Uvek kada odem na groblje, ili upalim sveću, mom rođaku koji je zbog bolesti umro u 30 i nekoj, i iza sebe ostavio ženu i malu decu, uvek mu prepričam kako su mu deca i sta ima novo, da ništa ne brine i da smo svi dobro.. (Poslednja želja mu je bila da mu čuvamo decu...)
Kad nadjem dlaku u hranu, samo je izvadim i nastavim da jedem.
Radim u firmi tri godine, gazda me unapredio u njegovog zamenika, ima veliko poverenje u mene, a ja planiram da dam otkaz, imam bolji posao, a ne znam kako da mu kažem, osećam se kao da ga izdajem.
Danas sam vozila traktor i zamišljala da je to neki dobar auto i da prolazim ulicama Los Angelesa :) Divann osećaj :D
Uđem u apoteku da kupim test za trudnoću, vidim da radi muško, i izađem iz apoteke sa tablom brufena.
Svima roditelji govore kako će ih društvo pokvariti jedino meni majka govori kako ću ja pokvariti društvo, jer sve "glupe" ideje polaze od mene...
Sve ostale devojke bude poljupcima, zagrljajima, nežnim rečima... Mene moja brđanka probudi tako što skoči na mene i pomeri mi sve kosti. Obožavam je.
Stalno se svađam sama sa sobom u glavi i vodim rasprave. Npr. ''glupa si, kako to uopće možeš pomisliti'' - ''aj sta ti meni govoriš šta ću ja misliti''. Ponekad se toliko udubim da počnem pričati sama sa sobom i ljudi me čudno gledaju.
Brat mi je prije nekoliko dana otišao na fakultet. Kad je krenuo rekla sam mu: "Aj hvala Bogu napokon imam svoju sobu." Ostatak dana sam plakala u sobi.
Органски не подносим кад ме другарице зивкају сто пута у току дана да ми преносе шта им је неки лик, на ког се ложе или су тек почеле везу, написао, рекао или шта год већ. И онда ме обавезно питају шта да раде и шта да одговоре. Иако сам женско нисам то никада радила и не схватам потребу да с неким делим баш тако личне ствари, а обично су невиђене глупости у питању. О правим проблемима могу да причам цео дан, али ове глупости стварно не могу да смислим.