Drugi put mi se dešava da budem ostavljena uz objašnjenje da taj neko ne može da mi vrati toliko pažnje i ljubavi koliko ja mogu da pružim.
Kad mi stigne poruka na telefon i iz mrtvih bih se digla samo da je pročitam.
Ulazi ćale u kuću, ostavlja otvorena vrata i keva se dere "zatvaraj vrata, gle uđe mušica, ma bumbar, koji bumbar obad!", i tek će ćale "mlada znaš da obad voli da ubada" i pogleda me i kreće da se smeje, šta da radim, plakao sam od smeha.
U jednom danu sam diplomirala, saznala da će roditelji da mi kupe auto i čovjek mog života me zaprosio. Mislila sam da se tako nešto dešava samo u filmovima.
Kad god neko hoće da me odveze do kuće, ja kažem 'Ma nemoj da trošiš benzin, baci me do stanice', a u sebi molim Boga da me odveze do kuće.
Od svih svojih ukućana jedino još sa svojim mačkama razgovaram.
Pre dve godine deda je ležao u bolnici i ja otišao da mu odnesem supicu i još nešto što mu je baba spremila. i sad dok deda jede supicu, ja pričam sa njegovim lekarom kaže on dekica je dobro, za dva tri dana će da ga pusti kući. i sad ja ga pitam za kuče pošto imamo istu rasu tj dobermane, kako mu je ker pošto sam ga video kod veterinara pre nedelju dana i lekar kaže malo glasnije ma gotov je, jede on ali to je slabo, danas sutra ima da umre. i sve to čuje moj deda i kaže '' drži ovu poluhladnu supu idi kući donesi mi neko mesište, cigare i rakiju, kad već umirem noćas hoću da umrem kao čovek''. Pola sata ja i doktor njemu objašnjavamo da smo pričali o psima ali jok deda ne veruje. Evo Bogu hvala deda živ i zdrav ali i dalje veruje da ga samo Bog spasio da te noći ne umre.
Danas tata kaže mami: "Dušo, imaš malo prašine ovdje kod televizora pa uzmi lopatu i kolica da ovo očistiš".