Zaljubio sam se i napisao jednoj devojci 15 pesama. Na razne načine sam joj davao da ih pročita. Preporučila mi je jedan književni konkurs. Poslao sam ih... ona i dalje ništa ne shvata.
Od kako sam šefu, umjesto djevojci poslao ˝ :* ˝ preko skype-a, svaki put po 4 puta provjeravam kome šta pišem, jer prva 3 puta ne vjerujem samom sebi ... :)
Svaki put kad ćaća uđe u kuću i vidi mene na laptopu sa slušalicama kaže: "Onoga ce struja ubit".
Kada se pozdravljam sa rodbinom nikad ne znam da li trebam da se poljubim tri puta ili samo jednom.
Devojka mi je lupila šamar u sred autobusa, vozač je rekao "Udri jače, da sluša sledeći put".
Stigao mi je dug za struju 0, 64. Platiću im 1 dinar, pa ću da ih tužim za ovih 0, 36. Nećemo tako da poslujemo!
Tata mi je već dugo bolestan i sutra ide ležati u bolnicu. Najgore od svega je što ne pricamo već mjesecima. Probao sam mu se izvinuti, ali on je to docekao riječima "ja sam tebe davno prekrižio, kad budeš diplomirao ne zovi me, kad se budeš ženio ne zovi me, kad budeš dobio djecu ne zovi me.." Ja sam se samo suznih očiju okrenuo i pomislio: Dabogda ti to meni sve dočekao!
Bio sam u čudu, otkud silni mravi na mom radnom stolu... a danas sam ukapirao da izlaze iz mog laptopa.
Juče sam svom sinu pomogao da nauči da vozi bicikl. Skinuli smo pomoćne točkove i vrlo brzo je uspeo da održi ravnotežu i sam vozi nekoliko desetina metara. Kako je samo bio ponosan. Kako je bio srećan. A ja sam ga stalno hvalio kako je veliki dečko i kako je lako i brzo naučio da vozi bicikl. U jednom trenutku mi je spontano rekao: “Tata, hvala ti što si tako dobar prema meni.” A ja sam se potpuno istopio od ljubavi. Zar je moguće da dete od 5 godina zna toliko da ceni pažnju koju mu posvećujemo, čak toliko da može da je iskaže rečima?
Često i ja poželim da sam iz Engleske, Švedske, itd. pa kad dođem rodbini u Hrv da se ceo svet vrti oko mene i da se svi nalože na mene.