Imam dečka i mnogo sam srećna s njim. Ipak,uvek mi bude žao kad odbijem nekog dečka jer znam kako je to biti odbijen. Naročito ako sam se tom dečku baš svidela... Žao mi je da slomim nekome srce. :(
Mrzim kada moji ukućani stave eurokrem u frižider! I onda se mama na mene ljuti što su skoro sve kašičice savijene.
Pala sam ispit iz francuskog 3 puta. Noćas me je dečko probudio da mi kaže da sam na savršenom francuskom ispričala svašta...
Kada imamo goste, moji majka i otac se ponašaju kao da su najsrećniji par na svetu, a ovako jedno drugom vade oči.
Kad sam bio mali terao sam sestru da gurne ruku u wc šolju, jer će kad ja pustim vodu da dobije milka čokoladu. Nikad nisam uspeo u tome, mala je mudra, a ja sam bio bolestan.
Moje drugarice i ja smo one što "na kafi" ogovaramo sve i svakoga. Ne mislimo da je tračanje nešto loše. Pa time nikome ne naudimo. I uživamo u tome skoro svaki dan.
Držim fotografiju simpatije na desktopu, i svaki put kad sjedam za komp kažem 'ćao ljubavi'...
Jedno vece u kaficu dok sam bila pijana, prišao mi je momak, upoznali se, pričali...Tražio mi je broj telefona, upisao je u telefon, pozvao me da mi ostane broj, a ja onako pijana mu kažem "izvini neko me zove moram da se javim" i odem. Od blama mu se više nikada nisam javila.
Kad se ne mogu sjetiti cijele riječi na ispitu ja nešto prošvrljam misleći da će mi to priznati jer ružno pišem.
Nije mi ni najmanje smetalo što je moj dečko siromašan, dok nisam videla pacova u njegovom kupatilu. Siromaštvo je jedno, ali higijena...