Imam platu 50000, živim sam u Beogradu, sam plaćam sve troškove (računi, hrana, piće, gorivo, garderoba) i opet uspevam da uštedim bar 50 EUR mesečno. Ponosan sam na sebe.
Meni je dečko za rođendan spakovao u kutiju sve sitnice o kojima sam zvocala mesecima da mi trebaju, a nikako da kupim: šnalice, rajf, sat, minđušice, pertle, maskaru, sjaj, flourescentni lak za nokte, žuti kaiš, slušalice za telefon... Shvatila sam tada koliko obraća pažnju na sve što mu kazem!
Mrzim kada u kadi pronađem stidne dlake mojih roditelja!
Zovem se Miroslav Ilić i igrom slučaja upoznajem ja devojku koja se zove Dragana Mirković.. kaže ona ja sam Dragana Mirković i ja odgovorim ja sam Mirosalv Ilić, ona me gleda blago telećim pogledom i kaže ne ja sam stvarno Dragana Mirković, i tako smo se mi upoznavali jedno 15 min dok nije videla moju ličnu kartu...
Volim da sednem negde pored reke i da zurim u jednu tačku i tako razmišljam sta sam ja imao u životu ...
Na ekskurziji u trećoj godini srednje škole smo bili u Beču u hotelu i zaspala sam pred zoru. Dok mi je glava bila na noćnom stočiću zazvonio je telefon, mašina koja nas je zvala na doručak. Kako sam bila najbliža samo sam podigla slušalicu, čula nekoliko reči na nemačkom i onako neispavana sam rekla 'go to pi*čku materinu' i spustila slušalicu.
Danas kao prvo predavanje 1. godine jedna koleginica je pitala profesoricu pred 300 ljudi koju svesku treba koristiti (misleći na linije i kockice). Mi patos, a i profesorka.
Zaprosio me malopre, a ja još starcima nisam ni rekla da imam dečka.
Moja baba uvijek kad sprema hranu drži otvorenu knjigu sa receptima na stolu, a ne zna da čita.