Imam verenika, ali eto setim se prve ljubavi s vremena na vreme...pitam se da li i on nekad pomisli na mene i kako mu je...4 godine ga nisam videla...
Nisam nikad zadovoljan sobom, uvek mislim da sam mogao bolje...
Kad vidim kako ljudi danas žive, strah me je godina koje dolaze.
Sviđa mi se devojka koja se sviđa i mom ortaku. Baš sam se zagrejao za nju. Ali ne želim da je muvam zbog ortaka. Vreme prolazi, on ne počinje da je muva, a ja sve više imam želju da joj pošaljem poruku ili odem sa njom na kafu. Ortak ne zna da mi se ona sviđa. Ne znam šta da radim.
Poslije plača se pogledam u ogledalo i kad vidim koliko sam ružna, samo nastavim plakati.
Majkin novi telefon mi je, odmah prvog dana, ispao. Kao objašnjenje za zvuk udara rekla sam da mi je ispao daljinski.
Kad šetam ulicom i neko mi svirne ja se samo izderem I JA TEBI ako me je opsovao i ja njega opsujem, akome je pozdravio i ja njega pozdravljam.
Nikada nisam rekla HVALA mom svekru koji je uradio dosta toga za mene. Zahvalna sam mu do neba... Moj tata koga nikad nisam imala... <3
Zanima me kako bi izgledao Perica iz viceva u stvarnosti.