Izuzetno mrzim kada mi neko u mailu, na skajpu, fejsu ne napiše nijedan smajli (osim ako nije profesor i sl.). Takva osoba mi deluje jako neljubazno i nekulturno.
Bio sam prvi ili drugi razred u osnovnoj školi. Takođe i moja sestra je išla u istu osnovnu kao i ja samo što je ona 5 godina starija. Znali su je učitelji i učiteljice naravno. Moja učiteljica me je pitala da li je moja sestra vukovac. Ja iskreno, tada nisam znao šta znaci reč vukovac, pa sam pomislio da je to mozda neki od horoskopskih znakova. I ja sam odgovorio "Ne, ona je devica" . Svi učenici u odeljenju su se počeli smejati.
Kad pričam preko telefona, uvek se zdam da objasnjavam rukamama, iako me ne vide.
Volim kad je ispitni rok, uvek čujem i naučim nešto novo: da štrikam, kuvam, pravim narukvice, saznam da se Anandi udala za Siva...
Uvek kada krenem u grad, moj mlađi brat (8) kaže: "Seko imaš li dovoljno para, daću ti ja još ako nemas?" Ja, hvala Bogu, uvek imam dovoljno, ali i da nemam ne bih imala srca da mu uzmem, obzirom da je on tako mali, a voli da troši pare na igracke, mada i sestru iznenadi s nekim lakom za nokte :) Ponosna sam na brata, tako mali, a tako obazriv!
Ne mogu da zaspim u prostoriji u kojoj ima sat gde se čuju otkucaji kazaljki...
Ponosna sam što sedim kući na moj račun jer nisam pristala da mi dečko odnosno njegovi roditelji plate letovanje.
Tata me je zamolio da nacrtam mačku, da bi on objasnio našoj maloj kuci na koga treba da laje.
Kad god se posvađam sa djevojkom odma uđem na facebook da vidim jesam li još uvijek u vezi.
Svaki put kad vidim na nekom formularu da treba napisati ime i prezime, dođe mi da napišem: nemam ja godine, nemam ime, ni prezime.