Pre četiri noći, otvorila sam prozor od svoje sobe i počela da plačem. Jedini koji me je čuo bio je moj pas koji je počeo da zavija. Žalim što nisam izašla napolje da ga zagrlim.
Kad jedem masnu hranu volim da obrišem ruke od krevet.
Imam 17 godina, i danas sam išla sa mamom do grada i častila sam je. Mojim prvim zarađenim parama. Neverovatan osećaj.
Imam 21 god. i do skoro sam mislila da tramvaj ima volan.
Tata i ja dosta vremena provodimo u podrumu, iza peći za grijanje. On čita novine, ja blejim. Često uzmemo opremu i sve i kažemo da idemo na pecanje, a zapravo se odvezemo u susjedni grad i blejimo. Razlog je što imam 2 starija brata i sestru koji dođu sa porodicama, i nas dvoje pobudalimo od galame, plača, mame koju pukne adrenalin... Ja živim sa tri cimerke, pa mi je to dosta u toku godine, a tata kaže da ih voli i sve, ali da je par sati na dan dovoljno za njega da budu zajedno. Volimo mi njih, ali stvarno je glasno.
Izgledam zrikavo na ličnoj karti, sve zahvaljujući onoj matoroj iz supa koja mi je rekla: "Sine, slikaš se za ličnu kartu, a ne za profilnu na fejzbuku."
Kad sam duže kod devojke dobijem grčeve u stomaku od ne prdenja.
Oduvek sam mislila da lepo pevam, dok komšije jednog dana nisu pozvale policiju, misleći da neko jauče..
Gledam moje druge na facebooku i ni jednom više od nas ne piše naše rodno selo kao mesto življenja. Šta ti je život.