Cesto mi se cini da se pesme koje sam obozavala kao mala sve vise obistinjuju u mom zivotu.
Kada mi dečko ljubi vrat i krada dodje do ušiju uvek okrenem glavu jer mi je neprijatno jer imam velike i klempave uši
Imam fobiju od vađenja krvi, koju sam prevazišao posle više od 10 godina. Ali dok je trajala ta fobija, imao sam sistematski pregled u 4-toj godini srednje. Svi iz mog odeljenja su izlazili držeći se za venu. Prvo sam se preznojavao, pa sam onda pokupio stvari i bukvalno pobegao sa sistematskog. Razredna me je jurila dobrih 10 minuta da me ubedi da nam ne vade krv. Bilo me je malo blam, ali ne mogu protiv sebe.
Od trojice ujaka imam ukupno devetoro braće i sestara, koji su mlađi od mene 12 i više godina. Ne mogu da vam opišem taj osećaj kada se svi okupimo, kuća puna dece, svi nasmejani, srećni, što je bitno slozni su. I večito njima trojici govorim koliko su, zapravo, bogati ljudi. Jako bih volela da i meni sutra bude puna kuća dece. :)
Svima roditelji govore kako će ih društvo pokvariti jedino meni majka govori kako ću ja pokvariti društvo, jer sve "glupe" ideje polaze od mene...
Uvek kada podrignem, iako sam sama u prostoriji po inerciji kažem "pardon".
Živim za dan kada ću da postanem roditelj, da mi život već jednom dobije smisao, imam 38 godina i nekoliko dugih veza iza sebe od kojih na žalost imam samo uspomene...
Pijem vreo čaj i gutam najveće moguće gutljaje u tripu da ću momentalno ozdraviti.
Kada sam bio mali milije mi je bilo da se vozim na prvom sjedištu automobila nego da mi neko da 5 kinder jaja. :)