Kad sam bio mali celu sobu i sebe sam prekrio bebi puderom i onda na pitanje ko će to da počisti odgovorio: "pa mama".
Pre neki dan sam dotakao devojku zbog koje ludim već neko vreme...znam, deluje jadno ali to je verovatno najviše što ću imati sa njom.
Za 8. mart sam komšinici odnela poklon i povukla je za uši iz navike...
Kada sam bila mala nikako nisam volela one spratne krevete, kada bih legla gore mislila sam da ću pasti dole,a kada bih legla dole mislila sam da će pasti krevet na mene.
Uvijek kad se vozim autobusom, sa slušalicama u ušima, gledam kroz prozor i mislim o svojoj dragoj.
Oduvek me zanimalo kako je to kada se momci zaljube, da li nestrpljivo čekaju da im se cura javi, šta pomisle kada je vide, podseća li ih neka pesma na nju…
Danas mi je jedan fin dekica u busu rekao da bi lepim devojkama trebalo zabraniti da budu tužne. Kaže da je nekako greota.
Trenram rukomet, pozicija golman. Jednom prilikom na utakmici, kod mog gola pada igrač i za sobom ostavlja mokar trag koji mora da se očisti. Pošto redara nije bilo, ja lepo sednem na parket i ''provozam'' se preko onog mokrog traga da bih očistio parket. Verujte mi, veći aplauz od publike nisam u životu dobio.