Najveći trip mi je da će mačka izletiti iz kontejnera dok bacam smeće. :D
Počeo sam da učim u biblioteci jer je to jedino mesto gde ne mogu da masturbiram.
Zaljubio sam se i napisao jednoj devojci 15 pesama. Na razne načine sam joj davao da ih pročita. Preporučila mi je jedan književni konkurs. Poslao sam ih... ona i dalje ništa ne shvata.
Imam bratanicu koja ne hoda, ne sedi i ne priča, a sad će dve godine. Duša me boli što ne mogu nikako da joj pomognem, sem da je nosim svaki dan. Sve bih menjala za samo jedan njen korak i jednu izgovorenu reč.
Kad moj tata ide s posla, otvara vrata i kaže: " Je*em im mater! ", ja znam da je bila plaća.
Preživela sam predinfarktno stanje sa 19 godina. Ni jednog trenutka nisam spustila glavu i mislila na najgore, jer me je otac naučio da sa pesimizmom neću daleko stići. Od tada, sam uvek nasmejana, čak i ako ne ide sve kako treba u životu, ja sam i dalje radosna, jer ništa nije preče od zdravlja.
Najviše me nervira kada krenem da pričam vic i shvatim da ga nisam preneo na najbolji nacin, tako da se taj kome pričam nasmeši samo 'radi reda'... a vic je bio tako kul i smešan.
Mrzim kada čitam knjigu i misli mi odlutaju i onda ne znam šta sam pročitao i moram da se vraćam.
Upadam ja slučajno 6 godina mlađem bratu koji je tek ušao u pubertet u kupatilo dok se kupa. Brzo se on prekrije rukama onako go i vire mu dlačice na preponama. I ja iz šale kažem :": Jao fuj šta ti je to? "
Posle pauze od pola minuta, namršti se on i mirnim glasom odgovori mi :" Mala, to ti je život."
Neću to zaboraviti dok sam živa.