Živim sa cimerom. Svako jutro kad prođem kroz nejgovu sobu na stolu vidim po nekoliko maramica. A nikad ga ne čujem da duva nos...
Strašno sam ljubomorna kad mi dečko ide sam na bazen pa mu kažem: " samo klošari idu na bazen jer nemaju pare za more ".
Moj dečko je toliko zaluđen nekom igricom, da me je zadužio da buljim u ekran i gledam mapu, u slučaju da se nešto pojavi da mu kazem o.O
Zbog činjenice da sam rođen s manjkom melanina, ja ne mogu da pocrnim nikako. Ironija je to sto sam s crnogorskog primorja, i svakog ljeta moram ljudima da objašnjavam da nisam Rus ili neki Njemac.
Tata mi je alkoholičar, muči me ceo život, brat je skoro pa narkoman, i on pije, mama je pukla sa živcima, muči se sama i radi. I nikada me niko nije pitao kako se ja osećam, svi misle da je meni lako. A ja bih najviše volela da umrem, jer od života nemam ništa. Imam još jednu godinu srednje i ne znam šta ću posle. Jer nema ko da me podrži i pomogne da idem dalje.
Najljepši osjećaj na svijetu je kada zažmirim, zagrlim i poljubim svoju bebu, a onda udahnem njen miris i ostanem tako par momenata i kada otvorim oči ona mi se smiješi...
Jednom je neki dečko ispred mene tražio tampone za devojku na trafici i kad ga je prodavačica pitala za veličinu on je (u pokušaju da bude šmeker) rekao: "Pa najveće! Rupu koju ja napravim teško je zapušiti." Doživeh transfer blama.
Više ne gledam koliko pojedem neke poslastice u gostima, dok me je pre bilo sramota.