Imam 21. godinu. majka mi je umrla od raka kad sam imao 10, tako da sam odrastao pored ćaleta. Pre 3 godine sam ga prvi put video uplakanog, kada sam mu nakon sto nam je opljačkan stan i ukraden sav novac i nakit koji je ostao od pokojne majke, da novac nije bitan ali da mi je krivo što više nemam nijednu uspomenu na majku (osim njene uramljene slike). Iako se foliram da sam jak/hladan i da sam preboleo njenu smrt, nikad mu nisam rekao koliko mi je teško, koliko ga volim i koliko sam mu zahvalan što me je izveo na pravi put . Ona koja me gleda odozgo mi je najveća motivacija u životu i znam da ona ne želi da se ikada predam, iako se ona predala...
Pre nekih deset godina,ja i moja drugarica koja živi u kući pored mene, iznele smo stolicu u njeno dvorište, otvorile ,,frizerski salon'' i unakazile kosu svim devojčicama u ulici.
Kada me moji probude ujutru jer kažu da je već kasno i da je vreme da ustanem, ja odem u wc kao da se istuširam, a u stvari samo pustim vodu u tuš kabini i bacim bademantil na pod i tako zaspim. Dva meseca je fora prolazila, a onda sam nekako uspeo da poplavim kuću....
Nosim sunčane naočale samo da bih mogao promatrati ženske obline, a da one ne vide gdje je moj pogled zalutao.
Кад кева с'врата крене: "Нисам ништа дирала, сам се угасио"...одмах знам шта је зезнула!
Jednom prilikom dok sam sedeo sa dobrom koleginicom u kafiću i vodio šaljiv razgovor sa njom, samo je odjednom zaćutala i kao se uozbiljila i rekla mi:,,Jao Milane ti si ružan ko dlakavo du*e,, i nastavila da se smeje.Nisam ni blizu lepote i znam ja to, ali čuti ovako nešto od nekog bliskog zaboli.Samo sam joj odgovorio da se seti koliko puta joj je to dlakavo du*e pozajmljivalo novac kad nije imala, savetovalo je kada je imala krizne epizode u životu,bilo tu uvek da je sasluša.Samo je zaćutala i oborila pogled.
Jedno uvo mi je klempavo,a drugo je skroz ok...da sam bar pravo klempava, pa da ima neke simetrije.
Ne znam za vas, ali ja ne mogu da piškim i pričam u isto vreme.
Ne znam da li je kod svih ljudi tako, ali kod mene postoje oni momenti kada čujes neku staru pesmu, pojačaš je, mrdaš se u ritmu muzike i shvatiš koliko si srećan u životu...Ti momenti su veoma kratki i retki, ali tako neverovatni...