Kad god pustim kosu u pokušaju da izgledam kao Bred Pit , baba se pojavi i kaže mi kako izgledam kao "predratni momci", šta god joj to značilo :)
Nekad mi je toliko dosadno da otvorim Paint i počnem da crtam neke kružiće, linije i da sve to bojim. Nekad stvarno ne znam šta ću sa sobom...
Mrzim kad pitam nekoga šta se desilo u vezi nekoga, nečega i onda taj neko kaže: 'Duga priča', a kasnije mi to kaže u jednoj rečenici.
Mrzim kad mi se desi to da kad mamu zovnem normalnim tonom ona ne reaguje. A kad se dreknem "Mamaa" ona mi kaže - šta se deres, čujem te -.-
Jednog dana kažem drugarici:" Ehej, dobila sam brata ". A onda ona mrtva hladna " Čestitam. Jel dečak ili devojčica ?"
Nikad nisam osetila nikakav miris, ništa... Ne znam ni kako hrana miriše, parfemi, ne osećam kad nešto smrdi, gori, baš ništa.
Nikad nisam uživo video da se neko okliznuo na koru od banane.
Uvek sam se divila apotekarima koji pročitaju ono što je lekar naškrabao.