Mnogi neće poverovati u moju ispovest ali nema veze.Pre 10 godina ja, moj otac i moj brat smo imali susret sa jednim natprirodnim bićem.Svoj trojici nam je bilo jasno šta se desilo i nismo širili priču da nas ne bi proglasili ludacima, da ne bi širili paniku i sl.Od tada je prošlo 10 godina i ja sam sasvim odrastao, vodim normalan život, studiram u Beogradu, imam devojku, društvo i mogu reći da sam zadovoljan životom.Problem je u tome što se često osećam otuđenim i samim u svom znanju da ovaj naš pojavni svet u kome živimo nije sve i da isti ovaj svet delimo sa drugim bićima za koje skoro niko ne zna.Nisam uplašen, znam da smo mi ljudi daleko zlonamerniji od tih ''drugih'' ali ne mogu kao i ostali da posmatram i doživljavam stvari oko sebe.Za mene religija, priroda, život, smrt, dan, noć imaju sasvim drugačije značenje i ponekad osećam i sažaljenje za ljude oko mene koji nisu imali priliku da saznaju ono što sam ja.Ne znam možda je tako i bolje.Bilo kako bilo u jedno sam siguran, život je predivna stvar, moramo ga voleti kakav god da je i sasvim sigurno nije besmislen.
Kada imam nekih problema, ja uzmem papir, na njemu zapisem sve što me muči, izađem napolje, zapalim taj papir i pustim da ga vetar nosi. Odjednom se osećam bolje, a nekim čudom vrlo brzo mi se i želje ispune.
Bio sam na beer festu i vratio sam se kući sa nekim točkom i jednom japankom.
Bavim se fotografijom, često učestvujem na konkursima, ali mi je glupo da zovem druge da glasaju za mene. Prilično loš sistem biranja pobednika, a sve je češći.
Jednom je neki dečko ispred mene tražio tampone za devojku na trafici i kad ga je prodavačica pitala za veličinu on je (u pokušaju da bude šmeker) rekao: "Pa najveće! Rupu koju ja napravim teško je zapušiti." Doživeh transfer blama.
Momak mi je mislio da se dnevni ulošci nose isključivo danju, a noćni noću.
Na maturskoj ekskurziji sam u nekom noćnom klubu, mrtav pijan slučajno udario drugaricu laktom, tako da joj je ostala modrica. Ujutru ona sva raščupana upada u moju sobu dok razredna vrši inspekciju i kaža mi: "Al si me razvalio sinoć". Svi su se prevrnuli od smeha a razredna je ostala u čudu.
Nikada nisam jela boraniju, al' uvek tvrdim da je to najgore jelo koje sam probala!