Kad smo bili mali brat i ja smo se igrali "zimnice", igru koju smo sami smislili ispod stola sa ćebetom... Eh gde su sad ta vremena :)
Prijatelji mi govore da me ljudi ne vole zato što sam stalno namrgodjena, a stalno sam namrgodjena zato što me ljudi ne vole.
Najveća trauma iz djetinjstva je kad me tata pita ''a dje je kusur'' ...
Uvek kada krenem u grad, moj mlađi brat (8) kaže: "Seko imaš li dovoljno para, daću ti ja još ako nemas?" Ja, hvala Bogu, uvek imam dovoljno, ali i da nemam ne bih imala srca da mu uzmem, obzirom da je on tako mali, a voli da troši pare na igracke, mada i sestru iznenadi s nekim lakom za nokte :) Ponosna sam na brata, tako mali, a tako obazriv!
Nekad kad se posvađam sa dečkom, tad znam u toku svađe namjerno da ga isprovociram samo da budem sigurna da me neće nikad udariti.
Kada vidim da sam pogresila jedno slovo, čak i da je u prethodnoj rečenici brišem sve što sam na pisala do tog 'grešnika'...
Imam 29 god. i idalje se nadam da grudi nisu prestale da mi rastu, jer jedva da su i počele.
Kada mi u gradu posluže vino u onoj ''elegantnoj'' čaši, osetim se kao prava dama. Ali, već u sledećem trenutku skontam da mi je to deseta čaša i da sam obična šljokara! :D