Kako ne volim kad se ljudi, koji mi se inače u rodnom mestu ne javljaju, u Beogradu sa mnom pozdrave kao da sam im rod najrođeniji!
Kada sredim sobu, posle toga stalno ulazim i divim se sebi kako sam je lepo sredila.
Već mesec dana, svako jutro, dočekujem zoru uz komp i net, a onda spavam do 4 popodne i osećam se užasno.
Redovno lažem drugaricama kako se tisuću dečki mota oko mene iako to nije istina, nažalost.
2009 godine jedna baka je imala 98 godina i dobila je ličnu koja joj je važila do 2012.
A ona začuđeno pitala "Samo"?
Kad god čekam da mi neko istrese žvaku iz pakovanja u šaku, osećam se kao da prosim za istu.
Mrzim kad dođem onako izmorena i pregladna posle škole, a keva skuvala neku boraniju nešto.
Prolazim pored komšija, neke 3 kuće od mene. Baba i deda. Stalno sjede ispred kuće, ispod grožđa. I u jednom trenutku vidim oni oboje drže nešto u rukama i čitaju. Ja se zagledam malo bolje, kad ono liste za kladionicu.
Dok sam išao u vrtić, nikad se nisam presvlačio pred drugima jer me je bilo sramota. Kako bi mi vaspitačice dokazale da to nije ništa strašno, skinule su pantalone pred svima.