Ponekad se pitam sta u ovom trenutku radi žena koja će se jednog dana udati za mene,gde je,kako izgleda,kako se zove,o čemu misli. Možda baš čita ovu ispovest a ne zna da sam njen budući :)
Išao sam na ispit ujutru i jedna lepa devojka je zaspala na mom ramenu. Sedeo sam do prozora i nisam hteo da je budim da bih sišao, tako da sam išao još 2 stanice posle moje zbog nje ! :)
Mrzim kada potrošači u marketima koji su ispred mene plaćaju račune karticama, jer mislim da zadržavaju i često ih psujem u sebi.
Moj otac je bio alkoholičar. Tukao je moju mamu, isterivao je iz kuće na -15, i mnoge druge gadosti, dok smo sestra i ja, tada veoma male, to gledale, nemoćne da išta uradimo, mada smo čak i pokušavale... Toliko puta sam zamišljala da je mrtav, da ne postoji...
Dosta godina kasnije, nakon njihovog razvoda i mog prekida bilo kakvog odnosa sa njim, jer je on sa starim navikama nastavio, poginuo je. Ne znam kakav sam ja čovek, da ne kazem žena, ali mi ga ni jednog trenutka nije bilo žao, čak sam osetila olakšanje jer sam znala da više nikada neće doći da nas uznemirava i da više nema potrebe da se plašim za naše živote. Plakala sam jedino zbog toga što nije bio drugačiji i što nije bilo drugačije...
Prilikom ulaska u školu na vratima sam se zamalo sudarila sa jednim dečkom, međutim on je zastao i pustio mene da uđem. Zahvalila sam mu se na šta je on rekao: Inače nisam kavaljer, ali ne znam šta mi je sad bilo. Zajedno smo već dve godine, i prema meni on se ponaša kao najveći kavaljer na svetu.
Najviše me nervira kad mi dečko uzme broj, a onda po "pravilu" čeka 3-5 dana da se javi. Umrem od nestrpljenja...
Mrzim kad pokupim ribu, i nađemo se u stanu sa namjerom da "vodimo ljubav", a ona samo legne, raširi noge i konta da će se ostali posao sam obavit. A ja se uopšte ne mogu ni nafurati u takvoj situaciji.
Uvek prvo jedem deblji kraj cokoladne bananice, u slučaju da mi neko traži da podelim sa njim on dobija tanji.
Imam osećaj da se svi koji se voze iza mene, pitaju ko mi dade dozvolu.