Volim što mi momak govori da treba da se ugojim, iako imam par kila viška.
Mnogo me boli kada vidim da moj otac ne poštuje moju majku. Verujem da je poštovanje nekada važnije od ljubavi i nadam se da ću se udati za čoveka koji će me poštovati.
Kao malu baka je moju nogu vezivala za njenu dok spavamo popodne, jer sam joj stalno bežala čim počne da hrče.
Ne menjam pantalone od kad sam ih kupio (mesec dana), ali to je zato jer mi se mnogo sviđaju.
Nemoguće mi je da ne pogledam nešto kad neko kaže: "Ne gledaj".
Najviše se obradujem stvarima koje nađem u jakni, koju nisam dugo nosila.
Bio je to pas kojeg sam odabrala od mnogih, zvao se Čarli. Bio je prvi koji me otpratio na stanicu kada sam krenula u 1. razred osnovne škole. Bio je tu kada sam dolazila kući nakon dugog boravka bila kod brata ili sestre i mašući repom me pozdravljao. Bio je tu kada sam plakala, njemu sam pričala priče kada su me momci varali, ostavljali. Bio je tu kada sam mu pričala o momcima koji su voljeli, štitili kao on. Bio je tu kada sam dolazila kasno sa izlazaka, čekajući me na kapijici i pozdravljajući me i prateći do ulaznih vrata. Bio je tu kada sam se svađala sa roditeljima pa bi otišla kod njega da mu se "izjadam". Slušao me i znala sam da me razumio uvijek.
Bio je tužan kada sam ja tužna... A sretan kada sam ja to bila.
Bio je prvi pas kojeg sam imala i jedini. Sada gledam kako umire i ne mogu mu pomoći. Boli me i duša i tijelo. Mislim da ću puknut u hiljadu komadića.
Suze se ne mogu zaustavit, a bol smiriti...
Svaki put kad upalim tv, moram da prebacim sve kanale koje imam, jer uvek imam trip da na nekom kanalu puštaju nešto bolje od ovog na prethodnom.
Moj cimer se naljutio što želim da dam ime keru po njemu, a ja mislim da je to baš slatko.
Zanimljivo čudno je kad u nekom kafiću odem u toalet, pa mi se osoba koja izađe iz istog nasmeje kao da će me pozdraviti ili je srećna što radimo istu stvar. Šta znam...