Moja mama kad me vidi u nekoj trenerci koja mi je 2 broja veća da se vučem po kući pogleda me i kaže: ''I ti se pitaš zašto nemaš dečka''...Ubija mi samopouzdanje. :D
Kad sam imao 5,6 godina stalno sam strikov televizor pojačavao do daske i isključivao ga da bi se on prepao kad ga upali.
Jednom sam mislila da sam trudna i momka sam isprepadala tolikoo nenormalno .. tjedan dana nismo znali za sebe od straha ..i kad smo tako jednu večer stajali i pričali o tome ..reko mi je ajd sta se brineš ja te volim, ja sam tu ..ako i jesi to je naša bebuška i tocka. Šta nam ko može.
Moj najbolji prijatelj i ja imamo dogovor. Niti jedno od nas dvoje nije imalo pretjerano ozbiljne veze niti smo osobe koje pokazuju nešto posebno svoje osjećaje. Na kraju, poslje 10 god.poznanstva smo se dogovorili ako u određenoj dobi našeg života i dalje budemo sami, da ćemo se uzeti. I dalje ga gledam kao najboljeg prijatelja, ali i jedinog muškarca s kojim bih mogla provesti život.
Pamtim to kao da je bilo danas. Krenem ja s posla kući, odem na stanicu, uđem u autobus. Stigao ja kući i vidim nešto mi čudno, stojim ispred ulaza i skontam šta se desilo... Ostavio sam auto na poslu, a došao nazad busom, e brado luda.
Vozio sam porodicu i ona sa GPS je govorila kao i obično " Za 100 m skrenite levo", " Za 50 m skrenite desno" i moja mama je poludela i rekla: "Ućuti više!"
Uspešno mi je odstranjen tumor dojke. Ali stalno sam u strahu da će se povratiti, postati zloćudan te da ću ostatak života provesti na terapijama. Bojim se da nikada neću osetiti potpunu slobodu i lepotu života. Imam 20 godina.
Uvek kad hoću nešto da uradim, pa zaboravim, vratim se na mesto gde sam smislila da bih se setila.
Kako sam presla određeni broj godina, mama mi je iz faze "Kakav tvoj crni dečko?!" presla u fazu "Ima 2 ruke, ima 2 noge, šta mu fali?!" Eto, takvo mi je ljubavno stanje.
Tata je želeo da mi čestita rođendan pevajući mi rođendansku pesmu na engleskom jeziku, koji inače ne govori. Pevao mi je "Džingi bels".