Svaki put kad skontam policiju, iako vozim po ograničenju, obavezno usporim :) i vučem se pokraj njih kao puž :D
Pre spavanja uvek stavim času vode pored kreveta, navika..
Kada sam bila mala, terala sam baku da samnom "pliva" po podu... ( I naravno da fijuče i glumi vetar)
Kad sam bila mlađa, slušala sam preko interfona parove koji se muvaju ispred ulaza. :)
Седим у соби за компом, чујем мајку како прича нешто, а пошто смо саме у кући, истрипујем да прича са мном. И тако, причам ја са њом, питам је нешто и све и онда провалим да она сво време прича са тетком преко телефона.
Baš se pitam da li su svi parovi koji su zakačili katanac na mostu ljubavi ostali zajedno zauvek. :)
Uvek kada mi neko poveri neku svoju tajnu ili neki svoj problem imam potrebu da i ja njemu kažem nešto što mene muči... Ne znam zašto, valjda da bi bili "kvit"... Ti si rekao meni, pa sam i ja tebi...
Jako glasno se smijem, toliko jako da sam jednom prilikom probudio prvu komšinicu smijehom...
Mrzim kad kažem nekom nešto ironično, a on ne skonta. Tad ja ispadnem glup, pa ga moram pitat' jel čuo za ironiju.
Juče sam htela dečka da iznenadim i kupila mu omiljenu tortu i došla kod njega iako smo se dogovorili sutra da se vidimo. Pozvala sam njegovu mamu i zamolila je da mi otvori vrata i ne kaže mu da dolazim. Išla sam polako uz stepenice i sa velikim osmehom otvorila vrata od sobe. Zatekla sam ga kako sedi u gaćama i gleda moju najbolju drugaricu na skype-u koja je u tom trenutku skidala brus. Izgubila sam dečka i "najbolju drugaricu" u roku od 20 sekundi.