Kada bacam smece u kontejner uvek imam trip da cu da djubretom mahinalno baciti i novcanik/ključeve ili sta već nosim u ruci..
Ponekad kada čekam lift pravim grimase dok se vrata ne otvore i onda u milisekundi pravim normalnu facu i javljam se osobi koja izlazi iz lifta.
Jedva se nekako dogegam do grada ,dođem do trafike da kupim dopunu za telefon i ladno mi radnica reče:"Momak, pauza" i zatvori prozor!
Mislim, razumijem da je težak prelazak sa komunizma na kapitalizam ali gospođo što baš JA.!
Tata mi je umro kad sam imala 8. meseci, iako mi nikad nije ništa nedostajalo pored majke i braće uvek je postojala neka praznina u meni. Njemu je pre smrti najveca želja bila da dobije ćerku i tako sam i ja stigla 20. godina posle moje braće :D. Kad sam bila mala zamišljala sam da je moj tata neki tajni agent ili nešto (posledica gledanja tv-a) i da će jedan dan doći i jako me zagrliti i reći da mu je žao što nije mogao da bude samnom. Danas shvatam koliko je dečija mašta čudna ali i koliko pruža utehe.
Pitam druga večeras " Brate, 'oćemo li malo kasnije da gledamo meteorsku kišu ? " a on lagano odgovara " Na koji program brate ? "
Dala bih sve na svetu da se bar na kratko vratim u detinjstvo i budem srećna i bezbrižna kao sto je to nekad bilo.
Prosto se pitam hoću li ja ikad doživeti, da sedim u nekom finom restoranu, na romantičnoj večeri sa meni dragim bićem, uz vino i sveće... ples uz stari dobri evergrin, da sve prosto bude kao u snu, bar na jednu noć, ili ću celi život da se smucam po parkovima grickam semenke i pijem pivo iz limenke.
Ne postoje riječi kojima mogu opisati koliko se bojim profesora hemije i matematike.
PRDNI PA UHVATI- sinonim za nemoguće. Kad sam bila mala ulovila sam prdac u šolju. Još da mi je neko poklopac dao.
Mrzim kad sretenem nekog poznanika u busu, i kad sedne pored mene moramo da pričamo da ne bude neprijatno. A prvo pitanje bude: "Kako na faksu, koliko ti ostalo ispita?", zatim sledi: " Aaa, čekaj, koji si ti beše faks?". Meni postavljaju često ta pitanja, a često ih i sam postavljam.