Muško sam i najviše mrzim na devojci da vidim iskrzanu kosu i nesređene obrve.
Najgori osjećaj je kada sam u gostima i jedem tortu, i jako mi se svidi . A oni me pitaju hoćeš li još? A ja iz pristojnosti odbijam to.
Uvek kad iz prve ubacim prljave čarape u korpu za veš istripujem se da sam košarkaš i obavezno kažem ''bravo majstore''.
Kad čekam bus na stanici uvek šetam tamo-vamo ko kreten.
Volim kada sam svesna da sanjam, onda se uvek ljubim sa svakim kojim naiđe i radim sve što ne bih smela u stvarnosti.
Uđem da nahranim male piliće i kažem im: gde ste zmajevi!
Veš mašinu moramo da pridržavamo kad je uključena centrifuga, čisto da iz kupatila ne bi izašla u hodnik.
Svi su se kao deca igrali, a ja sam sa svojih dve, tri godine organizovala mitinge na kojima sam sa svojim lutkicama rušila vlast.
Uđem ja neki dan u tramvaj na štakama (slomio nogu na skejtu) kad ono baka 80-ak godina ustane i ponudi mi svoje mjesto. Naravno odbio sam, ali to mi je svakako uljpšalo dan. Još ima dobrih ljudi.
Kada sam ulazila u pubertet, bila sam ubeđena da sam lepa šta god uradila ili obukla. Sad kad se setim toga osećam se kao da sam bila najružniji gušter na svetu.