Imam platu 50000, živim sam u Beogradu, sam plaćam sve troškove (računi, hrana, piće, gorivo, garderoba) i opet uspevam da uštedim bar 50 EUR mesečno. Ponosan sam na sebe.
Imam teoriju, da kao sto su nekada dinosaurusi bili dominantna vrsta pa su izumrli, tako ćemo i mi uskoro da nestanemo sa lica Zemlje, a sledeća dominantna vrsta su pacovi. 100% sam siguran u to... ali ljudi kad im kažem, smeju mi se...
Najviše mrzim kad se pojavi neka žena, koju vidim prvi put u životu, i onda mi objašnjava kako me je čuvala kad sam bila mala, a naročito kad mi kaže 'a sećaš se ono kad si imala godinu dana pa ovo, pa ono...' Kako ne, sećam se ko juče da je bilo!
Nema mi ništa ljepše nego kada mi neko druge vjere čestita moj praznik. To se zovu ljudi!
Imam 18 godina i smatraju me za muškarčinu, a ja i dalje spavam sa plišanim medom kojeg mi je pokojni deda poklonio kad sam imao 2 godine...
Kada neko posle mene obriše flašu, uvredim se. Pa nisam šugav.
Kada sam bila mala, uvijek sam se sa sestrom kladila u šamar.
Imam neopisiv strah kada zvoni kućni telefon posle ponoći, jer mislim neko zove zbog neke loše vesti...