Devojka hoće da ide na neko luksuzno mesto na more, a mene je sramota da joj kažem da nemam dovoljno para za to. Tako da ne znam šta ću da radim ovog leta.
Udala sam se pre par meseci i imam divan odnos sa mužem, kao i sa njegovom porodicom. Medjutim...moj muž ima mlađeg brata koji će ove godine krenuti na fakultet u gradu u kojem živimo. Njegovi su došli na ideju da je najbolje da živimo svi zajedno, da ne bi ,,bacali'' novac na stanarinu. Moj muž nije ništa komentarisao povodom toga. Ne mogu reći da ga ne shvatam ali...to me je bacilo u očaj, jer svesna sam da će to promeniti naš odnos iz korena. Neću imati slobodu koju sam imala pre, nas dvoje nećemo moći da se ponašamo kao pre, a to sve bi trebalo da traje najmanje 3-4 godine. Taj dečko mi je veoma drag,ne smeta mi da dodje kod nas i da ostane 10-ak dana (kao sto se već desavalo,i videla sam kako izgleda,po citav dan gledaju tv,pricaju..),ali opet,ziveti pod istim krovom u dvosobnom stanu je nesto sasvim drugo.Prosto ne znam šta da radim, ne želim da se sukobljavam sa njegovima, jer zaista su dragi ljudi, samo jednostavno ne razmišljaju kako će to sve delovati na naš brak...sa druge strane, razmišljam da li sam uopšte dobra osoba, čim mogu da pomislim ovako nešto....baš se loše osećam i stalno ,,vrtim film'' u svojoj glavi,ne bih li došla do nekog zaključka ili rešenja.
Radio sam u kafiću prošlog leta, pravio sam jednoj ribi koktel. Pošto nisam imao list od nane, izašao sam kroz magacin na ulicu, ubrao list sa prvog drveta i stavio joj u koktel. Nije se žalila.
Jedne večeri kad se popilo malo više, vraćam se kući i prolazim pored kuće gde me čeka stari na vratima, samo sam produžio i rekao `dobro veče komšija` ..
Mrzim kad se vratim sa puta i kad me ljudi koji me sretnu, pitaju: "Vratio si se?" Ne, nisam, ovo je moj hologram!
Moja baba je juče popila dedinu višak tabletu uz izgovor ' da se ne baci'
Dok sam plesala na beer festu, prolazniku sam razbila usta, glavom. Izvini jos jednom..:D
Pre dve godine od nas 6 ukućana jedina sam se setila maminog rođendana. Bilo joj je krivo što se ona svima seti rođendana, a njoj niko i poče plakati. Brat joj je prišao, zagrlio je, pogledao u mene i rekao ti si za sve kriva. Ne znam kako, ali na kraju dana svi su govorili da sam kriva...
Moja svekrva tvrdi da oba moja deteta po liku i svemu ostalom liče na njih, muža i ostatak njegove familije, da se ponekad pitam, da li su moja!
Kad sam bila mala moja baba je često išla na neke sahrane. Mislila sam da je to zanimljivo, jednom kad sam je pitala je l' mogu da idem sa njom, rekla je da tu ne idu deca i da je to mnogo strašno. Pitala sam je 'a ti kad umreš je l' ću tad da dođem?' ona je rekla da hoću i ja sam joj odgovrila 'jao jedva čekam!'