Uvijek kad pričam s nekim i kad treba da završim razgovor kazem "čuvaj se", ne znam zašto ali moram to reći, osjećam se bolje :)
Čitav život bežim od veza, od straha da ne budem povređena. Sad mi je 40, nisam imala nijednu ozbiljnu vezu u životu i vidim da ću zauvek ostati sama.
Bio je u zatvoru zbog ubistva, ali je i dalje najbolji čovek koga poznajem. Gledam ga kad spava i plačem, jer se tek tad vidi koliko ga savest i dalje muči... Jednom sam ga i probudila jecajima, on je pomislio da sam imala noćnu moru i zagrlio me, rekao da će sve biti u redu i poljubio me. Volela bih da mogu i ja njega tako da utešim, ali znam da je to nemoguće.
Zamolio bih devojku koja je bila na Adi Ciganliji 19.Jula, otprilike kod 4-tog spasioca, sa roze kupaćim kompletom, kovrdžavom kosom, očiju boje kestena i pirsingom na pupku da mi se javi!! Znam da si htela još da ostaneš ali su drugarice zeznule celu stvar! Ako čitas ovo javi se, stvarno bih želeo da te upoznam i da odemo negde na piće ili u šetnju!! Tetovirani decko.
Oduvek sam u ružnim devojkama nalazio nešto lepo što me privlači a u lepim neku manicu koja me odbija. Tako da sam se zabavljao sa ružnim koje su mi se dopadale i sa lepim koje mi se nisu sviđale. Sa ružnim mi je bilo lepše.
Nema mi većeg meraka već kad dođem s posla, napravim kafu, skinem se u gaće, zapalim cigaru i bacim se na krevet. Nakon svih sranja što sam prošla u životu, zbog ovog momenta kažem sebi, život je lijep.
Bila sam peti osnovne kada sam se smuvala sa svojim prvim dečkom. Dugo smo šetali i kad je došao trenutak da me poljubi bila sam užasno nervozna, jer se ranije nikad nisam ljubila. Nakon što me je poljubio (sa sve jezikom naravno) okrenula sam se na drugu stranu i PLJUNULA. Tada me je bilo užasno sramota, danas se često sa društvom smejem tome.
Imam crni mladež veličine kao kovanica od 50 centi. Uvijek ga sakrivam, ne mogu nositi normalne majice ni kupaće što se sada nose, jer će mi se vidjeti. Bojim se reakcije i ismijavanja drugih kad bi vidjeli. I meni je to malo ružno, iako nije neki bauk, nije puno veliko kakvih sve ima. Zbog njega imam manjak samopouzdanja.
Uvijek sam imao neko posebno poštovanje za ljude koji sami sjede u kafani i piju, znam da je neka velika muka na njih i ko zna šta im se desilo kad piju sami, ćute i gledaju u jednu tačku.
Mnogo me nerviraju ljudi koji kada ja nešto ispričam, uvek imaju neku svoju, "bolju priču" , i uopšte ne konstatuju šta sam ja ispričao.