Imati majku je nešto predivno. Svaki put kad sam joj išao bio sam tako sretan jer sam znao da me čeka. Nažalost nje više nema, sve mi nedostaje. Njeni osmijesi, zagrljaji, 20 poljubaca u sekundi, kad mi kaže da sam narastao, kad me pita imam li curu, ama baš sve. Volio bi da je sad mogu nazvati i reći našao sam posebnu curu i mnogo je volim, ali ti si i dalje moj No.1. Volio bi da se to može ponoviti, da joj opet mogu reći koliko je volim. Možda mi je teško, jer na dan kad sam rekao da ću joj doći, nakon nekoliko sati ona je preminula. Proslo je 11 mjeseci, a ja još nisam bio na mjestu gdje je živjela... Kad odem zaplakat ću, jer sam se naviknuo još od malena da stoji na pragu kuće i maše mi dok odlazim, u tom trenutku ću..ću..ne znam šta ću.. :(((
Najviše od svega na svijetu volim kad ujutru osjetim da moj muž priča sa svojom bebom koja je još u mom stomaku.
Kako ne volim kad se ljudi, koji mi se inače u rodnom mestu ne javljaju, u Beogradu sa mnom pozdrave kao da sam im rod najrođeniji!
Koliko puta sam htela da zagrlim mamu i kažem da je volim, ali nikada to nisam uradila.
Imam utisak da nisam normalna.
Uopšte se ne uklapam u 'obrazac normalnog čoveka' :/ Sve što drugi rade meni je glupo, sve što ja radim njima je smešno -.-
Ne znam kako da ovo rešim.
Radim od 8h... a od 8i5 sam ovde i čitam li čitam... a svi su ubeđeni da radim ko luda :)
Prala sam sudove sunđerom. Na red je došla i renda, izrendala sam sunđer.
Moja mama briše prozore i pod mojim starim i pocepanim gaćama.
Moj ćale-čovjek u godinama nosi majice tipa: "nisam ginelog al mogu pogledat".
Sestra je za rođendan dobila vibrator, sada je zezam da kada je neko pita šta si dobila, slobodno može da kaže: "Dobila sam k****".