Ima dana kada jednostavno ne mogu pozdraviti neke ljude....nema neki poseban razlog, jednostavno dođe dan kad nemam snage za "pozdrav" čak ni iz kurtoazije...
Kao baš mala, mislila sam da mi ljudi u autobusu ustaju zato što sam jako lepa i bila sam sva važna zbog toga, sve do jednog dana dok nije ušla jedna stara baka kojoj su isto tako ustali.
Toliko sam smotan da ne mogu da nadjem sebi djevojku,nisam ruzan,ni glup,ali jednostavno ne umijem da nadjem djevojku,a volio bih je ko Boga.
Svi imaju djevojke samo ja ne.
Ima jedan dečko sa kojim se viđam povremeno,sednemo u kola odemo van grada i upražnjavamo seks u kolima,a nismo zajedno.
Šetam gradom (Pančevo) sa drugarima kad mi stigne sms od mame bez ijednog znaka interpukcije: "Dođi kući napolju smrdi mama".
Dečko iz Brazila je prešao pola sveta da me upozna. Ljubav postoji.
Voleo bih da imam jedno dete klasično, i jednu bebu koja nikad neće da poraste. :)
Uvijek okrenem glavu dok neko kuca šifru ...ono kao, mene to ne zanima.