Imam šesto čulo za slatko u kući, uvek nadjem gde god da sakriju. Tripujem se da mi je to skrivena moć.
Ozbiljno razmišljam da se udam za neku bogatu babu i da budem tužan i bogat ! Možda je bolje nego biti tužan i siromašan...
Ne idem na more jer moj dečko ne može da priušti letovanje, pa se solidarišem sa njim.
Sećam se kako sam jednom, dok sam bio u zabavištu, počeo da plačem, a neka devojčica mi je prišla i rekla, nešto ovako : "Da te poljubim ? Biće ti lakše. Ja volim da ljubim. " I poljubila me :) .
Hehehhe :) A stvarno mi je bilo lakse :)
Ukrao sam detetu puding iz frižidera i moram ujutru da palim u 6 da kupim, da me žena ne provali!
Volim kad prvim zakoračim na pešačkom prelazu pa svi krenu za mnom! Osećam se nekako moćno, kao neki vođa!
Svaki put kad se razbolim(kao i sad) razmišljam kako sam zapostavio svoj život i kažem sebi čim ozdravim krećem sa treninzima, učenjem i ostalim pravim stvarima..tako mislim samo dok ne ozdravim.
O kako sam se bojala kad sam bila mala one rečenice "Reći ću te roditeljima".
Kad sam imala 7 godina tata mi je doživeo saobraćajnu nesreću gde mu je noga ostala kraća za 2cm pa je bio prinuđen da šepa. Kako se ne bi osećao manje vrednim ili drugačijim moj brat (3) i ja smo šepali zajedno sa njim.
Moj dečko se zbog sporta depilira od glave do pete...osećam se kao mamut!