Na sebe sam navukla masku odbojne i arogantne osobe, samo zato što ne volim kada je oko mene mnogo ljudi.
Najviše sam volela da kao mala zaspim u kolima kad se vraćamo kući, pa moji moraju da me nose do kreveta.
Danas je moja mama razgovarala na telefon sa ženom koja nas je obiteljski pozvala na večeru, pa je željela provjeriti da li mi volimo pastrmku. Kada je ona postavila to pitanje mojoj mami, iz pozadine se čuo glas njenog muža: "Ma kako neće voljeti pastrmku, pa oni su s mora."
Umrla sam od smijeha. Pastrmka i more, ma super! :)
Čitav život sam u tripu da me roditelji prate kada idem da se vidim sa dečkom. I sada, kada treba da se vidimo obavezno sačekam ispred kuće 2-3 minuta da vidim da li će izaći za mnom, naravno nikada nisu izašli.
Večeras me je uhvatio radar kako sam vozio 20 km na čas više nego što je dozvoljeno! Bio sam srećan jer sam dobio dokaz da mi golf još može da ide preko ograničenja!
U braku smo nešto malo više od godine dana, i imam neki manji problem da zatrudnim. I kad me neko pita " ima li kakve prinove ", nabacim onaj kez od uha do uha i kažem " ma biće, nigdje nam se ne žuri". Tužno je što ni sama sebi ne vjerujem, i zapravo jedva čekam da dobijemo naše malo sunce.
Tačno nekad poželim da živim u Beogradu, samo da iskusim te bus-plus traume.