Najveća trauma iz detinjstva su mi situacije kad su me vodili da kupim patike i one mi budu veće npr za broj, dva, a moji kažu 'super, taman će ti valjati i dogodine'.
Često mi se desi da kada pričam sa nekim po navici kažem "A?" a onda se živa smorim dok saslušam sve iz početka :)
Mrzim kad zovem mamu po sto puta : "Mamaaa, mamaa, mamaaa...." ,a ona se ne javlja i odjednom se izdere i kaže: "ŠTA JE?!".
Jednog dana smo moje drugarice i ja krenuli na plažu. Kad smo pošli da se spuštamo niz kamene stepenice, video sam da je ta plaža puna kamenja i stena i rekao: 'Aaau ljudi koji kameleon' *umesto kamenolom. U tom trenutku su moje drugarice vrisnule i počele da beže ko lude nazad. Jedva sam ih stigao i ubedio da nisam video guštera.
Imam dva telefona i opet me niko ne zove i ne šalje poruke.
Spremam ispit, a gomila dece ispred moje kuće igra između dve vatre... Moja koncentracija se svela samo na to da fokusiram klinca koji će sledeći ispasti!
Dečko me je 'ladno pitao da dođe kod mene u stan da bih mu ispeglala majice.
Jedan dečko me je 6 meseci bukvalno molio da izađem sa njim, nakon što mi je uzeo broj na jednom koncertu. Pre mesec dana sam konačno pristala i on se meni dopao, ali ja njemu očigledno nisam, jer od tada od njega ni 'ćao', a dopisivali smo se tih 6 meseci skoro svaki dan. Nedostaje nekako...
S najboljom prijateljicom sam gledao film u njenom stanu, bili smo sami, i jeli štapiće. Rekao sam joj da mi da jedan, i ona mi je rekla: "Ajde ovaj ćemo skupa :)". Ona je stavila jedan kraj u usta, a ja krenuo jesti drugi. Kad smo došli do sredine, poljubili smo se. Bojao sam se njene reakcije, ali ona se samo nasmiješila i rekla: "Još jedan?" i namignula...Sutra nam je 2 godine kako smo skupa. :)
Ostavila me djevojka jer je posle 4 mjeseca veze skontala da nisam fakultetski obrazovan.