Dok sam se vracao kuci, ugledao sam klince, drugi,treci razred kako pokusavaju da dohvate tresnje.Sa svojih skoro 2 metra nije mi bio problem da spustim granu za njih. Bili su veoma srecni zbog toga i bilo je lepo videti ih kako uzivaju u malim stvarima... Iako nisam ucinio nista veliko, danas sam bio neciji heroj!
Dopisivala sam se sa drugim dok je moj dečko spavao pored mene.
Ponekad kad mi je teško i haos je u mojoj glavi, sedim napolju i čitavu noć provedem gledajuci u zvezde ne razmišljajući o bilo čemu.
Jednom prilikom, dok sam skidala nausnice, otac mi je ušao u sobu, pogledao šta radim i obratio mi se rečima "Gde si, Karađorđe?"
Juče odem na otvoreni bazen, kad imam šta i da vidim. U odjeljku za presvlačenje neko obavio veliku nuždu.
Otišla sam na pregled kod ginekologa, koji me je pitao "Kakve odnose vi i vaš partner upražnjavate?", misleći na to da li koristimo zaštitu, a ja sam odgovorila "Odlične." Više nisam otišla kod istog ginekologa :)
Otkad sam pročitao ispovest o pauku Urošu, neprestano gledam u plafon da nađem jednog, da ga usvojim i nazovem Putin.
U decembru sam dobila novu cimerku...
Čim je ušla u sobu pao mi je mrak na oci... Ona je baš tip devojke koje ja ne podnosim, perfektno doterana, visoko uzdignute glave, dok priča vidi se da je prepuna samopouzdanja, veoma lepa i zgodna ali strašno naložena... Možda sam bila malo ljubomorna, ali više su to bile predrasude koje su vladale mnome. To isto veče sam otišla kod druga i otkukala celu noć kako neću moći da živim sa nekim takvim, ko je očigledno površan i prepotentan.
Prošlo je od tada 8 meseci... Ja sam tu devojku toliko zavolela, ona je bukvalno ja u drugom telu, nisam upoznala plemenitiju, bolju i pametniju osobu, postala mi je najbolji prijatelj i daću sve od sebe da ostanemo cimerke dokle god to bude bilo moguće.
Shvatila sam da koliko god ljudi bili drugačiji od nas ne treba suditi knjizi po koricama i treba svakome dati šansu.
Mislim da sam se zaljubila.. već nedelju dana mi u sobi sedi eurokrem i plazma, a ja ni da pogledam...
Kad ja vozim, keva uvek govori "polako", a ćale klimne glavom i meni rukom daje znak da vozim brže.