Najsrećnija sam bila kada sam za 10. rođendan dobila BMX od mame i tate. Svima iz ulice sam dala da ga voze, iako ja još nisam bila naučila da vozim na dva točka.
Svako jutro dok zakopčavam košulju imam trip kao da radim kao tajni agent, a u stvari idem na njivu da čupam metlice pa oblačim košulju da me ne izgrebe kukuruz.
Najviše mrzim kad padnem ili se nešto povrijedim, i sekundu posle toga svi mi kažu: "pazi".
Često kao počešem obraz o rame a ustvari hoću da provjerim bazdim li ispod pazuha.
Iz razgovora sa roditeljima shvatila sam da su oni za vreme studentskih dana živeli u igloima, knjige su im bile pisane na papirusu, putovali kroz Sibir pešaka da bi stigli do faxa i naravno njihov fax je bio najteži, a oni najbolji u generaciji. Bože daj mi strpljenja...
Gumim opasnog tipa na motoru i u kožnoj jakni, a u stvari sam nežniji od leptira.
Kad sam bio klinac sasvim slučajno sam progutao muvu, te me je zbog toga ćale zavitlavao da me nikada devojka neće poljubiti. Danas, posle mnogo, mnogo godina počinjem misliti da me je ćale nenamerno prokleo.
Prvi dan kad sam napravio fejs i hteo da napišem nešto na svom zidu video sam da piše o čemu razmišljaš i ja sam ladno napisao "ni o čemu".