Kada sam prvi put gledao Titanik, plakao sam kao kiša, naravno, i pitao sam sestru: "Seko, jesu bar ovi glumci preživeli?".
Za vreme inflacije, '90 ih god, ode moj teča kod zubara, popravi mu zubarka zub i naplati mu 20 maraka i kaže "Nemojte da jedeta dva sata", o on njoj "Ma kolko ste mi para uzeli neću da jedem dva dana".
Posle raskida sa momkom nakon 2 godine veze , 10godišnja rođaka mi je otkucala poruku da niko ne vidi i poslala mi: '' A da se ti lepo nasmeješ i budeš srećna do kraja života?''
Mrzim onaj "osećaj mokrog dupeta" nakon duuugog sedenja.
Sreo sam bivšu nakon dužeg vremena, u kafiću u kojem smo stalno blejali, da bi mi ona rekla, misleći da je duhovita ''vidim, tu si gde sam te i ostavila'', ja sam njoj samo odgovorio ''aha, a ti si se nešto ugojila''. Bilo je i više nego dovoljno.
Kad sam bila mala pokušavala sam da prođem kroz zid, kad su me pitali što udaram u zid, ja sam im rekla: "Kad može Kasper mogu i ja!"
Dečko me je ostavio i sutradan se smuvao sa nekom ribom iz naše škole. Ja to nisam znala pa sam je na odmoru najljubaznije pitala da li ima cigaru i upaljač, na šta su me ona i njena drugarica pogledale u fazonu wtf.. Kasnije tog dana sam saznala da su zajedno i shvatila sam da sam sasvim slučajno ispala cool.
Ako nešto mrzim to je kad me bude da iz dnevnog pređem u sobu da spavam. Pa nema lepšeg osećaja kad zaspeš uz televizor. Naravno "čujem" šta oni pričaju, samo odmaram oči.