Kad se komšije svađaju moram da stanem kraj prozora i oslušnem. :D
Kada piškim brojim. Rekord mi je do 37. Radim to odkako znam brojati.
Imam 21 godinu i ne podnosim devojke koje nemaju lepe manire i ne znaju se ponašati u društvu. Znači nije mi bitno ni obrazovanje, ni izgled, poreklo, koliko ih je imala pre mene, ali ako ne zna osnove bontona i lepog ponašanja dobijem alergiju.
Kad mi je dosadno, poželim da uđem u kafić i priđem nekom dečku sa devojkom, prospem mu piće u lice i viknem U NAŠ KAFIĆ SI JE DOVEO i odem.
Pitala me mala sestra od ujaka gde ima da se kupe noge, pošto njenu mamu mnogo bole.
Toliko mi nedostaje moj muž koji je na terenu, da sam obukla njegove bokserice i majicu i tako legla da spavam pored naše devetomesečne bebe... bez njegovog poljupca za laku noć! :(
Ježim se od reči kao što su 'klabing', 'random', 'ketering' i ostalih koje se bespotrebno ubacuju u srpski jezik.
Kad sam bolesna pijem limunadu bez šećera jer mislim da će mi tako pomoći.
Увек пре утакмице замишљам себе у неком продору, како радим неке финте и постижем спектакуларни гол..А око мене брдо навијача који узвикују моје име, и само одједном чујем: "Деки, ало, Деки..Ајде иди да купиш хлеб из продавнице" И тако се моји снови завршавају :D
Uvek znam kada moja komšinica ide na ispit.. Cela zgrada puna vode..