Sat vremena sam u fazonu ''napuštam fakultet'', a idući sat '' a što ja ne bih imala desetke?''
Prošle godine sam počeo da konzumiram alkohol ajde da kažemo redovno svaki vikend sam se opijao i dolazio pijan kući... Sad ponekad i radnim danima i osećam da ne mogu bez alkohola i jako se bojim za sebe.
Uvijek mislim da će mojim bivšim momcima biti žao kad raskinu sa mnom kasnije, ali to se nikada ne desi.
Ne volim kad dođe taj trenutak da nemam iz čega da jedem i pijem pa moram da počnem da perem sudove...
Mislim da sam ja jedan od rijetkih muškaraca koji bi voljeo da prvo dobije zensko dijete, i da to bude tatina princeza :D
Pošto nismo baš u najboljem finansijskom stanju, ne možemo sebi da priuštimo putovanja, pa onda mama i ja kad nam je dosadno sednemo i pričamo kako nam je tobož bilo juče u Grčkoj, kako sutra već idemo u Tursku, kako samo putujemo, a nikad nismo kući i onda se bar malo nasmejemo :)
Danas dok sam sa ćerkom bila u šetnji, ispred jednog izloga divila se lepoj haljini, nije tražila da joj kupim ali me pitala: "Mama jesmo li mi siromašni?" Čučnula sam pored nje, pogledala je u oči pa rekla: "Ne, mi nismo siromašni samo nemamo para, biti siromašan je stanje duha, biti bez para je prolazna stvar. Tome će te mama naučiti. Zagrli me, hajdemo ima lepših stvari od haljine zar ne!" Bila je srećno usvojena prva lekcija...
Jedno veče sam pio i probudio se ispod znaka Kolašin, ne znam kako sam doša tamo. Iz Podgorice sam.
Uvijek mi je bilo kul kad neko priča i ima neku svoju poštapalicu u govoru. Ja nikad nisam uspjela da izmislim neku svoju.
Zvao me malopre neki nepoznati broj, ja se javim, kad ono čovek mi peva i ajde, dobro, ja odlušam, prekine on i minut kasnije stiže poruka ''Auuu pa ja sam pogrešio broj ahahaha izvini, evo, može još jedna samo za tebe ko god da si?''
Ulepšao mi je veče!