Kao jedan od retkih kvantitativnih napredaka u životu navešću samo to da me za sve više stvari sve više zabole moje savršeno dupe.
Izbacuje me iz takta, kada shvatim da me sagovornik ne sluša, bledo gleda, i na kraju kaže: " izvini sta si rekao".
Nikad ne otvaram vrata kad neko zvoni, a i ako otvorim u drugoj ruci obavezno držim dezedorans, videla sam da ga u filmovima koriste umesto suzavca, ponekad... :)
Nikad mi, kao maloj, nije bilo jasno otkud Leonardo DiCaprio u drugim filmovima, kad je i on potonuo sa Titanikom.
Kad mi je dosadno gledam ljude kroz viljušku i zamišljam da su u zatvoru!
Danas mi je u prodavnicu usao dečak od desetak godina i tražio coca-colu sa imenom Maja.. kako nisam mogla da pronađem, pitala sam ga hoće li onu na kojoj piše simpatija. Dečak se sav zacrveneo i rekao mi: A ne, to mi nije simpatija, to je moja sestra koju boli stomak pa sam želeo da je oraspoložim.. Istopila sam se:-)
Otišao sam na letovanje i ostavio uključen NyanCat od 100h na zvučniku na tavanu (koji svi u komšiluku čuju). To je osveta za prethodnih 20+ godina turbo folka i ostalih sr*nja.
Ne znam ko ce mi biti kum na svadbi , jer nemam pravog prijatelja. Razmišljam o tome i onda se setim da trenutno nemam ni devojku.
Moja baba uvek govori za decu i prasiće da su ružni kada misli da su slatki da ih "ne urekne". I tako jednom kad su kumovi dobili bebu mi smo išli kod njih i ja kad sam je videla, rekla sam "jao sto je ružna", mama me je uštinula da niko ne vidi, tada sam se proderala pred kumovima i svim ostalim gostima "mama što me štipaš". I danas prepričava kako ju je bilo sramota.
Moja mama je rekla mom dečku da liči na mog bivšeg. Kad nisam u zemlju propala.