Jedva se nekako dogegam do grada ,dođem do trafike da kupim dopunu za telefon i ladno mi radnica reče:"Momak, pauza" i zatvori prozor!
Mislim, razumijem da je težak prelazak sa komunizma na kapitalizam ali gospođo što baš JA.!
Uvijek kada vodim svoju ćerkicu kod bivšeg muža, potrudim se da izgledam makismalno dobro, da mu bar na neki način probudim osjećaj krivice što je razorio porodicu zbog avanutice... Nadam se da bar u sebi kaže " Bože šta sam ja ostavio i zbog čega ... ! "
Kao mala mrzela sam kada me neko pita "hoćeš mi dati mamu". Jednom prilikom sam nekog čiku ugrizla za stomak zbog toga...
Nekad kad radim nešto na kompjuteru, zamislim da sam na nekom takmičenju pa pokušavam što brže da klikćem mišem i kucam.
Ne podnosim kad mi neko stoji nad glavom i prati šta radim na računaru.
Kad god sam na Facebooku, gledam slike ili čitam ispovesti meni su prsti na a, s, d, w i razmaknici- previše igrica.
Brat mi je upisao Harvard, najprestižniji i najbolji univerzitet na svetu. Upao preko stipendije. Srećan sam kao da sam i sam upisao. Veliki je radnik i stvarno je bio dobar učenik. Nadam se da će ostvariti svoje snove tamo. Ljudi me pitaju da li sam nekad ljubomoran, ali ja im ne mogu opisati koliko mi je toplo oko srca kada vidim da je on uspeo.
Devojku viđam jednom u nedelju dana iako živi 10km od mene i to samo ako je ja pitam da dođem kod nje. Ona nema šanse da se seti. Dođe mi da odem na pusto ostrvo i jedem banane ceo život jer se osećam kao majmun...
Najviše mrzim kad se sviđam najboljoj drugarici devojke koja se meni sviđa.