Nikada u životu nisam imala sreće niti verujem u nju, bukvalno, ne postoji stvar u životu za koju mogu da kažem da je to bila sreća.
Dečko mi je priznao prevaru. Raskinuli smo, a ja sam svojim drugaricama rekla neki deseti razlog samo da me ne bi osuđivale i ismevale ako se pomirim sa njim. Stalo mi je do njega. Ovih dana više nego ikad.
Imam drugaricu koja je muvala mog dečka već duže vreme, a da ja to nisam znala. Skapirala sam to tek kad me je prevario na žurci. Na moje oči. Sa njom, naravno.
Moj pas uvek laje i reži na mene kada zapalim cigaru. Počela sam loše da se osećam zbog toga i razmišljam da prestanem da pušim.
Do svoje 20. godine sam mislila da carinici žive na granici.
Imam 34 godine, a i dalje sam najmirnija kad moja mama ide sa mnom kod lekara. Nije da se plašim, ali mama je mama...
Moji roditelji imaju trafiku i jednom prilikom mi je mama donela dosta nekih slatkiša. Ja uzela da jedem neki keks i komentarišem kako je dobar, nikad ga ranije nisam jela. A mama ce: "Da znaš tek kako je dobar, kad je u roku".
Skupljam od svake plate po 2000 dinara da bih kupila laptop, a juče moja sestra od strica (jako bogata) slomila nokat, i onako besna bacila svoj laptop. Pa mislim, živote!
Moja baka ima 66god. Ima facebook, skayp, telefon na tach i viber. Nema više vremena da mi sprema kolače i priča priče. Još kaže da se osjeća kul..
Kad god naša profesorica ispriča vic, prvo se niko ne smije, pa se neko počne kofol smijati iz zadnjih klupa pa to bude toliko smešno da se svi počnu smijati... a jadna profesorica misli da je vic smešan.