Najviše me nervira kad stavim bombonu u usta, i nemam nameru da je skrcam, ali ipak to učinim, slučajno :D.
Moji mama i tata su sami odgajali tri male bebe. Najbliži su nas naterali da odemo da živimo privatno zato što im je u kući smetala buka koju smo pravile kao deca. Niko nam petnaest godina nije došao u posetu. Radili su po dve smene da nas izvedu na pravi put. Sada smo nas tri velike lepe devojke, završavamo fakultete. Svi oni se hvale nama i drže naše slike po novčanicima. Nismo zaboravile ko je jedino bio uz nas! HVALA VAM MAMA I TATA!
Stavila sam veš u korpu pored mašine i zamolila brata da je uključi kad krene u grad. Kad sam došla kući veš je idalje bio u korpi, a mašina je radila PRAZNA!
Jednom prilikom sam pozvao jednu koleginicu da odemo negde na kafu, a ona mi je odgovorila porukom: ,,Ne pijem kafu, rep raste". Kako me je kvalitetno ispalila, prosto ne mogu da poverujem.
Iako mi nije stalo do bivših djevojaka, uvijek moram vidjet ko im je novi lik i tek kad vidim da nisu bolji od mene onda sam ok.
Kad sam odgovarala povijest, koja mi nikako ne ide, profesor mi je rekao "hajde reci neki važan događaj...i navedi datum...i daću ti 2, da te više ne gledam." I ja rekla "18.6.2010." Pita on šta se tad desilo.. Ja kažem izašao recovery album od Eminema i on mi dade 1.
Na moru sam par puta videla zvezde padalice. Prvih par puta sam zamišljala neke lepe želje, za ostale sam se zezala i želela neke gluposti. Sve su se ostvarile, i prve realne, i druge glupe. Više se ne zezam sa padalicama.
Mrzim kada radim nešto sa tatom, tj. pomažem mu i napravim malu nenamjernu grešku, a on počne "Kada radiš nešto, radi to kako valja"...
Kada sam se vraćala sa mora, autobus je stao daleko od moje kuće pa sam morala da zovem taksi. Kada je stigao ja sam pitala taksistu: "hoće li sve ovo da stane u gepek?", a on kaže: "ne brini, ne znaš ti šta je sve stalo u taj gepek". Us*ala sam se, blago rečeno.
Prvo predavanje na fakultetu, ja sav razdragan sjeo u prvu klupu, 150+ ljudi u amfiteatru, uvod, razvija se diskusija o nekoj temi, ja dižem ruku u želji da kažem nešto, kad će meni profesor: " Šta'š ti mališa, pa ni brada ti nije počela rasti! ". Svi prasnuše u smijeh, a meni i danas muka kad se sjetim toga. Sad sam peta godina, i dalje nemam brade.