Kad spasim pauka (izbacim ga van- živog), tripujem kako mi se smeši kao lik iz crtanog i govori: "Hvala ti, čoveče! A jes' ima dobri' ljudi!"
Već neko vreme se suzdržavam da ne pokidam odeću sa mog kolege. Sinoć sam popustila.
Šišao sam druga kad smo bili na moru, 10 minuta pred izlazak i crkla nam je mašinica na pola glave...
Najviše od svega bih volela da mogu vratiti vreme kada sam bila dete, i osjetiti, pa makar i na tren onu pravu dečiju sreću.
Uvek pojedem dva zaogaja pice nožem i viljuškom, i onda batalim, i nastavim prstima
U školi kad se nešto dešavalo, tj. kad se brojalo, uvek je jedno falilo, i nisu mogli da se sete koje je to jedno, a to jedno sam bila ja. Bila sam toliko neprimetna...
Došao sam do stadijuma da je reakcija ljudi iz okruženja, kad god nekome ispričam neki problem, bude "Dobro, bre, šta je to za tebe? Lako ćeš srediti to, šta se uzbuđuješ bezveze?"
Izgleda da svi živi imaju više vere u mene u nekim trenutcima nego ja sam u sebe.
Bila sam u vezi sa najboljim prijateljem i raskinula sam. Sada da mogu vratiti vrijeme, nikada se ne bih zaljubila u njega, jer iako ga još uvijek volim, sada mi je puno više žao prijateljstva nego ljubavi.