Mislim da nisam simpaticna porodici mog decka,ali im se i dalje ljigavo smeskam,bas kao i oni meni :)
Uvek me strah kada tražim nekog na fb da ne upišem slučajno ime tamo gde se piše status umesto u search.
Sjećam se djetinjstva i odlazaka u goste.. Prije svakog odlaska smo u kolima slušali jednu te istu priču: "sad kad dodjemo tamo, fino da se pozdravite i odmah da sjednete..i to što bude na stolu da se ne dira, da ne bude kao da mjesec dana ništa jeli niste" :) a mi s vrata "ne smijemo nista da jedemo, majka i tata nam rekli " :D
Naviše mrzim kada mi neko kaže da moramo da pričamo, a neće da mi kaže o čemu se radi..
Reklame iz svog sanduceta prebacujem kod komšija. Rasporedim ravnomerno, da ne bude da samo jedan ispašta.
Mrzim kada svi očekuju da odmah obučem i probam odjeću pred tim ko mi ju je donio kao poklon.
Ako postoji reinkarnacija u sledećem životu želim biti noj, jer kao prvo bila bih visoka, kao drugo mogla bih da uvučem glavu u zemlju.
Kad moj muž hrče ja ga udarim laktom što jače mogu samo zato jer me probudio i prekinuo mi san.
Voleo bih da ona zna da me oraspoloži kad sam tužan, da mi ulepša dan, a ne samo da kaže: "Dobro, ajde, neću da ti smetam".