Pre nekih deset godina,ja i moja drugarica koja živi u kući pored mene, iznele smo stolicu u njeno dvorište, otvorile ,,frizerski salon'' i unakazile kosu svim devojčicama u ulici.
Danas je pored mene prošao čovek sa osmehom od uva do uva. Iskreno sam mu pozavideo.
Osjećam se toliko srećno i ispunjeno kada nekoga uspijem nasmijati nekim svojim gestom, bilo da je meni blizak ili potpuni stranac. Volim tuđu sreću koliko i svoju, šta mogu :)
Najviše od svega volim kada svojoj drugarici koja brblja bez prestanka kažem: 'Ne slušam te već 15 minuta.' :)
Mрзим кад моји укућани увече загубе чеп од пасте, па ујутру морам да се рвам са пастом не би ли изашла из тубе да могу да оперем зубе.
Sinoč sam provela najbolju noć u životu, kad su mi se upoznali dečko i tata . Dva muškarca koja volim najviše na svijetu onako pričaju i zezaju se, nemogu vas opisat tu radost .
Koliki sam baksuz neko mi je ukrao biciklo ispred MUP-a.
Kada sam imala 4 godine otac me je odveo na šišanje, uobičajenu paž frizuricu. Frizerka mu je rekla da imam loš kvalitet kose i da je najbolje da me ošiša skroz kratko-da kosa ojača. Kad me je doveo kući mama se rasplakala kad je vidjela kako izgledam. To mi je najveća trauma iz djetinjstva.