Kada budem trebala da se porodim, smorim se na pomisao da je kući veselje a ja moram da budem u bolnici...
Bila sam na sastanku (ne volim da koristim izraz ''dejt'') sa jednim dečkom koji mi se, do tada, bas baaš baaaš sviđao...
Otišli smo u šetnju na Adu i tokom šetnje je on konstantno pljuvao... A ja to stvarno mrzim..
. Bila sam iznenađena, a i pošto ga nisam dovoljno poznavala, bilo mi je glupo da mu direktno kažem da mi to smeta pa sam krenula izokola u fazonu: "Ti bas voliš da pljuješ, a vidim možeš i baš daleko da pljuneš?!", na šta mi je on oduševljeno odgovorio: ''Daaa, nije teško, hoćeš da te naučim?''
Malo šta me nervira kao kad moj dečko obuče majicu bez rukava, koju inače zove majica-bijem-ženu.
Na svakoj ekskurziji u osnovnoj školi, svaki vodič je znao moje ime, jer nikada nisam htela da sedim u autobusu. :)
Obožavam što mi tata svira svadbe, krštenja i slično...skoro svaki put ja i brat uletimo na svadbu i najedemo se i napijemo ko stoke :)
Uvek kad nestane struja, svi ukućani sede u jednoj prostoriji i pričaju, kao porodično okupljanje. Ponekad poželim da nemamo struju. :)
Ona lastika što mi se oslika na nogama od čarapa me uvijek svrbi.
Znam malo da pričam danski i kad me neko iznervira ja mu odbrusim nešto na danskom. Oni uvek pomisle kako sam ih opsovala teško,a ja ustvari nadrkanim tonom odvalim neku glupost, tipa 'imam dve zelene jabuke'
Slušao sam je kako govori o budućnosti i shvatio da ja nisam u tim planovima.