Mama mi je umrla kada sam bila mala, i svako jutro kada se probudim ja se plašim da je se više neću sećati...
Koliko je nekada sve bilo jednostavnije. Uloviš jedeš, ne uloviš ne jedeš.
Dok sam čekao red u pošti iza mene je bila žena sa nepodnošljivim djetetom koje je vrištalo i plakalo cijelo vrijeme i kad je stao iza mene ja sam mu prdnuo u facu, nečujno!
Kad izađem na terasu i stavim ruke na ogradu, zamišljam da sam neka kraljica i da ispred imam hiljade podanika koji su došli samo da me vide. Sve je dobro dok ne počnem mahati i neko od komšija me vidi.
Moja mama je u mojim godinama proputovala celu Španiju i bila na Majorci.. A ja danas ne mogu ni do Ade da odem da se osunčam k'o čovek jer nemam 72 RSD..
Kada romi uđu u autobus i počnu da sviraju osećam se ko da sam u filmu ko to tamo peva.
Ponekad se pitam da li sam u vezi zato što sam zaljubljena u njega ili zato što prolazim kroz težak period u životu i to je jedina svetla strana.
Moj tata ne pokazuje emocije, nikad i nikome, pa čak ni meni i bratu. Nisam osjetila šta je to očinska ljubav dok nisam saznala da je lozinka na njegovom kompjuteru moje ime.
Nikad ne znam lepo da zatvorim vrata od auta.Ili je to prejako ili preslabo, nikad taman.