Ako ikada budem ostavila dečka, ostavi ću ga samo zbog njegove nenormalne ljubavi prema motorima i brzoj vožnji... Nemam snage da ponovo preživim još jedan njegov sudar.
Kad god mi vreme to dozvoljava, na posao idem svojim motorom. Imam ritual koji se sastoji od toga da kada idem nekim podužim pravcem (uglavnom je to Gazela) vrištim, neartikulisano urlam poput Tarzana, ili divljački iz sveg glasa pevam neke rok ili navijačke pesme. Zbog gustog saobraćaja i zvuka motora verujem da se to ne čuje, a svakako se od kacige ne vidi. Kad stignem na posao skidam kacigu, nabacujem učtivi smešak, i prebacujem se u stanje ljubaznog kolege, tašna, mašna i odelce, ceo fazon.
Kad sam bila mala pitala sam tatu kako sam nastala uopšte? Rekao mi je da je otišao u wc i našao me u šolji, okupao i izvadio....eeee Bog mi je svjedok da sam poslije toga sate provodila blejeći u wc šolju i plačući, jer svu su ostalu djecu "rode" donijele samo je mene wc šolja izbacila.
Često krijem svoje emocije i sve držim u sebi. Tako sam i NJEGA oterala iz svog života. Da sam te večeri dozvolila sebi da zaplačem pred njim i rekla mu sve što sam danima pripremala u svojoj glavi, sada moje noći ne bi bile duge i bolne.
Pre 8 godina se upoznam na chatu sa jednom devojkom iz Pančeva i bukvalno se zaljubim u nju preko mailova. Dopisivali se par meseci i dogovorimo se da se vidimo. Moji bili na moru i ona dođe kod mene na 2 dana. Savršeno.
Zezali se ceo dan, išli tamo 'vamo... Dođe veče, šta ćemo sad da radimo? Ona predloži da se zamračimo i da nađemo na TV-u neku muziku ili tako nešto. A ja, genije, kažem - ok, imam predlog, hoćemo da gledamo "Mile protiv tranzicije, imam DVD sa 12 epizoda?". Konjina!
Moj prvi s* odnos je bio filmski. Iako je nažalost bila samo avantura, bilo mi je predivno. Vikendica na moru, veliki drveni krevet, vani grmi, sijeva, a u prostoriji prigušena svjetla, a nama toplo.
Jednom sam u bolnici videla lepog i mladog doktora i pravila sam se da sam pala u nesvest, samo da bismo se upoznali.
Uvijek kada se probudim, odem u WC i piškim sjedeći i ako sam muško jer imam potrebu da se odmorim poslije spavanja.
Uvek sam obožavao košarku, ali sam bio onaj "ulični" košarkaš", nikad nisam trenirao. Neki kažu da bih danas igrao u našoj reprezentaciji da sam bio imalo ozbiljan. Redovno sam dobijao svoje drugove koji su trenirali, a neki od njih su danas zaista daleko dogurali. Sada mi je krivo što nikada nisam bio barem malo ozbiljniji.