Iako imam 20 godina, svaki put kada krenem na spavanje ležem potrbuške ne bi li mi se stomak smanjio..
Obožavam dečku da stavim brus na glavu da liči na Miki Mausa. U stanju sam pola sata da umirem od smeha dok ga gledam, dok on stoji mrtav ozbiljan. Mora da me mnogo voli!
Danas sam izračunao, da sutra daj Bože počnem raditi, neću dočekati punu penziju do 70-te godine... A tad', koji će mi moj...
Kad se penjem stepenicama, uvek brojim koliko ih ima, bez obzira da li znam njihov broj ili ne.
Kad mi se rodila mlađa sestra napravila sam scenu u bolnici - vikala sam i govorila da hoću brata, a ne sestru.
Imam vezu na daljinu. Dečko i ja veoma često obradujemo jedno drugo provokativnim fotografijama. Na neki čudan način, to daje neki poseban "šmek" našoj vezi.
Imam tetoviranu desnu ruku i mrzim kad me uhvate za zglob pa krenu okretati da vide sve detalje. Samo pitaj brate, pokazaću ti.
Kad sam bila mala, volela sam sedeti u kolima dok ih otac pere. Nekako mi je to bio doživljaj.
Obožavam kad pijem nešto hladno i onda osjetim kako putuje do želudca.
Još uvijek se sjećam one noći kad sam ga upoznala. Bio je definitivno najljepši momak koga sam ikad vidjela. Cijelo veče mi se osmjehivao, a ja sam mu uzvraćala osmjehe. Na kraju večeri mi je prišao, i ja sam 'saznala' da se i gluhonjemi ljudi smiju isto kao i svi ostali. Upoznala sam ga onako kako nisam nikoga, naučila znakovni jezik i počeli smo se zabavljati. Prošlo je punih 10 godina i mogu sa sigurnošću da kažem da je on čovjek moga života. Volim ga više od svega. Teško mi pada što nikad neću moći čuti njegovo 'Volim te', ali mi on to svakodnevno pokazuje i užasno se brinem da li će naša nerođena beba imati isti problem kao otac.