Nasla sam svoj dnevnik pisan kad sam bila sesti razred. Tu sam jednom decku koji mi se tad svidjao napisala sledece - pozajmila sam mu danas 5 dinara za autobus. Ne mora nikad da mi ih vrati a za uzvrat samo ponekad da mi se javi kad me vidi. - :) E, kad bi on znao koliko je porasla kamata za sve ove godine...
U periodu kada su sva deca igrala Izija, ja nisam mogla jer smo imali telefon sa brojevima koji se okreću u krug.
Danas sam vozila traktor i zamišljala da je to neki dobar auto i da prolazim ulicama Los Angelesa :) Divann osećaj :D
Kada se dopisujemo navečer i kada legnem spavati, uvijek nesvjesno nastavim razgovor u glavi i tako zaspim...
Moja mama još uvijek vjeruje da su mi oči crvene od sočiva.
To što se ophodim prema djevojkama onako kako bi volio da se neko ophodi prema mojim mlađim sestrama, nije mi donijelo nijednu djevojku...
Kad sam bila mala, mamu sam preklinjala da mi pjeva pjesmicu Zeko i potočić. Svakiput sam toliko plakala, da je mama smislila sretnu strofu za mene:
I dođe medvjedić čarobni
I potok otopi
Sve sa njim je procvalo
I zečić sretan bio...
Ako nešto mrzim to je kad me bude da iz dnevnog pređem u sobu da spavam. Pa nema lepšeg osećaja kad zaspeš uz televizor. Naravno "čujem" šta oni pričaju, samo odmaram oči.