Mama je sad prostirala veš i naišle su moje tange. Samo sam čula: "Crno dete, kakvo ti ovo kanapče?"
Kad vidim slike na kojima sam, pre samo godinu dana, brijao zulufe u špic, dođe mi da se isečem istim žiletom...
Ne slusam narodnjake i ne znam tekstove, a pogotovo ne tekstove novokomponovanih ''pjesama'' ... ali zato kad u klubu čujem neku i znam recimo refren, rasplešem se i dernjam se k'o budala (rek'o bi čovjek da mi je životna)...al samo na tom djelu koji znam !
Volim pomalo " loše" momke. Ono, neuredna kosa, brada, cigareta u ustima, boemi...
A onda opet obožavam vojnike koji su sušta suprotnost.
Sama sebi nisam jasna.
Uvek kada izlazim i moji me pitaju: '' Kad se vraćaš?'', odgovorim : ''Pa nisam još ni krenula.''
Veza mi je pukla kad sam prestao da se svađam sa devojkom...
Previše razmišljam o ljudima za koje verujem da o meni ne misle uopšte, a zaboravljam one koji su tu za mene svaki dan...
Jednom sam izgubivši mobilni negde u kući uzeo fiksni da se pozovem da bih ga našao, mobilni je negde zazvonio ja sam ga ugledao i pomislio da me zovu od kuće i javio sam se ...
Izbegavam da se vidim sa ljudima koji me dugo nisu videli, samo da ne čujem da sam se ugojila.
Tužno je to što je mom bivšem momku stalo do mene više nego sadašnjem...