Mrzim svoj posao, a znam da je danas preteško naći bilo kakav.
Stalno kad depiliram raznorazne dlake po licu i telu razmišljam ko će to da radi kad budem baba i ne budem ih videla, kako li će me po basu gledati deca i gaditi se.. :))
Pomagao sam porodici jedne prijateljice tako što sam čuvao njihovog psa sedmicu dana dok su bili na odmoru. Svaki dan bih malo "njuškao" po kući. Našao sam dnevnik moje prijateljice, pročitao ga i koristio dobijene informacije kako bi me zavoljela. Ona je sada moja žena.
Uradio sam seminarski (skinuo sa neta) i otišao na odbranu. Kada sam fino to prezentirao profesor me pohvalio i pitao me kako to da je pola seminarskog na hrvatskom pola na bosanskom jeziku... Nisam znao šta reći osim da sam ja europski čovjek. Začuo se muk u anfiteatru, a profesor je samo se lagano nasmijao... :)
Imam osjećaj da mi svaka godina prođe brže od prethodne.
Imam patuljastog zeca i jutros me je probudio tako što me je ujeo za nos...
Imam naizgled divan brak. I ja i muž visoko obrazovani, radimo na odličnim pozicijama, imamo veliki stan, dva automobila, putujemo nekoliko puta godišnje, imamo prelepu devojčicu, sve savršeno... Svi nam u okolini zavide...
Međutim, ja već skoro pet meseci trpim psihičko a neretko i fizičko nasilje... iz meni nepoznatih razloga. Ničim izazvan, besni kad se vrati sa posla, a ja mu dođem kao izduvni ventil. Naravno, mislili smo da dete ništa ne primećuje, pred njom smo najbolji mama i tata. Ali, kada me je sinoć izvređao i izašao van, ćerka (5 god) je došla kod mene, jako me zagrlila i rekla: Mama, nemoj da plačeš, ja ću da te branim od svih kad još malo porastem. Obrisala mi je suze i jako me grlila. Sinoć sam odlučila da se razvedem. Zbog nje. I zbog sebe.
Još uvek tražim Zemunca, koji je prodavao kokice na Beer Fest-u i koji me poljubio na blic.
Fino je kad povezeš poznanicu na sportskom motoru, a ona umjesto da se nasloni rukama na rezervoar, nasloni se nešto niže. To su te ljepote bajkerskog života.
Svoj rođendan moram da slavim baš tog dana kad jeste, nikad posle 2-3 dana jer mi je to bezveze. Mnogi mi govore "bože, ti nisi normalna" al jednostavno tako ja to gledam, il taj dan ili neću uopšte slaviti.