Moja trogodišnja damica je na pitanje "Pobogu dete zašto jedeš sline?" odgovorila sa "Pa ne znam gde ću ih!"
Kod mene ne važi ono glupo pravilo, kad mi se sviđa neka devojka da čekam tri dana pa da je onda zovem, ja je zovem odmah sutradan, jer hoću što pre da je vidim.
U vezi na daljinu sam već godinu dana i nešto. I svaki put kad odem kod njega u grad razmišljam da li me vara i da li to ceo grad zna i smeje mi se i iza ledja pričaju: vidi ovu jadnicu, prešla je tolike kilometre, zbog nekog ko je vara ovde. Sutra idem i čak posle tolikog vremena, ja se plašim.
Kad nadjem dlaku u hranu, samo je izvadim i nastavim da jedem.
Jednom prilikom, dok sam skidala nausnice, otac mi je ušao u sobu, pogledao šta radim i obratio mi se rečima "Gde si, Karađorđe?"
Moja drugarica je momku koji pušta muziku u diskoteci otišla i rekla da pusti "bilo koju pjesmu".
Večeras mi je u stan ušao slijepi miš, i dok je on onako u transu obilazio krugove po dnevnom boravku, ja sam mu pokazivao na otvorena balkonska vrata i govorio: "Betmene, samo polako, tamo je izlaz." Nakon pola sata je izašao kroz prozor na drugom kraju stana. Ignoriše me čak i slijepi miš!
Da mogu da biram da ostanem bez trunke emocija, ostao bih.
Ponekad poljubim znak od kola na volanu u znak zahvalnosti što me slušaju, služe, puštaju muziku, greju i, najvažnije, što me puste da im pričam i saberem misli. Jednostavno, tu imam neku svoju privatnost i slobodu.