Sinoć sam organizovala žurku u svom stanu i toliko smo se drali i takav haos pravili, da me je sad sramota da izađem napolje da slučajno ne sretnem komšije...
Devojka me ucenjuje da će da se ubije ako je ostavim. Ne znam šta da radim, jednom je pokušala da se ubije. Neću moći da živim ako budem morao da je nosim na savesti, a ne volim je.
Ne pušim, ali jednom nedeljno volim kad svi legnu da spavaju, da izađem na terasu, popušim pola cigare i gledam u nebo u toj mrtvoj tišini.
Kad stojim u redu u banci ili u opštini uvijek brojim koja sam na redu i kad dođem na red uhvati me trema što sam prva..
Kad sam bila mala, sestra me je terala da joj budem služavka. Za sve su krive španske serije. :)
Kad sam bila mala, mislila sam da su serije stvarne i da mene i moju obitelj netko gleda daleko u Australiji. Isto kao što smo pratili i mi njih.
Pušač sam i mrzim kad mi neko u pepeljari ostavi žvaku, maramicu i slično!
On online, ja online. Reko hajd' da se ja nekad prva javim, uvijek on. Ja mu napišem poruku, minut-dva razmišljam, i stisnem konačno 'Enter', kad ono on opet offline. E baksuze.
Uvek sam se plašio gimnastike, posebno koluta unapred. Kao mali sam zabo glavom u strunjaču i od tada imam strašnu fobiju od toga. I dan danas, sa 18 godina, kad god na fizičkom treba da radimo kolutove, uvek eskiviram čas, šta ću, strah.
Fino je kad povezeš poznanicu na sportskom motoru, a ona umjesto da se nasloni rukama na rezervoar, nasloni se nešto niže. To su te ljepote bajkerskog života.