Kada me u kafiću pitaju: "Keš ili kartica?" zbunim se i uvek prodje par sekundi pre nego što odgovorim.
Prevarila sam muža i rekla mu, on mi ne veruje, kaže "Nisi ti sposobna za to".
Jedva čekam da vratim dugove i da se probudim jedno jutro sa tim fenomalnim osećajem kad nikome nisi dužan.
Kad pričam preko telefona, uvek se zdam da objasnjavam rukamama, iako me ne vide.
Muško sam i najviše mrzim na devojci da vidim iskrzanu kosu i nesređene obrve.
Kad sam na treningu, pred klincima sam strog i glumim autoritet, a ustvari sam veće dete od njih.
Mrzim kad dobijem bombonjeru i onda se 5 dana svađam s mamom smijem li ju otvoriti ili ide dalje na poklon. I kad konačno istjeram svoje, otvorim i skontam da je euroblok bolji 20 puta, plus da je stara ko Tutatkamon, hoću da se objesim.
Sve bombonjere bi trebale imat proziran poklopac, da makar imam uvid šta je unutra.
Završio sam srednju školu i nisam otišao na fax zbog prevelikog imanja na selu. Već nekoliko meseci crnčim i živim bolje od ovih "gastarbajtera"! Kad god mi neko kaže da nema posla dođe mi da ga ošamarim jer sam vođen time "posla ima ako hoćeš da radiš" :)
Pošto živim na četvrtom spratu, svako jutro kada krenem na posao ponesem smeće iz našeg stana i od svih komšija pokupim, ako je ispred vrata.