Nikad ne mogu da izdržim nečiji pogled do kraja. Uvek prva skrenem pogled.
Malo je glupo kad ti neko kaže, idi pij mleko pa spavaj. Ja to uvek radim nevezano sa tim da li mi neko kaže ili ne.
Nekad mi je toliko dosadno da otvorim Paint i počnem da crtam neke kružiće, linije i da sve to bojim. Nekad stvarno ne znam šta ću sa sobom...
Baka mi je sve, majka mi je umrla kad sam bila mala, a otac je otišao od mene, i samo ona brine o meni. Ona ima 80 godina, a ja 22. Nikome neću da priznam da mi je najveći strah da nju izgubim, jer ću tad ostati zaista sama.
Juče sam sa tatom poslije napornog krečenja nazdravila čašom piva, rekao mi je: "Ajd, živio" a kćerka sam mu...
Kad se probudim ujutru, nikad ne ustanem odma', nego se kotrljam po krevetu.
Kad sam raskinuo sa bivšom devojkom, ušao sam joj na Facebook profil, i promenio sam joj sve stavke i postove u privacy na ''Only me'', tako da kad god je nešto postovala na profilu, niko to nije mogao da vidi osim nje. I mislila je da je svi mrze što je raskinula sa mnom, jer nikada nije imala nijedan lajk na profilu.
Volim kada prođe devojka i za sobom ostavi trag parfema.
Voleo bih jedan dan biti neki stranac i čuti kako to zvuči naš jezik kad ga ne razumeš.