Pred prvi let avionom (isla sam sama) sam u telefonu otkucala poruku namenjenu mami i tati da ih mnogo volim, i poruka je bila spremna za slanje u slučaju da avion pocne da pada. Toliko sam paranoisala pred let, da sam štopericom izmerila koliko je sekundi potrebno da se telefon upali i poruka pošalje, i sve vreme leta sam držala ruku na telefonu.
Dečko iz komunalnog mi je kupio ružu i pozvao me na sladoled, poželjela sam da svima pokažem da je i on čovjek a ne samo smećar, izašla na sladoled, on bio presrećan, a ja ponosna na sebe.
Svaki put kad ulazim u auto pogledam ima li koga pozadi. I uvijek se plašim da ce neko bit.
Imam pege po licu, a dečko mi ne dozvoljava da ih uklonim, uz izgovor: ‘‘Nemoj da budeš kao sve druge devojke, ostavi ih, ja ih obožavam.‘‘
Ošamarila sam danas neku curu u autobusu zato što se izdrala na bakicu jer je išla sporo.
Kao klinja sam posle fudbala na ulici odlazio kući i podizao blender u vis kao pehar. Mnogo je ličio na onaj iz Lige šampiona, pa me ponelo.
Kad ja vozim, keva uvek govori "polako", a ćale klimne glavom i meni rukom daje znak da vozim brže.
Kuvar sam već više godina u jednom od boljih restorana, znam razna jela da pravim ali nikada nisam uspeo jaje kako treba da skuvam. Ili pukne, ili je iznutra ne kuvano.