Mrzim ljude koji ostatke hrane u tanjiru skupljaju hlebom.
Moj sin sutra puni godinu dana, trenutno spava podnevnu dremku, gledam ga u krevetu i srce oće da mi iskoči od srece. Ovo je bilo najboljih godinu dana do sada u mom životu.
Jednom, dok sam pila kafu u bašti kafića, naišao je prosjak koji mi je zatražio 1 euro. Pošto sam imala novca kod sebe dala sam mu. Nakon 10 minuta, prošao je pored mog stola, a u ruci je imao sendvič. Srce mi je bilo prepuno,i taj momenat nikada neću zaboraviti.
Jednom sam se dopisivala sa dečkom, ali bila sam jako bunovna i kada sam mu pisala poruku, htela sam da mu kažem da sam se probudila i da me pozove. Odjednom me je zvao i pitao da li je bolelo uz napad smeha. Moja poruka je glasila ''Probila sam se''. :)
Šefice su ostavile upaljen facebook i pročitao sam njihov chat, i video da me zovu mali... :/
Ponekad mislim da su me roditelji napravili samo da bi imao ko da im ide u prodavnicu.
Mom tati su svi govorili da ću ja biti muško. Kada se saznalo da ću biti žensko, tata je mami spustio slušalicu i plakao je 2 dana. Ali me on sada voli najviše na svetu i dao bi sve za mene.
Svaki put kad se čujemo ili vidim sa babom, ona me pita jesam li našla nekog da me drpa...
Učiteljice, nastavnice, profesori, roditelji, svi su mi govorili da imam užasan rukopis. Danas mi je drugarica rekla da imam prelijep rukopis i tako sam skontao da joj se sviđam.