Pre par godina sam saznala da sam jako bolesna! Mislila sam da ću umreti, a to mi je bilo nešto najstrašnije u životu zato što mi je dete tada imalo tek 4 godine. Od tada je prošlo 8 godina, pijem redovno lekove i živim normalno. Sem mog muža niko za ovo ne zna i ja se plašim šta će se desiti ako jednog dana neko sazna!
Radim punom parom, obrazujem se, idem na seminare treniram, nemam vremena da dišem i zadovoljan sam i onda sam se zaljubio i sad mi je sve svejedno.
Kada odlučim da jedem breskvu, skinem se gola jer znam da, iako uzmem najveći poslužavnik, uflekaću se.
Mrzim kad pričam drugu svoje probleme, a on me gleda u sise kao hipnotisan. o.O
Poslala sam mu poruku "volim te", a on mi je odgovorio "šta ti je?"...
Više se smijem fazonima koje ja izgovorim, nego onima koje ona.
Mogu da imam koga poželim, sem jednog.
Kad raskine sa ovom malom, biće moj. Kolega, drži se, stižem.
U jednom kafiću kraj faksa obe smene me znaju kao 'veliko točeno'.
Znam da predugo nisam bila kući onda kad ne znam da potrefim toplu vodu na tušu!