Ne volim da me dečko ljubi kad smo u prodavnici, kafiću, autobusu ili tako na javnom mestu gde ima puno ljudi. Mene je sramota to, iako su se mnoge stvari promenile danas.
Kada me mrzi(a uvek me mrzi) platim sestri da mi sredi sobu.
Mucam od 7-me godine. I pored toga ubrzo zavrsavam jako težak fakultet, imam/imao sam najbolje i neke od najljepših djevojaka u gradu, dosta zarađujem iako sam iz siromašne porodice. Ljudi ne znaju koliko je teško. Bukvalno pola svakog dana borim se da obuzdam govor, prije svakog ispita, sastanka, izlaska. Prije svake riječi razmišljam o svom disanju i kontrolišem ga, naučio sam po 5 zamjenskih riječi za moguću riječ. Ali i dalje ima trenutaka kada se pred ljudima propisno obrukam, ponekad je bolno. Mislim da me baš to mucanje ojačalo i naučilo da budem borac, mada bih volio, i svakog dana se molim Bogu da ono potpuno nestane. :)
Kada sam bila mala smartrala sam da lepe devojke nikad ne mogu biti nesrećne, sada kad sam odrasla shvatam da je najčešće suprotno.
Zelim da nakon svadje, onako ljuti i besni, divlje vodimo ljubav.
Malo mi fali da kažem drugarici da smo svi skontali da je skinula protezu i da se ne kezi više!
Uvek kad spavam tokom dana, kad se probudim razmišljam da li su prošla dva dana, ili je još uvek onaj jedan. Čudan osecaj.
Кад сам био мали, када год би ми отпала нека длака са косе, или трепавица, плашио сам се да имам леукемију, јер сам чуо да од леукемије опада коса, и проверавао сам да ли ми течи крв из носа...
Ostavila me djevojka jer je posle 4 mjeseca veze skontala da nisam fakultetski obrazovan.
Gledam sinoc neki "akcioni" film na netu. Ugasim komp.. nema slike a zvuk i dalje šljaka ! Hahaha , posle nekog vremena skapiram da zvuk dopire od spolja. Pogledam kroz prozor i na 5 metara od sebe vidim starijeg gospodina i mlađu devojku u pripremi za akciju . Siđem sprat niže, sednem iza prozora sa kojeg je bolji pogled i odgledam ceo čin. Taman kada su obavili šta su imali, čujem ćaleta kako se dere sa drugog prozora " SRAM VAS BILO......" Kapiram da je čekao da završe pa je onda pustio glas. E ćale, ćale !