Sinoć sam sanjao da sam zaboravio da ponesem indeks na ispit, probudio sam se uzeo indeks i nastavio da spavam.
Imam 21 godinu, i svako veče sa drugarima iz kraja plašim ljude, tako što se ja pravim mrtav, a drugari me nose i kao plaču.
Sada imam 15 godina i kao neki dobar mladi fudbaler igram već za prvi tim gradskog kluba koji je prva liga BH i za repku RS, imam strašnih problema u školi, dešava mi se čudnih stvari i kod kuće, živim sa babom i dedom, otac proveo deceniju u zatvoru, majka sa drugim čovjekom i ne misli na mene, a ja, ja zaboravim na sve to i živim u svijetu snova kada odem na trening, zaboravim sve probleme i tada ne postoje.
Vraćala sam se iz škole biciklom... Vozila sam po stazici sve dok se ispred mene nije stvorio covjek s psom. Pokušavala sam ga zaobići na sve strane, ali nikako nisam uspjevala... Raširio se po stazici i sporo hodao. Zvonila sam mu, on ništa... Ne miče se... Šetka se i dalje i pjevuši... kakav bezobrazluk, pomislila sam. Na kraju sam bijesno uzdahnula i odlučila projuriti pored njega, makar ga okrznula. Okrznem ga, on se zaljulja. Počne se ljubazno, ali zbunjeno ispričavati. Osvrnem se i shvatim- čovjek je slijep. Njegov pas je pas vodič... A ja sam bila ljuta što mi se nije izmaknuo.
Moji roditelji imaju godišnjicu braka na datum kada se Tito rodio, najjače mi je bilo kad je mlađi brat od 8 godina doneo njegovu sliku, napisao na njoj: 'Mama, tata srećna vam godišnjica' i dao im, oplakali smo.
Malopre je došao ćaletov prijatelj kod nas kući i poveo je svog prijatelja. Kada mi se predstavio pao sam, to je Nebojša Kostresević pevač moje omiljene grupe iz mladosti Twins. Odupevio sam se, ispunila mi se jedna želja iz mladosti.
Imam jednog druga u školi i uvek mu dam mp3 plejer kad me pita da sluša malo muziku, svaki put kad mi vrati na slušalicama ima žutog taloga iz ušiju, al prijatelj mi je, pa se trudim da zaboravim.
Kad sam bila mala mislila sam da i Dnevnik ima kraj. I jedva sam čekala poslednju epizodu. Jer mi je stvarno bilo dosadno.
Oduvek me je zanimalo kako se oseća ćelavi čovek kad mu kiša kaplje po glavi.
Jos uvijek volim, kad izvadim veš iz mašine, da stavim glavu u bubanj, kažem nešto naglas i onda slušam kako odzvanja.