Kao mala, bila sam veoma nemirno i nestašno dijete. I jadna mama, uvijek me morala čuvati. Žena nije ni jela kako treba, koliko me pazila, ni raditi nije mogla. I jednom ti moja Danka ode da kači veš, i zamoli tatu da me samo desetak minuta pripazi. I ovaj je sjedio, ne sjećam se šta je tačno radio, a moja malenkost je otišla do veš mašine, i tu se uvukla. A de, meni bila fora vrtiti se unutra. Ulazi mama u kuću i gotovo, kad ne dobi infarkt, nema mene nigdje. I trče oboje po kući, tatu peče savjest, traže oni mene, ma jauk bolan, haos.... a ja ladno kuliram u veš mašini i okrećem se.
Batalio sam faks da bih se zaposlio i pomogao mojima. Nikad zažalio.
Sa dečkom sam na moru, i spremila sam mu doručak i kafu da zatekne to kad se probudi, kao iznenađenje. Od tad je prošlo dva sata, on još uvek spava, a ja upravo jedem zadnji sendvič koji sam mu napravila...
Kad odem bilo gde i sednem negde blizu wc-a, posmatram sve muškarce da li operu ruke posle pišanja. Ako primetim da ne operu, završili su kod mene.
Plačem dva puta godišnje. Na svoj rođendan kad mi čestitaju svi osim nje, i na njezin rođendan. Danas joj je rođendan. Pa nek sam i papak zbog toga.
Kada ulazim u prostoriju gde treba da polažem ispit pretvorim se u pokretni vibrator.
Moja cimerka toliko stenje kad se proteže ujutru,da svaki put pomislim:"Evo doživi orgazam NASUVO"
Pred svaki ispit odigram slagalicu, ako pobedim, položiću ispit... Svaki put radi.
Kad sam bio mali, budući da sam jedinac i da deca po prirodi znaju da budu egoistična, bio sam mnogo sebičan. To je išlo dotle da nisam hteo da pozajmim drugu olovku na času. Pokojni deda, pametan čovek mi je onda, kad sam imao devet, dao, bez reči ili pametovanja da pročitam bajku Sebični džin od Oskar Vajlda. Tada su mi prvi put oči zasuzile zbog nekog umetničkog dela, a Vajld je i danas moj omiljeni pisac. I kažu mi da više nisam sebičnjak. Hvala ti, deda.