Moja drugarica koja ima 93 kg ima uzbudljiviji seksualni život od mene.
Upravo sam konkurisala za stručnu praksu u jednoj banci i upload-ovala sam im fotrografiju trogodišnje mene, dodavši komentar da fizički izgled ne treba da bude presudan za prijem na poziciju Analitičara za xyz. Ne verujem da će me pozvati na razgovor, ali je ovo bilo jače od mene.
Često mi se dogodi da na nakoj žurci ja budem taj od koga se očekuje da zasmejava ljude, jer kako oni kažu ''obožavaju'' moj smisao za humor, ali bolna je činjenica da dok ja izigravam ''dvorsku ludu'' većina njih muva neke devojke koje su tu, dok dvorska luda posle žurke uvek sama ide kući, i onda neka mi neko kaže da devojke vole duhovite momke.
Nekada odem na plažu samo da bih se slikala za facebook.
Mislim da sam vaspitan za život u nekom drugom vremenu ! Svaka čast roditeljima , napravili su od mene poštenjačinu ali to u današnje vreme i nije baš perspektivno.
Važnije mi je mamino mišljenje nego od moje devojke.
Mrzim kad dobijem bombonjeru i onda se 5 dana svađam s mamom smijem li ju otvoriti ili ide dalje na poklon. I kad konačno istjeram svoje, otvorim i skontam da je euroblok bolji 20 puta, plus da je stara ko Tutatkamon, hoću da se objesim.
Sve bombonjere bi trebale imat proziran poklopac, da makar imam uvid šta je unutra.
Kad se sve sabere i oduzme, koliko god ja povremeno kukala i žalila se, uvijek kažem sebi: "ti si srećna osoba!"
Uglavnom sam se družila sa ljudima koji su približne inteligencije kao ja, i osećala sam se dobro u toj "zoni udobnosti''. Od kada sam krenula na fakultet, pa i dalje u životu, sve pametniji, kreativniji, talentovaniji ljudi od mene, i teško se nosim sa tim.