Moji roditelji još uvijek misle da se napijem od jednog piva.
Imam dete sa posebnim potrebama i nikad nisam zazalila što sam ga rodila. Čujem da našu decu smatraju Bozijom kaznom, ali ja se zaista ne osećam kaznjeno.
Kad sam bila mala plašila sam se da će ljudi čiji sam telefonski broj greškom okrenula zvati policiju.
Mnogo mi se sviđa nova komšinica ali samo znam da se zove Milena. Da bih saznao prezime ukucao sam na google MILENA KOMŠINICA, da vidim što će da izbaci.
Na nekom punoletstvu meni nepoznati pijani lik se, nakon sto sam mu ja mrtav pijan rekao da ima lepe patike, izuo i hteo da mi pokloni iste.
Kada zalupim vrata, namerno, iz sve snage, uvek mi bude izgovor da je promaja u kući i da su se vrata sama zatvorila.
Danas sam shvatio da treba da smršam.
Šetam putem... ono, skroz ivicom puta. Pretiče me auto i ja vidim čovek ladno dao žmigavac...
U tom trenutku sam se osećao kao skanija ili u najmanju ruku kao zaprežna kola.
Ostavio sam devojku koju volim zbog devojke koja je zaposlena i ima bogate roditelje, jer sam jedva krpio kraj sa krajem. Sada imam šta poželim, i posao su mi našli, i kuću kupili, i vikendicu..Nikad nesretniji bio nisam.
Slucajno sam provalila dečku sifru na fejsu i pogodite koja je? -Moje ime ! Nije bilo srećnije devojke od mene u tom momentu
Kad ja vozim, keva uvek govori "polako", a ćale klimne glavom i meni rukom daje znak da vozim brže.