Momku ,koji mi se svidjao, sjedila sam 4 sata u žbunju ispred kuće.
Danas sam patosirao lika na ulici koji me je ismevao zbog moje debljine.
Dok sam bio mali, mislio sam da kada sudija da žuti karton igraču na fudbalskoj utakmici da ga igrač nosi kući.
Kada sam bila mala skinula sam jednu barbiku, vezala je oko struka i vukla je po kući. Upravo tada je došla komšinica (koja je psiholog) i moja mama je pitala "I šta vi mislite o ovome?", žena je umrla od smeha. :-)
Kada god naručim ćevape, prebrojim da li je u porciji došlo tačno onoliko koliko sam naručila.
Moja drugarica kada je bila mala na dobijeni zadatak da nacrta kuću uvijek bi nacrtala kuću i obavezno pored sušaru, pravi mesožder.
Vozim ja motor, inače jak sa moćnim zvukom, i primetim da preslatka devojka gleda u mene, i ja se zagledam u nju, a išao sam oko 60-70. Pogledam ispred, a ono veliki betonski ležeći policajac! Naglo zakočim i jedva izbegnem pad (presek'o sam se), okrenem se, a ona gleda uplašeno. Vratim se i pozovem je na piće, a ona kaže: "Ajde, ali nikako motorom, ajmo peske". Danas nam je godinu dana i dan danas odbija da se provoza sa mnom.
Kada sam bila mala mama mi je često pjevala pjesmicu "Sve ptičice iz gore". A ja sam svaki put plakala jer sam mislila da su ptice izgorele, i da je "samo jedna ostala".