Nikad mi neće biti jasno zašto je muško dete poželjnije od ženskog. Danas sam saznala da nosim devojčicu i dolazi mi jedna žena i kaže: "Nema veze, nije tvoja krivica". Malo mi je hvalilo da joj zaljepim šamar koji bi pamtila za sva vremena.
Bio sam predobar fudbaler, trebao sam preći u veliki klub. Svi su govorili da ću imati veliki uspeh. Imao sam savršen život, ali onda se desila povreda. Povredio sam ligamente desnog skočnog zgloba i nisam poslušao doktora da napravim pauzu od 6 meseci. Nastavio sam igrati, trenirati i ligamenti su popucali nakon 10 dana. Evo,sad će 3. godina kako ne mogu stati pravo na nogu. Ali i dalje nisam odustao od njega, igram s kolegama svaki dan i nadam se da će kad-tad ovo da prođe i da ću ponovo da zaigram pred publikom.
Baba mi se trznula u snu i mene je optužila da ju je lupila struja pošto sam ostavio produžni gajtan na njenom krevetu.
Tako kad završim dopisivanje sa njim, odjavim se sa četa i narednih sat vremena provedem iščitavajući isto to dopisivanje. Napamet da naučim, valjda.
Kod kuće sam najveći govornik, a na času srpskog shvatim da mi je riječnik 0.
Ponekad mi je stvarno žao što i daljinski ne može da se zove kao mobilni kad ga izgubiš.
Mrzim kad tata gleda neku utakmicu, stavi daljinski na stomak i zaspe. Kada se ja prišunjam da uzmem daljinski, on i dalje žmureći kaže: "Ostavi to, vidiš da gledam!"
Vidjela sam članak sa naslovom: ''Muž iz groba, mobilnim, zove ženu svake noći!'' Naslov sam pročitala mami i sestri. Sestra je pitala zašto ga ne otkopa, a mama je samo rekla: ''Pa lakše joj je da mu odjavi broj!''
Dok sam bila manja, kad god bih stala na vagu, podigla bih jednu nogu, misleći da sam tako lakša.
Kad' bi se gosti kojim slučajem (ne daj Bože) vratili po nešto u našoj kući, zatekli bi mene kako gumam svu mezu sa stola, sestru kako 'snjuva' po kesama koje su donijeli, tatu koji se izvrnuo na krevet i majku koja govori: ''Neka, nemojte sve odma', kao gladne godine.'' I tako svaki put!