Pretukla sam devojčicu iz ulice kada sam bila mala, jer je izabrana za miss kraja, a ja sam joj bila prva pratilja.
Pre nekih deset godina,ja i moja drugarica koja živi u kući pored mene, iznele smo stolicu u njeno dvorište, otvorile ,,frizerski salon'' i unakazile kosu svim devojčicama u ulici.
Nisam sigurna da li me njegovi stvarno vole, ili samo žele unučiće.
kao mala sam se krila u korpi za veš kada bih igrala žmurke sa sestrom. Sad ni noga ne može da mi stane u tu korpu.
Pre nekoliko godina učio sam mlađeg brata da kada se grli sa devojkom spusti ruke malo ispod kukova i da dobro pritisne da oseti grudi...Danas on ima 15 a ja 19 godina...Imao je više devojaka nego što ću ja imati za ostatak života.
Jednom sam se vraćao pijan iz gradaaa, na putu do kuće, na jednom stepeniku sedi devojka sama i plače. U tom trenutku sedam pored nje, zagrlim je i odem. Samo je rekla hvala. Od mraka nisam ja video nju, niti je ona mene, ali se nadam da sam joj bar malo olakšao to što joj se dešava. :)
Kad sam bio mali, mislio sam da su registarske tablice, brojevi fiksong telefona vozača, kako bi se čuli i organizovali trke.
Jednog dana sam prenosio mokar tepih sa babom i u jednom momentu sam me je zabolelo nešto i ispostavilo se da je to kila , babi nije bilo nista, cak ga je sama odnela gde je htela.
Uvek sam obožavao košarku, ali sam bio onaj "ulični" košarkaš", nikad nisam trenirao. Neki kažu da bih danas igrao u našoj reprezentaciji da sam bio imalo ozbiljan. Redovno sam dobijao svoje drugove koji su trenirali, a neki od njih su danas zaista daleko dogurali. Sada mi je krivo što nikada nisam bio barem malo ozbiljniji.