Kad sam bio mali za svaki maskenbal su me moji maskirali u šeika. Stavili bi veliki beli stoljnjak preko moje glave i pričvrstili bi rajfom. Mrzeo sam to.
Vojvoda sam na svadbi, koja je za 3 dana,a ne znam da igram nijedno kolo.
Svi misle da sam bila na moru,iako sam mesec dana brala maline u Arilju... a u stvari zaradim za more,pa misle da idem dva puta ;-)
Kad god odem u kafić sa društvom, obavezno poslažem šećer u kesicama zato što mi se ne dopada kada su samo nabacani u činiju.
Kad ne znam neku pesmu u kafani, uvek je naučim za sledeći vikend. :)
Nikada mi neće biti jasno kako komarac u mraku pronađe uvo da pored njega zuji.
Sa 17 godina sam saznala da ne mogu postati majka. Zbog toga nisam htela da imam dečka jer uvek kada bi mi se neko približio, osetila bih veliku krivicu i neodgovornost. Nisam želela ikoga da obavezujem. Vremenom sam pokušavala da se nekako normalizujem. Posvetila sam se nauci. Ali istovremeno se u meni stvarao jedan kranje patološki mehanizam isključivanja sebe iz normalnog društvenog života. Postala sam jako introvertna. Kada steknem prijatelja, nakon nekog vremena se samo isključim, distanciram. Sramota me je sebe. Sad imam 21.
On je jedini uspeo da probije zid koji sam postavila oko sebe, uspeo je da me otopi iako sam ja uvek u njegovom prisustvu bila ledena i nedodirljiva, a zapravo sam obožavala kad je tu. Ali plašim se da je kasno, više ga ne viđam, iako se sad ja trudim oko njega. Bojim se da je kasno i da sam propustila priliku da budem srećna... Sad bih čak i svaku fudbalsku utakmicu pogledala samo da sam pored njega, a kad je on hteo da se slika i pleše sa mnom ja nisam htela...
Radim u frizerskom salonu za decu, i jedan klinac je bio jako hiperaktivan, nikako ga nisam mogla ošišati, dok njegov tata nije seo i uzeo ga u krilo. Tako ja šišam malog, pa da bi mi bilo lakše prislonim mu glavu na svoje grudi i tako ga ja ošišam. Da bi na kraju svega toga tata rekao malom: ''E sine šta bih ja dao da mi ova teta prisloni glavu na grudi." Mali ga je zbunjeno pogledao, dok sam ja ostala u šoku.
Imam 45 godina i sve krevete u kući sam napravio tako da budu nekakvi golemi dušeci na podu. Nemaju one nogice ili slično, direktno sa patosa idu. Vala, neće me nikakva zla čuda ispod kreveta vrebati više nikada, kao kada sam bio mali.