Odkad mi je šifra na fejsu reč "realno", kada pričam sa nekim izbegavam da koristim tu reč misleći da će mi neko provaliti šifru. :)
Moji roditelji su podigli kredit da bi mi platili studije. Tokom prve godine držala sam crveni račun za struju u knjigama iz kojih sam spremala ispite. Kad god sam osetila umor izvlačila sam račun, stavljala ga pored sebe i nastavljala dalje. I moja najveća sreća kada sam saznala da sam diplomirala kao student generacije se sastojala baš u tome što to mogu da kažem njima i bratu.
Kad sredim kuću imam osećaj da sam sredila svoj život.
Сад сам дошао са неког весеља где ми је пришао један од бољих татиних другара из младости и рекао како ми је тата много добар човек и без икакве мрље у прошлости, никад поноснији нисам био.
Kad ozbiljno sjednem da učim, ugasim zvono da me niko ne ometa, a onda svakih 3 min. virkam, jel me iko zvao il' poslao SMS...
Kada sam ocu poslao poruku da sam primljen na fakultet i da sam upao na budžet, odgovorio mi je porukom "Se*es, brate!"
Kad sa nekim pričam o knjigama, pravim se da sam pročitala više nego što zaista jesam.