U četvrtoj godini sam naučio engleski samo zato što mi je bilo užasno mrsko da čitam titlove. Pa neka mi još jednom neko kaže da ljenost nije produktivna.
Kada sam bila mala, uvek sam se igrala da mi je sin dečak na omotu za palentu. Večito sam ga ljuljala i pričala sa njim.
Kao mali sam voleo da vozim bicikl bez ruku, iako nikada nisam znao to, da bih, jednoga dana da ispadnem šmeker pred devojčicama iz ulice, tako vozeći bicikl bez ruku ne prošavši pola metra upao u najveće moguće koprive u ulici sa sve biciklom, da bi me baba kasnije stavila na sred terase golog, i polivala crevom ledenom vodom sa česme. :) Posle tog nemilog događaja pošto je bilo leto, nisam izlazio ceo raspust iz kuće od sramote -.-'
Nikad mi nije bilo jasno kako je svaki TV kanal bio najgledaniji na kraju godine.
Moja devojka obožava da jede lubenicu!
Tako je jede, da kada završi, obavezno se istušira.
Moja devojka ima sestru bliznakinju, i kad god idem kod njih strepim da nešto ne pobrkam..
Pre kuvanja ako su viršle onako po dve spojene uzmem ih i vrtim kao nunčake i zamišljam da sam Mikelanđelo.
Danas sam bio u školi i kod pedagogice je zazvonio fiksni telefon u kancelariji, što se čulo do naše učionice, a ja sam profesoru rekao "izvinite moram da se javim zovu me" :D navika valjda...
Kad se razočaram u ženski rod, došem na ideju da nađem djevojku sa velikim grudima, pa kad me iznervira, da mi ih pokaže, kako bih znao razlog zbog koga je trpim.
Moja mama dan danas, iako imam dvadeset godina, svaki put kada izađe iz kuće kaze: ''Nikome ne otvaraj, uvijek pitaj ko je!''