Kad sam bila mala plakala sam što nisam bila na maminom i tatinom venčanju, jer sam mislila da me nisu pozvali.
Mrzim kad mi se ljudi javljaju i usput moraju da me pomaze po spojlerima.
Užasno me nerviraju oni muškarci koji su kao ženskaroši, svako veče sa drugom devojkom, a onda hoće nevinu da žene!!! Licemeri!!!
Jednog dana smo moje drugarice i ja krenuli na plažu. Kad smo pošli da se spuštamo niz kamene stepenice, video sam da je ta plaža puna kamenja i stena i rekao: 'Aaau ljudi koji kameleon' *umesto kamenolom. U tom trenutku su moje drugarice vrisnule i počele da beže ko lude nazad. Jedva sam ih stigao i ubedio da nisam video guštera.
Oženiću se za papire, jer nemam drugog izbora u životu. :\
Uvek imam osećaj da mi se brže usmrde crne čarape u odnosu na bele..
Uvek mislim da je drugima život interesantniji od mog.
Veoma sam sitna devojka i celog života ljudi oko mene me stalno štipkaju, golicaju, gnjave, dođem im kao neka atrakcija.
Kad nešto uključim da se učitava uvek stavim strelicu na to da bih video da li se uopšte i pomera.
U braku sam 8 godina (pre toga 3 god. veze) i obožavam svog supruga. Ne razumem kako ljudi mogu da kažu da ljubav vremenom pređe u naviku... Imamo decu, volimo ih, vaspitavamo, ali ono naše vreme kad deca legnu i kad nas dvoje ostanemo sami je neprocenjivo. Uvek nađemo vremena samo za nas i gradimo naš brak. Imam sve u njemu- ljubav, prijatelja, podršku i odličnog ljubavnika.