Nebitno koje je doba dana ili noći, ja se uvijek ljudima javljam sa ,,dobar dan''.
Plaše me momci koji primećuju kad se devojka ofarbala, skratila kosu, promenila parfem...
Imam pun ormar stvari, ne može igla više da stane. A ja i dalje kukam kako nemam sta da obučem.
Mama mi je ušla u sobu dok sam imala sex sa dečkom, pravimo se kao da se ništa nije dogodilo, ali je meni jako neprijatno :(
Kad mi prodavačica kaže imamo farmerke za punije dođe mi da joj opalim šamarčinu.
Devojka mi je dala tablet da vidim neke slike, posle nekih 15 sekundi ukapirao sam da ne znam da ga upalim, vratio sam joj i rekao lep tablet.
Kada pevam neku pesmu imam osećaj da je "skidam" u orginalu...:)
Nemam naviku da na kraju telefoniranja kažem: "Ljubim te"... A i kad mi neko kaže to, ne kažem "I ja tebe"... Samo kažem "Ćao, ćao".
Ne postoje riječi kojima mogu opisati koliko se bojim profesora hemije i matematike.
Uvek sam obožavao košarku, ali sam bio onaj "ulični" košarkaš", nikad nisam trenirao. Neki kažu da bih danas igrao u našoj reprezentaciji da sam bio imalo ozbiljan. Redovno sam dobijao svoje drugove koji su trenirali, a neki od njih su danas zaista daleko dogurali. Sada mi je krivo što nikada nisam bio barem malo ozbiljniji.