Svaki put kada hodam ulicom i pravim se važan zapnem za ivičnjak ili neku sličnu izbočinu na betonu.
Mislim da imam super moć, nevidiljiv sam za sve devojke.
Dečko me je snimao noćas dok sam spavala i probudio me da mi pokaže snimak i da mi dokaže da hrčem, prvo sam se drala na njega što me budi, posle smo se zajedno smejali. :)
Naša kćerka je otišla na more sa bakom. Muž i ja ne znamo kako da se ponašamo sami u kući! Po čitav dan se ganjamo.
Moja životna želja je da otputujem biciklom za Marseille na Azurnu obalu :)
Često maštam o tome da napustim sve, odem negdje u Aziju i živim u nekom budističkom hramu na vrhu neke planine. Ono...meditacija, tai chi, ćelav....skroz filmski. Muka mi je više od ovih mašina, licemjera, novca, politike... Samo želim da nađem neki sklad, balans izmedju duše i tijela i da polako upijam mudrost do kraja života, daleko od ovog ludila gdje niko ne cijeni prave vrijednosti.
Mrzim kad idem kod zubara da poravim zub , jer on obavezno nađe jos 2-3 za popravku.
Uvijek kada idem kupovati nove patike obučem lijepe čarape.
Fali mi djetinjstvo! Bez briga, uživanje u jednostavnim trenucima, šetnja, trcčanje, igra. Ma fali mi čak ona jutarnja magla kad idem na autobusku stanicu, miris proljeća, jesenje boje.. sad to više ne primjećujem. Imam osjećaj da sam izgubila dio sebe s godinama, čuj mene godinama, a 23 su mi, ali tako se osjećam. Prebrzo odrasla, previše problema. Ne žalim se nikad, uvijek sam nasmijana ali eto, voljela bih opet pronaći taj dio sebe koji vidi ono što drugi ne vide, i sanjariti o nekim drugim svjetovima i nekim drugim životima.