Na svakoj slici za licnu kartu ispadnem kao oni ljudi sa poternice
Naučila sam da čitam sa 5 godina samo zbog španskih serija. :)
Kad god mi vreme to dozvoljava, na posao idem svojim motorom. Imam ritual koji se sastoji od toga da kada idem nekim podužim pravcem (uglavnom je to Gazela) vrištim, neartikulisano urlam poput Tarzana, ili divljački iz sveg glasa pevam neke rok ili navijačke pesme. Zbog gustog saobraćaja i zvuka motora verujem da se to ne čuje, a svakako se od kacige ne vidi. Kad stignem na posao skidam kacigu, nabacujem učtivi smešak, i prebacujem se u stanje ljubaznog kolege, tašna, mašna i odelce, ceo fazon.
Žao mi što starim.. Strah me budućnosti.. Hoću zauvek ovo vreme, ovu mladost, ove prijatelje oko mene.. Strah me života bez mame..
Imam 21 godinu, i svako veče sa drugarima iz kraja plašim ljude, tako što se ja pravim mrtav, a drugari me nose i kao plaču.
Svima roditelji govore kako će ih društvo pokvariti jedino meni majka govori kako ću ja pokvariti društvo, jer sve "glupe" ideje polaze od mene...
Sinoć mama gleda Farmu i dolazi tata u sobu i krene da joj prigovara jer gleda te gluposti na šta mu ona odgovara: "Ne hejtuj! Okreni se i spavaj! "
Jedan dan sam pobjegla iz škole kako bih stigla kući na vrijeme da jedem sarmu.
Kada god čitam neku knjigu ili gledam neki film, razmišljam kako je autor ili scenarista dobio inspiraciju za imena likova.