Ja uopšte nemam sluha. Kada masa tapše u ritmu muzike, ja moram da gledam u njihove dlanove da ne bih promašila ritam.
Kad sam kao mali primao vakcinu doktorica me je uhvatila za desnu stranu du*eta i rekla "ih krofnica".
Priča tata telefonom sa njegovim prijateljem, raspričali se i kaže: Jao, Anči mi je tako lepa, svakim danom sve lepša, prava dama postaje. A ja sve to slušam iz sobe dok kupim čips sa poda i ubacujem u usta. Sa sve podrigom na kraju.
Nekada pomislim da je bolje da su me opljačkali nego što sam pozajmio pare drugima. Onako se bar ne bih nadao i ispadao budala.
Kako volim osjećaj prije prvog dejta,čitav dan imam trnce.
Upravo sad plačem jer mi je moja mačka nestala. Ona mi je oduvek bila jedina s kojom sam uopšte mogla da prčam, jer nemam prijatelje.
Moja mama je saznala da nosi mene 1. aprila 1991 god. Kada je to rekla tati, on se samo nasmejao, jer je mislio da je to prvoaprilska šala... Pola sata joj je trebalo da ga ubedi da će stvarno postati otac. I dan danas me zove Aprilili.
Ne volim što mi je dečko nevaspitan. Mojoj mami kaže ćao i zdravo, ne ume da kaže dobar dan, doviđenja. Stvarno me to iritira, i kad mu kažem da to nije u redu, on se naljuti.
Vozila sam se u autu i drugi auto je krenuo da me prestigne, pošto nije uspeo, svirnuo mi je, kao da usporim, il' šta već.. Bila sam jako nervozna, pa mi je malo falilo, te sam mu pokazala ''srednjak''. Auto je cijelo vrijeme išlo iza mene, mislila sam da me prati, sve dok nismo skrenuli u moju uličicu, kad sam vidjela da je to moj tata... Blam.