Kada imam nekih problema, ja uzmem papir, na njemu zapisem sve što me muči, izađem napolje, zapalim taj papir i pustim da ga vetar nosi. Odjednom se osećam bolje, a nekim čudom vrlo brzo mi se i želje ispune.
Počeo sam da igram balet jer sam mislio da ću da budem jedini muškarac,i da će sve ostalo oko mene igrati djevojke. Izgleda da je i ostalih 29 članova isto mislilo.
Sinoć sam sanjao da sam zaboravio da ponesem indeks na ispit, probudio sam se uzeo indeks i nastavio da spavam.
Ne podnosim ljude koji u autobusu na +40 zatvaraju prozore, "da ih ne ubije promaja".
Volim onaj osjećaj kad se ventilator okrene prema meni.
Kao klinac sam hteo da budem đubretar ali ne klasičan đubretar da ubacujem đubre nego da vozim kamion dok drugi ubacuju.
Do pre neku godinu bio sam krupniji dosta nego što sam sada. Dve omanje drugarice su htele da uđu u moju jaknu obe i zakopčaju se. Zima, -20 i kusur. Uđu one u jaknu, zakopčaju ali da izađu i da se raskopčaju teoretske šanse nema. Reko ajmo do mene kući, pa ćemo tamo da smislimo nešto. Kako smo ulazili na vratima se stvori ćale koji je čuo galamu. Reko ćale, vodim ti snajke, neraspakovane.
Kad god učim u čitaonici i neko uđe ja obavezno pogledam ko je, iako me ne interesuje posebno...
Kada sam bio klinac, napisao sam poruku i stavio je u bocu i bacio niz rijeku koja protiče tu u blizini. Pisalo je "Ako iko ikada pronađe ovu poruku, neka se javi na broj..." I nakon tačno mesec dana, pronađe je čovek kilometrima daleko i javi mi se. Vjerovatno najzanimljiviji dečački doživljaj.
Moj deda je napravio praćku,gađa tuđe mačke koje dolaze kod nas i svađaju se sa našim mačkama.