Burazer uzeo mami memorijsku iz telefona posto je svoju izgubio. Mama: 'I sta sad to znači?' -'Ništa, sve ti i dalje radi. To je kartica za memoriju, da možeš da prebacuješ pesme i slike..što tebi ne treba.' -'Majoooo, on mene zaj*bava, kako ja sad da zovem bez toga?!!'
Mislila sam da se tatin kolega, koga zovu Feđa, zove Fredrag.
Pre tačno 2 godine sam ga prvi put videla na mojoj stanici... Od tog dana redovno u isto vreme, na istom mestu kao po dogovoru se nalazimo, nebitno prva ili druga smena.. krajičkom oka se gledamo, dok onaj drugi ne primeti, i samo se nasmejemo.. a ja i dalje ne znam ni kako se zove.. Samo znam da mi ulepša svaki odlazak na posao. :)
On je jedini uspeo da probije zid koji sam postavila oko sebe, uspeo je da me otopi iako sam ja uvek u njegovom prisustvu bila ledena i nedodirljiva, a zapravo sam obožavala kad je tu. Ali plašim se da je kasno, više ga ne viđam, iako se sad ja trudim oko njega. Bojim se da je kasno i da sam propustila priliku da budem srećna... Sad bih čak i svaku fudbalsku utakmicu pogledala samo da sam pored njega, a kad je on hteo da se slika i pleše sa mnom ja nisam htela...
Saznao sam nekako da se jedna devojka, godinu mlađa, zaljubila u mene. Imali smo zajedničke prijatelje, izlazili smo zajedno, bila je baš baš baš simpatična i bilo je više nego očigledno da je zagrejana za mene. Jednom su je naterali da se slika sa mnom. Kada sam prišao i zagrlio je da bi slika pristojno ispala, drhtala je kao prut. I pre nego što je drugarica kliknula dugme, okrenuo sam je i poljubio, onako kako treba, i u tom trenutku je drugarica 'okinula', tako da se na slici jasno vidi kako se ljubimo. Sada smo već 3 godine zajedno i bolju devojku nikada nisam imao. :)
Svaki put kad uzmem od mojih pare za knjige/skripte, nikad ih ne kupim, uglavnom popijem te knjige/skripte. Inače sam uspešan student medicinskog fakulteta, sve završavam u roku.
Pozdrav za sve vas koji stavljate na status broj meseci koliko ste u vezi... Nemoj da ja stavim koliko sam već slobodan pa da vas sve zaj*bem...!