Kad sam bio mali, sestre bi me stavile u kofer i tako vozale kroz kuću i dok ne pogodim u kojoj sam sobi, nisam smio izaći iz kofera.
Moj deda je umro na početku moje košarkaške karijere. Mnogo je voleo sport, i mnogo mi je žao što nije video sve moje uspehe. Inače, ja sam igrao u ekipi koja je osvojila SP 2002. u Indijanopolisu.
Psihijatar sam, i ne možete da zamislite koliko tinejdžera mi se obrati za pomoć. Ne znam šta se dešava sa novim generacijama, epidemija.
Danas mi je jedna baka ušla u prodavnicu da kupi unuku dopunu. Nakon što mi je izdiktirala broj, pitala sam je: ''Od?'', a ona onako sva izgubljena 'Od babe Joke!''
U mojoj vezi se zna ko je muško! Kad devojka gleda seriju, a počinje fudbal, samo lupim šakom od sto i posle dva sata kazne mi dozvoli da vidim golove na vestima.
Uvek sa sestrom čitam ispovesti. To je jedino vreme koje provodimo a da se ne svađamo, ili zaključavamo po sobama, ili gađamo patofnama ili udaramo se nogama.
Moji roditelji imaju trafiku i jednom prilikom mi je mama donela dosta nekih slatkiša. Ja uzela da jedem neki keks i komentarišem kako je dobar, nikad ga ranije nisam jela. A mama ce: "Da znaš tek kako je dobar, kad je u roku".
Pre oko godinu dana sam se naljutila na dečka jer nije hteo da dođe kod mene. Rekao je da ne može jer ima neki problem za koji ne želi da znam. Odjurila sam kod njega da vidim u čemu je bio problem. Posle sat vremena mi je priznao da ima psorijazu. Nije hteo da mi kaže jer je mislio da ću ga ostaviti, jer je, kako on kaže, "nakaza". Naravno da ga nisam ostavila. Stalno mu pomažem da prihvati sebe takvog kakav je, jer niko nije savršen. Nažalost, psorijaza je neizlečiva i ružno izgleda. Teško mi je da ga gledam tako tužnog i kako ga to boli i peče. Što je najgore, ima samo 19 godina. Zajedno smo 2 godine i niko mi nije lepši od njega. Imao psorijazu ili ne, volim ga najviše na svetu!
Kad sam bila mala, sipala sam prašak u wc šolju da bi pravila penu po celom kupatilu. Naravno dobijala sam batina svaki put. I zato me sad smaraju te pena party zurke..