Najviše na svetu želim da jednog dana ima decu. Kako u porodici imam par njih koji nisu mogli da imaju decu ili su ih teže dobili, a pritom konstantno imam ginekološke probleme, strah me je da neću moći da imam svoju decu. Nikome nikada nisam ovo rekla, jer ne želim da izgovorim naglas i prizivam zlo. Svako veče molim Boga da mi samo to ne oduzme u životu. :(
Moja veza sa momkom traje više od dvije godine. Jednom prilikom pojavile su se u meni neke sumnje, nisam znala šta da radim sa sobom, da li da ostanemo skupa, ili da raskinem. A ona mi je on rekao:" Da imaš milion problema i da su svi protiv tebe, ja neću stajati ni iza tebe, ni pored. Ja ću biti ispred tebe." To je bilo prije više od godinu. A on stvarno stoji još uvijek ispred mene.
Ove godine kada smo bili na kampu smuvala sam se sa jednim dečkom i zadnju noć pokupimo se mi svi kod njega u sobi. Ja i on ležimo jedno pored drugog, ugasili svetla i svi kao sad oće da "spavaju" i mi se tako ljubimo i u jednom trenutku, ja se zanela a čovek mi okrenu leđa i kaže: "Ajde ja oću da spavam", čoveče nisam mogla da verujem...
Ne volim pesimiste. Život može biti lep, sve je u glavi.
Bavim se fotografijom, često učestvujem na konkursima, ali mi je glupo da zovem druge da glasaju za mene. Prilično loš sistem biranja pobednika, a sve je češći.
Ostavio sam devojku koju volim zbog devojke koja je zaposlena i ima bogate roditelje, jer sam jedva krpio kraj sa krajem. Sada imam šta poželim, i posao su mi našli, i kuću kupili, i vikendicu..Nikad nesretniji bio nisam.
Devojka me ostavila jer sam joj na dejtu, rekao da se ružno obukla. Danas kad je sretnem uvijek je nasmijem komentarem lijepo si se obukla.
Kao mala, mislila sam da onaj koji postane milijunaš, preuzima mjesto voditelja.
Prije dvije godine, mama, tata, mala sestra i ja odlučili smo malo prošetati po gradu. Otac je vodio seku za ruku, a mama i ja smo išli iza njih. Ujednom trenutku, tata je zastao sa jednim poznanikom da se pozdravi, a ja sam odgovarao na poruku naboljem prijatelju, oko našeg izlaska tu noć. Već sljedeći trenutak sam se okrenuo i vidio svoju seku na sred ulice. Potrčao sam prema njoj, zgrabio je i bacio i od tada se ničeg ne sjećam. 15 dana sam bio u komi, slomljena noga, polomljena rebra. Spasio sam svojoj sestri život. Prvo što sam ugledao, nakon buđenja iz kome, bilo je to njeno malo, slatko lice. Bilo mi je drago što je ostala živa, plakao sam kao dijete. I danas-dan moji roditelji mi ne prestaju zahvaljivati na tome, a ja samo pogledam u nju i shvatim da bih opet isto ponovio.