Dok radim kontrolni i zveram unaokolo, kad mi se pogled susretne sa profesorom ja kao krenem da pišem i pomeram olovku koja ne dodiruje papir. xD
Fali mi osoba s kojom bih sad sedela na klupi i pričala do ujutru...
Nervira me kada neko napiše nešto nalupeta pa doda 'mislite o tome', kao da je popio svu pamet sveta...
Položio sam prijemni upao na budžet, mama me probudila da mi to kaže, dok ćale mi je rekao da pokosim travu, sad moram ovako rano da kosim travu.
Kad god sam na bazenu ili plaži na svakih 15 minuta proveravam da li sam uhvatila boju malko pomerajući donji deo kupaćeg.
Danas sam išla na njivu, da kopam. Na putu do njive zamišljala sam Majami i neku brutalnu plažu,i da ću tamo biti sledeće leto... Inače sam prilično poznata devojka, i radila sam za 3 svetska kreatora do sada. Ali što se mora-mora se. Bar je njiva moja.
Svog sadašnjeg dečka sam mrzila iz dna duše, sve dok jednom nije na utakmici kad je zabio gol skinuo majcu, a na njemu je pisalo "ANA, OŠ BIT MOJA!?"
Često kada plačem, osećam se kao u nekoj seriji, da plačem zbog ljubavi... Unesem se u ulogu i zaboravim zašto sam počela da plačem.
Odlučila ja (15) da napravim nešto da obradujem sestru (5) kad dodje iz vrtića. I, naiđem na kesicu pudinga. Spremim ja sve, čitam uputstva i napravim puding. Sva srećna čekam da dođe. I evo je ona, sa majkom i ja je uzmem za ruku i kažem: ''Dođi da vidiš šta sam ti napravila.''
I ona pogleda u zdjelu, ćuti 2-3 minuta i zovne majku. Majka dolazi, iznenađena, a moja sestra je mrda za ruku i kaže: ''Mama, ja mislim da seka hoće da me otruje.''