Rekla sam mami da ću možda obnoviti ovu (drugu) godinu na fakultetu, na šta je ona hladno rekla: ako obnoviš, onda se ispiši sa fakulteta i zaposli se. Srce mi se skamenilo jer mi nije nikakva podrška, a ja imam dojam da ću od brige za ispite pola organa oštetiti. Već mi se stalno manta, konstantno sam pod stresom, skoro ništa ne jedem... Još sam super student, prvu sam godinu očistila bez muke, bila sam uvijek odlična učenica, dijete za primjer. Ove godine mi jednostavno ne ide. Obnova nije sigurna, postoje još rokovi u septembru i cijelo ljeto ću učiti i potruditi se da ne obnovim jer mi je stalo, ali me jako povrijedilo odsustvo njene podrške. Da ne spominjem da sam na budžetu, redovan student, tako da ni sada a ni u slučaju da obnovim moj fakultet ne košta mnogo. :/ Toliko me povrijedila da razmišljam čak i da je poslušam. Iako znam da bih se cijeli život kajala, jer zaista volim to što studiram.
Kupio sam na Beer Festu onu plastičnu mlatilicu za muve i prilazio sam devojkama, lagano ih udarajući po ramenu sa tom napravom uz priču "Ti si moj komarac".
Kad sam bila mala mama me odvela kod frizera i ja sam pobegla iz salona sa pola ošišane glave, jer je ona teta imala beli mantil kao doktori, a ja sam se plašila doktora.
Moja devojka živi u susednoj zgradi, pa se nekad gledamo tako kroz prozor i pričamo. Jednom je onako gola otvorila prozor i pozvala me na kafu, nisam mogao da odbijem.
Moja drugarica je toliko rasejana da je gola otvorila poštaru.
Ukrao sam detetu puding iz frižidera i moram ujutru da palim u 6 da kupim, da me žena ne provali!
Drug me vozio kući na motoru posle izlaska. Bilo je hladno i bila sam umorna pa sam ga obgrlila oko struka i legla na njegova leđa umesto da se držim za one rukohvate. Mislim da sam prikunjala samo na minut, dva, kada sam shvatila da su mi ruke skliznule... mnogo niže nego što bi trebalo da budu. "Njega" sam probudila u svakom slučaju...
Sexali smo se u njegovom autu. U naletu strasti, dok smo pokušavali da promijenimo pozu, ja sam zadnjicom zahvatila volan i, vjerovali vi ili ne, svirnula i privukla pažnju svih onih koji su se zadesili u blizini. Pola sata nismo mogli da nastavimo od smijeha. Od tada mi je himna “Uzbuna, čuju se sirenee”
Polažem vozački ispit i kad stanem da pređu pješaci osjećam se kao najveći dobročinitelj!
Kada noću idem u wc ne palim svetlo kako se ne bih rasanio. Već kada pišam, po zvuku znam da li pogađam centar šolje.