Obožavam kad moj brat pravi žurku kod kuce.Redovno se napijem i povatam sa njegovim najboljim drugom. A kad me mama pita kako je bilo,ja uvek kažem 'To su tako fini i vaspitani momci!'
Kad god putujem autobusom ili nekim drugim prevoznim sredstvom,imam trip da će jedino moj kofer negdje zalutati ,da će nestati...
kao mala sam se krila u korpi za veš kada bih igrala žmurke sa sestrom. Sad ni noga ne može da mi stane u tu korpu.
Životna želja mi je da bacim lubenicu sa tarase na ulicu ispred zgrade.
Zbog jakog pljuska danas, stala sam kod stare robne. Pored mene je stala mala devojčica, romkinja, jako slatka, u nekakvim dronjcima, koja je u rukama držala kutiju sa picom. Sela je na pločnik, zasukala rukave i krenula da jede. Kraj nje je seo pas lutalica i gledao u njenu picu. Ona je prelomila picu na dva dela, veći dala psu, a manji pojela. Bila sam zapanjena, jer iako nema puno ona i to podeli.
Ponekad me je sramota da kažem odakle sam, pa kažem da sam iz Beograda.
Sramota me je zato što kao student u inostranstvu, koji konobariše vikendom, imam veću platu nego moj tata koji u Srbiji radi ceo život kao inženjer.
Uvek sam želela da me neko zatvori preko noći u Supermarket.
Jučer sam ušao u pekaru. Onako s vrata sam osjetio da me gospođa koja tu radi gleda u oči onako kako inače ne gleda prodavac mušteriju. Za par sekundi oči su joj se napunile suzama. Ja zbunjeno stao i gledam i kaže ona meni da je jako podsjećam na njenog sina koji je daleko od kuće. Inače nisam neki emotivac ali to me duboko dirnulo. Sad više cijenim što sam blizu svoje majke.
Ceo život me je deda učio da procenjujem ljude po pogledu...po očima. Do pre 2-3 godine nisam mogao da razumem to, ali posle nekoliko gadnih iskustava sam polako počeo da ulazim u štos. Naravno, nisam skener, ali mnogo toga se može zaključiti posle kraćeg razgovora sa nepoznatom osobom, posmatrajući oči samo. Od tad mnogo bolje cenim ljude...Deda, hvala ti!