Ceo život živim u gradu, a zapravo sanjam da kada završim medicinu, kupim neku malu kućicu i vinograd, posadim ruže, kupim psa, kupim cvetne zavese za kuhinju, dočekujem muža posle napornog dana, napravim mu večeru, i posle tople kupke i čaše vina vodimo ljubav celu noć dok nam tela obasjava mesečina kroz otvoren prozor. Mrzim ovaj brzi gradski život!
Toliko mi nedostaje moj muž koji je na terenu, da sam obukla njegove bokserice i majicu i tako legla da spavam pored naše devetomesečne bebe... bez njegovog poljupca za laku noć! :(
Prala sam sudove sunđerom. Na red je došla i renda, izrendala sam sunđer.
Jedem u menzi zato što mi je tamo lepši ručak nego kući.
Pevam u horu i mrzim kada neka od devojaka dođe sa neopranim zubima i uživi se u pevanje, a meni dođe da povraćam koliko joj smrdi iz usta.
Uvek kad uđem u nečiji auto, gledam da li svetli lampica za gorivo...
Na fakultetu sam našao najbolji način da se motivišem za učenje pred neki ispit. Došao bi kući mesec dana pre ispita i rekao majci da sam položio ispit. Majka bi se nasmešila i zagrlila me govoreći mi na uho "Moj sin , stomatolog." Provodio sam besane noći učeći samo kako je ne bih razočarao. Sada imam 32 godine, i pobrinuo sam se da me svaki put dočeka taj biserni osmeh. :)
Koliko mi je neobično da posle svih turskih i indijskih serija, na TV-u naiđem na špansku seriju. Dođe mi kao odmor za uši slušati nešto što kao "razumem" i bez gledanja...
Često i ja poželim da sam iz Engleske, Švedske, itd. pa kad dođem rodbini u Hrv da se ceo svet vrti oko mene i da se svi nalože na mene.