Ne mogu da dočekam da mi se bivši vrati sa godišnjeg i vidi da sam mu sad šefica (obezbeđenje). Inače rekao je pre dve godine da sam glupača koja će ceo život samo da bude lepa za oko. Lepo ću da ti odbijem od plate, i hvala što si me toliko u zivotu pogurao!
Svako jutro provedem u tuđem krevetu... ne zato što sam neki j*bač nego zato što sam podstanar.
Prije dva mjeseca smo se sreli poslije dvije godine od raskida duge veze. Bila je ljepša nego što je pamtim, pravi andjeo. Sjedio sam na klupi u centru grada i vjerovali ili ne, prvo sam osjetio njen parfem koji uvijek nosi "Lancome Poeme " pa onda da se ona približava. Poslije prvog uzdaha znao sam da je ona. Pogledali smo se i ništa nisam rekao, a ni ona. Samo je prišla, zagrlila me i rekla mi je "Opraštam ti!". Bio sam presrećan. Nastavili smo da šetamo niz ulicu i pričali smo o svemu. Pričala mi je o fakultetu, o nekim avanturama, o novim ljubavima poslije mene... Onda smo došli do teme o pomirenju, novom početku stare veze. Poljubili smo se i noge su mi klecale. A i njoj, znam. Onda sam se probudio, obukao radno odijelo i otišao da radim. Prokleto jutro, posao i alarm.
Ulazim u taksi i sedam na prednje sedište. Govorim taksisti gde treba da me vozi. Iznervirana pošto sam se svađala sa dečkom pitam ga moguli da popušim (i krećem da kažem cigaru) a taksista meni hladnokrvno "Možeš,samo ako možeš od volana".
Upravo sam vidjela miša i ne znam jel se više uplašio on ili ja...
Uvijek mi je išla škola. Masu puta sam išla na razna natjecanja, a iza sebe imam dvadesetak različitih nastupa. Moj otac nije bio ni na jednom od njih. Znao bi me dovesti do mjesta gdje nastupam i odmah otići kući, kao da nikad ni ne pomisli da bi trebao ili bar mogao ostati. Svaki normalan otac bi bio ponosan na mene, a moj nije. Prije mi je za to bilo svejedno, a sad mi sve više smeta, često kad razmisljam o svojim nastupima počnem plakati jer shvatim da oni za njega ne znače ništa, kao ni moje dobre ocjene, nagrade, diplome..ništa. To me jako frustrira.
Kada vozim na duže staze (mimo grada) ako sam sama u autu redovno glumim kao da sam ja poznata javna ličnost u Hollywood-u i da gostujem u nekoj TV emisiji i tako odgovaram na zamišljena pitanja zamišljenog voditelja i smijem se sa svojim zamišljenim slavnim kolegama iz šoubiznisa. Pri tom cijeli razgovor teče na engleskom ili francuskom, ponekad i italijanskom... Nikako na srpskom (ne znam zašto). Naravno kada vozim po gradu to ne radim, zamisli da me neko vidi... ili čuje...
Ne volim kad kupujem novu obucu,i onda kad skinem npr patiku sa noge da probam onu koju želim da kupim a ova stara izgleda otrcano i prljavo pored ove nove.