Mami sam uvek ostavljao poslednju cigaru, nekako joj je ta uvek bila najslađa.. Nje više nema, a ja još uvek poslednju cigaru bacim. Niko ne zna zašto..
Kad učim naglas, baba stalno prisluškuje i misli da pričam na telefon...
Pilot sam već skoro 16 godina, a i dalje me oblije hladan znoj svaki put kad treba da uzletim. Kroz glavu mi prolazi vrisak svih putnika dok avion pada..
Na kontrolnom uvek u uglu papira napišem 'Razredna dajte mi bar 2' ali nikad ne upali, uvek dobijem jedan.
Ja se uvek u toku seksa sa dečkom smejem, dosta puta mi je to zamerio, i nikako da mu dokažem da time ne mislim ništa loše, ni namerno, samo sam srećna tad.
Gazdarica stana u kojem smo moja cimerka i ja živele nam je dala otkaz da bi se uselila deca njene koleginice . Toliko sam bila ogorčena da sam , nakon što sam iznela iz njega sve moje stvari , duboko ispod kuhinjskih elemenata gurnula sarmu . Taj stan će zauvek mirisati na nas !
Svako ko mi donese piće za rođendan, ja mu isto vratim u istoj kesi za njegov. Namerno.
Jedini put kad sam bio bogat i kad sam trošio nemilice, je kad sam u osnovnoj bio blagajnik...
Ceo život me je deda učio da procenjujem ljude po pogledu...po očima. Do pre 2-3 godine nisam mogao da razumem to, ali posle nekoliko gadnih iskustava sam polako počeo da ulazim u štos. Naravno, nisam skener, ali mnogo toga se može zaključiti posle kraćeg razgovora sa nepoznatom osobom, posmatrajući oči samo. Od tad mnogo bolje cenim ljude...Deda, hvala ti!
Kad mi je mozak prepun, setim se kako sam kao mali na selu ležao na travi i gledao figure koje prave oblaci.. Da mi perspektivu..