Otac mog deteta smatra da ono ne mora da slavi rođendan, da nam ne treba auto, da ne moramo da idemo na more. Ja sam shvatila da mu onda ne trebaju ni brat ili sestra. Najteža ali najispravnija odluka koju sam ikada donela, verovatno.
Moj verenik je folirant. Slaže, a da okom ne trepne. Ja znam svašta i on verovatno konta da ja znam i misli da sam ko njegova bivša i da mu sve praštam. Zapravo, ja sam zaljubljena u nekog drugog i čekam da se sve kockice slože pa da krenem ispočetka.
Razmišljam kako da joj stavim prsten na ruku, a da je ne probudim. :)
Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Moji roditelji oduvek voze kombi i obožavala sam kad me otac stavi u krilo dok vozi. :) Osećala sam se tako moćno!
Iskreno,uvek sam želela imati društvo kakvo ima moj ćale.Od osnovne su zajedno uvek bili njih desetak,imaju neverovatne priče i uspomene koje mi stalno prepričava, kroz sve i svašta su zajedno prošli i sve bi uradili jedan za drugoga. I dan danas je tako.
Kad mi dođe rodbina iz inostranstva uvek se pravim kako su mi puno nedostajali samo da bi mi dali što više para.
Sestra je za rođendan dobila vibrator, sada je zezam da kada je neko pita šta si dobila, slobodno može da kaže: "Dobila sam k****".
Kad god vidim da neko trči za autobusom obavezno gledam da li će da stigne i navijam 'trči, trči, stižeš, ajde'.