Nadam se da nisam jedina koja ne nosi kacigu zbog zaštite, već zato što izgleda kul.
Nikad mi neće biti jasno na osnovu čega ljudi znaju na koga od roditelja liči tek rođeno dete.
Imam 24 godine a ne smem mojima da kažem da imam dečka sa kojim sam 4 godine i za koga planiram da se udam :(
Pamtim to kao da je bilo danas. Krenem ja s posla kući, odem na stanicu, uđem u autobus. Stigao ja kući i vidim nešto mi čudno, stojim ispred ulaza i skontam šta se desilo... Ostavio sam auto na poslu, a došao nazad busom, e brado luda.
Gledam ponekad babu i dedu uveče,nakon 40 godina braka,svako veče pred spavanje se poljube, a baba mu u šali kaže 'Izvadi protezu, da mi se ne udaviš noćas' :)
Tata, mama i ja smo, sve troje, završili Pravni fakultet. Tata i mama su pre 5 godina ostali bez posla, a ja ga nikad nisam ni dobila, otkako sam diplomirala. Živimo u iznajmljenom stanu, otkako smo izbegli iz Sarajeva i sad mama i ja šijemo po porudžbini, a tata radi na građevini i jedva nam bude za kiriju, struju i vodu. Juče sam prodala poslednji komad nakita, koji smo imali, prsten od belog zlata, koji sam dobila za 18-ti, da bismo imali nešto novca. Ali, sinoć, kad smo razmišljali šta nam sve nedostaje i šta nam sve treba, samo smo se izljubili, zagrlili i ostali tako zagrljeni jedno 10 minuta. Shvatili smo da nam ništa ne treba, dok smo zajedno i dok se volimo. Uprkos svemu, kad god izađemo na ulicu, nasmejani smo; kad god nas neko pita kako smo, kažemo ''Dobro!'' i niko ne zna kako teško živimo. Ali, volim ih najviše na svetu, sve bih dala za njih i oni za mene i samo to je važno!
Filolog sam po struci, ali nema šanse da u razgovoru izgovorim “sad ću” ili “sad će”. Uvek to bude “saću / saće”. To je jače od mene.
Moj komšija se pošalio sa svojom taštom tako što je u sred turske serije koju obožava, u kojoj su ranili njenog omiljenog lika zvao na fiksni i rekao: "Ezel ovde. Samo da ti kažem da sam dobro."
Kao mali sam nasao kutiju kondoma u tatinoj jakni, i onda sam plakao pošto sam mislio da su lekovi, i da mi je tata bolestan.