Upoznali smo se preko tv chata. Zaljubili se. Voleli se najviše na svetu! Planirali da se venčamo kada ja završim srednju školu. A onda, jednog dana, sve je stalo. On je otisao gore, visoko u oblake, a ja sam ostala ovde, i nakon 3 godine od njegove smrti, ja još čekam dan kada ću sresti nekog sličnog njemu ko će me razumeti kao on. :'(
Volela bih da upoznam osobu koja je napisala ispovest od koje sam se sva naježila. Jos više bi volela da upoznam onog ko me je do suza nasmejao, jer ja se retko tako smejem. Mozda je baš on moja srodna duša.
Ja sam i dalje ubeđena da sladoled ne goji, baš zato što se brzo topi i onda ga jedem u nenormalnim količinama.
Kad se udam zamišljam sebe kako sedim sa mužem u kafani, pijemo i pevamo do zore.
Jednom sam se popišao po cimerkinoj spužvi za tuširanje jer me je prijavljivala kontroli i portirima u studenjaku. Bio sam ilegalac, a što je najcrnje, i ona je. Nikada me nisu uhvatili. Kasnije sam se zaposlio kao portir i cimao ilegalce. Bio sam najgori.
Kada sipam benzin u auto, imam osećaj da se onda nekako lakše kreće.
Морао сам са мојима да потпишем уговор да ми је ово последња тетоважа. Сад морам да тражим рупе у закону.
Ne umem da zakopčam brushalter kao sve djevojke, na leđima, već ga zakopčam na stomaku pa okrenem na drugu stranu.
Jednom dok sam bila na predavanju odjednom su počela crijeva da mi krče da je profesor rekao ima li ko šta od hrane da da ovoj djevojci jer ne mogu od nje da predajem. Umrla sam od blama, a momak ispred mene mi je dao krem bananicu.