Uzmem da jedem smoki i šetam se početnom stranicom, vidim njegovu sličku, pomislim nešto objavio pa da mu lajkujem. Kad ono gle iznenađenja, dotični gospodin je lajkovao sličku nekoj devojci koja ličnu kartu nema, himen nema, moral nema. A šta ima?
Ima tigraste helanke, ili cvetne ili sa pomagačima deda mraza.
Ima pornićarske nokte, i štikle, ima trinaest godina, pride.
Oprostim mu, mislim da sam i ja muško i ja bih te devojke... ženio.. šetam se dalje nova devojka sa istim opisom, dobro uredu je.
Uzela sam malo šećer i vodu, i nastavila sam kad je treća ista takva mačkica izašla ovde. Lepo natenane sam ih blokirala, a da dodam da ih ni nemam za prijatelja a gospođice podelsile tamo da im svi vide sličke. Paa lepo poslala sam ih u tri lepe... šargarepe i doviđenja.
A tebro, što i meni ne lajkuješ neku sličku, a da ja nemam sličke ni tigraste helanke. Padam u depresiju.
Sjutra idem sa dečkom na more... Strah me da ne sretnem momka sa kojim sam ga varala prošlo ljeto u tom gradu.
Kad sam bio manji, učio sam sa majkom,i kad se umorim, izgovor mi je bio da idem u wc da obavim veliku nuždu, a u stvari samo odem da se odmorim malo :-D
Osećam se kao neka sexi Maria Gvadalupe Gonzales kada stavim korpu punu veša na kuk, pustim kosu, u nekoj haljinici i idem da prostiram veš u dvorištu. Moram da živim u nekoj iluziji.
Radim u kaficu i kad god vidim ženu ili devojku sa nekako tužnim licem, koja poručuje kafu trudim se da napravim srce da imam izmamim osmeh... :)
Živim na Novom Beogradu. Nekoliko puta sam išao za Pančevo auto putem, samo iz razloga nadajući se da će neko da stopira, da bih imao sa kim da proćaskam, jer skoro da uopšte nemam prijatelja.
Kao mali sam trenirao karate ali samo par dana jer nisam mogao da gledam crtane. Trening je taman počinjao kad i crtani. A crtani su me zanimali!
Svake večeri pričam trogodišnjoj ćerkici kako je volim do neba, sunca, zvezda, meseca, najudaljenije planete plutona, a ona klima glavom i kaže: znam, mama!
Pokidam sve živce dok matorcima objasnim kako da se snađu na kompjuteru.