Imam zelju da odem na neki veliki teniski turnir i da za vreme nekog meca dok je tisina pred servis razderem se SLADJANAAAAAA :-)
Trauma iz mog detinjstva je sastav iz srpskog "Proleće u mom kraju" .
Ukrala sam babi slatko od jagoda jer nije htela da mi da.
Mrzim kad sam u društvu, a neko stalo kuca poruke na mobilnom...
Znam jednu devojku koja je baš ružna i kad god mi opadne samopouzdanje odem joj na profil i gledam slike. Pomaže.
Nikad nisam osetila nikakav miris, ništa... Ne znam ni kako hrana miriše, parfemi, ne osećam kad nešto smrdi, gori, baš ništa.
Mrzim kad krene da me muva neka ružna devojka i onda ne znam kako da je odbijem, a da budem fin i da je ne povredim...
Ceo jučerašnji dan mi je bio nedaj Bože nikom. Padnem ispit za uslov, posvađam se sa devojkom, ćale me isprozivao jer sam ogrebao malo desni blatobran na autu i jos neke sitnice. I idem ja tako juče kao slepac najveći, sam bih sebe zadavio, slušalice u ušima, pokušavam da iskuliram, stižem na raskrsnicu i ne gledam levo desno vec krećem da zakoračim na pešački i u tom trenutku neko me hvata za rukav. Ja stao vraćam se korak nazad, vidim klinac 8-9 godina, vraća se iz škole, onaj ranac teži od njega. Izvadim ja slušalicu iz uveta a on mi kaže '' bato, nemoj na crveno da prelaziš mogu kola da te udare''. Izvadim iz džepa Mars, poklonim mu i zahvalim mu se. Mali mi je svojom ljubaznošću ulepšao dan koji je bio nikakav i hvala mu na tome.