Iako imam 20 godina, svaki put kada krenem na spavanje ležem potrbuške ne bi li mi se stomak smanjio..
Danas mi je prvi put u životu nepoznati dečko podigao stvari iz torbice i torbicu koja mi je slučajno ispala dok sam naručivala kokice...savršen trenutak, savršeno mesto sve, ali cvrc, pored dečka devojka -.- eee živote lutalico!
U tripu sam da racionalnije sagledavam stvari ukoliko razmišljam na engleskom.
Da ne bi majka videla kakvim donjim vešom raspolažem, krijem ga u jastučnici.
Meni niko ne kaže "Dobro jutro.", već "Oho ko se to probudio?"
Kad me svrbi levi dlan, pošteno se počešem. Ali kada me svrbi desni, samo iskuliram.
Juče smo saznali da moja četvoromesečna sestra ima alergiju na čokoladu. Svi su reagovali normalno, jedina sam se ja bacala po kući i histerisala:''Boooožee, zaštooo?! Ona ti niiišta nije uradilaaa! Živoot jooj je uništeen!'' Izgleda da volim čokoladu.
Kad žurim, izgasim laptop na dugme za paljenje, i uvek mi ga bude žao. Imam osećaj kao u filmu, kad neko umre, pa mu preklope oči.
Kad' bi se gosti kojim slučajem (ne daj Bože) vratili po nešto u našoj kući, zatekli bi mene kako gumam svu mezu sa stola, sestru kako 'snjuva' po kesama koje su donijeli, tatu koji se izvrnuo na krevet i majku koja govori: ''Neka, nemojte sve odma', kao gladne godine.'' I tako svaki put!
Juče mi je mama pomagala da uradim pripremu za pismenu vježbu. Govorila mi je da antitetanusa ima sve manje u apotekama i da je jako skup, a na to će moja pramajka (87) zabrinuto: "A šta ćemo sad kad nema tog lijeka, umrijet ću ovako mlada".