Sad sam gledao film Notebook po nzm koji put i ladno svaki put zaplačem,a muško sam, i glumim pred prijatejima nekog frajera,mislim kad bi im ovo rekao da bi me zezali ceo život.
Uspela je da proda svo zlato koje je dobila na venčanju, a nismo se još ni razveli. Mnogo sam besan. I venčanu burmu da proda?
Moje drugarice stalno kukaju kako su debele. A kako da ih utešim kad je tako.
Kad sam bila mala mrzela sam svoje ime jer ne postoji pesma u kojoj se ono pominje :D
Plačem, često plačem, skupi mi se neka bol u grudima i suze mi poteku. Osećam se nesrećno u vezi, a volim mog momka, voli i on mene bar tako kaže, ali i dalje svaki dan plačem jer osećam neku tugu. Niko to ne razume, a mog momka to nervira i onda galami na mene, a meni bude sve gore... i sve mi se više plače :(
Mrzim kad mi se desi to da kad mamu zovnem normalnim tonom ona ne reaguje. A kad se dreknem "Mamaa" ona mi kaže - šta se deres, čujem te -.-
Obavezno nakon svakog horora, odgledam barem 2 epizode nekog crtića kako bih lakše mogla zaspati.
Trkam se sa ljudima na semaforu ko ce pre prepesaciti ulicu, oni to ne znaju naravno. I kad god neko potrci i stigne na drugu stranu pre mene, ja mislim u sebi: ne vredi, ne vredi, varao je!
Omiljena pesma moje mame, naglašavam - MAME, je "Smoke weed every day". Ali remix. Original joj nije nešto.