Jednom kad sam bila kod dečka (sad vec bivšeg),tokom seksa sam bila "malo" glasnija. U jednom trenutku pali se svjetlo u hodniku i njegova keva otvara vrata! Naravno nije ušla,to je valjda bilo samo upozorenje :) Zemljo otvori se.
Mnogi neće poverovati u moju ispovest ali nema veze.Pre 10 godina ja, moj otac i moj brat smo imali susret sa jednim natprirodnim bićem.Svoj trojici nam je bilo jasno šta se desilo i nismo širili priču da nas ne bi proglasili ludacima, da ne bi širili paniku i sl.Od tada je prošlo 10 godina i ja sam sasvim odrastao, vodim normalan život, studiram u Beogradu, imam devojku, društvo i mogu reći da sam zadovoljan životom.Problem je u tome što se često osećam otuđenim i samim u svom znanju da ovaj naš pojavni svet u kome živimo nije sve i da isti ovaj svet delimo sa drugim bićima za koje skoro niko ne zna.Nisam uplašen, znam da smo mi ljudi daleko zlonamerniji od tih ''drugih'' ali ne mogu kao i ostali da posmatram i doživljavam stvari oko sebe.Za mene religija, priroda, život, smrt, dan, noć imaju sasvim drugačije značenje i ponekad osećam i sažaljenje za ljude oko mene koji nisu imali priliku da saznaju ono što sam ja.Ne znam možda je tako i bolje.Bilo kako bilo u jedno sam siguran, život je predivna stvar, moramo ga voleti kakav god da je i sasvim sigurno nije besmislen.
Nisam nikad zadovoljan sobom, uvek mislim da sam mogao bolje...
Kad odem kod druga i on mi otvori vrata samo sa peškirom oko pojasa, sve vreme gledam da li će isti da mu spadne.
Kad sam imao 5,6 godina stalno sam strikov televizor pojačavao do daske i isključivao ga da bi se on prepao kad ga upali.
Tata uvek umotava daljinski providnom kesom,da se ne izližu brojevii -.-
Upravo sam konkurisala za stručnu praksu u jednoj banci i upload-ovala sam im fotrografiju trogodišnje mene, dodavši komentar da fizički izgled ne treba da bude presudan za prijem na poziciju Analitičara za xyz. Ne verujem da će me pozvati na razgovor, ali je ovo bilo jače od mene.
Moja prijateljica je posadila lubenicu samo da bi kćerkici dokazala da lubenice ne rastu na drvetu.
Išao ja sa devojkom u Rim, i odseli u hotelu a ispred hotela zastave Evropske Unije... A ona gleda onu zastavu i kaže " Bože koliko ovaj hotel ima zvezdica".... meni bilo žao mene...
Kad sam bio mali, štapice od sladoleda sam zabadao u zemlju misleći da će izrasti drvo sa sladoledima.