Nekad kad idem u čitaonicu nadam se da nema mesta da ne bi morao da učim :/
Jednom kada sam se prepirala sa mamom toliko mi je zvocala da sam joj mahinalno pokazala srednji prst.Bila je sokirana.Posle sam se danima izvinjavala jer stvrano nisam htela,samu sebe sam iznenadila.
Mozda cete reci da sam neiživljena. Imam 15 godina i imućne roditelje. Živela sam do njihovog razvoda u inostranstvu, a onda sam se sa mamom vratila za Beograd, dok je tata ostao tamo. Po povratku u Srbiju moja majka je bila jedna od imućnijih razvedenih žena u gradu, ubrzo se udala za čoveka koji nema dece,a naravno moze nju finansijski da prestigne. Ja jednostavno više ne znam šta ću sa parama. Putujem, iživljavam se, kupujem markiranu odeću, samo da bih videla dokle odu njihove granice i verujte mi nema ih. Dobijam maminu x6-icu da vozim kad pozelim, nema veze što nemam dozvolu, izlasci su mi neograničeni, a pare koje za jedno veče potrošim sa društvom ravne su nečijoj mesečnoj zaradi. Često sam bila sa nekim vidjenijim momcima koji bi po godinama mogli tate da mi budu, samo da bih skrenula pažnju na sebe. I opet ništa i tako već pravim od sebe idiota pola godine od kad se mama preudala. Pitam se šta bi tata rekao na sve ovo, samo kada bi me se setio i došao da me poseti.
Kada sam bio mali i kada smo bili na moru, na plaži rek'o sam mami šta ovi svi ljudi leže što niko ne ide na pos'o.
Kada sam bio klinac imao sam saobraćajnu nesreću, policajac je mojim roditeljima rekao da u milion takvih saobraćajnih nesreća jedan preživi. Kada sam to saznao, osećao sam se kao da sam potrošio svu svoju sreću tog dana... Desetak godina posle sam ubeđen da sam je potrošio ... Roditelji se razveli, oboje bez posla, krpi se kraj sa krajem... Trudim se oko svega, prijatelja, devojki... a na kraju uvek dobijem nož u leđa. Nekada pomislim što sam morao da budem taj jedan u milion, da nisam moji roditelji bi verovatno i dalje bili zajedno i živeli srećno sa mojom sestrom!
Jednom prilikom dok sam sedeo sa dobrom koleginicom u kafiću i vodio šaljiv razgovor sa njom, samo je odjednom zaćutala i kao se uozbiljila i rekla mi:,,Jao Milane ti si ružan ko dlakavo du*e,, i nastavila da se smeje.Nisam ni blizu lepote i znam ja to, ali čuti ovako nešto od nekog bliskog zaboli.Samo sam joj odgovorio da se seti koliko puta joj je to dlakavo du*e pozajmljivalo novac kad nije imala, savetovalo je kada je imala krizne epizode u životu,bilo tu uvek da je sasluša.Samo je zaćutala i oborila pogled.
Odmah hide-ujem prijateljice sa fb-a kada vidim da su počele da kače fotke iz svoje rerne. Koga briga šta si danas spremila za ručak ili kako su ti narasle kiflice!
Kada noću idem u wc ne palim svetlo kako se ne bih rasanio. Već kada pišam, po zvuku znam da li pogađam centar šolje.