Dečko iz komunalnog mi je kupio ružu i pozvao me na sladoled, poželjela sam da svima pokažem da je i on čovjek a ne samo smećar, izašla na sladoled, on bio presrećan, a ja ponosna na sebe.
Kad mi neko svirne iz auta, odmah mu pokažem srednji prst jer to mrzim!
Imam platu 50000, živim sam u Beogradu, sam plaćam sve troškove (računi, hrana, piće, gorivo, garderoba) i opet uspevam da uštedim bar 50 EUR mesečno. Ponosan sam na sebe.
Nas trojica smo u vojnoj uniformi izašli u grad. Dok smo šetali, jedna prelepa devojka u prolazu nam je smešeći dobacila: "Nisam znala da još postoje vojnici u našem gradu!" Pitali smo se između sebe da li nju neko poznaje. Niko je nije poznavao od nas. Kako je lep osećaj kada je žensko neposredno i kada tako postupi. I nama muškarcima treba pažnja. Vraća mi veru u ženski rod!
Pokazala sam sliku mog dečka mom tati, kad je tata video sliku u momentu je uzeo teg i počeo da vežba.
Mojoj tadašnjoj devojci i meni niko nije verovao da smo se upoznali tako što sam je pljunuo na ulici. Idem ti ja u pekaru da kupim 'leba, nešto se zamislio, nakupim šlajma i okrenem se da pljucnem nalevo ka bulevaru, i BUM! Sreća, nije bilo u glavu, ali nisam ni promašio. Snađoh se brže bolje, pozvah je na piće u znak izvinjenja i tako to... ;-)
Kad god malo otvorim vrata ili prozor, a grijanje radi, ćale mi uvijek kaže: ''Šta ja grijem, atmosferu?''
Moja sestra se udala prošle godine i sada živi u Švajcarskoj. Ja sam skoro došao u Francusku da studiram, a keva i ćale su prvi put u životu ostali sami. Ne znam kako uopšte njih dvoje žive sad, sami, kada su ceo život slušali galamu mog ili sestrinog društva, mislim da im život nikad teži nije bio.