Pre nekoliko dana, cura je uzela da mi pokazuje slike sa neke svadbe. Na njen komentar: "Znaš kolko mi je haljinica lepo stajala od pozadi.", ja sam uzeo sliku, na kojoj se ona vidi od napred, i okrenuo je da pogledam. Divim se u nekim trenucima svojoj gluposti.
Kad sam bila mala mrzela sam svoje ime jer ne postoji pesma u kojoj se ono pominje :D
Kada god uđem u ordinaciju svoga lekara, jedino što me pita je:"Koji dani ti trebaju "?
Vojno lice sam i nema stvari koja mi je draža nego da se prošetam gradom u uniformi i krajičkom oka posmatram poglede prolaznika. Obožavam moj posao.
Ne mogu da zaspim ako je zavesa razmaknuta, moram da ustanem iz kreveta da bih je namestila i tek onda mogu mirno da zaspim.
U društvu je neko nešto provalio, a pošto sam bio pomalo prehlađen, kako sam se nasmejao sline su izletele "do poda". Sram na kvadrat.
Kao mala, dok smo bili na moru, plakala sam što je mama bacila sve naše asure. Toliko, da sam se opraštala od njih ispred kontejnera.
Kad mi komšija iznad mene udari nogom o pod da bih stišala muziku, nonšalantno se popnem na krevet, udarim nekoliko puta u plafon, čisto da mu se javim. I nikad ne utišam.
Jutros su me probudili prvačići iz škole preko puta kako svi u glas pevaju "svi treeeba da znaju sta drugaaarstvo znaačii.."! Lep dan danas!
Uvek kada vidim ljude na fakultetu koji su upravo odbranili diplomski, pitam se kada ću i ja već jednom da položim sve ispite, pa da i meni donesu cveće. Danas mi je drug poklonio ružu, moj omiljeni cvet i rekao da je to mali podsticaj da bolje učim.