Volim kada dam krv za nekoga kome je potrebna. To me ispunjava.
Kad sam bila mala sisala sam vodu iz veša koji je mama širila na štrik. Nekako mi je bilo super.
U tripu sam da racionalnije sagledavam stvari ukoliko razmišljam na engleskom.
Svaki put u pekari kad mi prodavačica uruči hleb, pipnem da nije slučajno pretvrd, bez obzira što znam da čak i da jeste, ne bih tražila drugi.
Ponekad odem u kupatilo, sjednem na wc šolju i tamo ostanem sat vremena razmišljajući.
Ponosna sam na svog tatu koji me ispraća u školu izvodeći koreografiju Gangamstyle-a na terasi.
Kad god hoću da ispričam ili prepričam nešto tužno, počnem da se smejem.. Ne znam što, jače od mene... Koliko mi je samo puta bilo neprijatno zbog toga, neka tragedija a meni se brk smeši .. Užas.
Uvek kada kucam "tužnić" u poruci i ja složim tužnu facu.
Ulazi majka u sobu i kaže : Gde je kesa za đubre iz tvoje sobe? Bacila si? A od kad ti bacaš đubre? Aha, bilo je puno, a gde si tačno bacila? U kontejner? Mhm, a šta će ovaj toalet papir ovde? Nemaš maramice. Aha , ok. Vidim ja da je bilo seksa ovde....
I šta sam ja mogla da kažem na to... iskidala sam se od smeha :D
Kao najstarije dete u porodici, imao sam čast da biram dal hoću da mi se prepiše stan ili kuća. Ja odma iz stopa sam rekao da hoću auto .