Sutra idem na apsolventsko veče i planiram da kažem profesorki da mi se sviđa.
Živim u malom mestu i u ozbiljnim sam godinama. Radila sam kao nastavnik uspešno, ceo život. Moje tuge i neispunjenosti topila sam uveče sa mužem uz koju čašicu. Nisam sigurna kada je počelo da me hvata, ali sada pouzdano znam da sam alkoholičar. Stidim se toga, ali ne nalazim izlaz. Lečenjem bih obznanila svima moju sramotu, pa se ne usuđujem da potražim pomoć.
Razmišljam ozbiljno da se kresnem za 100 evra kako bih mogla na ljetovanje.
Dok sam bio mali, mislio sam da kada sudija da žuti karton igraču na fudbalskoj utakmici da ga igrač nosi kući.
Ponekad mislim da su me roditelji napravili samo da bi imao ko da im ide u prodavnicu.
Upoznao sam je u biblioteci. Bilo je kao u filmu, ispala joj je knjiga i oboje smo krenuli da je dohvatimo. Imala je dugu, čistu, plavu kosu i najljepši osmijeh na svijetu. Rekla je da ima momka i da ne želi da mi da svoj broj. Već godinu dana je nisam vidio. Živote k*rvo.
Kad sam se vratila sa mora, moj pas me je popiškio od sreće.
Mrzim kad dečko priđe devojci sa nekom forom. On je imao ko zna koliko vremena da smisli foru, a devojka sekund dve najviše da odgovori.
Od prvog razreda nikad ništa nisam stavio u levi džep... Jednom mi je ispala bombona iz levog džepa koju mi je dala mama koju sam 2 dana pre toga izgubio i od tada ništa ne držim u levom džepu...
Pišem ja devojci na fonu poruku i ona ne odgovara pola sata. Pitam je šta joj je, je l' ljuta, a ona mi odgovara: "E, lakirala sam nokte, pa čekala da se osuše, nisam mogla da kucam".