Uvek osetim neki mir kad odem sa dedom u šetnju ili sednemo negde da popijemo sok. Popričam sa njim o svemu i odmah mi bude bolje. I ne znam zašto je ljudima glupo da sa babom ili dedom prošetaju gradom. Ja se time ponosim.
Hteo sam da objavim pesmu Šabana Šaulića - 'Kralj boema' i da citiram deo kada kaže 'ti si majko uvek praštala' ,ali sam se setio da će to moj drug, koji je izgubio majku, videti i da će se rastužiti. Zato nisam hteo da objavim ... :(
Svakog dana, par puta na dan u toku ovih vrućina izadjem i namerno polivam beton u delu gde ima par rupa samo iz razloga da se ptičice rahladile. I sa prozora ih posmatram.
Kada sam prvi dan došao u školu izuo sam patike pred ulaznim vratima škole :)
Kad sam bila mala, pristajala sam da primim injekciju samo ako bi mi roditelji kupili Kinder jaje.
Obožavam smejanje do iznemoglosti i kad me toliko zaboli stomak da me ujutru kad ustanem sačeka upala.
Koji sam ja peh, kad god odigram kladionicu, obavezno moram pasti prvi par koji počinje. Onda iz žala za izgubljenim parama, čekam ostale rezultate da vidim jesam li barem bio blizu.
Moja mlađa sestra koja inače ima 7 godina, pesmu koja ide "Danas Montenegro, sutra Montekarlo" pred učiteljicom peva "Danas moj je negro, sutra moj te karo" i rekla je kako sam je ja to naučila. Sutradan me je njena učiteljica pozvala na razgovor u školu.
Imam 34 godine, a i dalje sam najmirnija kad moja mama ide sa mnom kod lekara. Nije da se plašim, ali mama je mama...
Kad god mi pakuju pecivo u pekari imam osećaj kako je ono pored bilo ipak veće, lepše, ukusnije.