Maštam kako ću jednog dana smisliti neki genijalan izum i postati milijarder,a sve devojke koje su me ikad odbile će se gorko pokajati.
Iako najbolji ortak i ja kažemo da nikada neće biti nečeg više od prijateljstva između nas, ubeđena sam da će mi biti muž. :D
Novinarka sam i volim svoj posao. Pre dvije godine sa tadašnjim dečkom sam ostala trudna i morala sam se udati i zbog toga mi je žao. Ja sa mislila abortirati jer mi je karijera tek krenula ali on je već rekao svojima. Rijetko sam kod kuće sa sinom jer sam uvijek na putu. Moj sin me ne zove mama već Maja. Ponekad bih ostala sa sinom kući ali mislim da svoj posao više volim.
Kad odem bilo gde i sednem negde blizu wc-a, posmatram sve muškarce da li operu ruke posle pišanja. Ako primetim da ne operu, završili su kod mene.
Mnogo mi je teško kada vidim neku staricu ili starca na ulici, u prodavnici, u bolnici, čak mi dodje i da zaplačem nekad. Jednom, dok sam čekala red u bolnici, jednom starcu je ispala zdravstvena knjižica. On je bio toliko nemoćan da nije mogao da se savije da je dohvati, sačekala sam 5 sekundi da vidim hoće li IKO to uraditi ko mu je bio blizi nego ja, svi su ga samo gledali i okretali glave. Ustala sam plačući i potrčala desetak koraka do njega i dodala mu. Ruka mu se toliko tresla i u tom trenutku sam poželela da ga zagrlim. Godinama sam se trudila da se pomirim sa tim da ljudi, inače, gledaju samo sebe. Danas, studiram medicinu, i zalagaću se svim silama da starijim ljudima poslednje dane provedene u bolnici ulepšam svojim osmehom i entuzijazmom ako do toga dođe. Ne želim da gledaju strah svojih bližnjih. Ne želim da iščekuju smrt, ne želim da joj se nadaju. Želim da se osete srećno zbog života koji je ostao za njima.
Dečko mi je uveo apstinenciju od sexa 10 dana, uz obrazloženje da treba da se poželimo.
Kada sam saznao da sam HIV+,ceo svet mi se srušio na glavu i to me je držalo otprilike tri meseca, nisam izlazio, nisam mogao da funkcionišem, ali, onda sam shvatio da, zbilja, nema smrti bez sudnjega dana i opet sam počeo da se smejem i da živim.
Pre par meseci, na ulici me zamolio jedan slep dečko da mu pomognem da dodje do svoje studentske sobe. Naravno da sam mu to učinila, dok smo šetali pitala sam ga kako studira i šta. Rekao mi je da studira ekonomiju, a da uči tako što njegova majka pročita celu knjigu, i snimi pa mu pošalje i tako on sluša i nauči. Problem ima sa predmetom statistika jer ne može da razume zadatke a profesora njegov problem ne interesuje.
Divim se tom dečku i njegovoj majci, veliko poštovanje!