Pilot sam već skoro 16 godina, a i dalje me oblije hladan znoj svaki put kad treba da uzletim. Kroz glavu mi prolazi vrisak svih putnika dok avion pada..
Svaki dan se lijepo istuširam, spremim za grada i odem sam bez ikakvog dogovora, često šetam bezveze ulicama, odem da jedem ili negdje sjednem i naručim nešto. Najgore mi je kad pitaju zašto si sam. Dok moji "drugovi" tj bolje reći poznanici i porodica misle da sam pravo društven, da imam djevojku, itd. :)
Kad podignem ruku da pozovem konobara, a on me ispali, brzo spustim ruku na glavu i pravim se da nameštam frizuru.
Tražeći punjač našao sam usnu harmoniku koju sam tražio neki dan, štimer koji tražim već mjesec dana, udice i plovke koje sam tražio tri dana. Još malo naći ću i žvaku negdje zalijepljenu još iz osnovne škole, ali punjača nema!
Moj deda je imao operaciju srca i dalje je u bolnici, a brine se da li svinje u selu imaju šta da jedu...
Svaka kuća ima "najhladniju sobu" koja se izbjegava tokom zime, a u nju svi trče tokom ljeta.
Moja baba toliko voli mog dedu da je kupila drugi daljinski da ga ne bi budila kad zaspi dok mu je daljinski u ruci.