Osećam veliko zadovoljstvo kada gledam profile ljudima koji me nerviraju i pokazujem im srednji prst.
Ne volim kad dođe taj trenutak da nemam iz čega da jedem i pijem pa moram da počnem da perem sudove...
Danas dok sam učio za ispit , a učim tako što šetam po sobi i naglas se preslišavam, stao sam u jednom momentu pored prozora i video zgodnu devojku kako ide ulicom i u jednom momentu je zastala pored parkiranih automobila osvrćući se iza sebe, kao da nekog očekuje ili nešto traži. Odmah sam prestao sa preslišavanjem, a pošto je stan u prizemlju zgrade bio sam udaljen 5-6 metara od nje. Napravila je nekoliko koraka unapred pa unazad i čučnula iza jednog automobila, shvatio sam da je poterala nužda...I ja sam čučnuo i krio se iza zavese trudeći se da je možda vidim ali ništa... Posle 2-3 minuta pojavila se i nastavila ulicom osvrćući se za sobom i razmišljajući da li je neko video...
Razbila mi je koncentraciju...
Najveći blam - pisala sam erotske priče, mama ih je našla i pročitala...
Mrzim kad počnem odmotavati tolet papir u brzini, i onda ispadne i odmota se više od pola.
Svaki put kada ne znam kako se piše neka reč, kao fol pišem svako slovo posebno, da ne vide ljudi koliko sam N E P I S M E N...
Diplomirala sam pre nekoliko dana na državnom fakultetu, sve u roku, pričalo se puno toga kad diplomiraš slavlje obavezno, pokloni, čuda... A sada ništa od toga, zatišje, imam utisak da nikog nije briga.
Drugri su me prozvali 'jukebox' jer na svakoj žurci, rođendanu znam sve pesme napamet koje se puštaju od prve do poslednje.