Uvijek sam se pitala zašto pogrešan telefonski broj nikad nije zauzet.
Ceo dan sam provela u čitaonici spremajući se za ispit i većinu vremena sam utrošila maštajući o raznim romantičnim scenarijima sa preslatkim likom koji je sedeo ispred... Kad bih bar imala hrabrosti da mu priđem, da ne bude džabe padanje ispita...
Iako imam 19 godina, i dalje mi dođe da se rasplačem kad vidim divnu brižnu majku sa detetom, u prevozu, kod lekara, majke mojih drugarica. Ja imam majku, ali ona je bolesna vec 12 godina i s njom imam skoro pa nikakav odnos od svoje 7 i to me mnogo boli. Nikada me nije vodila lekaru, pevala uspavanke, ljubila za laku noc, grlila me ili me uhvatila za ruku i povela da prošetamo gradom. Puno puta me je vređala, jednom mi je rekla kako bi bilo bolje da me je abortirala. Ne osuđujem je, bolesna je. Mama, znam da me voliš na neki svoj način i znaj da mi fališ. Fališ mi do bola. Volela bih da mogu da se setim perioda kad nisi bila bolesna.
Volela bih da mama ima nekog pored sebe. Imala je 35 godina kada je tata preminuo. Znam da joj je tada bilo teško, ostala je sama i posvetila se meni i mom odgajanju, sebe je zapostavila. Kada naletim u novinama na ljubavnu priču koja se desila ljudima u zrelim godinama, setim se mame. Volela bih da se njoj desi tako nešto.
Kada sam bila mala imala sam astmu i doktor je rekao da idem na more i da se što više nagutam morske vode. Ti dani na moru će mi ceo život ostati u sećanju. Bežala sam od tate koji me je jurio po vodi i davio, dok nas je mama sa ležaljke samo posmatrala. Jednog dana joj je prišla neka žena i rekla joj "Jel vidite vi na šta ovo liči, neko bi voleo da ima decu, a ovaj čovek pola sata davi svoje."
Grad mi postane totalno drugačiji kada šetam sa slušalicama u ušima i slušam omiljenu pesmu.
Imala sam druga koji je pesnik. Bilo je to opušteno druženje, jadali smo se jedno drugom, izlazili zajedno, putovali... Nikada nije flertovao sa mnom niti pokazivao romantična osećanja, sve dok jednog dana u njegovoj novo-izdatoj zbirci pesama nisam našla pesmu koju je napisao za mene.
Moj dečko se uvek trgne pre nego što zaspi. Znate sigurno, to je onaj osećaj kao da padnete na krevet. Kad god spavamo zajedno, prvo čekam da se on trgne, i do tad ga držim za ruku, tad imam osećaj kao da mu ne dam da padne, kao da ga čuvam, i tek posle toga mogu da se opustim i da zaspim i ja.