Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Nikako da mi postane nebitno to što mu kum dade ime Miladin.
Ponekad se pitam, na koliko fotografija stranih ljudi se nalazim u pozadini...
Dok sam išla u školu, mrzela sam da budem redar i brišem tablu...znala sam da dok ja brišem tablu svi gledaju u moju zadnjicu...-.-
Ove godine sam sa mamom išla na more u Tursku. Jedan dan kada je mama sušila kosu nešto je puklo i nestalo je struje u celoj sobi. Mama i ja smo otišle na recepciju, a ona je rekla: In maj rum BUM BUM elektrik. :)
Kada sam bila mala smartrala sam da lepe devojke nikad ne mogu biti nesrećne, sada kad sam odrasla shvatam da je najčešće suprotno.
Vikendom obavezno navijem sat da me probudi da ne zaboravim da napišem status da sam u gradu i da je ludilooooo...
Mrzim kad u prodavnici na kasi čekam da mi vrate 20 feninga, ali ih jako želim, i onda dok prodavačica ne izvadi kusur ja se pravim da tražim nešto po torbi, da ne ispadnem očajna za 20 feninga, zgrabim ih i nestanem.
Pre oko godinu dana sam se naljutila na dečka jer nije hteo da dođe kod mene. Rekao je da ne može jer ima neki problem za koji ne želi da znam. Odjurila sam kod njega da vidim u čemu je bio problem. Posle sat vremena mi je priznao da ima psorijazu. Nije hteo da mi kaže jer je mislio da ću ga ostaviti, jer je, kako on kaže, "nakaza". Naravno da ga nisam ostavila. Stalno mu pomažem da prihvati sebe takvog kakav je, jer niko nije savršen. Nažalost, psorijaza je neizlečiva i ružno izgleda. Teško mi je da ga gledam tako tužnog i kako ga to boli i peče. Što je najgore, ima samo 19 godina. Zajedno smo 2 godine i niko mi nije lepši od njega. Imao psorijazu ili ne, volim ga najviše na svetu!
Deda je otišao u inostranstvo i nije se javljao mojoj mami, nije joj slao novac, niti je zvao...A njegove sestre su ga uvek koristile, trošile njegov novac, letovale, zimovale, nikad ništa delile sa mamom, niti je zvale....Pre par meseci deda je umro, u njegovom stanu su svuda bile mamine slike, sve što je imao ostavio je njoj, uključujuci i kuću u kojoj žive njegove sestre, pošto je bila na njegovo ime. Ništa ne može da joj nadoknadi vreme koje on nije bio uz nju, ali je makar na kraju pokazao da mu je bilo stalo do nje i svojim činom pokazao da nije bio totalno nesvestan toga što su ga koristili.