Osećam se manje bitno u društvu. Kada nešto kažem ili pitam, oni kao da me ne čuju ili me namerno iskuliraju.
Kada me svrbi desni dlan ne češam se u nadi da ću tako sprečiti davanje para.
Najviše se obradujem stvarima koje nađem u jakni, koju nisam dugo nosila.
Imam 21 godinu i ćesto idem u prodavnicu što za mene što za moje,u poslednje vreme stalno kupujem "no problem" bombonice,i provalio sam da kasirica koja je inače mojih godina nikad nije otkucala,i pre stavljenja u kesu me pogleda i nasmeje se. Danas sam uzeo celu kutiju koju je otkucala, naplatila, i u trenutku da je stavi u kesu, rekao sam joj da je zadrzi kao poklon, praveći se da ne znam da joj danas rodjendan bio. Sutra treba da se izadjemo zajedno.Wish me luck!
U vreme kada nisu postojali mobilni telefoni, fixni je bio zakon. Moj tadašnji momak je baaššš voleo da razglaba u nedogled. Nekada su ti razgovori trajali po 2-3 sata... Došla je i noć, kada sam u toku razgovora tako slatko zaspala i ujutru se probudila sa slušalicom u ruci! :) Ma nije se naljutio...
Pročitala sam negde da muškarci vole kad izgovaramo njihovo ime tokom seksa. Bilo mi je čudno da to uradim, ali jesam ipak. Ništa nije komentarisao. Pomislila sam da je nebitno, ali nakon nekoliko dana me pitao sećam li se toga i rekao kako je bilo sjajno. Nisu ni ti ženski časopisi prazne priče...
Imam utisak da što duže spavam, sve sam umorniji i umorniji..
Mrzim kad izgubim nešto, pa onda pitam nekog gde je ta stvar, i dobijem odgovor: "Tamo gde si ostavio!".
Kad sipam kompot iz šerpe kutljačom, osjećam se kao u filmu na zabavi bogatih kad piju punč.