Kad smo bile male, sestra i ja smo mami i tati uvek ,,kupovale poklon'' za rođendan. Otišle bi u njihovu spavaću sobu, izabrale od njihovih stvari ono što nam se najviše sviđa i to onda pakovale u ukrasni papir i oni su se uvek oduševljavali.. :-)
Imam 21 godinu i već mogu na slici razreda srednje škole prebrojati većinu koja se poudala i imaju djecu. A ja brate ni dotičnog.
Uradio sam seminarski (skinuo sa neta) i otišao na odbranu. Kada sam fino to prezentirao profesor me pohvalio i pitao me kako to da je pola seminarskog na hrvatskom pola na bosanskom jeziku... Nisam znao šta reći osim da sam ja europski čovjek. Začuo se muk u anfiteatru, a profesor je samo se lagano nasmijao... :)
Veoma sam sitna devojka i celog života ljudi oko mene me stalno štipkaju, golicaju, gnjave, dođem im kao neka atrakcija.
Samo njega mogu da zamislim kao oca moje dece, a izgubila sam ga zauvek.
Kad sa nekim pričam o knjigama, pravim se da sam pročitala više nego što zaista jesam.
Радим чучњеве док ми стоји регенератор на коси кад се купам.
Kad sam imao 4 godine, krenuo sam sa ocem da pokupimo majku sa posla. Čekali smo pola sata, i na kraju mi je rek'o da sačekam tu ispred, a on ide po nju. Sreli su se na hodniku, izašli na sporedni izlaz, i otišli kući. Setio me se ispred kuće kad je majka pitala gde su deca. Sinoć, 17 godina kasnije, sedeo sam sam na trotoaru oko 4 ujutru, čekajuci njega da me pokupi sa posla, otiš'o je pravo kući i zaspao.
Sedim ti ja u autobusu, dremam. Prliazi mi lik sa brzim naočarima, istetoviranim vratom, ćelav.
Pita: "Dečko, imaš kartu"?
Ja mu odgovaram: "Izvinjavam se, ja sam zaboravio kartu kod kuce".
Kaže on meni: "Ma zaboravio si ti k**** moj kući". Toliko o finoći.