Kad je kiša konstanto mi se piški od ovog zvuka vode iz oluka, razmišljam da sebi ugradim kateter i riješim to.
Najjače mi je kad sam bio mali i napravim neku glupost, mama me prebije i kao krenem negde da plačem, vidim niko mi nije podrška i vratim se kod mame u krilo i nastavim da plačem.
Zove me na more devojka u koju sam ludo zaljubljen, a nemam love da idem. Život je ponekad tako surov.
Naježim se kada vidim mlade ljude kako propadaju zbog droge, moj brat je imao problema zbog toga, a bio je tako dobar, pametan, vredan, imao potencijala za dosta stvari..sada ima 22 godine, žicka se kod mame za 200 dinara, vuče se po stanu, ne zna šta će od dosade, stalno je nervozan i mnogo se svađa i dere na moju mamu, a to me boli...kida joj živce, ona propada zbog njega..ja imam tek 15 godina, i nažalost ne mogu da obezbedim mami i meni normalan život bez tenzije i nervoze..žao mi je mama, strpi se još malo..sve će proći, borim se za bolji život !
Moji biseri sa 3 godine:
"Mama,skini mi ove ruke, smetaju mi dok spavam"
"Mama, da li muva ima sise?" A mama još bolja odgovara: "Ne znam srećo, idi je pitaj."
"Mama, rodi mi seku." "Pa ne mogu, rodila sam ti batu." "E pa dobro, onda će meni tata kupiti drugu mamu za to."
Jednom prlikom sam nacrtala sunce, i preko crteža, na sto, digla noge. Prišla mi je baba i upitala šta radim. Odgovorila sam joj:"Grejem noge na suncu."
Mama, iako ne znam zašto si me pre 17 godina ostavila umotanu u rozu dekicu na pragu od doma kao da sam otpad, ja te i dalje volim najviše na svetu, svake noći te zamišljam i maštam da te vidim. Za svaki 8.mart ti obavezno kupim cvet koji naravno posle završi u smeću. Verujem da si mnogo lepa, meni najlepša. Zanima me gde si, jesi dobro, imaš li porodicu, još dece? Mama, zašto me nikad nisi potražila? Setiš li me se? Kako se osećaš tad? Pored svega, ne dam nikom da te blati i priča o tebi loše, moja si dama, moja svetla strana, volim te mama!
Kada mi prodavačica kaže kalup je manji/veći, uvek mi treba vremena da skontam da li mi treba veći ili manji broj.
On je bio jedan od onih ljudi kojima je majka sipala supu,
brinula o boji košulje...
otac ga je "gurao" iz razreda u razred i na kraju ga ugurao u fotelju jedne uspješne firme...
Ukratko, njegovo je bilo samo da diše
ostali su uvijek brinuli o njemu, valjda sam zato i otišla iz grada
i iz njegovog života...
Baš zbog svega toga nisam mogla da povjerujem svojim očima kada sam ga srela poslije desetak godina...
u naručju je držao sina, zaštitnički i brižno...
Nije me zanimalo s kim sada živi... smiješila sam se.. jer konačno je skupio snage da i on o nekome brine!
Nikad mi neće bit jasno zašto nas koji smo brutalno iskreni i direktni ljudi baš i ne vole. A ja volim da mi se reče u facu ko što misli.
Kada noću idem u wc ne palim svetlo kako se ne bih rasanio. Već kada pišam, po zvuku znam da li pogađam centar šolje.