Često sanjam da varam svog dečka i onda se budim sa ogromnom krivicom...:/
Izgradio sam dečiji park (igralište) u mestu u kome živim. Nisam želeo nikakvu medijsku pažnju niti ista slično. Ne želim ni sad, naravno. Često sednem na klupu pored pomenutog parka i gledam svu tu decu, koja se bezbrižno zabavljaju tamo. Kad vidim osmehe na nihovim licima znam da sam uradio pravu stvar.
Oduvek su me privlačile šarmantne devojke. Šarm je ono što određuje ženu. Lepota je bonus.
Ponekad uđem na njen profil da bih video onaj deo In a relationship with you, i sam sebi izmamim osmeh.
Reklame iz svog sanduceta prebacujem kod komšija. Rasporedim ravnomerno, da ne bude da samo jedan ispašta.
Juce mi je bio prvi dan škole i deca kojoj predajem su toliko bezobrazna da sam se razočarala i nemam više želju da radim u školi.
Kad' god vidim poznato lice ali se ne sjećam imena, a ta osoba me pozdravi, samo klimnem glavom, kao da se poznajemo...
Najlepših 10 min sa ženom mi je kad odemo kod stomatologa a ona na stolici, tad samo ja pričam i uživam gledajući nju kako ćuti.....osećam se predivno.
Jednom su u toku časa profesoru ispali zubu, inače umjetni. On ih je samo vratio u usta i nastavio predavati. Kakav kralj!