Kao mala sekla sam barbikama kosu,misleći da će joj opet narasti :D
Dopisivala sam se sa drugim dok je moj dečko spavao pored mene.
Volim da vidim kada razmažena deca ne dobiju uvek šta žele pa onda plaču.
Šta god sam hteo da uradim kad sam bio mali mama bi mi govorila: Mali si za to, sad kad hoću nešto, ona mi kaže: Malo si velik za to, pa dal je moguće..
Pre moje mame, tata je imao ozbiljnu vezu, planirali su čak i da se venčaju, iz nekog razloga nisu, ali su ostali u dobrim odnosima. Kada su se razišli, pričali su kako će da daju deci ime po njima (moj tata se zove Dragan, ako bi bilo žensko bila bi Dragana, a musko Dragan, a ona Ivana). Tata je dobio devojčicu, mama se nije slagala da se tako zove i na kraju nisu dali to ime mojoj sestri. Godinu dana kasnije tata je sreo Ivanu, saznao je da je ona dobila blizance i da se zovu Dragan i Dragana :) I već možete da predpostavite da su meni posle dali ime Ivana, po njoj :) Ne znam, mozda grešim, ali mislim da zbog toga mama više voli moju sestru, prema meni nikada nije bila kao prema njoj, uvek je drska prema meni. I nikada me nije nazvala po imenu, uvek po nadimku. :)
Volela bih da imam lepe zube i lep osmeh. Onda bih uvek bila vesela i nasmejana, a ne ozbiljna i namrgođena. Time prikrivam taj svoj kompleks.
Pitam ja jednom tatu da mi skuva čaj i kaže on meni od čega ćeš, a ja mrtva 'ladna: '' od šupka.'' Misleći na čaj od šipka.
Diplomirala sam pre nekoliko dana na državnom fakultetu, sve u roku, pričalo se puno toga kad diplomiraš slavlje obavezno, pokloni, čuda... A sada ništa od toga, zatišje, imam utisak da nikog nije briga.