Izbegavam društvo sa faksa, jer svi imaju neki posao, a ja još uvek muzem roditelje...
Osećam se kao gubavac kad ih sretnem
P.S.
Diplomirao pre 2 godine i još tražim posao.
Gledaju me ljudi ko pacijenta sto redovno otvaram vrata od faxa (na senzor) kamehame talasom. A ja samo gotivim Gokua.
Mrzim kada se sakrijem da uplašim druga pa ga čekam pola sata da naiđe.
Ja sam se opekla peglom po čelu. Ne, peglom za kosu, nego onom "normalnom". Po čelu.
Kad sam imala 4 godine, tata me je ošišao na ćelavo jer je čuo od koleginice da ću tako imati gusću kosu. Kosa mi je ostala ista, jedino što nemam slike iz tog perioda detinjstva.
Kada sam bila mala uvijek sam sunce crtala u uglu papira. Sa očima i osmehom. To radim i sada, a imam 30 godina.
Platio sam određenu sumu novca da mi djevojku prime na faks, ona to ne zna.
Posvađao sam se s curom i toliko sam bio ljut da sam otišao vježbat matematiku.
Od 7h do 15h sam gospodin čovek, kome je radna uniforma odelo i kravata ali od 15:01 skidam odelo, uzimam kacigu i jaknu sa štitnicima, sedam na motor od 600 kubika i "krstarim drumovima". Jeste da ponekad dođem na posao izgreban i izubijan od pada, ali jednostavno ne bih mogao ceo život da proživim sedeći u kancelariji bez trunke uzbuđenja.
Drugarica iz razreda u koju sam ja inače zaljubljen ima problema sa srcem i za par dana ide na presudnu operaciju .Poslednje dvije sedmice u školi svi pazimo kako se ponašamo prema njoj ,atmosfera je bila malo je reći hladna.Sjedimo tako jučer svi u razredu i poče kod nekog da svira pjesma 'med i slatko grožđe' i dolazi onaj dio 'umrem li bit će to od srca' i ona ustaje i kaže :'joj evo je moja' i tada se nasmijala najslađe na svijetu ,a onda i cijeli razred s njom ,po ko zna koji put sam svatio zašto sam tako zaljubljen u nju.