Moj deda se boji da cu pući sa živcima (kako on kaže) jer studiram jako težak fakultet (medicnu) i mnogo učim i više se raduje kada dobijem 6 nego 10, jer tada zna da nisam puno učila :D
Ne znam, nekako ne volim 2. brzinu u kolima. A kad bi me ćale video kako prebacujem iz 1. u 3. mislim da me ne bi bilo..
Nikad nikoga ne pitam kolika mu je plata, je li našao devojku, zašto se ugojio, zašto se tuče u gradu, zašto nosi japanke, zašto ne polaže ispite redovno itd. I isto očekujem od ljudi, jer mislim da je to sastavni deo kućnog vaspitanja.
Uvijek u jednoj kesi čuvam tonu drugih kesa, bespotrebno -.-
Ako me neko zove na telefon dok spavam, desi se da se javim i da se kasnije uopšte ne sećam šta smo pričali ili da smo pricali. :)
Imam 21 godinu i svaki put kada mi neko persira i pita me "Jeste li vi . . .?" odgovorim "Jesmo".
Svaki put kad se približim parkingu smanjim ton na radiju u kolima jer imam utisak da ne bih znao da se uparkiram sa pojačanom muzikom.
Više ispita sam položio mamuran nego trijezan... sad ne znam jel to za pohvaliti se ili sakriti sramotu.
Nikad ne znam lepo da zatvorim vrata od auta.Ili je to prejako ili preslabo, nikad taman.