Mislim da nisam simpaticna porodici mog decka,ali im se i dalje ljigavo smeskam,bas kao i oni meni :)
Najviše od svega na svijetu volim kad ujutru osjetim da moj muž priča sa svojom bebom koja je još u mom stomaku.
Volim ljude koje ne zanima ničije mišljenje. Jednostavno imaju svoj fazon. Nažalost nisam jedna od njih...
Komšija ulazi u dvorište i kaže dobro veče, i ja njemu dobro veče. Pruža mi ruku i ja kažem dobar dan.
Jednom prilikom sam ispustio gas u autobusu, pravio sam se lud, kada sam video da su ljudi oko mene i čuli i osetili, tako sam ubedljivo i zgroženo pogledao jadnu devojku pored mene da su svi pomislili da je ona, od sramote je sirota izašla na sledećoj stanici i pobegla...
Mrzim da se brišem novim peškirima, onim mekanim.. Ništa ne obrišu, samo iritiraju.. Volim one grube, pa nek' su stari!
Jednom prilikom sam sa dečkom prenoćila u luksuznom hotelu. Sve je bilo super. Pred spavanje sam otišla da se istuširam, a on je ostao da gleda tv. Kupajući se u tuš kabini, primjetila sam neku neobičnu ručicu. Naravno zanimalo me šta je to, pa sam sva onako sapunjava povukla, ali se ništa nije promjenilo. Posle par sekundi povukla sam je opet (ali opet ništa). Ubrzo se čulo kucanje na vrata od wc-a, bio je to moj dečko govoreci: "Šta se dešava tamo kod tebe, dva puta me zovu sa recepcije, pitaju je li sve u redu, upalila si nekakav alarm". Zatim je nastao glasan smijeh! Dugo mi je trebalo da izađem.
Kad sam čuo da stari sluša stranu muziku, pomislio sam da se razbolio...
Sa 25 godina sam upisao fakultet, posle 7 godina lutanja i uništavanja života. Mnoge kolege me gledaju sa nekom dozom entuzijazma i podržavaju me tipa: 'Svaka čast, ja se nikad ne bih mogao/la prilagoditi posle toliko vremena.' itd. Ne kažem da je bilo lako, bilo je đavolski teško ali nekako sam navikao. Tako mi je đavolski teško bilo da ostavim i alkohol, ali i to sam uspeo... Inače nisam osoba koja ima emocije, hladan sam. Kada sam izgubio dedu, nisam ništa osećao iako mi je ta matora tvrdoglava drtina bila drug, suzu nisam pustio. Mnogi koji me znaju kažu da je alkohol ubio sve u meni. Izgubio sam devojku, izgubio sam neke dobre drugove, nisam se nasmejao zadnjih 5 godina... ali po prvi put u životu sam stisnuo petlju i krenuo korak po korak. Onog dana kad budem dobio diplomu, ne moram da se nasmejem, ne moram ni da zaplačem, samo se nadam da ću u očima svoje majke videti makar neku iskru, koja ce mi kazati- drago mi je da si uspeo...