Pošto živim sam,a nekad stvarno nemam novca,namažem kečap i majonez na hleb i stavim malo origana, i pravim se da jedem picu.
Volim da treniram jer jedino tad mi je mozak isključen skroz.
Moj tata, koji je napunio 52. god, jučer je došao na ideju da igramo čovječe ne ljuti se. I svi smo pristali, nakon par trenutaka, majka i otac su se toliko zaigrali da su čak onako ko dijeca posvađali, zato što su ih srušili. Onda sam shvatila, da su oni i dalje zapravo dijeca u duši!
Uvijek se pred ispit utripujem da sam mašina i da sve mogu naučiti za jednu noć.
Mrzim da se brišem novim peškirima, onim mekanim.. Ništa ne obrišu, samo iritiraju.. Volim one grube, pa nek' su stari!
Kući ženi ne smem ništa da kažem, u gradu ne smem da se posvadim, tako da odem na utakmicu, platim 300 dinara kartu, ispsujem se, izderem. I to me drži tako do sledeće nedelje!
Prvi put kada je skinuo garderobu sa mene, složila sam je.
Bila sam dete za primer dok nisam dobila neograničen internet.
Moja prababa (81) i ja smo se kladile ako preživi ovu zimu i doživi mart-april da mi daje celu penziju (koja nije baš mala).. Molim se za njeno zdravlje.