Dečko sa kojim sam već 2 godine nije video moju desnu dojku, samo zato jer sam ja istripovala da je veća od leve...i neće je videti nikada ako se ja pitam...
Moj deda je umro kad sam bila mala i ne sećam ga se i do jedno sedme godine tripovala sam se da mi je Tito deda jer nam je stajala njegova slika u dedinoj bivšoj sobi.
Dečko me natjerao da ga zagrlim samo zato što ga je ptica pokakila po ramenu. Želio je da i ja osjetim kako je. Hvala ljubavi.
U jeku najveće zaljubljenosti potpisala sam postpaid ugovor za telefon i broj dala dečku na korišćenje, uz dogovor da redovno plaća račun. Dve godine kasnije, ja sam tužena i svaki dan očekujem da neko dođe da mi popiše stvari, jer on skoro ni jedan račun nije platio. I dalje smo zajedno, on mi već godinu dana govori da će platiti "sledeće nedelje" i tako u nedogled. Sve sam pokušala, svađala se, raskidala, ne vredi. Neće čovek da plati. Ne znam više šta da radim. Ja nemam posao, studiram, a od roditelja ne smem da tražim.
Ponekad se hladnije dopisujem sa dečkom, ako znam da je negde sa društvom koje ja ne volim.
Kada sam na poslu uvek trpim da obavim veliku nuždu, jer uvek sam 10 minuta pre kući nego inače.
Sve ostale devojke bude poljupcima, zagrljajima, nežnim rečima... Mene moja brđanka probudi tako što skoči na mene i pomeri mi sve kosti. Obožavam je.
Pao sam voznju zato što sam prema rečima pandura: ''Mnogo koristio desni retrovizor i da na kolima ne bi ni trebalo da bude desnog retrovizora". Šta sve neće da smisle samo da uzmu pare.
Nosim Kohlearni Baha implant, koji u Srbiji nosi svega par ljudi, i duša me zaboli kad neko kaže: "Što nisi oprao uši, bolje bi čuo!"