Danas sam na svadbio naručio "Nije život jedna žena", jer sam vidjeo ispovijest...Ništa se nije desilo. I mladoženja i mlada su pjevali -.-
Sa devojkom sam 4 godine u vezi, volim je više nego sve na svetu. Nismo se videli već 6 meseci jer živi van Srbije i ona dolazi za 5 dana,16 sati i 32minuta... Ne spavam,ne jedem,ne učim,ne izlazim samo odbrojavam, hoće srce da mi iskoci čekajući je.
Joj, moram vam nešto reći, nisam nikome, niti smem ikome da kažem, misliće ljudi da sam lud. "Upoznao" sam jednu devojku iz Turske pre 3 godine na nekoj socijalnoj mreži, dopisivali smo se tako povremeno, super zezanje ovo-ono. Gledali smo se ponekad i preko skajpa. Međutim u zadnjih par dana, dopisivanje se "otelo kontroli" i spontano smo počeli da pričamo o "onim stvarima" - šta bi uradili jedno drugom. To je toliko napaljujuće da bih otišao prvim avionom do Istanbula da je "rastavim" od života, međutim sve se bojim da je neka zavera u pitanju i da će me tamo dočekati kasapini i baciti kerovima da me pojedu o.O Bolesno jes', al ja nemam m*da da odem sam u nepoznato :(
Moji mama i tata su sami odgajali tri male bebe. Najbliži su nas naterali da odemo da živimo privatno zato što im je u kući smetala buka koju smo pravile kao deca. Niko nam petnaest godina nije došao u posetu. Radili su po dve smene da nas izvedu na pravi put. Sada smo nas tri velike lepe devojke, završavamo fakultete. Svi oni se hvale nama i drže naše slike po novčanicima. Nismo zaboravile ko je jedino bio uz nas! HVALA VAM MAMA I TATA!
Na prvom sastanku je obukao fluorescentne pantalone. To je ujedno bio i poslednji.
Raskinula sam 3-godišnju vezu. Mnogo smo se voleli ali se nismo razumeli, strast, ljubomora, svadje, seks, ljubav imala sam sve to i ništa. Mislila sam da će mi se srce slomiti kad to učinim, međutim osećam se oslobođenom.
U dečkovom telefonu sam potpisana sa sve prezimenom i imenom.
Uletela mi je baba u sobu dok sam bio sa devojkom u krevetu, i jednostavno je pitala : ''jesi li gladan'' ?
Pitam se da li i građani drugih zemalja za sve krive svoju državu kao što to mi radimo. Da li neko tamo u belom svetu govori npr. "E ovo samo u Maleziji ima..."
Dosta često odem u grad sa crnim čarapama i belim patikama, a onda u kafiću prekrivam farmerkama da se ne vidi.