Kad sam bila mala moji roditelji su puno radili i retko bili kod kuće. Mislila sam da oni imaju još dece osim mene i moje sestre, i da lažu kako idu na posao, već idu da se staraju o njima. Kad god bi došli sa 'posla' bila sam ljuta na njih, a oni nemaju pojma zašto.
Svaki put kad neko pogreši broj i traži neku osobu, ja mu dam osobu koja mi je najbliže, u fazonu: "Evo nje/njega tu, samo sekund".
Kad dodjem kući i sjednem u sobi, počnem da listam ispovjesti, padam u trip da sam u kancelariji i da listam neke važne poslovne stvari. :D
Najljepši poklon koji sam u životu primila bio je za moj 18. rođendan, kada je tata u ponoć upao u kuću sa tamburašima i otpjevao pjesmu Kad se smiješ mila kćeri. Nikada se u životu nisam isplakala kao tad, i uvijek kada se toga sjetim suze mi krenu na oči. ♥
Pitam se, kada mi budemo babe i dede, da li će postojati neka stranica kao ova i da li će pisati o nama kao mi o našima..
Uradio sam seminarski (skinuo sa neta) i otišao na odbranu. Kada sam fino to prezentirao profesor me pohvalio i pitao me kako to da je pola seminarskog na hrvatskom pola na bosanskom jeziku... Nisam znao šta reći osim da sam ja europski čovjek. Začuo se muk u anfiteatru, a profesor je samo se lagano nasmijao... :)
Odbila sam ponudu za brak od jako dobro situiranog dečka iz inostranstva. Jednostavno je bilo nemoguće da se zaljubim u njega. Sada radim u firmi za 30,000 din i pitam se da li sam donela ispravnu odluku. Verovatno će slediti kajanje.
Otkad znam za sebe stavljam ruku na vagu u prodavnici dok kupujem voće, da bih vidjela koliko je teška.
Godinama sam bila u vezi sa jednim dečkom, i kada smo raskinuli, ipak smo nastavili da se viđamo. Bio je moja velika ljubav, kao i ja njegova, ali jednostavno nismo mogli iz nekih drugih razloga da nastavimo. Naše viđanje je trajalo i kada je on započeo vezu sa svojom sadašnjom suprugom, a završilo se kada je ona ostala trudna. Ja sam inače babica po struci, i ona je, igrom slučaja, došla da se porodi baš kada sam ja radila. Imala je dug porođaj, deset sati, a ja sam sve vreme bila uz nju kao da mi je najbolja prijateljica. Nikada neću zaboraviti trenutak kada sam ugledala to malo biće, i kada sam izašla u hodnik da čestitam srećnom tati. On je plakao, verovatno od sreće, a ja zato što je trebalo da budem na njenom mestu...