Skupio sam hrabrost i prišao devojci u autobusu. Dobio sam takvu pedalu da bi većina iskočila kroz prozor, ali ja ne primam to lično, odbijale su me i ružnije ribe! :D
Kada sam u WC-u mislim da me posmatraju sa neba ljudi koji su umrli, i naprosto me bude sramota.
Krenem sa dečkom, njegovim drugom i drugaricom putem tvrđave na Exit. Oni dobili karte, fali jedna, nismo našli. Ja mu kažem da ide sa njima, i lik ode. Kao fina sam a malo pizdim.
Volim kad smo na nekom roštilju ili ručku da uzmem ono zadnje parče sa tanjira... u inat onima koji se kao stide, a jedu ga očima.
Ladno mi je neki nepoznati lik danas rekao "Trebaš mi, a možda trebam i ja tebi".
Direktor mi je na godišnjem odmoru. I već deset dana dolazim kasnije na posao, odlazim ranije, koristim priliku dok se ne vrati i ne nastavi tamo gde je stao sa maltretiranjem.
Nikada djeci ne govorite da su inteligenta, jer se umisle. Imam osjećaj da me to ukopalo.
Ako postoji reinkarnacija u sledećem životu želim biti noj, jer kao prvo bila bih visoka, kao drugo mogla bih da uvučem glavu u zemlju.
Oduvek sam mislila da me spasioci gledaju jer sam zgodna, a ne zato što ne znam da plivam.