Nisam baš emotivna i zaista mi je patetična većina stvari koje druge oduševljavaju. No, kada na ulici vidim dečka sa buketom cveća kako žuri negde i jedva skriva osmeh na licu, to me istinski razneži. Danas sam u autobusu videla dečka sa rozim poklončićem, sav sređen i vidno nervozan. Samo sam se zapitala, hoće li nekad neko tako biti nervozan zbog mene... Hoće li nekad neko žuriti da mene obraduje i poljubi me... Kako vreme odmiče, sve sam više uverena da ću uvek samo gledati druge...
Jednom sam istrčao iz kuće po najvećem pljusku. Obukao najstarije patike i šorc i trudio sam se da ne promašim nijednu baru. Bio sam sasvim sam na ulicama. Jedan od retkih trenutaka potpune slobode.
Volim da u stanu sedim samo u donjem vešu, sa pivom i tonom kokica pored sebe i gledam neki film, ah živote.
Imam trip da ljudima drugačije izgledam, nego sebi kad se pogledam na ogledalo.
Podesio sam roditeljima na njihov laptop dječiju zabranu da ne mogu ulaziti na porno sajtove. Kako sam ja dobro dijete!
Prošle subote priđem devojci u klubu dok je bila trezna inače i dobijem klasničnu korpu, posle nepunih dva sata prilazi ona meni i poljubi me i neće da me pusti na miru. Utešio sam se, mogu da prođem posle 6-7 piva!
Danas sam izračunao, da sutra daj Bože počnem raditi, neću dočekati punu penziju do 70-te godine... A tad', koji će mi moj...
Kad sam bila mala, stavljala sam ofinger u duks i pretvarala se da sam Kapetan Kuka.
Kada izlazim iz prodavnice a nisam ništa kupio imam trip da misle da sam nešto ukrao.