Sinoć sam se svađala sa komarcem koji mi je zujao oko glave celu noć. Svašta sam mu rekla i na kraju sam ga ubila.
Maštam o tome kako ću jednog dana imati dečka s kojim ću otići na more i tamo ćemo uzeti kajak i veslati dok ne nađemo neku netaknutu plažu i uživati bez ikog i ičega. Samo nas dvoje i more. :)
Uvek kada se koncentrišem nešto da uradim nesvesno držim isplažen jezik.
Nerviraju me ljudi koji mi kažu : Oćeš stvarno iskreno da ti kažem? Ma jok, laži me.
Što ne volim kad mi neko kaže "neću da te smaram" samo da bih ja morala da kažem "ma ne smaraš".......
Kad upalim čet na fejsu uvek prvo gledam da li je ona tu, ako nije izađem, a ako jeste glupo mi je da joj se javim.
Oduvek sam želela videti kako se stvara bubuljica a ne samo ono ja odem spavati uveče bez a ujutru se probudim sa majonezarom.
Danas sam pitala babu, kako su se ona i deda upoznali. Citiram je: ,,Sedela sam u parku sa drugaricom, i deda je prolazio tuda. Ja sam nosila neki prsten, koji je stvarno licio na burmu, ali nije bila burma. On je prišao, i pitao zašto nosim taj prsten, ja sam mu odgovorila da bi se budale zanimale".
Koja romantika!
Najbolji je onaj tjedan prije mjesečnice kada uvijek i ja imam velike grudi. :)
Nešto poslije rata, u osnovnoj školi nakon ljetnih praznika nastavnica je ispitivala gdje smo proveli ljeto. Pošto jedina nisam nigdje išla, izmislila sam da sam posjetila New York i dočarala sam moje putovanje informacijana zasnovanim na iščitanim enciklopedijama, knjigama, novinama, jer interneta još uvijek nismo imali! I danas osjećam grižnju savjesti zbog te male dječije laži, ali sam se tad osjećala važnom! :)