Uvek zezam ljude kako imaju veliku glavu i molim Boga da ne zatraže da merimo obim glava jer je moja veća 100%.
Ovorio sam frižider i pokušao ući u njega... Vruće mi je ljudi.
Prosle nedelje sam sa drugaricama igrala igru istina i izazov. Napravila sam se pametna i izabrala izazov. Zadatak mi je bio da pozovem decka i da mu kazem da mislim da sam u drugom stanju. Kada sam mu saopstila "novost" rekao mi je da ne brinem i da ce kroz pola sata da dodje po mene da vidimo sta cemo. Sve smo bile odusevljene njegovom izjavom, posle mi je bilo zao da mu kazem da je sve to bila igra.
Jedva čekam da vratim dugove i da se probudim jedno jutro sa tim fenomalnim osećajem kad nikome nisi dužan.
Imam dete sa posebnim potrebama i nikad nisam zazalila što sam ga rodila. Čujem da našu decu smatraju Bozijom kaznom, ali ja se zaista ne osećam kaznjeno.
Trenirao sam košarku do druge godine fakulteta i onda prestao, odlučio se za školu i završio je. Vrlo često sada, kada ostanem sam u kancelariji, pravim rolinge i polažem na zamišljeni koš.
Kad god krenem na neko putovanje obavezno se pozdravim sa celom kućom, tačnije svim sobama u kući, uđem i mahnem im.
Moja devojka živi u susednoj zgradi, pa se nekad gledamo tako kroz prozor i pričamo. Jednom je onako gola otvorila prozor i pozvala me na kafu, nisam mogao da odbijem.
Kada sa nekim nemam o čemu da pričam, obavezno počnem "I ovo vreme više nije normalno"...
Danas sam imala poljubac sa banderom na sred Zelenog venca jer sam buljila u putnike autobusa koji vozi do kraja mog bivšeg, očekvajući da ću ga videti baš u tom autobusu.