Mama mi je presvisla od tuge kada se otac razveo od nje zbog druge žene. Imala je 45 godina. Zarekla sam se tada da nikada nikoga neću toliko da volim.
Pravila sam se da sam prespavala samo da bi me komšija povezao.
Zvao me na dan svog venčanja ujutro u 8 da pobegnemo.. Kum je došao po mene, uveravao me... Ali ja nisam mogla da uradim to njegovoj ženi, porodici, da rasturim tuđi život. Mama mi kaže da dođe nekada, pita za mene, ali ja samo šutim... Došao mi je za rođendan ispred posla, ali ja nisam izašla... Neću ničiju porodicu da rasturam.. Imaju i dete... Sam je birao koga će da ženi...
Moj dečko je oduvek voleo da me gleda dok sušim kosu i terao me da mu pevam, govorio je da mu tada izgledam kao princeza... Ja to i dan danas radim, prešlo mi u naviku, iako on više nije među živima.
Tresem pijanog ortaka da ga probudim, on se iscima pogleda me izbezumljeno i promrmlja I=U/R... omov zakon je zakon! a zatim nastavi da spava.
Nikad neću shvatit kako neke predivne slike ostanu neprimjećene, a neke Pikasove tamo žvrljotine, koje i ja mogu da nacrtam, postanu tako popularne.
Večeras je kiša meteora. Koliko bih volela da sad imam dečka sa kojim bih mogla da odem na neko poljanče, da prostremo čaršav, legnemo i posmatramo to...:(
Moj tata obožava da nadrami o svom detinjstvu. Ali sinoć nam je izjavio kako je on koristio gumicu za tegle kako bi brisao u školi. E kad nismo svi popadali.
Devojka je htela da me upozna sa roditeljima kako bi "procenili moju ličnost" (oba roditelja psihijatri), shvatio sam to kao šalu. Dijagnoza je bila da sam isuviše fin i dobar za nju. Više nije bila šala, da li su na finjaka hteli da me otkače ili su možda bili u pravu?
Živim za dan kada ću da postanem roditelj, da mi život već jednom dobije smisao, imam 38 godina i nekoliko dugih veza iza sebe od kojih na žalost imam samo uspomene...