Mislim da moji roditelji nisu ni svjesni kakvog alkoholičara imaju u kući :/
Uvek kad mi nepoznata osoba pozvoni na vrata, ostanem ispred ključaonice i posmatram je dok ne ode.
Išla sam sa drugaricom na more koja ima duplo više kila od mene. Ona je našla dečka, a ja nisam.
Kada mi neko ne odgovori na poruku, ja obrišem to što sam poslala i osećam se kao da je nikad nisam ni poslala.
Odlučila sam da uradim nešto što nikad nisam. Istina u pomalo pijanom stanju. Poslala sam piće najljepšem momku što je bio u klubu...
Imam problem da se često zamislim dok vozim auto. A kada mi se to desi, i kad dođem sebi posle nekog vremena, ne sećam se tog dela puta i ne znam kako sam još uvek živa... Nisam još ni jednom napravila udes, na svu sreću.
Nikad neću shvatiti zašto mama na svaku moju poruku odgovara i potroši 11 feninga na ''Ok''.
Kad sam imala 5-6 godina i kad su me vodili u zoo vrt, obavezno sam grdila vuka što je pojeo Crvenkapu.
Slušalice za komp mi služe da mi sklanjaju kosu dok jedem.
Odvukli su ga od mene, bukvalno strpali u kola i odvezli u drugi grad, uzeli mu telefon i internet, i sad ga drže tamo pričajući mu kako sam ja loša, zla, prevrtljiva žena, i da nisam dovoljno dobra za njega. Da agonija bude veca, oboje imamo po 18 godina i sasvim normalnu vezu. Zaprepastim se kad vidim koliko užasna moze da bude "roditeljska ljubav".