Priznajem da me naloži svaka devojka koja mi sedne u krilo.
Nikad mi neće biti jasno zašto mama drži one kristalne čaše u trpezariji. Nit je ko ikad pio iz njih, niti će. Samo skupljaju prašinu.
Bivšoj curi sam dao moj duks da nosi neko vrijeme. Vratila mi ga je kasnije da ga namirišem mojim parfemom i onda sam trebao opet da joj ga dam. Posvađali se u međuvremenu, a ja ni dan danas nisam obukao duksericu.. Ne volim je, to je završena priča, ali jednostavno ne mogu...
Pre neko veče, dok je muž uspavljivao dete, ja sam upalila na terasi sveće da provedemo malo vremena u romantici, sami. Kada je došao, verovatno, ta romantika ga je navela da se prisećamo kako smo se sreli... Dok sam ja slušajući njega gledala u njegovom pravcu, proletela je zvezda padalica, koju on nije video...pomislila sam želju.
Na svakom kaišu mi treba neka misteriozna rupa između one od koje mi spadaju pantalone i one od koje ne mogu da dišem...
Moja drugarica kada je bila mala na dobijeni zadatak da nacrta kuću uvijek bi nacrtala kuću i obavezno pored sušaru, pravi mesožder.
Jako mi je glupo kada me neko pita zašto nemam devojku! Kako da ne, one navalile kao muve na go.no a ja eto neću u inat!
Za svoj 16. rodjendan dobila sam najlepši džepni noz od caleta uz reci: "Evo sine, znam da si umetnička duša. Neka ti u životu služi samo za oštrenje olovaka, ali (daleko bilo, zlu ne trebalo) da išaraš nekog u slučaju samoodbrane kako te tata učio". Uvek ga nosim sa sobom, a najviše iz emotivnih razloga. Sad imam 20 i svaki put ga s vremena na vreme naoštri. Prosto ga obožavam!
Uvek kad obiđem biciklistu ili pešaka autom, pogledam u retrovizor da vidim da li je još tamo.