Često razmišljam o vanzemaljicma. Da su tu negdje, da se nesmetano krećemo, da ih ne vidimo jer mozak ne može stvoriti sliku , jer su nam njihovi oblici nepoznati. Šta ako vremenom dođe do sudara svjetova?
koliko smo im blizu da sve česće
...da li će nam njihovi obrisi postaju nam prihvatljivi
i mozak će stvarati sliku?!! Zvuči neprihvatljivo, ali moguće, isto kao što nam je bilo neprihvatljivo prije 10 godina da će npr postojati telefon na dodir. Iskeno , plašim se :/
Pre spavanja uvek stavim času vode pored kreveta, navika..
Sedi tata pored mene i otvara nalog na G-mailu, i naravno, kao svaki stariji čovek ne zna i ja mu pomažem. Stigao do lozinke i piše da treba najmanje 8 znakova. I vidim ja stišao se on, pola sata ne progovara ni reč, ja već mislila uspeo on da završi kad kaže on: "Ajde staviću ime svoje grupe kad sam bio mlad." Čovek se potrudio da ima tačno 8 znakova...
Uvijek sam htjela da kad izađem iz kluba, neki dobar dečko izjuri za mnom i kaže mi kako me cijelo veče gledao, kako želi da me upozna i da izađemo zajedno.
Zimi se pripijem uz radijator da bih se grejala, a u ovim vrelim danima da bih se makar malo ohladila. Sad mi je jasno zašta plaćamo punu i visoku cenu za "usluge" toplane i van grejne sezone.
Moja ujna je dala pare ujaku da ode da kupi usisivač... Vratio se posle 3 dana sa metlom u ruci.
Tata me u prvom razredu osnovne skole naučio da kuvam kafu, jer je njega mrzelo da sam sebi kuva. Pela sam se na stolicu da bih dohvatila šporet. I dan danas svima kuvam kafu a ja je uopšte ne pijem.
Dečko me je pitao da mu budem devojka rečima 'Most je dugačak, livada je široka, ja te volim budi mi devojka'.
"-Polako kreće iz prve, pa prebaci u drugu, treću, četvrtu, pa se brecne i opet prebaci u prvu, i tako celu noć". Tako moja majka objašnjava kako otac hrče.