Drugarica je navratila do mene, popile smo kafu, zatim večerale, ona se istuširala, dala sam joj poskuplji bic da se izdepilira, jer je trebala da ide sa momkom, zatim sam joj ispeglala kosu i posudila svoj novi grudnjak. Rekla da je ipak umorna i da ide spavati, ispratila sam je do parka od studentskog doma gdje živi, rekla mi je kako sam divna prema njoj. Ona je otišla, a ja sam sjela na klupu da ispušim cigaretu, minut kasnije upalilo se svjetlo u sobi mog momka koji je u to vrijeme navodno bio na nekoj pijanki.
Najviše mrzim kad padnem ili se nešto povrijedim, i sekundu posle toga svi mi kažu: "pazi".
Kada sam imala 5 godina igrala sam se ispred zgrade sa društvom, vidjela sam tatu kako izlazi iz zgrade sa nekim stvarima i stavlja u auto, dok je moja majka plakala na balkonu, dotrčala sam do njega, i pitala šta to radi.. Samo je odgovorio "Vratiću se" , nije me čak ni zaglio. I naravno nikada se više nije vratio. Imam 17 godina, i nikada to neću moći da zaboravim.
Ne volim ljude koji okolišaju. Pitaj me odmah šta ti treba, ovako me samo nerviraš.
Svaki dan se lijepo istuširam, spremim za grada i odem sam bez ikakvog dogovora, često šetam bezveze ulicama, odem da jedem ili negdje sjednem i naručim nešto. Najgore mi je kad pitaju zašto si sam. Dok moji "drugovi" tj bolje reći poznanici i porodica misle da sam pravo društven, da imam djevojku, itd. :)
Nisam najbolji student, pa čak ni dobar, ali nikad nisam varala ni prepisivala na ispitu i ponosim se time. Roditelji su me učili da sve u životu steknem pošteno, i hvala im na tome. Ipak, najveća diploma koju možete imati jeste biti čovjek.
Studiram farmaciju i u apoteci, dok sam radila praksu dođe devojka i traži 'pilulu za dan posle sutra'.
Moj dečko ima čudan fetiš. Obožava da me ljubi u pazuh. Pomalo je čudno.