Drugi put mi se dešava da budem ostavljena uz objašnjenje da taj neko ne može da mi vrati toliko pažnje i ljubavi koliko ja mogu da pružim.
Završavam ekonomski fakultet i ne mogu da prežalim što zbog oca nisam upisao medicinski vec ekonomiju...
Kad sam bila mala, tata me pošalje u prodavnicu da mu kupim cigare i sebi sladoled na štapiću. Ja kupim najveći sladoled, dođem kući i kažem: Nije bilo dovoljno za cigare!
Jutros pijem kafu sama u kafiću, po tradiciji. I prilazi mi djevojčica od 3-4 godine koja je bila tu sa tatom i počela je da priča sa mnom. Kada sam joj objasnila da ne idem u vrtić jer sam prevelika, ona mi je rekla da skinem naočare da mi vidi oči. Ja sam skinula, a ona je rekla: ''Vrati ih ružnija si tako''. Ah, ta djeca, stvorenja bez dlake na jeziku.
Nikada je neću razumeti... Ostavila me uz objašnjenje da me više ne voli. Prihvatio bi i bez reči otišao da s tom osobom nisam bio u braku 5 godina i da nemamo prelepog sina od 3 godine. Mene je majka ostavila kad sam imao 3 godine a sad i ja imam osećaj da napuštam svog sina i to me boli da vam ne mogu opisati koliko...
Kad plivam, što dublje i dalje idem, to više razmišljam kakve sve životinje postoje u moru, ribe... I toliko sama sebe prepadnem da krenem da plivam prema obali najbrže što mogu!
I tako svaki put:)
Odvratno mi je kad vidim da muškarci ne seču nokte na rukama. Daj uzmi pa ih i nalakiraj.
Moj tata je bolja domaćica od mame, sve ženske poslove radi duplo bolje od nje...
Juče sam tako jako zalupila gepek na taksiju da umalo nije ispala tablica.
Još uvek mi nije jasno zašto u crtaćima padaju sa litice tek kada pogledaju dole..