U poslednje vreme, i ako je skoro prazan bus, ja cu sesti kraj nekoga. Tako mi nekako lepše.
Sinoć sam se napio prvi put u životu i povraćo sam, kada mi je mama ušla u sobu rekao sam joj da izađe jer me je bilo stid ..
Svoje nisam u životu nazvala "kevom" i "ćaletom", niti ću.
Imala sam sreću da završim fakultet, nađem posao, nađem divnog muža, sa kojim sam pre 4 meseca proslavila 20 godina braka .Ali sam ostala uskraćena za ono najvrednije- decu. Muž i ja smo godinama pokušavali, odlazili na preglede, sve je bilo u redu ali jednostavno nije išlo. Ali nismo odustajali, nismo prestali da se volimo i da se nadamo. Sada imam 39 god, muž 43, pre 8 sedmica ostala sam trudna. Pre nekoliko dana sam saznala da nosim trojke. Nikad nisam verovala u čuda, dok mi se jedno nije ostvarilo. Nisam verovala u ništa, a danas verujem u sve.
Dečko mi je jedno nekulturno krme koje non-stop podriguje, pljuje, psuje, galami itd. A još je i odvalio stomačinu kao Homer Simpson...al opet ne mogu zamisliti dana bez njega...
Kada je bio zemljotres u Kraljevu, svi su istrčali napolje samo je moja baba izjavila: ,, Bolje da me ubije, nego da se smrzavam", nastavila je da spava. Ne znam da li se ona ičega plaši.
Bila sam jedina devojka u društvu 6 frajera i mislila da sam najbolja riba na splavu. Ego do neba!
Poslala sam mu poruku "volim te", a on mi je odgovorio "šta ti je?"...
U sedmom razredu osnovne jedan drug me je stalno gledao u usne dok smo pričali, mislila sam da mu se sviđam...^^ Sad završavam srednju i kapiram da mi nije gledao usne, nego brkove...
Nervira me kad se drugari voze u mojim kolima i nikad neće da se ponude da daju neke pare za gorivo.