Moja tetka je psihijatar, ne viđam je često. Skoro nam je bila u posjeti i bila sam kao mušica da mi ne bi dala neku dijagnozu. :-)
Zanimljivije su mi osobe kada se dopisujem sa njima nego kad se gledamo uživo.
Ponekad želim da nastradam dok činim neko veliko dobro delo, tipa da izvučem nekog iz požara ili da spasem davljenika... da bar u jednom trenutku moj život ima neku svrhu.
Jednom sam se jako smorio kući bilo je oko 22:00h ... A onda se kod komšije Milutina začula pesma " crn je gavran a ja crnji "
Moj ujak je u jednoj planini u Crnoj Gori našao predivno malo mladunče i odnio ga kući misleći da je to pas. Kada je se 'pas' kasnije razbolio odnijeli smo ga kod veterinara gde smo ustvari saznali da to nije pas nego vuk. Koliko je neverovatan osećaj da smo svi zajedno negovali VUKA.
Šetam neko veče sa sinom (6) i nailazimo na grupu od 3-4 psa koja idu prema nama, da ne bih prepao sina samo sam im tiho rekao par puta iš iš, da bi se na to sin istrgnuo iz ruke i krene trčati na pse i ovi se razbeže. Okreće se prema meni i govori ne boj se više tata, oterao sam ih... Ja onako kroz smeh- da sine spasio si nas! :)
Jednom sam vrijeđao čovjeka samo zato što je bio druge vjere. Poslije mi se sve to odbilo od glavu. Shvatio sam da je on mogao isto da učini, ali nije. Bez obzira na vjeru i naciju, bio je veći čovjek od mene.
Kao mali tata mi je kupio malo, divno pače. U životu nisam ni pomišljao da ono može da bude toliko verno... Kada odem da spavam ono stoji pored kreveta, odem do toaleta ono stoji pored vrata, sednem da jedem ono sedne ispod stolice... Jednog dana, pošto je živelo u gajbici, pronašao sam ga sa glavom zaglavjenom izmedju daskica... Nije više disao.... Zamislite tu tugu...
U mojoj kući koliko god kupovali čarapa i gaća, njih nikad nema.
Čačkao sam nos u liftu dok nisam shvatio da u liftu ima kamera.