Kada sam bio mali (oko 4 godine) uzeo sam telefon i lupao neke brojeve,onda kada bi mi se neko javio i pitao: "Ko je?" ,ja bih rekao : "Izvinite molim vas,pogrešili ste broj." i onda bih prekinuo vezu.
Kad sam bila mala moj stariji brat me nagovorio da skočim u đubre. Mama nikad nije mogla da ukloni smrad iz mojih sandalica.
Dok sam studirala, učila sam za trpezarijskim stolom, i uvijek sam stavljala na stolicu preko puta plišanu lutkicu, jer mi je bio trip da učim naglas i kao njoj objašnjavam. I tako četiri godine. Fakultet sam završila u roku.
Kada god naručim ćevape, prebrojim da li je u porciji došlo tačno onoliko koliko sam naručila.
Moji baba i deda se spremaju danas da idu kod nekoh na slavu. I ja se ponudim da ih slikam posto su lepo sređeni. Deda stane kod kola i pita me ,,Jeco,jel ovako šmekerski?'' Čovek inače ima 72 godine.
Uvek se bojim da će mi onaj bodljikavi kesten pasti sa drveta na glavu.
Gledam starijeg brata.. Lepo obučen, sređen, čiste patike, naparfemisao se.. Malo se bacim na razmišljanje, pa možda ide na neki rođendan, izlazak nešto... Kad ono, on ide kod drugarice da vežbaju matematiku!
Kad sam bila mala tata je stalno govorio da kada krenem u školu imaću sve petice i biću njegov vukovac, a ja sam ponosno govorila da ću biti tatin vučjak.
Volio bih da živim u vrijeme vitezova i kraljeva kada su sve cure bile dame i CIJENILE te zbog toga što im iskazuješ duboko poštovanje, ljubiš im ruku, dolaziš pod prozor kasno u ponoć i tretiraš ih kao da su sve kraljice... To su bile prave dame i tada smo bili pravi džentlmeni!