Danas, dok sam u cvećari stajala iza rafa sa saksijama, užurbano je ušao mladić i zatražio buket od plavih orhideja. Dok ga je radnica pravila, upitala ga je za koju priliku je buket. On je rekao da je za njegovu devojku koja ga je jutros obavestila da je trudna. Radnica mu je čestitala i prokomentarisala da izgleda mlado da bi bio tata. On je rekao da je 3 godina medicine ali da je mesecima ovo priželjkivao jer se zaljubio u nju kao nikada ranije i da je odavno hteo da je zaprosi. Ja sam se nasmejala i ostala sakrivena iza rafa, jer mi je bilo drago da ispred nepoznate žene tako govori o svojoj devojci. Ta devojka sam ja.
Kad učim stalno šaram po knjizi, crtam nešto, potpisujem se po 100 puta...
Oženiću onu djevojku koja na moje pitanje : "Imaš li fejsbuk", odgovori sa : "Imam li šta?"
Živim u malom mestu i u ozbiljnim sam godinama. Radila sam kao nastavnik uspešno, ceo život. Moje tuge i neispunjenosti topila sam uveče sa mužem uz koju čašicu. Nisam sigurna kada je počelo da me hvata, ali sada pouzdano znam da sam alkoholičar. Stidim se toga, ali ne nalazim izlaz. Lečenjem bih obznanila svima moju sramotu, pa se ne usuđujem da potražim pomoć.
Odrasla sam, ali mi nedostaje popunjavanje leksikona iz detinjstva.
Šišao sam druga kad smo bili na moru, 10 minuta pred izlazak i crkla nam je mašinica na pola glave...
Kad sam bila mala mislila sam da sve ispovijesti budu objavljene.
Jedan dan sam pobjegla iz škole kako bih stigla kući na vrijeme da jedem sarmu.