I dan danas kupujem Burago autiće iako imam 23 godine. Pošto me sramota, uvijek kažem da mi upakuju kao poklon. :)
Bojim se da mi saobraćajna policija ne zameri što se smejem na slici na vozačkoj dozvoli.
Jednom prilikom sam pitala tadašnjeg dečka: "Da li bi ikada bio u ozbiljnoj vezi sa devojkom za koju znaš da ne može imati dece?" , odgovor je bio: "Ne bi, ipak volim decu i želim da ih imam mnogo." Pitanje nisam postavila bez razloga. Bili smo neko vreme zajedno, zavoleli jedno drugo. Priznala sam mu da neću moći imati decu. Nije mu bilo jednostavno. Lečila sam se - bezuspesno, tada je bio uz mene ali sam ga pustila da traži svoju sreću negde drugo.
Svaki dan se pitam da li cu naci nekoga koga cu zavoleti i ko ce reci: "Pa možemo i usvojiti bebu." :)
Svaki put kad odem na trčanje ista priča, kad prođe neka dobra ženska ja ubrzam kao Bolt, a kad prođe ne mogu ni da maknem.
Stavim par listova zelene salate pored svakog jela, pa kao hranim se zdravo.
Kad sam vozač mrzim pešake, kad sam pešak mrzim vozače.
Kad sam bio mali skakao sam da bih bio bliže zvijezdama i mjesecu :O
Moj mali brat Aleksa za domaći imao da nacrta porodicu i nacrtao on čovek sve, samo tatu nije nacrtao...I dolazi tata kući, Aleksa mu pokaže i kaže 'Izviniii tata molim te što te nisam nacrtao, stvarno izvini ali šta ja da radim kad su svi u našoj porodici debeli, pa nije bilo mesta za tebe.'
Kad god neko hoce da sjede do mene u busu ja se pomjerim iako ima dovoljno mjesta da sjede.