Ne znam odakle bih počeo, iako je anonimno teško je pisati o nečemu što te boli. Sada imam 35 god., pre 10 god. bio sam narkoman. Prošao sam i lečenje, ne mogu reći da me je to spasilo, tu zahvalnost dugujem mojoj ženi. Tada nismo bili u braku ali ona nije odustajala od mene iako sam bio to što sam bio. Volim je više od svega na svetu. Danas imamo dve prelepe bebe. Zahvalan sam joj svaki dan zbog toga. Droga je najveći pakao koji sam sam sebi stvorio, bio sam nezreo kada sam to zlo probao, mislio sam da ću tako rešiti probleme koje sam tada imao kao klinac. Sada imam strah da moja deca ne skrenu sa puta kao što sam to ja uradio, sve ću da uradim samo da ne dođe do toga. Sada imam svoju porodicu i srećniji sam nego ikad. Hvala vam!
Moja devojka toliko priča da nisam ni poljupcem uspeo da je sprečim u tome.
Bio sam sa devojkom skoro godinu dana, non stop me je optuživala da je varam iako to nisam nikada uradio niti pomislio, e na kraju sam je i ostavio zbog tog optuživanja!
Živim u jednom malom selu kroz koje protiče Dunav. Mnogo mi prija kad posle teškog dana odem, sednem kraj reke i vrisnem iz sveg glasa.
Da ne bi majka videla kakvim donjim vešom raspolažem, krijem ga u jastučnici.
Raskinula sam sa dečkom koji je bio plivač, jer je brijao noge.
Drugarica mi je čestitala rođendan tako što je proslijedila poruku kojom sam ja njoj čestitala rođendan.
Kada mi je hladno, napunim flašu vrućom vodom, stavim je ispod nogu, prekrijem se i spavam kao beba.
Više ispita sam položio mamuran nego trijezan... sad ne znam jel to za pohvaliti se ili sakriti sramotu.
Kad treba da mi bude ispit, mama me stalno zapitkuje kako sam uradila, jesam li položila, koju sam ocjenu dobila. Neki dan sam uradila jedan težak pismeni i očekivala rezultate. Ona me zvala svakih pola sata i pitala: "Kad će, kad će?". Napokon, objavljeni su, položila sam. Javim joj. Sutradan joj kažem: "Večeras izlazim da proslavim ispit", a ona će: "Ama koji sad ispit?"