Bio sam jako zaljubljen u svoju bivšu devojku, mislim nisam bio, još uvek sam. Pre par meseci se udala, pozvala me na svadbu i pijan sam napravio s*anje, potukao sam se i sada naravno ima vas koji bi mi rekli ''da je stvarno voliš ne bi joj pravio probleme nego bi je pustio da bude srećna'' ali jednostavno desilo se, da mogu da vratim vreme ne bih to ponovio, ustvari da mogu da vratim vreme vratio bih nju.
Definitivno ne mogu da prestanem da kuckam po lubenici kad je kupujem, iako veze nemam da ocenim da l' je zrela ili ne.
Kad vidim kineze na ulici redovno se proderem KONISUAAAAAAA, oni iskuliraju, a ja ispadnem budala.
Kad mi određeni ljudi kažu kako roditelji nikad nisu 'digli ruku' na njih, a kamoli ih udarili, samo pomislim 'šteta što nisu'!
Hoćete ispovest ?
Imam 24 godine i nikad nisam imao devojku. Eto,rekao sam.
Divim se svojoj babi koja pravi sve te divne kolače i torte, a ni ne proba ih.
Kad radim vežbu koju znam, trener ni da se okrene. A kad mi nešto ne ide, uvek se nacrta pored mene.
Nikada se lepše nisam osećala nego kada se njegova bivša "prosula" na štiklama ispred mene, a ja ponosno prolazim pored nje na još većim štiklama, bez ijedne greške u hodu. Ponosno glava gore.
Prodala sam zlato, dobila novac otišla u provod i upoznala ljubav svog života. Zlato za zlato!
Danas mi je momak rekao: "Nisi ti meni još bivša!"
Nakon toga se morao cijeli dan pravdati kako mu je ono "još" samo slučajno preletjelo.