Uvijek pravim budalu od sebe kako bih razveselio neku tužnu osobu. Uvijek pali, samo što poslije ta osoba misli da sam neki levat al haj nema veze. Volim kad su svi srećni.
Ja sam i dalje ubeđena da sladoled ne goji, baš zato što se brzo topi i onda ga jedem u nenormalnim količinama.
Kada sam depresivna, pustim Šopena, legnem na pod i zagrlim svoje kuče.
Volim što smo drugarica i ja, u svom djetinjstvu, uzele mućak jaje i bacile komsinici Zori u dvorište, jer nam je ona jednom dala samo papirić od čokolade.
Momak mi je u dva ujutru pred vratima ostavio punu kesu grickalica i slatkiša jer sam mu prije toga rekla kako mi se nešto slatko jede, a u kući nema ničega ni nalik. A to je možda i najmanje što je uradio za mene.
Jednom je profesorica na pismenoj zadaći iz francuskog jezika stala iznad mene da čita ono što pišem. Toliko me je dekoncentrisala da sam od muke prdnula. Za 5 sec. se vratila na početnu poziciju (za svoj sto), a ja sam sa olakšanjem nastavila prepisivati.
Nazivaju me štreberkom, a na testu me svi pitaju za rešenje zadataka... i jedna i druga grupa.
Dečko me poljubio kad sam imala herpes, naravno nakon par dana i njemu se pojavio. Priznao mi je da je to uradio da se ja ne bih osjećala tužno. Volim ga najviše na svijetu!
Bio sam mali i buckast, ušao sam u kupatilo, i pokušao da uđem u veš-mašinu, gornji deo je prošao lagano ali donji nikako, krenuo sam da izađem ali mi se dupe zaglavilo, mama je morala da zove majstora da bi mi izvlačio dupe iz veš mašine.
Uvek kad pojedem nešto slatko počnem da se hvatam za stomak da vidim da li se povećao.