Redovno imitiram dečiji glas kad me zovu ovi da mi reklamiraju nešto, kao nisu mi tu roditelji i ne znam kad se vraćaju.
Kad krenem da se kupam sa šminkom i razmaže se sve, gledam se u ogledalo i pravim se da snimam spot.
Da mi nije sina starog godinu dana ostavio bih svoju ženu iste sekunde bez razmišljanja. Dok nam se nije rodio sin bila je najbolja žena na svetu. Otkako smo dobili dete postala je nervozna non stop, nema ni malo strpljenja za njega i njegove potrebe, stalno se nešto dere. Za moje potrebe i da ne govorim, stalno joj nešto smeta, a kad pokušam razgovarati sa njom ona samo kaže da je sve ok i da je to samo faza kroz koju prolazi. Trudim se iz petnih žila da joj u svemu budem podrška da joj maksimalno olakšam sve oko deteta jer je to i moje dete, pomažem u kućnim poslovima, svi govore kako sam brižan otac i dobar muž ali to kao da njoj ništa ne znači. Ne znam koliko ću još izdržati ali zaista ne bih želio da moj sin odrasta uz razvedene roditelje i samo zbog njega sam tu pored nje i trudim se i dalje uz nadu da će se vratiti u osobu kakva je bila pre nego što je postala majka...
Za prvu lektiru u školi, trebali smo da prepričamo jednu priču iz knjige i zapišemo u svesku! Ja sam prepričala "Bilješke o piscu", jer je to bilo najkraće!
Sinoć mi je mali imao temperaturu. Plakao je i probudio i starijeg brata. Cijelu noć nisam spavala, za razliku od muža koji je glasno hrkao u spavaćoj sobi i uopšte se nije obazirao na to što se sama borim sa dvoje male djece. Ujutro je otišao negdje nije se ni javio gdje će, čak ni marku za hljeb nije ostavio. Da je bar nazvao da upita kako je dijete ali nije se udostojio, kamoli treba li meni išta... Naveče je došao, muzika je grmila iz auta, sa skupocjenim telefonom i osmjehom od uva do uva...naravno, para za telefon, cigare i kafanu uvijek mora biti... Ujutro je opet negdje otišao, ništa nije rekao. Hvala Bogu, mališa je bolje. Skupila sam nešto para pa ću ih sad koji dan odvesti u igraonicu i na kolače. Dobra su to djeca. Nisu oni krivi što sam se ja udala za idiota. Sad samo mogu da molim Boga da nađem posao...
Ide mi na živce kad se vozim biciklom pa naiđem na rupe i rascjepe na cesti, pa mi sise skaču gore-dole. I neugodno mi bude ako prolazi neki muškarac i to skuži.
Pregledam sinoć stare slike i nađem neku od prije 3, 4 godine gdje smo drugar i ja sa nekom curom i ni jedan se ne može sjetiti ko je ona, a lice se dosta jasno vidi..
Umišljam sebi da znam da sviram gitaru, tako uvijek u klubu pravim potez spuštanja na koljeno i sviranja imaginarne gitare.
Volim da dođem na posao pre svih. Skuvam kafu, uživam u tišini i polako se spremam za haos koji me čeka tog dana.