Zamišljam kako će jednom, za 500 ili više godina, neko pronaći zabeležene ove naše ispovesti, i iz njih učiti o našoj kulturi, ko smo bili, šta su nam bile glavne teme, šta smo želeli da sakrijemo, kako smo sudili jedni drugima, na šta smo bili ponosni...zanima me šta će misliti o nama.
Najradije bih otišao sad negde bez sata i mobilnog telefona i po ceo dan ležao na pesku i slušao ptice i bube.
Kad treba da ostavim sestri pola čokolade pojedem prvo svoju polovinu, pa onda još koje parče, pa još kockicu, pa još kockicu. Na kraju shvatim da je ružno da joj sačuvam samo jednu kockicu i pojedem i nju. Samo uvek, ali uvek zaboravim da bacim i omot!
Nikada mi neće biti jasno zašto je jedino prekidač za svetlo u kupatilu u hodniku, a za sve ostale sobe, unutar tih prostorija...
Kada se prilikom tuširanja nasapunjam, uvek prvo isperem šake.
Nikad u Životu nisam uzeo i pojeo bananu na kojoj nema nalepnice.
Na sestrinom venčanju, zetov tata je skočio, kao životinja, ispred svih i uhvatio bidermajer.
Radim kao dadilja. Svaki put kada izvedem bebu u šetnju provjeram kolica po par puta, da vidim da je nisam negdje zaboravila.
Uvek kad vidim englesku skraćenicu "idk", pomislim da znači idi u k***c.
Zanimljivo je kako mi vožnja liftom mnogo duže traje kada je sa mnom još neka nepoznata osoba, nego kada sam sam.