Umesto da slušam muziku ko svi normalni, ja ne slušam pesmu, kao celinu, nego jedno vreme slušam npr. samo violinu u pozadini ili klavir, pa samo gitaru, pa bubnjeve, pa slušam kako diše pevač dok peva. Ludo.
Kad dodjem kući i sjednem u sobi, počnem da listam ispovjesti, padam u trip da sam u kancelariji i da listam neke važne poslovne stvari. :D
Mama mi stalno govori- Uči,više ni kanala za kopanje nema...
Kada sam uhvatila babu kako gleda 'filmove za odrasle' rekla je: "Kad njih nije sramota da to rade, nije ni mene sramota da gledam".
Jedina stvar koju mrzim u ovoj kući u kojoj živi nas osmoro je jedno kupatilo! Ujutru ima svako svoj raspored kad ko ulazi u wc i ako se neko uspava za posao ili za školu treba sat vremena i više da čeka da bi došao na red.
Štapiće za uši, prije nego što bacim u smeće, obavezno prvo dobro umotam u toalet papir, da neko ne bi provalio da su mi uši bile toliko "prljave".
Prije sam slušala pjesme radi zabave, a sada kada mi se nešto loše dogodi pronalazim se u svakoj toj pjesmi, stihu, riječi...
Jedno veče kad sam se vratio iz grada i krenuo na spavanje (djelio sam sobu s bratom) vidio sam da plače u snu i grli lutku što mu je bivša djevojka poklonila. Pokrio sam ga i sjeo na svoj krevet u čudu jer nije inače pokazivao da ga je raskid pogodio, tad sam shvatio koliko mi on znači i zato mu nikad ovo neću ispričati.
Poludim kad vani pripita čujem neku pjesmu koja mi se sviđa i ne zapišem koja je nego ću kao upamtit i svaki put zaboravim koja je!
Nije mi ni najmanje smetalo što je moj dečko siromašan, dok nisam videla pacova u njegovom kupatilu. Siromaštvo je jedno, ali higijena...