Kada sam bila mala, posle velike nužde obrisala sam se zavesom. Evo, i nakon 20 godina moji to stalno pričaju i to pred gostima.
Imam trip da ljudima drugačije izgledam, nego sebi kad se pogledam na ogledalo.
Oduvek sam mrzela kad posle nekoga uđem u wc, sednem na šolju i osetim da je topla :(
Mrzim kad kažem da mi je dosadno, a roditelji počnu da nabrajaju šta sve ima da se radi po kući.
Često zaspim parkirajući auto u garaži, jer sam htio čuti pjesmu na radiju do kraja.
Док сам ишао у предшколско учили смо слово "Ш" и имали смо задатак да нацртамо нешто на то слово. Ја сам 'ладно нацртао Шешеља...
4-ta godina fakulteta, ja i kolega nismo neki studenti, slabo idemo na predavanja i vežbe, sve ostale kolege i koleginice redovni/ne, i par dana pred ispit, taj kolega i ja odemo na jedne konsultacije i nadoknadimo ceo semestar vežbi, razvalili - 60 bodova od 60, a ostalima krivo. Nije mi bilo drago što je njima bilo krivo, nego mi nije jasno zbog čega im je uopste krivo?! Da li je neko bolji ili gori od mene, meni uopste nije bitno.
Imam najzgodnijeg komšiju i po ceo dan 'visim' na špijunci. Inače sam niska i penjem se na stolicu da bih mogla da ga vidim. Jednom je on prolazio pored mojih vrata i ja skliznem sa stolice, laktom zakacim kvaku i otvore se vrata, a ja padnem!
Nikad nisam bio na skijanju u životu i onda sam našao devojku koja skija i naterala me da idemo. Uplatili nedelju dana hotela, i ona meni: ''ma lako ti je to, za jedan dan naučiš'' - DA, BAŠ! toliko mi je grozno išlo i samo sam padao i saplitao se, ispsovo sam sve i skoro raskinuo s devojkom jer me naterala na takvu GROZOTU I MUKU, nikad mi tolko grozno ništa nije bilo ko to, da plačem mi došlo u par navrata. a onda... predzadnji dan me krenulo, ja proskijao i sad ove godine molim boga da si možemo priuštit neko skijanje jer mi je to nešto najlepše na svetu!
Studiram. Planiram kad završim studije da idem u Nemačku i da radim. Krećem od nule. Do 30-te moram da imam svoj stan, kola, ženu i dvoje dece. Pored stana, kuća mora da bude u izgradnji. Do 35-te moram da krenem sopstveni posao koji će mi donositi još veće prihode. Voleću ženu više od svega, a decu prirodno volim više od žene. I to je samo početak moje ekspanzije. Nebo je granica. E sad shvatate koliko sam ozbiljan, i koliko sad zapravo ne uživam, koliko god to ne izgledalo tako. Kažu da sam preozbiljan. Nemam ni devojku. Jedina stvar koje se plašim jeste neuspešan brak. Mali su izgledi ali kada se vežem za nekoga kod mene je to veza na jednom višem nivou, običnim ljudima često neshvatljiva. Sve što tražim je samo ženu koja će jednog dana samo i samo da me poštuje. I svet je naš.