Ljudi, upravo padoh sa wc šolje, nit' pijan, nit' pospan... užasan osećaj.
Upravo sedim u autu na kilometar od posla i čekam dva minuta do 7 da krenem i stignem tačno na vreme da ne bih radio ni minut duže.
Večeras je kiša meteora. Koliko bih volela da sad imam dečka sa kojim bih mogla da odem na neko poljanče, da prostremo čaršav, legnemo i posmatramo to...:(
Žensko sam i kad god neko povisi glas na mene ja se rasplačem, jače je od mene.
Kćerka sam jedinica. Kad sam bila mala, imala nekih 5-6 godina, mama mi je stalno govorila da ću dobiti bracu ili seku a ja sam rikala od plača. Tako da nije ni pokušavala. Sad imam 21 godinu i sve bih dala da imam brata ili sestru.
Dok jedem u mezni, uvek razmišljam koliko je ljudi koristilo tu viljušku ili kašiku pre mene.
Pre neki dan, mama je sa strinom bila u Urgentnom centru da strini previju nešto. Dok je medicinski brat previjao, mama je opazila kutiju punu hirurških rukavica i pitala medicinskog brata da li može da joj da nekoliko pari jer joj trebaju za ribanje kupatila.
Večeras mi je majka (koja nije izašla otkad je otac umro, pre 12 godina) napisala u poruci: "Ja izlazim večeras". Šokirano sam joj odgovorila What? Pošto živim u zemlji u kojoj pričam engleski. Samo je napisala: "Prevedi molim te." Umrla sam od smeha, ali sam i srećna što će da izađe.
Bila sam mala kada mi je baka umrla, i insistirala sam da odem na sahranu.
Na dan sahrane padala je kiša, a ja sam se okrenula i rekla mami: "Mama, vidi, baka plače zato što neće biti na mom rođendanu..." Svi ljudi su u tom trenutku počeli da plaču.