Žensko sam. Kad sve saberem, jedno tri četvrtine vremena u godini, meni su noge bodljikave.
Najiskrenije i najdublje žalim zbog izbora bračnog partnera, svakog dana već godinama. Ako se osećate isto, priznajte sebi jer je to najteži korak, sledeći nekako idu sami.
Priča meni majka kako je bila na nekom sastanku i neka koleginica, koja se preziva Guzina, ulazi u kancelariju sa zakašnjenjem. Šef joj mrtav-'ladan reče: "Zamolio bih koleginicu da sedne na svoje prezime". Da sam na njenom mestu odgovorila bih mu: "Kolega, slobodno me poljubite u prezime".
Moja baba uvek govori za decu i prasiće da su ružni kada misli da su slatki da ih "ne urekne". I tako jednom kad su kumovi dobili bebu mi smo išli kod njih i ja kad sam je videla, rekla sam "jao sto je ružna", mama me je uštinula da niko ne vidi, tada sam se proderala pred kumovima i svim ostalim gostima "mama što me štipaš". I danas prepričava kako ju je bilo sramota.
Moja ćerka kreće u prvi razred. Ona jedva čeka, a ja imam tremu.
Moj dečko je toliko "blentav" da ću na kraju samu sebe zaprositi.
Kad preko leta odem kod babe na planinu, noću legnem na vruć krov i posmatram zvezde. Ne vidim ništa sem zvezda, izgleda kao da si u svemiru. Obožavam taj osećaj, kao da lebdiš.
U braku smo nešto malo više od godine dana, i imam neki manji problem da zatrudnim. I kad me neko pita " ima li kakve prinove ", nabacim onaj kez od uha do uha i kažem " ma biće, nigdje nam se ne žuri". Tužno je što ni sama sebi ne vjerujem, i zapravo jedva čekam da dobijemo naše malo sunce.
Kada mi u gradu posluže vino u onoj ''elegantnoj'' čaši, osetim se kao prava dama. Ali, već u sledećem trenutku skontam da mi je to deseta čaša i da sam obična šljokara! :D
Nema ništa gore nego kad operem zube pa popijem sok od narandže.