Mislim da moji roditelji nisu ni svjesni kakvog alkoholičara imaju u kući :/
Od kako sam šefu, umjesto djevojci poslao ˝ :* ˝ preko skype-a, svaki put po 4 puta provjeravam kome šta pišem, jer prva 3 puta ne vjerujem samom sebi ... :)
Kada se vraćam sa mora put mi uvijek djeluje kraće, nego kad sam išla.
Beograd, jesen. Sivilo Knez Mihajlove ulice zatamnila je kiša ohrabrena vetrom koji je terao ljude brže nego lišće, u svakog ulivala dozu tenzije, nervoze i depresije. Posmatrao sam ljude kako trče, roditelji sklanjaju svoju decu i još raznorazne slučaje u pokušaju skrivanja od kiše. Meni je bilo sasvim sve jedno, imao sam mantil sa kapuljačom i po prvi put u životu kišobran i nisam razmišljao o ulasku u neki butik ili kafić dok ne stane kiša. Šetao sam lagano, kao da teram inat svom tom nevremenu, dok mi pažnju nije odvukla simpatično smotana devojka u kratkoj kožnoj jaknici sa izlomljenim kineskim kišobrančićem. Uspaničena devojka se vrtela u krug dok je kiša sve jače padala, a vetar istu nosio pravo u oči. Video sam da niko nije mario za nju, pa sam osetio potrebu da joj pomognem. Otvorio sam svoj kišobran, prišao joj i zaštitnički je zagrlio jednom rukom. Pribila se uz mene kao da sam ja jedini spas od ko zna kojeg problema, a ne od kiše i vetra...
Ja i moja drugarica smo danas počele da svaku riječ započinjemo sa slovom z. Idemo tako mi ulicom, odvaljujemo nešto, smijemo se, a onda nam je ponestalo inspiracije. Ćutimo jedno 10 metara kad odjednom pored nas prolazi neki policajac, a nas dvije se pogledasmo i u isto vrijeme: "Zolicajac", tu smo se zacenile od smijeha, nadam se da nas nije čuo.
Kad sam bio mali voleo sam da stiskam pavlaku u čaši tako da se napravi rased, kao da je pretrpela zemljotres. Ili pavlakotres.
Ћале и ја имамо посебне надимке. Кад год га видим смислим одједном нов надимак, типа лупим: " Ћаларекс ! ". А он ми одмах узврати са: "Синарекс! ". И тако, Ћалкан - Синкан, Ћеил - Сеин, Ћалукс - Синукс. И сваки пут ме испоштује.
Danas sam zamolila jednog momka da mi 'izvadi' auto s parking mjesta, jer sam se bojala da ga ne ogrebem o auto pored. Malo bed filing, ali barem sam izašla čitava, a i momak se nasmijao.
Najviše mrzim kad je na nekom slavlju pesma ''Moji su drugovi'', i onda svi idu u ''voziću'', a ja ispred sebe dobijem znojavu babu, koja je vesela kad vidi 16-ogodišnjaka iza sebe pa sve poskakuje, a iza sebe imam neku solidnu ribu pa ne mogu da uživam.