Mahinalno kradem upaljače.
Izađem iz kuće sa jednim, vratim se sa 10 .
Nastavnica sam i pristrasna sam. Neku djecu jednostavno volim više od druge. A kad sam ja bila đak mrzjela sam takve nastavnike.
Skoro mi je na splavu prišla jedna vidno pijana devojka i krenula da me muva baš direktno i svi instinkti i svi ortaci su mi pričali da je iskoristim najgore....i otišao sam sa njom do wc-a i umio je i pitao je da li je dobro, proveo sa njom petnestak minuta da se malo osvesti i izveo i vratio drugaricama koje su se kao brinule gde je ona. I osećam se kao veliki čovek što sam tako postupio. Naravno ortaci misle da sam Bog zna šta uradio.
Znate li onaj osjećaj kada vaši rođaci ili prijatelji odu u inostranstvo, nakon čega vas zaborave kao da ste im ništa? Ja imam amidžu, koji se vjenčao ženom koja ga je promjenila iz temelja. Čak ga je pričom i postupcima odvukla od svoje porodice. Žive veoma dobro u Njemačkoj već 15 godina, imaju dva sina, naravno svaki od njih ima svoje auto. Nikada nas nisu posjetili otkako su se preselili, do prije četiri godine, kada je umrla moja nana, to jeste njegova i majka moga oca. Međutim, samo je on došao. Kada sam ga vidjela, krenula sam da ga zagrlim na što je on stao i upitao me ko sam. Pa zar ne poznaješ dijete rođenog brata? Zar su ti pare i tuđina toliko isprali mozak? Stojala sam onako, u nekom šoku. Sav narod koji je došao, cijeli dan je proveo tu, ulazio i u kuću, jeo, pio. On je tu u dvorištu sjedio nekih 10 minuta i ošao. Nikada do tada nisam vidjela oca da toliko plače. Vijest o majčinoj smrti je i nekako dobro podnio, ali ga je to shrvalo. Srce mi se slomilo kada sam ušla u sobu i vidjela ga kako grli jastuk i plače kao dijete. I dan danas, kada dođe u Bosnu, niti se javlja, niti dolazi. Skoro smo se sreli s njegovom porodicom u prodavnici, samo su prošli kraj nas. Zar se tako ponaša prema rođenom bratu? Ja sam potrčala prema njima, na što mi je strina samo rekla "Ja nisam ovdje da dijelim pare." Neka vam nebo vrati na najgori način svu tugu i bol koju osjećamo. I, jedno vrijeme kada smo totalno slabo živjeli, sjećam se kako smo na sred grada dok kiša tuče, stojali moj otac, brat i ja, i čekali taxi, dok je on samo kraj nas prošao autom. Jeste nas vidio ali kao da ga je bilo briga. I to nije jedini takav slučaj. Ne vjerujem koliko hladni i sebični ljudi mogu biti. Mrzim te iz dna duše amidža, kako te ne grize savjest? Više i nemam želju da te vidim ikada. Ne trebaš mi, ni mome ocu niti bratu. Je*ala te i Njemačka, i ta zmija od žene koju si oženio, i BMW i sve te silne pare.
Kao mali sam voleo da vozim bicikl bez ruku, iako nikada nisam znao to, da bih, jednoga dana da ispadnem šmeker pred devojčicama iz ulice, tako vozeći bicikl bez ruku ne prošavši pola metra upao u najveće moguće koprive u ulici sa sve biciklom, da bi me baba kasnije stavila na sred terase golog, i polivala crevom ledenom vodom sa česme. :) Posle tog nemilog događaja pošto je bilo leto, nisam izlazio ceo raspust iz kuće od sramote -.-'
Mama mi je svake noći lepila uši selotejpom da ne budem klempava kad porastem.
Kad iznerviram babu ona kaže: Mala izletećeš vani ko metak!
Kad mi kažu da utišam muziku, ja je namerno pojačam na max, bar na 5 sekundi pa tek onda utišam, đo soj rebeldee, šta 'e?
Iskreno, zaljubljujem se u svoju profesoricu matematike, ona ima oko 23-24 godine, tek je počela da predaje ove školske godine, preljepa je.
U mojoj vezi se zna ko je muško! Kad devojka gleda seriju, a počinje fudbal, samo lupim šakom od sto i posle dva sata kazne mi dozvoli da vidim golove na vestima.