Kada god pored mene prođe lepa devojka, nakon toga duboko udahnem, kako bih osetio njen parfem.
Jedan te isti seminarski rad sam iskoristila za tri predmeta. Baš se znam izboriti za temu. :)
Napišem sestri poruku "najlepše želje", misleći kad bude dolazila kući da mi kupi, ona mi odgovara "i tebi :D"
A volim je što je luda.
Danas sam dva puta "slučajno" pipnuo koleginicu za si*u!
Naša kćerka je otišla na more sa bakom. Muž i ja ne znamo kako da se ponašamo sami u kući! Po čitav dan se ganjamo.
Zakasnila sam sat i po na dejt sa dečkom, a on me je i dalje čekao. Za to vreme sam mu konstantno slala poruke "Tu sam za par minuta". Bilo mi je strašno žao ali nisam uspevala da stignem zbog udesa na putu. I kad sam stigla dočekao me je sa osmehom. Obožavam ga.
Ne volim svoje pesme. Dok ih stvaram one su mi uteha i spas, ali kasnije kad ih čitam samo me podsećaju na tugu iz koje su nastale.
4-ta godina fakulteta, ja i kolega nismo neki studenti, slabo idemo na predavanja i vežbe, sve ostale kolege i koleginice redovni/ne, i par dana pred ispit, taj kolega i ja odemo na jedne konsultacije i nadoknadimo ceo semestar vežbi, razvalili - 60 bodova od 60, a ostalima krivo. Nije mi bilo drago što je njima bilo krivo, nego mi nije jasno zbog čega im je uopste krivo?! Da li je neko bolji ili gori od mene, meni uopste nije bitno.
Na moru sam upoznala dečka koji mi je rekao da uvek moram biti sigurna u sebe i da imam samopouzdanje zato što, dok sam pričala sa njim, nisam smela da ga pogledam u oči, već sam uvek gledala negde ,,kroz njega''. I zato sada, kada imam neki test ili kada mi sledi nešto bitno što treba da uradim u životu, ja se setim toga i kažem sebi: ,,Možes ti to''. Osećam kao da je on uvek uz mene i zato hvala mu na onim recima.
Кад сам био мали, када год би ми отпала нека длака са косе, или трепавица, плашио сам се да имам леукемију, јер сам чуо да од леукемије опада коса, и проверавао сам да ли ми течи крв из носа...