Kada god kupujem žvake u prodavnici ili na trafici, uvek prvo ponudim prodavca, uvek se i posluže. Ta navika mi je već prerasla u ritual koji volim.
Mrzim groblje! Tamo su jedine osobe koje su me iskreno, bez uslova, do srži volele. Ne volim da idem tamo. Ne volim ni sahrane. Ali tako nekad, kad mi se pojavi neka knedla u grlu i kad osećam da ne mogu dalje, odem tamo sa flašicom votke i cigaretama i pričam s njima i plačem.
Ponekad volim upitati pitanje na koje već znam odgovor samo da provjerim da li je ta osoba prema meni iskrena.
Pre cetiri god sam skinuo dioptriju,a nosio sam naočare 15god. Ni danas ne mogu da se naviknem na svoj lik i na činjenicu da je ovo moja faca.
Bila devojka kod mene i odemo u bracni krevet mojih roditelja. Za vreme seksa pukne jedna od letvi koje drze dusek ali me to nije ni malo omelo. Ispratim ja devojku kuci i odem da pogledam stetu i vidim da se jedna letva skoro prepolovila. Ja je okrenem naopako samo da bi dusek stajao pravo i uvece se namerno porvem sa caletom i gurnem ga dovoljno da on mora da se doceka rukom bas na to mesto i naravno letva pukne i on okrivi mene i svakako sam morao ja da je zamenim.
Kao mali vozio sam bicikli ulicom i vikao evo lubenica dinja lubenica i onda kad bi ljudi izašli napolje ja bih se pravio blesav kao nisam ja vikao :D
Jednom sam se tako kratko ošišala, da moj otac nije hteo da mi se javi u autobusu pravio se da me ne poznaje..
Jutros me otac budi imitiranjem Marjana komentatora od sinoć: IZETEE, IZETEEEEE, IZETEEEEEE!... a zapravo sam Mirza. :D
Kad preko leta odem kod babe na planinu, noću legnem na vruć krov i posmatram zvezde. Ne vidim ništa sem zvezda, izgleda kao da si u svemiru. Obožavam taj osećaj, kao da lebdiš.