Ne ustajem kada završim nuždu, nego kada je igrica koju igram gotova.
Dok sam išao ulicom, neka žena je išla ispred mene. U jednom trenutku ispadne joj 1000 dinara, ja uzmem i vratim joj pare.Samo je uzela, okrenula se i otišla. Ni hvala nije rekla.
Kad krenem da se kupam sa šminkom i razmaže se sve, gledam se u ogledalo i pravim se da snimam spot.
Kada sam se jedne godine vraćala sa mora devojka me je probudila u autobusu i rekla mi ''IZVINI ALI MNOGO HRČES''. Više ne spavam dok se vozim.......
Tata mi je alkoholičar, muči me ceo život, brat je skoro pa narkoman, i on pije, mama je pukla sa živcima, muči se sama i radi. I nikada me niko nije pitao kako se ja osećam, svi misle da je meni lako. A ja bih najviše volela da umrem, jer od života nemam ništa. Imam još jednu godinu srednje i ne znam šta ću posle. Jer nema ko da me podrži i pomogne da idem dalje.
Pričam kako kad bih ostavila muža odma kad bi me prevario ,a u sebi znam da bi mu oprostila apsolutno sve!
Kad sam se rodila tata je otišao da me upiše i zaboravio je kako treba da se zovem. I dan danas me ne zove imenom, koje mi je, usput rečeno, dala neka žena iz sela koju je slučajno sreo.
Pošto već imam uslov za budžet, planiram da kažem svojima da sam ipak na samofinansiranju. Kako bi mi dali 1000 evra, koje bih ja potrošila na stvari po mom izboru.
Baba me je zamolila da je ošišam... Išlo je dobro dok nije rekla da oće da je ošišam skroz kratko, sada ne izlazi u selo bez marame...
Kada smo bili mali, brat i ja smo hteli da uplašimo babu i dedu tako što smo se maskirali u lopove. Stavili smo mamine čarape na glavu i uzeli plastične pištolje. Nisu se uplašili.