Pred pocetak proslogodisnjeg finala teniskog Mastersa u Londonu izmedju Federera i Djokovica, koje je bilo kruna sezone i koje se dugo iscekivalo, zena koja je izasla da baci novcic, neposredno pre bacanja novcica kaze sudiji meca da je vrlo nervozna, na sta joj sudija odgovara: nemate potrebe da budete nervozni, ovo je samo teniski mec.
Zeleo bih ovim putem da se zahvalim sudiji, ako ikada bude procitao ovaj post ili mu neko prevede, jer mi je ovim malim i verovatno nesvesnim gestom mnogo pomogao, i skroz promenio pogled na zivot, naravno u pozitivnom smislu.
Nadam se da ce ova ispovest posluziti jos nekome kao podstrek i ohrabrenje, bas kao sto je i meni.
Ostavio sam devojku koju volim zbog devojke koja je zaposlena i ima bogate roditelje, jer sam jedva krpio kraj sa krajem. Sada imam šta poželim, i posao su mi našli, i kuću kupili, i vikendicu..Nikad nesretniji bio nisam.
Zvao sam tatu po imenu ali kada mi je rekao da ima karcinom trudim se da ga svaki trenutak nazovem "tata".
Kao mala stalno sam šetala sa mamom i bakom. Jednom prilikom sam se naljutila na njih dve i u sred grada skinula pantalone i legla u baru. Žalosno, ali istinito.
Ubila bih se kada bi mi neko ušao na fejs, ne zbog poruka i tako toga na profilu, već zbog šifre. Mislim da bi ljudi prestali da misle da sam inteligentna i razumna osoba kada bi videli lozinke: Pecena glava u torbi, Ljubicaste lubenice, Obesene zabe...
Kad ne znam tačno kako se neka reč piše, promenim ceo kontekst rečenice.
Ove godine sam bila popisivačica stanovništva i jedna baba je skinula priglavku da me uvjeri da ona ima kurje oči.