Kad sam bila mala, kad god je prolazio avion ja počnem da mašem i da se derem da mi donesu biciklo i slatkiše.
Volim to kad vidim na fb ona typing.. pa stane. znam da kuca volim te rodiću ti decu al' se predomisli i napiše prestani gole slike da mi šalješ.
Ide mi se u wc na duže. Ali pošto sam na poslu stiskam guzove kao mister olimpija na takmicenju.
Juče sam bila na obali Jadrana i brćkala noge u plićaku, a sutra idem na selo da plastim livadu i berem maline. Što ti je život!
Svaki put kad raskinem s nekim momkom stavim našu pjesmu da zvoni kao alarm kako bi je zamrzila, a ne plakala kad je čujem.
U mojoj kući ni sa kim ne može da se razgovara NORMALNO.
Došao sam do stadijuma da je reakcija ljudi iz okruženja, kad god nekome ispričam neki problem, bude "Dobro, bre, šta je to za tebe? Lako ćeš srediti to, šta se uzbuđuješ bezveze?"
Izgleda da svi živi imaju više vere u mene u nekim trenutcima nego ja sam u sebe.
Moj muž je kupoholičar. Teško je boriti se sa tim. Jednom smo bili u nekom megamarketu i on je išao ispred i vukući kolica ubacivao sve i svašta u njih. Ja sam išla iza i pazeći da ne primeti vadila po nešto i vracala na rafove. Zlo je bilo što sam promašila naša kolica i povadila robu iz tuđih. Primetila sam to tek kada me je neko pitao "Sta radiš to?". Blam.
Knjige iz kuće uglavnom koristim kao tegove, koje stavim u ruksak da mi je teže raditi sklekove.