Majka mi je do skoro bila bolesna, samo što je ozdravila, otac mi je preživeo težak moždani udar, imam sestru koja je zlatna, i molim Boga samo da oboje do kraja ozdrave, da se sve vrati u normalu.
Kad god mi vreme to dozvoljava, na posao idem svojim motorom. Imam ritual koji se sastoji od toga da kada idem nekim podužim pravcem (uglavnom je to Gazela) vrištim, neartikulisano urlam poput Tarzana, ili divljački iz sveg glasa pevam neke rok ili navijačke pesme. Zbog gustog saobraćaja i zvuka motora verujem da se to ne čuje, a svakako se od kacige ne vidi. Kad stignem na posao skidam kacigu, nabacujem učtivi smešak, i prebacujem se u stanje ljubaznog kolege, tašna, mašna i odelce, ceo fazon.
Mislim da nikad neću zaboraviti kako sam lepo spavala na časovima.
Čuveni medved iz spota ''Čke beogradske'' je moj dečko.
Kad sam bio četvrti osnovne, morao sam za neko takmičenje da naučim pesmu ,,Materina maza'' i učitelj me izveo ispred table da čuje kako sam to savlado. Sve je bilo super do trenutka kada je izašlo ono iz mene što nije trebalo. Umesto da kažem ,,kad se riba najede tad ga boli tiba'', meni je lepo slovo D (najede) prešlo u slovo B i bum! Učitelj me je samo pogledao, a drugari počeli da se smeju ko nenormalni. Ja sam samo molio boga da se ceo čas što pre završi.
Izašao sam sa posla da kupim da pojedem nešto. Ulazim u neki fast food i naručujem pljeskavicu. Posle nekoliko minuta, pita me radnica, koja je mojih godina, prelepa , poznajem je onako iz viđenja, : Šta želiš od priloga ? I ja kažem : Stavi mi kečap, majonez...Na to će ona, sa osmehom na licu : Mogao bi ti meni da staviš. Gledao sam je sigurno 30-ak sekundi onako zabezeknut, zatim platio i izašao napolje. Bliži se pauza za ručak...Pokušavam da nateram sebe da odem na pljesku i da je pitam da izađemo.
Moj deda kada je jdenom prlikom išao za Beograd u autobusu je jeo bombone, a preko puta je sedela naka gospođa jako nervozna i jednog trenutka je zaspala, on je nju budio i zvao "gospođo, gospođo" a kada se ona probudila on će: 'uzimite bombon' kad ga žena nije tad udarila neće nikad niko.
Devojku viđam jednom u nedelju dana iako živi 10km od mene i to samo ako je ja pitam da dođem kod nje. Ona nema šanse da se seti. Dođe mi da odem na pusto ostrvo i jedem banane ceo život jer se osećam kao majmun...
Spremam ispit, čitam nešto na laptopu, i umalo ne podvukoh rečenicu markerom.
Moja mama dan danas, iako imam dvadeset godina, svaki put kada izađe iz kuće kaze: ''Nikome ne otvaraj, uvijek pitaj ko je!''