Dečka koji mi se sviđa sretnem isključivo samo ako sam bez šminke/ prljave kose/ mamurna.
Krenem da brišem poslate poruke jer mi je telefon prebukiran, i prosto mi žao, ne mogu da se odlučim ni za jednu, koliki sam car duhovitosti i sarkazma.
U braku sam dve godine, a nikada svome mužu nisam napravila ručak.
Oni glumci koji glume zle i opake momke, mrzim ih i imam neki trip da su takvi i u stvarnom životu.
Moji roditelji nisu imali da mi pošalju novac da uplatim menzu da jedem, a imali su cele nedelje za cigarete.
Volim kad smo na nekom roštilju ili ručku da uzmem ono zadnje parče sa tanjira... u inat onima koji se kao stide, a jedu ga očima.
Moja mama je "opsesivni bacač ambalaže". Radije će da pusti da se keks ili pecivo ubajate na tanjiru, nego da ostanu u pakovanju koje smo dobili u prodavnici ili pekari. Samo čekam dan kad će sok da sipa u sve moguće čaše, samo da bi bacila flašu.
Ne nosim neke knjige u školu samo da bih mogla da gledam zajedno sa drugom.
Kad sam bila mala, mamu sam preklinjala da mi pjeva pjesmicu Zeko i potočić. Svakiput sam toliko plakala, da je mama smislila sretnu strofu za mene:
I dođe medvjedić čarobni
I potok otopi
Sve sa njim je procvalo
I zečić sretan bio...