Jednom sam zaspala na ispitu nakon što sam napisala koncept.
Kad mi mašu klinci iz busa, uvek mašem i ja njima. Jer se uvek setim kako je meni bilo žao kad mi neko ne uzvrati...a i ulepšaju mi dan! :)
Kada sam imala 6 godina, jedan čovek mi je rekao da ima godinu dana starijeg sina i da mogu da mu budem snajka ako želim.
20 godina kasnije udala sam se za njegovog sina i srećnija sam nego ikad!
Pre nekoliko godina moja baba je stavila sarme da se kuvaju u ekspres loncu.I posle nekoliko minuta, ona htela da skine onaj poklopac i nesto se zeznulo i sarme su letele k'o blesave po kuci i posle smo morali da krečimo.
Uvijek sam obožavala zvuk zrikavaca u toplim ljetnjim noćima, cvrkutanje lasta koje čujem kroz san prije nego što se probudim, jednog djeda koji se svako jutro u osam sati drao "Ribe,ribe!", djece i ljudi dok se vuku do plaže, njihovo vikanje preko ulice.. Obožavala sam da posmatram drveće, lišće...da ga gledam kako se njiše dok osjećam vjetar na licu... Kako sam samo svaku sitnicu primjećivala, bilo je predivno.. A sad, što sam starija manje primjećujem te sitnice koje su mi uljepšavale dan.. Znam da sam jednom sama sebi rekla da nikad neću prestati da obraćam pažnju na takve stvari.. ali neke više nikad neće biti iste. :(
Babo je kupio nešto što se mami nije sviđelo i u razgovoru o tome joj je rekao: "Pa ti stvarno nemaš osjećaja za lijepo." A ona će njemu na to: "Vidi se na tebi." Uvijek nas nasmije. :)
Kad šetam gradom sama, istripujem da sam poznata ličnost i da me svi gledaju.
Sećam se kad sam bio mali, pradeda me pita koju čokoladu da mi kupi, ja kažem 'onu gde krave pasu travu' (sećate se one zelene što je Banat proizvodio), a on ode da je kupi pa ga nema skoro ceo dan. Kasnije, kad sam malo odrastao, roditelji su mi rekli da je išao van grada, u okolna mesta, samo da bi je našao... I svaki put mi je doneo.
Nikad nisam uživo video da se neko okliznuo na koru od banane.
Čudno mi je kad pomislim da sada (verovatno) na svetu hoda osoba za koju ću se jednog dana venčati.