Kada sam bio na ekskurziji u Rimu,napio sam se kao stoka i sa drugovima usao u fontanu Trevi da se brckam. Nakon toga smo kao poslednja sirotinja morali da skupljamo pare po autobusu kako bismo platili kaznu.
Zbog čestih glavobolja pijem tablete protiv bolova skoro svaki dan i krijem od porodice da ne bi brinuli. Imam zalihe tableta protiv bolova u svim torbama da ne bih slučajno u nekom trenutku ostala bez njih i počinjem da se navikavam da ih uzimam svakodnevno.
Još kao mala imala sam svoj "ritual" da pred spavanje pošaljem poljupce svim dobrim ljudima na ovom svetu. Imam 18 godina, a to još uvek radim.
Čovek na benzinskoj pumpi već danima pokušava da mi proda kondome i žvake. Ili im ističe rok trajanja ili želi da me kresne, ali svežeg daha.
Stalno imam osećaj da kad mi se desi neka loša stvar, da to mora da bude tako zbog nekog srećnog momenta koji sam proživeo u životu pa mora da se održava neka ''ravnoteža''
Dok sam bila u osnovnoj i srednjoj školi, čitavo vrijeme sam mislila kako na faks idu stvarno pametni i moćni ljudi... Sad kad sam na faksu mi je smiješno koliko je to daleko od istine.
Kad se nađem iza drugarice koja ima mnogo dobro dupe, trudim se da je preteknem i tako se sklonim 's vidika' jer sam u tripu da će muškarci koji su iza nas misliri 'gledaj ovu žgoljavu, skloni se bre kvariš mi pogled'.
Drugarica i ja smo bile na ekskurziji i neočekivano su dosli oni ženski dani. Otišle smo do prve prodavnice, obišle je celu i nigde uloške da nađemo.
Nismo znale kako da kažemo šta nam treba, pa smo krenule:
"It's just for women. Once a month. Red days.."
Pošto nas prodavacica nije razumela, drugarica je uzela stvar u svoje ruke, uhvatila se za međunožje govoreći: "We put it down."
E tek tada nas je razumela.
Najviše mrzim kad odem kod nekog i skuva mi retku kafu, a ja moram na silu da je popijem.