Moji roditelji, a pogotovo moj deda, se više raduju kad položim ispit nego ja.
Moja jedina prava ljubav je dečko koji je u zatvoru proveo 4 godine zbog pljačke.
Kad se spremam za grad sredjujem se satima, a onda decku kazem navukla sam na sebe prvo sto mi je bilo.
Uvek kada otvorim jogurt u caši, onaj poklopac isavijam na 1000 delova!
Stigao mi je dug za struju 0, 64. Platiću im 1 dinar, pa ću da ih tužim za ovih 0, 36. Nećemo tako da poslujemo!
Srce mi se slama jer je moj brat loš đak, ne može da zapamti nijednu pesmicu, o zadaći da ne govorim, prolazi sa dobrim uspehom, a moji roditelji svima govore da je odličan. Ja sam oduvek bila među najboljim učenicima u celoj školi, vukovac, na kraju student Medicinskog fakulteta. Roditelji krive učiteljice, lažu sebe da i druga deca imaju problema sa čitanjem, mislim da jedino ja vidim stvari kristalno jasno.
Danas mi je profesor poklonio knjigu jer sam odlično uradio ispit. Drago mi je što i dalje ima profesora koji cene rad studenata a ne ponašaju se prema njima kao prema smeću.
Posvađao sam se sa najboljim drugom, u svađi smo već dvadesetak dana. I dalje mi je u telefonu upisan kao "Brat moj <3", svaki put kad to vidim, suze mi krenu na oči.
Mrzim ova sedišta u gradskom što nisu tapacirana pa klizim sa njih..i još kada vozač vozi kao sumanut..onda me ima po celom busu!
Od pre par meseci imam jednu prijateljicu sa posla, sa kojom sam se zbližila, ali ima jednu manu. Svake nedelje me zove da idemo po gradu da ona kupuje neku garderobu. Da joj učinim, odem svaki put i po tri sata ona bira cipele ili slično. I pita me: "Pa što ti ne probaš nešto?". A ja ne mogu da shvatim kako ona ne kapira da nemam para.