Lego sam da spavam s otvorenim vratima i ušo je leptir i ja umesto da ga ubijem glumim Dalaj lamu i jurim ga gitarom da ga isteram.
Kad bi moji roditelji znali na šta je ličilo moje letovanje sa društvom, verujem da bih bila doživotno u karantinu.
Već mesec dana, svako jutro, dočekujem zoru uz komp i net, a onda spavam do 4 popodne i osećam se užasno.
Ja sam od onih koji misle da bi većinu stvari koje su uradili u životu bolje uradili da su imali samo još jedan dan, sat, minut.
Uvek kad sam u wc-u zamišljam da sam neka svetski poznata zvezda koja gostuje u nekoj emisiji. Ponekad mi bude žao da prekinem intervju.
Moji roditelji oduvek voze kombi i obožavala sam kad me otac stavi u krilo dok vozi. :) Osećala sam se tako moćno!
Često na Facebook-u postavljam pjesmu "I need a dollar" kako bi moja bogata tetka iz inostranstva shvatila kako nemam keša i kako mi je hitno potreban.
Tata mi je već dugo bolestan i sutra ide ležati u bolnicu. Najgore od svega je što ne pricamo već mjesecima. Probao sam mu se izvinuti, ali on je to docekao riječima "ja sam tebe davno prekrižio, kad budeš diplomirao ne zovi me, kad se budeš ženio ne zovi me, kad budeš dobio djecu ne zovi me.." Ja sam se samo suznih očiju okrenuo i pomislio: Dabogda ti to meni sve dočekao!
Već neko vreme, kad bacam smeće, priđem na jedno 5-6 metara od kontejnera, bacim kesu i ubodem pravo u kontejner. Još uvek nisam promašio.
Pregledam sinoć stare slike i nađem neku od prije 3, 4 godine gdje smo drugar i ja sa nekom curom i ni jedan se ne može sjetiti ko je ona, a lice se dosta jasno vidi..