Kad god prolazim hodnikom od zgrade na svakom spratu stanem da oslušnem da li se iz nekog stana čuje sex.
Uvijek kad skužim da me neki momak pomalo muva,ili kad nisam sigurna jel me muva ili je samo ljubazan, volim u razgovoru spomenuti svog dečka, čisto da ovaj prestane na vrijeme, jer bi mi bilo neugodno da me pođe za ozbiljno muvat, pa da ga onda moram odbit...kao, sta si me zavlačila sve ovo vrijeme..
Osećam se manje bitno u društvu. Kada nešto kažem ili pitam, oni kao da me ne čuju ili me namerno iskuliraju.
Kao mala sam "plivala" u jorganu, zamišljajući da je moj jorgan more; svaki put kada je majka uvlačila jorganu u posteljinu ja sam joj tražila da "plivam" dok ne zakopča.
Jednom sam na utakmici pogodio gol iz slobodnjaka za pobedu, a namera mi je bila da centriram!
Nervira me jako sto kad citam nešto važno ispred ljudi koje ne znam, meni pukne glas.
Tata mi je već dugo bolestan i sutra ide ležati u bolnicu. Najgore od svega je što ne pricamo već mjesecima. Probao sam mu se izvinuti, ali on je to docekao riječima "ja sam tebe davno prekrižio, kad budeš diplomirao ne zovi me, kad se budeš ženio ne zovi me, kad budeš dobio djecu ne zovi me.." Ja sam se samo suznih očiju okrenuo i pomislio: Dabogda ti to meni sve dočekao!
Kad sam bila mala, gde god da odem, ja budem žedna. I najviše sam volela, kad dođem u goste pa kažem "može caša vode" ( a u sebi mislim daj sok), domaćica kaže: Hoćeš sok, a ja iz sveg glasa "daaaa".
Kada mi neko ne odgovori na poruku, uvijek pogledam šta sam ja poslala, da vidim da nisam negdje izostavila smajli ili tako nešto.
Smatram da je kruh milion puta bolji kada se otkine rukom, a ne izreže!