Kad sam bila mala namjerno sam ustajala na lijevu nogu da vidim hocu li imati los dan. :))
Moja mama mora da pere bademantil (koji ne koristimo) na svakih nedelju dana zato što brišem ruke o njega.
Dečko me natjerao da ga zagrlim samo zato što ga je ptica pokakila po ramenu. Želio je da i ja osjetim kako je. Hvala ljubavi.
Kad sam bila mala mislila sam da su plastovi sijena zapravo šatori Indijanaca.
Jedna djevojka mi je lajkovala komentar na fejsu, na ispovestima, od tad svaki dan idem na njen profil i divim se koliko je lijepa, ali neću da joj pošaljem zahtjev, da joj ne dosađujem... :)
Kad sam bila mala lutkama sam sekla palčeve da kad pozajmim nekom znaću da je moja!
Neko veče sam se toliko napio. Desilo mi se to da sam odvezao drugaricu kući i zaspao u autu. Ujutru čujem neka zvona, zvončiće, i potom, neko lupa na prozor. Dižem glavu i shvatim da ne znam gdje se nalazim, a oko mene bar 100 ovaca i čoban koji me pita kako sam, i da li znam gdje sam. A to je bio tek početak dana....
Kad god se posvađam s momkom, uzmem svoj telefon i tipkam poruke, da bi se on pitao s kim se ja to dopisujem. A ustvari šaljem poruke mami, bratu... nekome za koga znam da će mi sigurno odgovoriti.
Nikad ne znam lepo da zatvorim vrata od auta.Ili je to prejako ili preslabo, nikad taman.