Na šalteru u pošti, šalterska službenica ispružila ruku da bih ja njoj dodala neke papire. Ja onako sva rasejana pružam ruku, misleći da želi da se rukujemo. A njena faca- kao da nisam normalna. Bože, ne znam šta mi je bilo tad.
Kada sam bio mali,mislio sam da jedan dobitnik dobija 100 x lopti,30 x bicikli,5 x putovanja.Uvek sam razmišljao kome ću sve da podelim ako dobijem.
Danas mi je tati godišnjica smrti. Svi misle da sam prebolio to, da sam prevazišao jer se uvijek smijem, al' ustvari ja svake nedelje putujem 100 kilometara da bih mu došao na grob i ostavio cvijeće.
Ne mogu da se kupam (ili tuširam) sve dok ne spustim dasku od wc šolje, ne znam zašto, ali uvek to radim.
Previše razmišljam o ljudima za koje verujem da o meni ne misle uopšte, a zaboravljam one koji su tu za mene svaki dan...
u Osnovnoj školi sam nakon svakog razreda na zajedničkoj školskoj slici grebala lica ljudi koji su me nervirali...naravno razrednoj se ni na jednoj nije videla faca:)
Uvek kad nestane struja, svi ukućani sede u jednoj prostoriji i pričaju, kao porodično okupljanje. Ponekad poželim da nemamo struju. :)
Imam dečka kojeg ludo volim i nikad ga ne bih prevarila. Seksualno me privlače i drugi momci.
Kada tata i mama odu kod rodbine na slavu, uvek očekujem da mi donesu mesa ili kolača.
Pocela sam da zivim sa momkom, ali imam osecaj da cu se brze iseliti nego sto sam se uselila. Dok smo se samo zabavljali, bilo je super, a sad dolaze karakter i navike do izrazaja i neravnopravnost !