Jednog leta sam prepešačio 15 km do svoje devojke. Autobus koji je išao do nje sam propustio, i ona je mislila da se nećemo videti. Ne moram da pričam koliko je srećna i iznenađena bila kada me je videla. Odavno više nismo zajedno, ali se uopšte ne kajem što sam to uradio. Učinio bih to opet za nju.
Kad keva i ćale odu na posao i ne ostave gajbi pare za prodavnicu taj dan bojkotujem i ne jedem ništa dok se ne vrate sa posla!
Mrzim kad mi se neko unosi u facu, a usput me malo zapljune il mu smrdi iz usta!
Uvek kad uđem u nečiji auto izvirujem se da vidim koliko ima goriva, jer ja sam skoro uvek na rezervi.
Uglavnom pomirišem čarape da vidim da li mogu da prođu...
Kada sam kao mala noću gledala avione uvek sam se brinula kad bi neki prošao "blizu" zvezde da se ne sudare.
Moja svekrva me stalno vređa, prosto ne odobrava izbor svog sina i koristi svaku priliku da me ponizi. Juče sam zalila njene muškatle slanom, vrelom vodom. Jedva čekam da to smrdljivo cveće počne da se suši, i njenu reakciju.
Pokazujem neki dan mami sliku momka sa kojim izlazim, i govorim joj da žurim jer on već čeka, a ona će: "Nek' čeka, i treba da čeka kad je ružan."
U supermarketu, volim da gledam šta ima u tuđim kolicima.
Nosim Kohlearni Baha implant, koji u Srbiji nosi svega par ljudi, i duša me zaboli kad neko kaže: "Što nisi oprao uši, bolje bi čuo!"