Kad sam bio mali bacio sam novčić u bunar želja i poželeo da postanem spajdermen...
Najviše mrzim kad mi majka u svađi kaže: ''Jesam li ja tebe rodila ili ti mene?!''
Nikada nisam rekla roditeljima, i tako užoj familiji da ih volim. Ne znam, meni je to nekako glupo i mislim da se podrazumeva da ih volim, to ne može rečima da se iskaže.. a oni misle da sam samo bezosećajna.
Spavao sam tokom leta avionom. Kad je počela turbulencija u polusnu sam pitao: "Je li ovo zemljotres?" Sestra me i danas zeza zbog toga. :)
Osećam se moćno kada u kafiću svoj Iphone stavim na sto.
Drugovima pričam kako bih se vratio na more, u fazonu ludilo, provod, alkohol.. a ustvari.. vratio bih se samo zbog cure koja mi je bila letnja avantura, koja mi je ostavila trag u srcu.. i sada ne mogu da prestanam da mislim o njoj...
Kada sam bio mali tata me je iznervirao i ja sam mu svu odjeću išarao zelenim flomasterom :D
Taman kad se uživim u neku igricu neko od ukućana me pita skroz nebitnu stvar sj*bem level ,iznerviram se i onda krene svađa.