Posvetio bih joj nekoliko pesama, ali se plašim da je to klinački i patetično...
Kad sam bila mala,omiljena zanimacija mi je bila da odem kod bake na selo,uhvatim kozu,zavezem joj vrpcu oko vrata,stavim stari vokmen i ponosno prosetam sokakom. :)
Kod bivšeg sam najviše na svetu mrzela to što sam imala osećaj kad hodamo ulicom da ga je sram što ga vide sa mnom. Mada sam lepa devojka, obrazovana, ne znam u čemu je bio problem.
Navalilo mi je to kompleksa za pola života.
Mrzim kada moji roditelji pričaju o nekoj vrsti posla i kažu za mene: "Ma ne bi on to mogao raditi", iako nikada nisam ni probao to.
Volim kada mi mobilni stoji blizu zvučnika i kada se čuje onaj zvuk pa znam da će mi stići sms, tada se osećam tako moćno, vidovito.
Odbila sam besan auto koji je bio poklon za moj rođendan od čoveka koji se nakon 20 godina setio da bude otac. Hvala, ne.
Svaki put kad ispratim devojku kući stanem ispred njene zgrade zapalim cigaru i gledam u njenu terasu pre nego što odem.
Nikada mi nije bilo lakše zato što neko drugi ima veći problem od mene...
Legnem da spavam još pet minuta i probudim se za dva sata.