Ovih dana mi se svašta loše desilo i jedina stvar koja me malo razveseli je pogled na moje grudi, koje su porasle od kad sam raskinula sa dečkom i ugojila se :)
Imam sačuvanu osobu u imeniku pod imenom 'Gjjpppplhkhhrpoipqz', ali bukvalno. Nekako sam upisao taj broj dok sam bio pijan i dan danas mi žao da ga obrišem, a uvek me nasmeje.
Nervira me što mi brat ne menja bele čarape po 7-8 dana i veoma pocrne, toliko da ne mogu da se operu ni na 95 stepeni.
Fali mi osoba s kojom bih sad sedela na klupi i pričala do ujutru...
Batalio sam faks da bih se zaposlio i pomogao mojima. Nikad zažalio.
Dok čekam međugradski na Autokomandi, često se prilikom prolaska neke krntije od autobusa isprdim jako. Posle se kao nervozno šetkam i gledam na sat, a ustvari se luftiram.
Uvek kada idem negde preko granice, plašim se da me neće pustiti jer na slici u pasošu ne ličim na sebe.
Danas mi je rođendan, i usput sam napravio mali eksperiment. Sa svog FB profila sam namerno sklonio datum rođenja da vidim ko će od prijatelja stvarno da se seti. Naravno, samo su se dve drugarice iz srednje setile, ostali ništa, nula. Tužno je kako nam se sve svelo na internet, kako jedino tamo možemo da vidimo kome je kad rođendan i i još neke nebitne stvari. Sećam se kao klinac skupi se po 20- 30 klinaca iz kraja, pa slavimo ko da je ne znam šta, a ne običan rođendan. Čini mi se da nas internet sve više udaljava jedne od drugih, nego što nas spaja.
Imam druga koji je toliki lažov da, kada priča nekome o događaju u kome smo zajedno učestvovali, ja čekam da čujem kako će da se završi.