativnost.
Pišem dnevnik i tripujem ću jednog dana svojoj deci čitati kako sam upoznala njihovog tatu i kako sam se osećala na početku veze sa njim. Imam 23 godine i očigledno moram da prestanem da gledam How I met your mother.
Kada hoću da se zakunem u majku, a lažem, brzo izgovorim "Najke mi", i uglavnom niko ne primeti.
Nešto poslije rata, u osnovnoj školi nakon ljetnih praznika nastavnica je ispitivala gdje smo proveli ljeto. Pošto jedina nisam nigdje išla, izmislila sam da sam posjetila New York i dočarala sam moje putovanje informacijana zasnovanim na iščitanim enciklopedijama, knjigama, novinama, jer interneta još uvijek nismo imali! I danas osjećam grižnju savjesti zbog te male dječije laži, ali sam se tad osjećala važnom! :)