Moj deda je umro kad sam bila mala i ne sećam ga se i do jedno sedme godine tripovala sam se da mi je Tito deda jer nam je stajala njegova slika u dedinoj bivšoj sobi.
Danas sam dva puta "slučajno" pipnuo koleginicu za si*u!
Kupio sam 2 para istih patika, da mi sestra može pred vratima ostavit kad ne dođem kući do kasno, a mama ipak misli da sam došao.
Danas sam napravila spisak zvanica za svoju svadbu. Mladoženje ni na vidiku, ali neka, da se nađe kad zatreba.
Upravo sam došao iz grada, petak veče, pun klub, na jednoj strani za stolom same devojke, na drugoj sami momci. Oni im prilaze, one im okreću leđa, podižu nos, gledaju u plafon ili u drugaricu do sebe, u fazonu "gledaj ovoga jadnika" i posle ovde na ispovestima se*u kako su same i kako im momci ne prilaze... MARŠ BRE.
Uvek kad pijem neki lek imam potrebu da popijem barem dve čaše vode, jer mislim da će mi se zaglaviti u grlu.
Kada sam odgovarala patologiju, rekla sam da se obdukcija vrši na živom lešu...
Nikada ne kupujem Kinder bueno ili Twix kada sam sa nekim u društvu jer se lako dele.
Kad god sam otišla sa mamom u kupovinu i videla neki lep džemper, ona mi kaže: "Što bi kupovala to, ja ću da ti ispletem isti takav." Nit mi je isplela, nit mi je kupila. Klasična navlakuša.
Tek sad kad sam imala smrtni slučaj u porodici shvatila sam koji su ljudi zapravo vrijedni u mom životu, ko su mi pravi prijatelji.