Pred prvi let avionom (isla sam sama) sam u telefonu otkucala poruku namenjenu mami i tati da ih mnogo volim, i poruka je bila spremna za slanje u slučaju da avion pocne da pada. Toliko sam paranoisala pred let, da sam štopericom izmerila koliko je sekundi potrebno da se telefon upali i poruka pošalje, i sve vreme leta sam držala ruku na telefonu.
Sutra branim diplomski a jedine stvari o kojima razmišljam su koliko gajbi piva i kg roštilja da kupim, kao i koju pozadinu da stavim na laptopu.
Kad god odem kod zubara, obavezno moram da pitam za svaki instrument šta je, šta će mi raditi i da li će puno boleti. Znam, kukavica sam.
Dečko me je ostavio kada sam mu priznala da verovatno nikada neću moći da imam decu, iako imamo samo po dvadeset i jednu godinu.
Dečko mi je ponudio da mi liže stopala. Odbila sam ga.
Obožavam da gledam registarske tablice i da znam odakle su sve ljudi došli u moj grad.
Uvek kada se vozim liftom i ide prizemlje očekujem da lift ode još 100 spratova u zeljmu u drugi svet...
Za svoje matursko veče haljinu sam kupila u kineskoj radnji, a dobila sam više pohvala za svoj izgled od svojih drugarica, koje su svoje haljine kupile u poznatim buticima ili ih šile kod popularnih kreatora, iako nisam bila popularna u školi kao one.
Bavim se atletikom od svoje šeste godine. Sada, sa svojih 23 mogu da kažem da sam ostvarila svoj najveći san. Postala sam član reprezentacije, i moj najveći uspeh bilo je osvajanje 1.mesta na takmičenju u Francuskoj. Osećaj kada stojite na postolju i slušate himnu svoje države je neopisiv, kao i osećaj kada pred nekoliko hiljada ljudi kao ime pobednika čujete svoje ime.
Imam druga koji mi je rekao: "Tebe ni grč ne bi u'vatio". :((