Želim da doniram svoje organe kada budem klinički mrtva. Mislim da to trebaju svi da urade, na svetu ima mnogo ljudi koji nisu ništa zgrešili a teško su se razboleli.
Nekad tako idem ulicom i setim se nečeg smešnog i počnem da se smejem ko idiot i svi prolaznici me gledaju, a meni jos smešnije kad zamislim sebe kako se smejem.
Upravo mi je pustio poruku otac bivšeg muža, krišom iz bolnice, da me je voleo kao svoju ćerku i da je zahvalan za svu ljubav, pažnju i poštovanje koje sam mu pružila... nekako se osećam VELIKIM čovekom, neopisivo sam srećna zbog ovoga! :)
Radim kao pedijatar u gradskoj bolnici, i svaku pauzu koristim da se igram sa bolesnom djecom, pustam im da mi lakiraju nokte, prave frizure, i sl. samo da bi ih malo oraspolozila. :)
Vozim kamion u Americi i imam kolegu iz naših krajeva koji kad god se zaglavi u saobraćaju to objašnjava rečenicom "Zaglavio sam se u trafiku":)
Uvijek kad kupujem lubenicu, lupkam je po' sata da vidim je li zrela ili ne, a blage veze nemam da procjenim...
Prala sam sudove sunđerom. Na red je došla i renda, izrendala sam sunđer.
Raskinula sam višegodišnju vezu zato što je dečko u svakom savršenom trenutku tražio nesavršenosti.
Kada sam bio mali, vozeći bicikl, komšiji sam slučajno otkinuo retrovizor. Plašeći se njegove reakcije, ostatak ulice sam se zapiškio od straha.
Pre dve godine sam izgubila brata u saobraćajnoj nesreći, bio je jako mlad.. Bili smo veoma vezani jedno za drugo i mnogo smo se voleli. Čini mi se da mi je, što sam starija, sve teže da se nosim sa tim bolom. Mnogo mi nedostaje i osećam da je uvek tu uz mene, i da me u svemu podržava.. Svako veče kad ugasim svetlo i legnem da spavam, pričam sa njim i osećam da je tu, uz mene.. Neverovatno je to da nijedan dan ne prođe, a da se ja njega ne setiim i ne zaplačem. Ja sam sada udata, imam jako lep život, i sina koji nosi njegovo ime...