Uvek me je zanimalo da li ginekolozi seksualno posmatraju svoje pacijente i da li se nekad uzbude...
Nisam baš emotivna i zaista mi je patetična većina stvari koje druge oduševljavaju. No, kada na ulici vidim dečka sa buketom cveća kako žuri negde i jedva skriva osmeh na licu, to me istinski razneži. Danas sam u autobusu videla dečka sa rozim poklončićem, sav sređen i vidno nervozan. Samo sam se zapitala, hoće li nekad neko tako biti nervozan zbog mene... Hoće li nekad neko žuriti da mene obraduje i poljubi me... Kako vreme odmiče, sve sam više uverena da ću uvek samo gledati druge...
Kad ortaci komentarišu neku devojku na ulici i ja se kao oduševim, a realno me zab*le i ne pogledam je, pomislim moja je bolja i lepša i zgodnija..:D
Grlim, ljubim i govorim ljudima da ih volim samo kada mi treba nešto.
Uvek ustajem poslednja ujutru samo da ne bih išla da kupim hleb.
Kao mali stalno sam za rođendane dobijao neke mekane i gužvave poklone. Čim ih napipam znao sam da su pidžame.
Kad sam bio klinac uskočio sam u kadu sa krečem misleći da je bela čokolada, degen.
Nema mi ništa ljepše nego kada vidim malu bebu koja me gleda i smješi mi se, srce mi se ispuni!
Volim kada prođe devojka i za sobom ostavi trag parfema.