Grlim, ljubim i govorim ljudima da ih volim samo kada mi treba nešto.
Danas mi je baba ponudila 10 e da joj kažem u koga sam zaljubljena, ja budala odbijem! Nije za bacanje ali ipak...
Sedi tata pored mene i otvara nalog na G-mailu, i naravno, kao svaki stariji čovek ne zna i ja mu pomažem. Stigao do lozinke i piše da treba najmanje 8 znakova. I vidim ja stišao se on, pola sata ne progovara ni reč, ja već mislila uspeo on da završi kad kaže on: "Ajde staviću ime svoje grupe kad sam bio mlad." Čovek se potrudio da ima tačno 8 znakova...
Uvijek kad kupujem lubenicu, lupkam je po' sata da vidim je li zrela ili ne, a blage veze nemam da procjenim...
Od kad mi je smanjena plata 25% zbog grešaka kolege, na poslu igram igrice, i napredujem galopirajućom brzinom na bubble witch i candy crash sagi. Uskoro prelazim na bolje plaćen posao, pa ću opet stagnirati u igricama.
Psihijatar sam, i ne možete da zamislite koliko tinejdžera mi se obrati za pomoć. Ne znam šta se dešava sa novim generacijama, epidemija.
Kad god krenem na neko putovanje obavezno se pozdravim sa celom kućom, tačnije svim sobama u kući, uđem i mahnem im.
Danas me je mama terala da popijem neki bljutavi čaj, zbog kašlja. Nakon mog "Ne mogu ja to", odgovorila mi je "Kaži sebi da moraš, a kada moraš, onda i možeš." Bacila me je u razmišljanje i o drugim stvarima za koje sam rekla da ne mogu... Na kraju sam popila čaj, bez obzira koliko je bio odvratan.