Kad sam bila mala odjednom sam prestala da govorim, moji su me vodili kod logopeda i psihologa...a ja sam se, zapravo, zgranula kad sam cula svoj glas na snimku i htela da postedim okolinu svoje frekvencije :)
Svaki put kad se spremam ispit gledam ljubomorno svoju mačku. Sve bih dala da sam na njenom mestu, da nemam obaveze, spavam po ceo dan i pritom me stalno češkaju i hrane. To je život!
Svaki put kad spavam kod dečka, roditeljima kažem da spavam kod neke drugarice, zato što su oni generalno staromodni i ne kapiraju ovo moderno vreme.
Kada smo bili mlađi brat i ja, jedan drugom bi lupali šamare kada bi neko rekao neku ružnu reč. I mogu da se pohvalim da je efikasno. :D
Najveća trauma iz djetinjstva je bila ona kad mi je helijumski balon odletio u nebo.
I dalje sa društvom iz ulice igram žmurke. Najmlađi od nas ima 21.
Preveo Goran Kričković. Tekst interpretirali : Ljubiša Bačić, Nada Blam, Vlastimir Đuza Stojiljković i Nikola Simić. Najlepše sećanje iz detinjstva :)
Radim kao trgovac i ne volim kad mi drugari dođu i žele nešto da kupe...jer mi glupo da im naplatim...
Kad sam na faxu, puna sam nekog elana za učenjem, a čim dođem kući ta ideja me prođe.
Dečko me je ostavio i sutradan se smuvao sa nekom ribom iz naše škole. Ja to nisam znala pa sam je na odmoru najljubaznije pitala da li ima cigaru i upaljač, na šta su me ona i njena drugarica pogledale u fazonu wtf.. Kasnije tog dana sam saznala da su zajedno i shvatila sam da sam sasvim slučajno ispala cool.