Pre oko godinu dana sitna svadja sa mojim najboljim drugom dovela je do toliko grubih reči da i danas dan plačem zbog toga. Nismo se razdvajali pre toga a on nije znao koliko sam ga volela. Ponizio me je tad kao niko, nazvao me droljom i najvećim gubitnikom jer nisam zaista imala nikog na ovom svetu sem njega, porodica me je napustila pre mnogo vremena ni sama ne znam zašto i nakon toga otišao u nemacku odakle više nikad nije dosao. Saznala sam pre neki dan da dolazi i da zeli da se vidi samnom. Ne znam da li da pristanem.
Prevarila sam muža i rekla mu, on mi ne veruje, kaže "Nisi ti sposobna za to".
Dok sam bila mlađa, zamišljala sam da sam muva ili tako neki insekt pa da mogu da uđem u svaki stan u zgradi da vidim kako je sređen.
Kada sam se operisao i prvi put prenoćio u bolnici, često sam se pitao koliko je ljudi umrlo na tom krevetu...
Kada sam bila mala, mislila sam da ozljede imaju u sebi određenu količinu boli. Zbog toga sam prstom pritiskala masnice da se bol što prije "potroši" i da prije prođe.
Pala sam ispit i kada sam saopštila mojima tata mi je rekao: 'Oo pa oni će tebi još malo Vukovu diplomu da uruče, samo petice ređaš.' Hvala tata, divan si.
Voditeljka sam jednog radija. Kada sam radila, stigla nam je jedna poruka sa tekstom: ''Čim ti voditeljka imaš dobar glas, sigurno si ružna. haha''. U pravu je.
Znam da predugo nisam bila kući onda kad ne znam da potrefim toplu vodu na tušu!
Ponekad se zagledam, u nešto, i tako ostanem po minut, osećam se kao da sam u nekoj drugoj dimenziji..
Od početka faksa nosim periku, a to još niko nije provalio. Treća sam godina studija.