Od svih praznina u životu, najteže mi pada ova u brusu...
Svi mi se smeju što radim sa 16 godina. Samo što niko nezna da živim sa mamom kojoj je hitno potrebna medicinska pomoć. Nije sramota raditi!
Šetam gradom (Pančevo) sa drugarima kad mi stigne sms od mame bez ijednog znaka interpukcije: "Dođi kući napolju smrdi mama".
Baba mi je zašila farmerke koje sam kupila pocepane. Stavila žena postavu, baš se potrudila.
Živa istina -
Ja, daleko od kuće: "Majkiceeeeee, nedostaje mi tvoje hrkanje!"
Gore pomenuta majkica, koja nikad brže nije odgovorila na poruku, oko 23h: "Hm, hrk" :D
Drug treba da me upozna sa jednom finom devojkom, ali je mama kuvala pasulj za ručak i ja sam pojeo pola lonca. Nadam se da će sve proći kako treba. :)
Farbam mamu na svaka 3 meseca, svaki put se rastužim jer ima sve više sedih...
Obožavam da se šetam plažom u kupaćem, iako nisam baš zgodna, zamišljam da me svi gledaju i da sam savršena.
Jedno vreme sam tripovao da sam se zarazio HIV-om i na sreću nisam (nisam ni bio u opasnosti, ali naš um je čudo...) Međutim, za to vreme dok sam tripovao (oko mesec dana) spoznao sam koliko je život lep, koliko volim svoje roditelje, ko je devojka koju volim, koliko volim Sunce... Stvarno korisno iskustvo i jako sam srećan što mi je život pružio toliko iskustva, praktično džabe.
Bio sam na sajmu malopre i zaustavila me tv ekipa, nadam se da je neka slabo gledana jer sam se toliko gluposti nalupetao da je to strasno.