Na jednoj svadbi sam se šepurila u novim štiklama, sva ponosna i bitna sam krenula niz stepenice u baštu restorana, gde je bilo oko 50ak ljudi... Na pola stepenika sam uganula nogu i prosula se niz stepenice... I dalje čujem rulju koja je umirala od smeha...
Uvijek kad kupujem lubenicu, lupkam je po' sata da vidim je li zrela ili ne, a blage veze nemam da procjenim...
Kad sam bila mala pokušavala sam da zatvorim polako frižider da bih videla kako se svetlo gasi. :)
Otišla sam da uplatim kredit do trafike i žena mi je dala papirić i olovku kako bih joj zapisala broj, a ja sam se, umesto toga, potpisala.
Imam 25 god... zabavljao sam se sa djevojkom 3 godine od svoje 20-te god. i naravno posle te 3 god. uzeli smo se. Volim je i volio sam je ali dok smo bili u vezi prevario sam je više puta za te 3 godine sa različitim djevojkama jer nije u potpunosti ispunjavala moju sex maštu, u biti nije niti jedna djevojka... Kada je ostala trudna nismo toliko često vodili ljubav, skoro nikako, tako da sam bio opet u iskušenju da je prevarim, ali nisam, ni za tih 9 mjeseci ni za ove 2 god. koje smo u braku... Dobili smo sina prije dva mjeseca i tek tada sam počeo da se kajem što sam je varao dok smo bili u vezi jer mi je ta djevojka, zena podarila nešto najljepše u životu SINA... priznao sam joj sve što sam radio i nije se ljutila jer kaže da tada nismo bili u braku i da je sada sve drugačije, kao ono tad si bio nezreo i tak... Nikad je više ne bih prevario jer je stvarno volim i ona i sin su mi sve u životu...
Osuđena sam na to da momci sa mnom raskidaju poslednje nedelje avgusta. Svake godine ista priča.
U mom dnevniku postoji jedna koverta, zapečaćena, na kojoj piše "Otvori 2035. godine." Koliko se sećam, unutra se nalazi neki horoskop koji sam kao tinejdžerka našla, ispisala i koji mi je kao "prorekao sudbinu" i kako će mi izgledati život do tada u vezi sa porodicom, karijerom, zdravljem. Jedva čekam da je otvorim tada i, nadam se, slatko ismejem.
Moja baba je danas uplatila 3000 na račun unicefa, umesto za struju. Popunila je pogrešnu uplatnicu...
To davno beše, ali se još sećam dela azbuke koju me je pokojni deda naučio: Avram Bogdan Vodu Gaze Duboku. Đaci Evropski Žive Zimi I Još Kao Lopovi ... ne znam dalje.
Dečku sam za rođendan poklonila i dnevnik koji sam pisala od kako smo se upoznali. Ima da doživi šlog kad vidi šta je sve ispisano...