Svaki put kad idem na ispit ni ne našminkam se, imam osećaj da će, ako me profesorka takvu vidi, pomisliti, e ona je učila, nije stigla ni da se spremi.
Najviše volim kada sanjam neki lep san i probudim se sa osmehom.
Uvijek sam mislila da duhoviti ljudi čitavu noć smišljaju fore i sutradan nasmijavaju narod.
Imam 16 godina i obožavam da gledam Sunđer Boba! Ako šta znači, još sam i muško, bar se nadam... KOOOOOOOOOOOOO ŽIVI U ANANASU NA DNU MORA?!
Prošle subote priđem devojci u klubu dok je bila trezna inače i dobijem klasničnu korpu, posle nepunih dva sata prilazi ona meni i poljubi me i neće da me pusti na miru. Utešio sam se, mogu da prođem posle 6-7 piva!
Kad sam tužna odem na google earth i šetam se New York-om.
Kao klinka, kada bih otišla kod nekoga kući i skontam da mi je pocepana čarapa na palcu, navlačila bih je ispod prstiju da se ne vidi. I danas, kad vidim takve čarape samo ih obujem na stranu gde su manji prsti.
Kad' bi se gosti kojim slučajem (ne daj Bože) vratili po nešto u našoj kući, zatekli bi mene kako gumam svu mezu sa stola, sestru kako 'snjuva' po kesama koje su donijeli, tatu koji se izvrnuo na krevet i majku koja govori: ''Neka, nemojte sve odma', kao gladne godine.'' I tako svaki put!
U martu, ja i dečko planiramo da idemo na dugo putovanje auto-stopom i vozom. Šest meseci nećemo biti kod kuće, idemo samo sa dva ranca, sa puno volje i želje da obiđemo što više svet.