Dečka ću videti sutra posle dve nedelje i kod njega idem bez gaća i u haljini da bismo odmah sa vrata mogli u akciju.
Uvijek kada se ne mogu sjetiti imena neke pjesme, samo upišem ime pjevača i upisujem jedno po jedno slovo na tastaturi ne bi li se pojavila moja pjesma.
Pošto nisam baš imala inspiracije, dedi sam godinama uporno za rođendan kupovala pjenu za brijanje i losion. Dok mi konačno nisu rekli da se čovjek brije mašinicom.
Ove godine na moru upoznala sam jednog dečka i odmah je krenula neka hemija.Ubrzo sam saznala da ima devojku i pokušala da se ohladim. Ko za inat stalno smo se sretali, da bismo poslednje veče završili na plaži do zore. Ležali smo na ležaljkama, mazili se, češkali, pričali, ali poljupca nije bilo. I dan danas maštam kakav bi to poljubac bio, ali više cenim to što je nije prevario, čak iako im se veza raspadala...
Stari me često budi u ranim jutarnjim satima riječima: "hej, hej, evo mati hoće da te probudi, a ja joj ne dam."
Bila sam na nekoj svadbi, i kako pogledam u mladozenju on meni namigne, ja opet pogledam on opet namigne, pa onda namignem i ja njemu, i tako nekoliko puta. Požalim se drugarici, a ona mi kaže da je to samo njegov tik.
Na jednoj od proba folklora zapala me je nova partnerka, nije mi se sviđala i zamolio sam kolegu pored da se zamjenimo. Upita me "zašto", a ja "joj ružna je", on mi odgovori "to mi je sestra". Propao sam u zemlju.
Ortaci su me prozvali papučom zato što me devojka pozvala, dok sam bio u kafiću sa njima, da je od posla dobacim do kuće jer taksi nije nailazio, a kiša je padala. Otišao sam naravno i to trčeći. A ovi me od tog dana pa sve do danas nazivaju papučom. Iskreno, ne trebaju mi takvi prijatelji.
Ne umem da zakopčam brushalter kao sve djevojke, na leđima, već ga zakopčam na stomaku pa okrenem na drugu stranu.
Moja sestra se udala prošle godine i sada živi u Švajcarskoj. Ja sam skoro došao u Francusku da studiram, a keva i ćale su prvi put u životu ostali sami. Ne znam kako uopšte njih dvoje žive sad, sami, kada su ceo život slušali galamu mog ili sestrinog društva, mislim da im život nikad teži nije bio.