Mrzim kad idem na svadbu sa roditeljima, jer onda ne mogu da se muvam ni sa kim :)
Namerno dečku kažem da je lud da bi on meni rekao 'Jesam, lud za tobom!' :)
Odrasla sam, ali mi nedostaje popunjavanje leksikona iz detinjstva.
Stalno imam osećaj da kad mi se desi neka loša stvar, da to mora da bude tako zbog nekog srećnog momenta koji sam proživeo u životu pa mora da se održava neka ''ravnoteža''
Prezirem kada sanjam da trčim, pa se živa pokida koliko se umorim. Kao usporen snimak!
Dečko mi je rekao da mu je drago što imam male grudi, jer bih u suprotnom bila "mnogo dobra riba" i on ne bi mogao da me smuva. Baš utešno.
Kada sam bila mala uvijek sam sunce crtala u uglu papira. Sa očima i osmehom. To radim i sada, a imam 30 godina.
Dečku, sada već bivšem, sam prosula piće u facu, pred punim splavom, kada sam saznala da je bivšoj rekao da joj nisam ni do kolena. Desilo se tako spontano, a ispala sam takva faca. Od tad kada prolazim gradom idem uzdignute glave jer sam umislila da me sada znaju svi i misle "koja carica!"
Kad god sa nekom devojkom koja mi se sviđa budemo zajedno "na vece", ujutru kad ustanem, ne znam šta da joj pošaljem.