Noću moram da se šunjam kao nindža do frižidera, da ne bih probudio moje.
Mrzim kad izlazim iz radnje, pa umesto da povucem vrata ja guram, i obavezno se nadje neko pametan da dobaci "Za pismene pise"...
Moj tata je uvijek bio moj kralj. Isti smo po karakteru, kad ga pogledam, znam šta ga muči. Kad šuti, znam o čemu razmišlja. Danas je moj tata alkoholičar. Ne može zaspati ako se ne napije. Do prije nekoliko godina sam ga osuđivala, svađala se s njim, vrijeđala ga..jednostavno nisam znala zašto je postao tako loš. Sinoć, kada se napio, rekao mi je onako polu unisten: "potrudi se da ostaviš neki trag u životu, potrudi se da budeš neko..završi fakultet, nemoj biti kao ja." I sada sam shvatila.. Mog tatu je zgazio život. Nije uspio ostvariti svoj najveći san- da bude neko! A ja, ja živim za dan kada ću primiti diplomu i reći mu:"Tata, ti i jesi neko, ti si moj kralj. Ti si od mene stvorio dobru i uspješnu osobu. Ostavio si trag."
Ljude često fascinira to što studiram psihologiju, smatraju me za dobrog sagovornika i generalno vole da mi se poveravaju, a ja ih najčešće slušam "sa pola uha" i govorim im ono što bi želeli da čuju jer nemam volje da se opterećujem svačijim problemima.
Ljudi,ja vas sve VOLIM. Toliko mi popravite dan..Niste ni svesni koliku moć imate.
Napio sam se kući, sam, samo da bih imao m*** da je startujem na fejsu...
Došla mi je tašta u kuću, i sad više nema mesta za mene... Uslelila se lagano dok sam bio na mnogim službenim putovanjima satirući se od posla ne bi li platio ratu kredita za stan... Dok sam patio zbog razdvojenosti od deteta, i skupljao snagu da radim još i još od pomisli da to radim za mog malog sina, kod kuće mi se zauzimalo mesto, guran sam u stranu, moje su reči izgubile smisao, moje misli izgubile vrednost, svaka rečenica je dobila tumačenje, značenje i prevod (nažalost pogrešan iz razloga traženja pozadine tamo gde je nema), od brižnog oca okaraketrisan sam kao psihopata sa jednim jedinim ciljem: maltretirati svoju ženu! I sad ne mogu nikuda. Moje se reči ne čuju, svedoka nemam, a tašta likuje i sladi se jer će na kraju svoju ćerku da uvuče u standard njihove porodične sudbine. Baba: sahranila muža, oterala snahu, sama čuvala unuke i od njih napravila promašaje. Njena ćerka - moja tašta: sahranila muža, trudi se da otera zeta i da čuva unuče sama. E, nedam te, sine moj!
Da pod hitno moram da usporim i naspavam se sam shvatila tako što sam pola sata pokušavala da skinem "šminku" sa očiju, da bih na kraju shvatila da su mi to podočnjaci, zift crni...
Devojku viđam jednom u nedelju dana iako živi 10km od mene i to samo ako je ja pitam da dođem kod nje. Ona nema šanse da se seti. Dođe mi da odem na pusto ostrvo i jedem banane ceo život jer se osećam kao majmun...
Kad su njegov stan i njegova kola u pitanju, ljubomorna sam i na sopstvenu dlaku.