Kada sam bila mala, na pitanje mamine prijateljice kojoj smo otišli u posjetu (pred kojom je mama željela ispasti ponosna majka pametne djevojčice) : Šta želis biti kada odrasteš? Odgovorila sam, na mamino zaprepaštenje: BATA ŽIVOJINOVIĆ!!
Želim da moja sestrica nekim čudom ozdravi. Ona je inače srčani bolesnik.Ona je moj svijet i razlog zbog kojeg živim.
Kad sam bila mala, imali smo mašinu za pranje veša koja je doslovno skakala po kupatilu kada uključuje centrifugu. Imam 20 i još uvek se plašim tog zvuka.
Kada treba sa nekim dečkom da pričam na skype, koji me ne poznaje uživo, spremam se kao da idem uživo da se vidimo.
Prekjuče sam dobio novi telefon, posle 5god.
I danas mi je ispao i pukao mu je display, koji sam baksuz.
Kada mi je nešto jako smiješno, udaram rukom o nogu...
Kod nas bi mandat mogao da traje i dvije godine. Mi brzo krademo.
Preveo Goran Kričković. Tekst interpretirali : Ljubiša Bačić, Nada Blam, Vlastimir Đuza Stojiljković i Nikola Simić. Najlepše sećanje iz detinjstva :)
Kad sam primio prvu platu, primetio sam da je mnogo teže trošiti svoj novac za razliku od tuđeg.
Kad smo bili djeca, pošto su nam dosadile igre tipa "žmurka, ćorobaka..." , smislili smo novu "igru". "Igra" je nosila ime "akcija" i igrali smo je jedno cijelo ljeto. Naime kada padne mrak išli smo po komšiluku, sakrivali se ispod prozora i špijunirali komšije. Meta su bile sve porodice koje su živjele u prizemlju. E što smo se tada nagledali golih ljudi, mislim da za života nećemo.