Kad sam bio mali mislio sam da se samo mala deca svadjaju i podsmevaju tudjim nedostatcima i da će se to promeniti kad odrastemo. I promenilo se, sad je još gore -.-
Vozim se gradskim autobusom i jedna baka na stanici približi se vozaču kada je otvorio vrata i pita "za gde ide ovaj autobus?" vozač vikne: "za Bozman (najveće kragujevačko groblje) gospođo" a ona će "aaa neka hvala, neću još tamo i odmaknu se par koraka"
Završila sam u bolnici kada sam saznala da se moj bivši ženi.
Bijem dečka. Bije i on mene kad baš preteram. Uvek počnem prva.
Redovno se pitam da li sam se ja ikada svideo nekoj devojci na prvi pogled, u prolazu, ili posle par progovorenih reči ili kratkog poznanstva. Verovatno ne.
Kad podignem ruku da pozovem konobara, a on me ispali, brzo spustim ruku na glavu i pravim se da nameštam frizuru.
Bio je to pas kojeg sam odabrala od mnogih, zvao se Čarli. Bio je prvi koji me otpratio na stanicu kada sam krenula u 1. razred osnovne škole. Bio je tu kada sam dolazila kući nakon dugog boravka bila kod brata ili sestre i mašući repom me pozdravljao. Bio je tu kada sam plakala, njemu sam pričala priče kada su me momci varali, ostavljali. Bio je tu kada sam mu pričala o momcima koji su voljeli, štitili kao on. Bio je tu kada sam dolazila kasno sa izlazaka, čekajući me na kapijici i pozdravljajući me i prateći do ulaznih vrata. Bio je tu kada sam se svađala sa roditeljima pa bi otišla kod njega da mu se "izjadam". Slušao me i znala sam da me razumio uvijek.
Bio je tužan kada sam ja tužna... A sretan kada sam ja to bila.
Bio je prvi pas kojeg sam imala i jedini. Sada gledam kako umire i ne mogu mu pomoći. Boli me i duša i tijelo. Mislim da ću puknut u hiljadu komadića.
Suze se ne mogu zaustavit, a bol smiriti...
Oralno sam zadovoljila dečka u kog sam zaljubljena. Svesna sam da me iskorišćava. Mislim da ova ljubav postaje bolesna. Sve bih uradila da me zavoli.
Kad sam bila mala umesto ringišpil mami sam tražila ringipiš..
Plaši me pomisao kolike bi uši mogle da mi budu kad budem baka.