Majka mi je do skoro bila bolesna, samo što je ozdravila, otac mi je preživeo težak moždani udar, imam sestru koja je zlatna, i molim Boga samo da oboje do kraja ozdrave, da se sve vrati u normalu.
Sinoć sam se svađala sa komarcem koji mi je zujao oko glave celu noć. Svašta sam mu rekla i na kraju sam ga ubila.
Najviše od svega me nervira kad me neko gleda u oči i laže me, a ja znam istinu. -.-
Kada sam bila mala, imala sam običaj da pričam sve jer sam bila iskrena. Jednom smo šetali Knezom i jedna žena mene uhvati za obraz i kaže \'Ja sam Milka, kako se ti zoveš?\' A ja joj odgovorim \'zoveš se kao ona krava?\'
Tako mi fali da sa nekim razgovaram o idejama. Na primjer, o prirodi dobra kao takvog. Ili o (be)smislu postojanja. Ili o tom misterioznom načinu na koji svijet funkcioniše, koji još nismo dokučili. Samo da razgovaramo, nepretenciozno, bez pametovanja i dokazivanja "pameti".
Pozove mene jednom moj dečko i dogovorimo se da se vidimo. On sav srećan kao ima nešto da mi pokloni. Ja se jadna obradovala, i kad sam došla očekujem sad Bog zna šta,a on meni da cvet šipka.
Čemu opterećivanje veličinom grudi. Kad su bitne samo bradavice.
Kad se nađem u teškim situacijama i problemima, na papir detaljno opišem problem, svoje osjećaje, zabrinutost.. Onda ispod toga napišem "Odgovor diplomiranog psihologa", i pokušam pomoći sama sebi. Ponekad mislim da sam luda, i da mi treba pravi psihijatar i psiholog, ali mi ponekad vlastito mišljenje iz druge perspektive pomogne.
Lijepo je što se ovdje ne primjete razlike u vjeri, nacionalnosti.... Ovo je dokaz da smo svi isti...na neki nacin opičeni.
Tata je trebao da ide na razgovor sa direktorkom, zbog mog ponašanja. On sav ozbiljan i lepo obučen krene, s namerom da ona shvati da sam ja iz jedne ugledne porodice i da me samo drma pubertet. Tako su oni pričali i pričali i na sred razgovora zazvonio mu je telefon sa pesmom " Čke Beogradske"..