Sa devojkom sam 4 godine u vezi, volim je više nego sve na svetu. Nismo se videli već 6 meseci jer živi van Srbije i ona dolazi za 5 dana,16 sati i 32minuta... Ne spavam,ne jedem,ne učim,ne izlazim samo odbrojavam, hoće srce da mi iskoci čekajući je.
Jako bih volela, i stalno razmišljam o tome, da sve znam....tipa vezano za mehaniku, kompjutere, politiku, kulinarstvo, itd.. Kao neko pita za šta sluzi ovo ili ono, a ja mu sve lepo objasnim. Fenomenalno.
Volim kada dam krv za nekoga kome je potrebna. To me ispunjava.
Posvađala sam se sa dečkom,i kad sam izlazila iz auta lupila sam vratima toliko da se uključio airbag.
Kada me svrbi desni dlan ne češam se u nadi da ću tako sprečiti davanje para.
Probudio sam se u 7 sati da idem na posao i toliko sam bio dezorijentisan da sam zaboravio da stavim dezodorans ispod levog pazuha, sada smrdim na taj pazuh :(
Najteže mi pada kad dođem kući u pripitom stanju sa neke žurke, a roditelji počnu sa pitanjima o tome kako je bilo, ko je bio i sl. a najradije bih se samo bacila u krevet.
Prije neki dan komšiji došli električari da isključe struju. Ispenjali se da ODRADE POSAO a on uzeo motorku i kaže ''vi sjecite gore a ja ću dole''.
I dalje lift ne može samu da me povuče. Uvek čekam još nekog. :)