Skoro uvek kada idem na neku žurku obučem Calvin Klein gaće. Kad god zaboravim da ih obučem navatam ribu.
Jednom prilikom moj tata je učio engleski komšiju. Rekao je da je to vrlo lako: jabukas, kruškas, bananas... :)
Tukla sam šnicle i odvalila se po prstu kao da nije moj.
Danas sam prolazila pored štanda sa povrćem i neki čovjek koji je tu stajao je prokomentarisao: " Vidi ovu kako je dobra!". Ja ga samo pogledam čudno i nastavim da prolazim. Tek kasnije sam shvatila da nije govorio o meni, nego o lubenici.
Idem u Ušće i sva sam kao fensi, a u torbi nosim domaću rakiju za posle.
Uvijek kad kupujem lubenicu, lupkam je po' sata da vidim je li zrela ili ne, a blage veze nemam da procjenim...
Zavrnula sam flašu kole najjače što sam mogla i dala je ortaku koji mi se sviđa da je otvori, kako bih mu rekla kako je jaaaaaaak!
Moj dečko mi je otpevao pesmu: ,,O Jolanda, Jolanda kol'ki su ti brkovi!" Više mi nije dečko...
Kad sam bio mali, budući da sam jedinac i da deca po prirodi znaju da budu egoistična, bio sam mnogo sebičan. To je išlo dotle da nisam hteo da pozajmim drugu olovku na času. Pokojni deda, pametan čovek mi je onda, kad sam imao devet, dao, bez reči ili pametovanja da pročitam bajku Sebični džin od Oskar Vajlda. Tada su mi prvi put oči zasuzile zbog nekog umetničkog dela, a Vajld je i danas moj omiljeni pisac. I kažu mi da više nisam sebičnjak. Hvala ti, deda.
Ja ljubav nikada nisam osetio. Ceo život se borim sam i posle 20 godina počinjem da gubim nadu da ću je bilo kada osetiti i da ću se uskoro pridružiti seoskim neženjama i da ćemo zajedno da pijemo pivo ispred diskonta.