Maštam o danu kada ću završiti ekonomski fakultet, zaposliti se u banci i ne odobriti stambene kredite svim momcima koji su me nekad ispalili.
Imala sam tešku bolest, ostala sam bez jednog orgna. Ali i dalje volim svoj život i ne bi se menjala ni za čiji. Imam ljude koje volim i koji me vole i to je ono što je zapravo važno.
Свиђа ми је једна девојка, отишо сам чак до Ресника због ње, где ме је пијаног победио још пијанији локални Бобан у партији шаха испред продавнице. Као фигуре за пијуне је користио листове јоргована. Нисам јој нашао кућу !
Ladno mi se jutros iselila devojka iz stana...a uselila se prošle nedelje nakon što smo se oboje razveli... a bio sam uverenja da je ova zaUvek.
Volim da slušam razgovore u autobusu i uvek se zapitam hoću li ikada opet sresti iste ljude i hoću li čuti nastavak priče. Prosto se razočaram kad moraju da siđu, a priča nije gotova.
Nema mi ništa gore, nego kad mi nečije majke uvaljuju sinove i kad mi ih počnu faliti.
Šest godina sam imala, počelo je bombardovanje. Sećam se, skupimo se svi u nekom podrumu, cela ulica, proživljavamo zajedničke strahove, ali u isto vreme složniji kao nikada pre toga, nažalost, ni posle toga. Ništa ljude ne može da spoji tako kao zajednička tuga ili zajednička sreća.
Devojka je htela da me upozna sa roditeljima kako bi "procenili moju ličnost" (oba roditelja psihijatri), shvatio sam to kao šalu. Dijagnoza je bila da sam isuviše fin i dobar za nju. Više nije bila šala, da li su na finjaka hteli da me otkače ili su možda bili u pravu?
Pre nešto više od mesec dana sam DNK anazilom saznao da nisam otac mom četvorogodišnjem detetu. Nikome nisam rekao, čak ni moja žena ne zna da znam. Prva misao u onim pomešanim osećanjima mi je bila da sve kažem ženi i da je izudaram, ali onda hladnije glave sam shvatio da ni to nije rešenje. Ne znam ko je biološki otac, ali znam da to dete volim više nego svoj život. Ne znam šta da radim. Nikome ništa nisam rekao od sramote. Ne znam čak i da li da ženi priznam da znam. Ne znam ni detetu da li da kažem, a još manje kako da mu kažem. Noćima ne spavam, a nemam sa kime da popričam. Želim da vam se u ovakvoj situaciji nikada ne nađete, jer je jako teško videti izlaz.