Teško mi je kada me neko nazove škrticom, da previše štedim. Ja to stvarno nisam, nego jednostavno mi žao da trošim novac na neke gluposti, a znam da su moji roditelji to teško zaradili.
Svaki put kada posetim familiju plašim se brkatih baba koje gađaju pravo u usta kad se ljube....
Volim krupnog dečka i kad mi on kaže u šali, vidi onog manekena, ja kažem ma vidiš da je neuhranjen ;)
Uvek se ubedarim kada prođem pored neke doterane, našminkane cure, a ja direktno s pijace u trenerkama, bez šminke, nosim one krompire u kesama, i od njihove težine hodam ko kvazimodo...
Kad' god vidim poznato lice ali se ne sjećam imena, a ta osoba me pozdravi, samo klimnem glavom, kao da se poznajemo...
Kad god hoću da jedem ajvar ili džem, tačno po tome koliko je jako zatvorena tegla znam ko ga je jeo pre mene.
Na fizičkom u osnovnoj školi u nekom petom / šestom razredu kada smo preskakali kozlić, nastavnica je stajala pokraj njega kako bi pomagala svakom kome je potrebno. Jedna drugarica iz razreda je sva prestavljena u skoku slučajno uhvatila nastavnicu za s*su, ali jako, praktično se pridržala za nju. Ova se ispresavijala od bolova, a mi od smeha (u sebi)...
U obdaništu su nas pitali za šta nam služe oči,odgovorila sam da bismo žmurili kad peremo kosu.
Nema mi goreg osjećaja nego kada poslednju cigaru zapalim naopako.