Nastavnica sam i pristrasna sam. Neku djecu jednostavno volim više od druge. A kad sam ja bila đak mrzjela sam takve nastavnike.
Kad god dečko zataji i počne da se ne javlja nekoliko dana, ja obučem najužu haljinu i najviše štikle i krenem u klub, a njemu samo sliku pošaljem... Za pola sata se nacrta ispred :)
Prvo veče na letovanju sam se toliko napila da su mi sve vile izgledale isto i izgubila sam se. Sat i po sam lutala po inače, jako malom mestu i ko zna koliko puta prošla pored vile. Jednom sam čak ušla u nju i izašla misleći da sam omašila. Shvatila sam to tek kada je svanulo i kada sam se našetala dovoljno da se otreznim. Jedva sam se popela u sobu, pala preko kofera, udarila u krevet, ustala i zakucala u komarnik i odbila od isti. Sela sam na terasu, plakala od muke i obećala sebi da više nikada neću piti. Sledeće večeri sam se opet napila.
Uzmem daljinski da pogledam šta ima na drugim programima, obrnem 50 programa i ne znam šta sam videla na kom...
Pre nego što me dečko ostavio, mislila sam da je on sve što mi u životu treba da budem srećna. Sada on želi da se pomirimo, ali ja sam našla sebe, karijeru i nove ciljeve, i sada nisam sigurna želim li to uopće..
Poslednji put sam plakala krajem 1998. godine. Svaki udarac posle toga sam podnosila stoički, bez suza i nastavljala da se borim. Danas sam se konačno slomila i isplakala ono što se skupljalo godinama. Sada imam snage za narednih 15 godina.
Kad odem na neku slavu il' proslavu uvek moram da probam sve kolače, da vidim koji je najbolji.
Kada sam isla u osnovnu školu ,morala sam ići okolo ,dužim putem, bar 20 minuta više pesacenja, samo da me moj mali brat ne bi video iz dvorišta njegovog vrtića, jer je svaki put plakao i mislio da ne želim da dođem do ograde zato što ga ne volim i zato što će zauvek da ostane tu.
Voleo bih da ona zna da me oraspoloži kad sam tužan, da mi ulepša dan, a ne samo da kaže: "Dobro, ajde, neću da ti smetam".
Prvi i jedini autogram koji sam tražila i dobila bio je od Branka Kockice.