Na upisu u prvi razred na pitanje psihologa ko nam daje mleko sam odgovorila, teta Nada.
Kad sam u nekom društvu često izmislim neku informaciju i onda kažem da sam to negde pročitao.
Jednom sam poljubila sama svoj prst - da prodje. Šta ću kad sam forever alone..
Kad je internet polako postajao popularan, molila sam oca da mi priključi taj čuveni dial up, ali je kategorično odbijao. Nekako sam ga ipak uspjela ubijediti, međutim i dalje smo imali dosta svađa zbog zauzetog telefona, pa sam se uglavnom noću iskradala da bih uključila internet i na miru pretraživala. Nakon toga trebalo ga je ubijediti da pređemo na korištenje neograničeong interneta, što je također odbijao, govoreći kako ću zaglupiti svakodnevnim buljenjem u monitor. Na kraju je popustio, ali i dalje nije želio da otkrije čari mreže. Prije dva mjeseca, odselila sam se na drugi kontinent, sada svako jutro sa ocem pijem kafu na skajpu, a nedavno je izjavio: OVO JE NEŠTO NAJGENIJALNIJE ŠTO JE SMIŠLJENO!!! Ah ti roditelji... :)
Kao mala sam skakala po knjigama, jer sam mislila da ću tako da 'upadnem' i pojavim se na onom mestu koje je na slici.
Preveo Goran Kričković. Tekst interpretirali : Ljubiša Bačić, Nada Blam, Vlastimir Đuza Stojiljković i Nikola Simić. Najlepše sećanje iz detinjstva :)
Pojela sam jednu breskvu i onda mi palo na pamet "Nije život jedna breskva" pa sam pojela još jednu.
Danas sam izasla iz kuće i kiša je padala, a ispred na ulici je stajao moj mali kum koji ima 7 godina sa kišobranom i nešto smo stali pričali i kad je došlo vreme da krenem u školu, pošto nisam ponela kišobran, krenuo je za mnom i rekao ''Ići ću ja s tobom do ćoska da ne pokisneš. Čemu služe prijatelji''. :)
Kada tata i mama odu kod rodbine na slavu, uvek očekujem da mi donesu mesa ili kolača.
Znate ono kad neko stariji umre, pa kažu ma samo nek je po redu, a moj komsija (81) kaže ma je*em ti ja taj red!