Kad god se razbolim baba mi kaže: "To ti je zato što ideš gola i bosa".
Imam 15 godina i juce su me isterali iz Tempa jer sam se vozala na korpi.
Košarkaš sam, visok 198 i gde god se pojavim, svi gledaju u mene. Nekad mi bude veoma neprijatno zbog toga i poželim u trenutnku da se skratim za jedno 20 cm.
Moj najbolji prijatelj i ja imamo dogovor. Niti jedno od nas dvoje nije imalo pretjerano ozbiljne veze niti smo osobe koje pokazuju nešto posebno svoje osjećaje. Na kraju, poslje 10 god.poznanstva smo se dogovorili ako u određenoj dobi našeg života i dalje budemo sami, da ćemo se uzeti. I dalje ga gledam kao najboljeg prijatelja, ali i jedinog muškarca s kojim bih mogla provesti život.
Kada sam trebala prvi put da izađem sa jednim dečkom, koji je bio par godina stariji od mene, uhvatila me panika da će mi možda nauditi. I ja fino unajmim svoje 2 drugarice da nas nadgledaju i kažem im da ponesu neko ''oružje'' u slučaju da me napadne. One su ponijele dezodoranse.
Kad god se vraćam iz grada taksijem, taksisti kažem da mi stane kod kuće pre moje, jer ne želim da roditelji vide da bukvalno bacam pare na to.
Životna želja mi je da bacim lubenicu sa tarase na ulicu ispred zgrade.
Ležim u krevetu i gledam svog muža kako spava. Uprkos tome što hrče kao stoka izgleda mi kao pravi anđeo.
Kao mala sam upala u lokvu koja je nastala kad se izlila septička jama, dakle u plutajuća go*na, a onda plačući krenula da trčim kući. Pretrčavala sam ulicu i u tom trenutku sam čula kočnice automobila. E onda sam se upiškila. Smrdelo je na sve strane. :D
Dok sam studirala, živjela sam sa 5 cimerki u maloj sobi u studentskom domu. "Obaveza" svake je bila da kad uđe u kafić "mazne": pepeljaru, osvježivač prostora, toalet papir, tečni sapun, podmetač - bilo šta što nam u tom trenu zafali u našem domu.