Ne volim da me dečko ljubi kad smo u prodavnici, kafiću, autobusu ili tako na javnom mestu gde ima puno ljudi. Mene je sramota to, iako su se mnoge stvari promenile danas.
Oduvek sam volela da idem na more sa porodicom. Stignemo tamo, raspakivanje završimo, svako na svoju stranu, pa opet sastanak pred izlazak i tako redom...Ali onaj jutarnji doručak kada svako priča u glas svoju priču od sinoć, ili lica članova koji baš i ne žele da pričaju o tome,neprocenjivo! I naravno taj divni osećaj sigurnosti i sreće, kada si okružen ljudima koje voliš, a sve to obavijeno mirisima mediterana, takođe neprocenjivo.
Volim da gledam tuđi opran veš na žici, da vidim šta tu sve ima. Ne znam zašto.
Bile smo na moru sa školom i jedno veče sam uletela u svoju sobu vičući ''de ste bičarke?!'' a nisam znala da je profesorka sedela tu sa drugaricama...
Ponekad kad pogledam u svoje plišane igračke na ormaru pomislim da mi je neko stavio kameru u njih.
Upravo sam otišla u dnevni boravak, i počešala se dole jer su mi je donji veš malo uzak, pa me žulja. I tek nakon minut sam shvatila da tata leži na kauču i gleda u mene. Zemljo otvori se!
Uletela mi je baba u sobu dok sam bio sa devojkom u krevetu, i jednostavno je pitala : ''jesi li gladan'' ?
Mrzim kad profe objave imena i prezimena u rezultatima ispita. Brate, stavi samo broj indexa, manje će me biti sramota ako padnem.
Da mogu da biram da ostanem bez trunke emocija, ostao bih.
Kad sam bio mali, kad sam primao vakcinu plakao sam i vikao na medicinske sestre: "Je*aće vam moj tata majku".