Osećam se zaje*anije kad kliknem malo ENTER na desnoj ivici tastature, nego ono glavno po sredini.
Imam 19god, mene i 2 brata podigla je moja majka sama, otac džukela, živimo kao podstanari.(standarna tužna prica). Stvar je u tome da je moj život savršen radim, fax dajem u roku, živim na moru, imam društvo koje me poštuje i voli. Jedva čekam trenutak kada ću reći kevi da više ne mora da radi i uplaćivaću joj putovanja do kraja života!
Spremam se ja i naiđe ćale i pita me kao kuda si ti krenuo. Ja kažem da idem kod devojke da gledamo film. A ćale će meni: Dobro, dobro, nadam se da si se opremio. Tako sam i ja sa tvojom majkom gledao filmove pa evo mi ga rezultat. Bude li ostala trudna budi siguran da će ti to biti poslednji film koji si gledao.
Nikad mi nije bilo jasno kako to da osobe koje hrču ne probude same sebe? :D
U 21. veku se mažem sirćetom protiv komaraca, jer ćale tvrdi da su "preparati" otrovni.
Za svakog profesora koji predaje određen predmet, uvek mislim da on jedino zna taj predmet i ništa više osim toga.
Slušam Bajagu i Instruktore-220 u voltima.
I ide deo "To je taj zvuk koji me obara..."
Ulazi mi majka u sobi i kaže: ''Bolje ti je da smanjiš da te ne bi' ja oborila!"
Kada ugledam dva slobodna mesta u autobusu,nikada ne sednem do prozora jer se plašim da će neki debeli čika sesti pored i zarobiti me da ne mogu sići na sledecoj stanici.
"-Polako kreće iz prve, pa prebaci u drugu, treću, četvrtu, pa se brecne i opet prebaci u prvu, i tako celu noć". Tako moja majka objašnjava kako otac hrče.