Uvek sam bio jedan od onih đaka koji imaju uši na sveskama..
Rekao sam nepoznatoj djevojci na ulici da hoću da je ženim. Ona je ćutala nekoliko sekundi i rekla da.
U svoj bazenčić sam prosula kilu soli i zamišljala da je moree.
Kad sam bila mala, uvek kad je bio neki maskenbal ja sam bila stara baka koja prosi, dok su ostale devojčice bile princeze.
Nebrojeno puta mi se desi da sretnem nekoga na ulici, čovek me zaustavi, ispričamo se, a ja nemam pojma o kome je reč. Tokom razgovora uvek imam u glavi "Seti se, seti se, seti se", motam odakle se poznajemo, na sve najopuštenije odgovaram, postavljam pitanja... Setim se ko je posle nekoliko dana.
Iako sam žensko tata me ceo život od milošte zove "Milane". Kada mi je bila svadba moj tata je uzeo mikrofon od pevača, zamolio za malo pažnje i rekao pred 500 ljudi: "Želim da se obratim mladencima, a pre svega svojoj ćerci, Milane sine tata ti želi svu sreću ovog sveta." Većina gostiju je počela da se kida od smeha...
Najgori osećaj je kad moram da pozovem mamu (koja ima veću tremu od mene; čeka i drži palčeve) i kažem joj da nisam položila ispit.
Moji kumovi čuvaju dva kučeta u malom stanu. Jako ih volim, ali mi je mrsko da idem kod njih jer je miris nepodnošljiv, a i grozno mi je kod njih da bilo šta jedem ili pijem.