u 90% slučajeva glumim oduševljenost kada mi neko pokazuje ono što je kupio/la. Problem je što znam da to mnogi i meni rade, pa svaki put pokušavam da budem što ubjedljivija u glumi, da sama sebe zavaram da mi se zaista to sviđa :D
Kad kucam poruku u autobusu uvek mislim da onaj ko stoji iza ili pored mene čita šta kucam, pa uvrćem telefon tako da ni ja jasno ne vidim šta pišem.
Uvek kad idem noću kroz neosvetljene ulice uključim telefon da svetli i okrenem ka licu da bi me vozači videli na vreme.
Osećala sam se tako ispunjeno i ponosno što sam pročitala Anu Karenjinu.
Soba mi je konstantno u haosu i imam osećaj da će čitav život biti tako. Danas kad smo spremali kuću rekao sam mami: "Meni pod hitno treba kanta za smeće". Mama: "Ne, sine, tebi treba kontejner".
Kad sam bila mala, jednom prilikom kada sam se igrala sa starijim bratom, rekao mi je da će mi dati loptu ako ga zovem "bato" a ne imenom... I nakon toga svih ovih 11 godina koliko je prošlo, nisam prestala tako da ga zovem :)
Dečko mi je neprikosnovena stipsa. U to sam se uverila skoro. Šta god mu se svidelo kupila sam mu bez obzira na cenu iako nisam sad neka bogatašica, ne kupim sebi, kupim njemu. Kad sam mu zatražila novac jednom prilikom da dođem kod njega, on mi je odgovorio : 'nisi mi ti žena da ti dajem pare'.
Nikad mi nije bilo jasno zašto se ljudi onoliko izvrću dok sviraju klavir.
Sa dečkom sam već godinu dana u vezi. Stekli smo poverenje jedno u drugo, nekako se razumeli i zavoleli. Sve je bilo savršeno do trenutka (8. mesec zabavljanja) kada sam saznala da me je na početku veze slagao za neke stvari, tj. još uvek se čuo sa bivšom. Jako sam bila razočarana, ali nisam želela da raskinemo, dok ne budem sigurna, htela sam da me samo ostavi neko vreme na miru da razmislim lepo o svemu. Objašnjavao mi je, slao poruke, ali sam kulirala. I noć pred moj polazak na put za Beč (išla sam tamo za raspust) popeo se na moj krov zgrade i došao do potkrovnih prozora moje sobe (inače se plaši visine). Uradio je i nemoguće samo da bi me video pred polazak. Iako sam se prepala i tresla cele noći kad sam videla glavu nečiju kroz prozor koji je iznad mog kreveta, to je nešto što mu nikad neću zaboraviti. Naravno, pružila sam mu drugu šansu (poslednju) koju, nadam se, neće prokockati.