Zaljubljen sam u svoju devojku i to je sve super, ali me užasno nervira u krevetu, jer joj je to (po meni) jedina mana, leži k'o kip i ne radi ništa, a tvrdi kao perverzna je bla bla -.-
Moj najveći strah je da ne budem roditelj, da ne budem otac.
Ne smijem nositi cigare kući, pa ih štekam u ''H'' u ulazu.
Moj tata, koji je napunio 52. god, jučer je došao na ideju da igramo čovječe ne ljuti se. I svi smo pristali, nakon par trenutaka, majka i otac su se toliko zaigrali da su čak onako ko dijeca posvađali, zato što su ih srušili. Onda sam shvatila, da su oni i dalje zapravo dijeca u duši!
Sećam se dok smo još išli u osnovnu brat i ja, tata nije imao novca da nam kupi sve knjige i onda nam ih je prepisivao kada bismo pozajmili od nekog.
Kad sam bila mala, mislila sam da su serije stvarne i da mene i moju obitelj netko gleda daleko u Australiji. Isto kao što smo pratili i mi njih.
Do prije desetak godina, mislio sam da su oni djelovi klima koji vire sa zgrada ustvari nekakvi razglasi koji su ostali iz vremena komunizma.
Dok je bila trudna sa mnom, moju mamu je moj biološki otac ostavio i otišao bez traga. Iako sa mnogo muka, znam da me je mama podizala s ljubavlju i bez ikakvog pokajanja. Nekoliko godina kasnije je našla čoveka svog života sa kojim je već 13 godina u braku, koji me je prihvatio kao svog sina, a i ja njega kao svog oca. Imam i devetogodišnju sestru koju volim više od svega. Nikada nisam upoznao svog biološkog oca, niti imam ikakvu želju za tim. Nedavno sam napunio 18 godina. Među poklonima sam našao naizgled staru kovertu sa parama i porukom: "U istoj ovoj koverti je bio novac koji mi je dao tvoj biološki otac i koji je trebalo da potrošim na plaćanje troškova abortiranja. Kao što vidiš, nisam to uradila, a istu količinu novca imaš ovde, pa ti uradi sa njima šta god ti je volja. Srećno punoletstvo, sine, voli te tvoja mama." Sutradan sam uzeo novac i otišao sa društvom na reprizu proslave punoletstva. Eto, taj novac je meni značio koliko i ta osoba koja nije ni vredna spomena. Ništa.