Sad sam pročitala svoje statuse na fb-u iz 2010. god i želim sebi zavaliti šamarčinu za pamćenje, tako da više nikad ništa ne napišem na istom.
Radim u kladionici i kad neko dođe i da mi neki tiket, a ja sam siguran da će da pukne, poništim ga i stavim pare sebi u dzep. Izadjem mesecno na 15ak hiljada..
Imam osjecaj da mi je otac administrator, jer od kada sam počeo da se ispovijedam ne može me na oči vidjet!
Na jednom festivalu jedne godine, dečko i ja smo pijuckali pivo i slušali muziku. Obzirom da nam je ponestalo piva, moj dragi kako i sledi ode po novo. U međuvremenu sam sama đuskala- kada mi je prišao potpuno nepoznat dečko i počeo startovati iako standardnim vrlo simpatičnim frazama, nemajući pojma da moj dragi stoji iza njega neko vreme i slusa- i ne, nije bilo batina niti vređanja, moj dragi mu se uljudno zahvalio što smatra da je njegova devojka divna, i kako su istomišljenici častio ga pivom. E to je muškarac.
Kad god mi vreme to dozvoljava, na posao idem svojim motorom. Imam ritual koji se sastoji od toga da kada idem nekim podužim pravcem (uglavnom je to Gazela) vrištim, neartikulisano urlam poput Tarzana, ili divljački iz sveg glasa pevam neke rok ili navijačke pesme. Zbog gustog saobraćaja i zvuka motora verujem da se to ne čuje, a svakako se od kacige ne vidi. Kad stignem na posao skidam kacigu, nabacujem učtivi smešak, i prebacujem se u stanje ljubaznog kolege, tašna, mašna i odelce, ceo fazon.
Svaki put kada gledam horor film i kada znam da će nešto da iskoči prekrijem oči rukama, ali ipak škiljim kroz prste.
Svake večeri pričam trogodišnjoj ćerkici kako je volim do neba, sunca, zvezda, meseca, najudaljenije planete plutona, a ona klima glavom i kaže: znam, mama!
Najviše volim da se posvađam s nekim, jer tad čujem šta tačno on misli o meni.
Volela bih da mi prvi put bude sa dosta starijim momkom, koji zna šta radi.
Kako da je ne volim najviše? Dođe mi na utakmicu koju izgubim, sedi i gleda me 60 minuta, kupi mi čokoladicu i kaže da sam bio najbolji. Sreća moja.