Moj tata je krenuo na put i pre toga dosao u grad gde studiram da se pozdravi samnom.Na stanici smo se pozdravili, i svako krenuo svojim putem, ja sam se okrenula da ga vidim i prošla mi je misao kroz glavu "pa ja ga zadnji put vidim". Posle nekoliko dana je umro, i ja sad osecam veliku krivicu i žao mi je što mu nikad nisam rekla da ga volim.
Često snimam svoj glas na mobitelu,i onda shvatim koliko je gadan.
Radim u ekspozituri jedne strane firme. Sve je dobro išlo, dok se vlasnik, koji živi u inostranstvu, nije zatreskao u jednu koleginicu mojih godina, (naravno da je oženjen) a koja je više od 30 mlađa od njega i postavio je pre nešto više od mesec dana na mesto rukovodioca, smenivši pritom daleko iskusniju, inteligentniju i vredniju osobu. Nova direktorka je mene automatski unapredila, a ja sam, budala, mislila da to radi zato što je uvidela koliko vredim. Povećala mi je primanja, čemu sam se ja neizmerno obradovala, iako je u pitanju suma od svega 20€, ali meni svaki dinar mnogo znači. Od tog trenutka, moji poslovi enormno su se uvećali, tako da čitavo radno vreme ne dižem glavu, mada se nisam žalila, smatrala sam da to tako treba. Danas sam slučajno otvorila mejl koji mu je poslala pre nekoliko dana. U pitanju je bio mesečni izveštaj- spisak poslova koje je svaki radnik obavio tokom juna i videla da je više od polovine onoga što sam ja uradila stavljeno na njenu listu, a meni su pripisane neke najjednostavnije stvari, nešto za šta mi je dnevno potrebno oko sat vremena. Baš lepo!!!
Najviše volim da se posvađam s nekim, jer tad čujem šta tačno on misli o meni.
Prodajem lubenice pored jednog seoskog puta u Istočnoj Srbiji i volim svoj posao.
Nikada ne udjeljujem komplimente djevojkama u vezi njihovih brkova, ma koliko oni bili fantastični.
Bio sam sa devojkom 3 godine i voleo sam je više od života. Za našu godišnjicu sam saznao da je trudna, ali dete nije bilo moje...
Dok sam bila dete nisam se plašila i zazirala od strmog brda na kom smo se zimi spuštali sankama, a sad kad stanem na vrh i pogledam dole vidim tri preloma i dva ozbiljna potresa mozga.
Ne volim svoje pesme. Dok ih stvaram one su mi uteha i spas, ali kasnije kad ih čitam samo me podsećaju na tugu iz koje su nastale.
Kad sam bio mali nagovorili su me da odem u prodavnicu i tražim pola kilograma vagina.
Prodavačica se nasmijala i pomazila me po glavi. Dala mi je Stopi sladoled za džabe u inat onim starijim drugarima što su bili ispred prodavnice.
Poslije toga svaki dan je neko tražio vagine, ne bi li dobio sladoled...