Položio sam anatomiju, nisam sretan koliko sam mislio da ću biti.
Bio sam problematičan u životu. Nikada nisam krao niti se bavio kriminalom, ali dosta sam se tukao i pravio raznorazne gluposti. Uglavnom iz defanzive, nikada nisam dirao nikoga niti provocirao ali mi je i prag tolerancije bio nizak kada diraju mene. Privođen sam, pisane su mi prijave, sav sam u ožiljcima i jednostavno to nisam želeo za sebe. Više puta sam podvlačio crtu u svom životu i tvrdio da nema više gluposti ma šta mi ko radio. Imam 28 godina i počinjem da razmišljam o drugim stvarima u životu, ali nekako uvek se nađe neko ko me čačne gde sam tanak i opet sve krene iznova. Počinjem da se pitam da li sam ja slab karakter ili je ovaj svet prepun ludaka. Što kaže jedna rečenica iz filma -Taman odlučim da izađem iz svega, a oni me povuku nazad...
Imam dečka već 5 godina. Svaku put posle sex-a ja u kasicu stavim 100dinara, pa kad je neka godišnjica ili rodjendan od tih para ju kupim poklon i pomislim ''Ljubavi,sve si ti to zaradio!''
Kad sam bila snaja, mislila sam da svekrve ne valjaju. Sad kad sam svekrva, mislim da snaje ne valjaju.
Pre par dana sam se posvađala sa majkom kao nikad ni sa kim u životu zato što mi je rekla da vodim računa dok sam u vezi sa dečkom jer ga ne poznajem još uvek baš dobro i to preko telefona dok sam bila u njegovom društvu. Posle 2 dana on je raskinuo sa mnom bez ikakvog objašnjenja. Da li je to uradio zbog toga što je čuo pridikivanja moje majke ili iz nekog drugog njemu poznatog razloga, ne znam, ali znam da se užasno kajem što sam tako loše postupila sa majkom iako znam da je bila u pravu.
Svoju devojku sam upoznao tako što sam prelazio preko pešačkog prelaza, zagledao se u nju i kako ja buljim ko budala mene udari auto. Posle je otišla sa mnom kad me je hitna dovela i tu se smuvamo u bolnici. Ako kad budemo raskinuli, znaću šta treba uraditi, baciti se pod komšijin auto, možda se pomirimo.
Danas sam pala godinu na fakultetu i najradije bih prespavala naredne dve nedelje, da me ne pitaji svi: jao, pa kako nisi položila, šta nisi znala itd.
Iz dana u dan, godine u godinu, bilo posle kraćeg ili dužeg vremena, ispistavi se da je mama bila u pravu. Bilo da su u pitanju velike stvari, ili da treba da ponesem džemper. Hoću li ikada shvatiti da je nekako uvek u pravu i početi da je slušam?
Kad budem imala decu, želim da mi najstarije dete bude muško, kako bi branio svoju mlađu sestru ili brata, jer ja to nikad nisam imala.
Ne podnosim što mi žena stalno nabija na nos što zarađujem manje od nje.