Imam 20 godina. Devojka me je ostavila zato što volim da slušam ROKERI S MORAVU.
Ne volim da delim hranu, mrzim kada mi neko uzima iz tanjira ili kada kaže : "Evo ti, probaj moje jelo i daj mi malo tvog." Brate, naruči isto što i ja. Ne dam.
Kao baš mala, mislila sam da mi ljudi u autobusu ustaju zato što sam jako lepa i bila sam sva važna zbog toga, sve do jednog dana dok nije ušla jedna stara baka kojoj su isto tako ustali.
Večeras je kiša meteora. Koliko bih volela da sad imam dečka sa kojim bih mogla da odem na neko poljanče, da prostremo čaršav, legnemo i posmatramo to...:(
Bila sam prvi razred i učiteljica mi je svakog drugog dana u svesci pisala da pišem lepše. Mislim da se jednom baš iznervirala čim mi je napisla: 'Bre, piši lepše, dete!' :)
Iz Smedereva sam,tj. živim u Smederevu,a u kući nemam smederevac,Ironija.
Petljala sam po kuhinji sat vremena.
Istuširala se taman kad je rerna bila gotova.
On samo što nije stigao.
Za slučaj da je ono tamo nejestivo nisam obukla brus.
Što je sigurno, sigurno je.
Vozim ti ja danas sa instruktorom po gradu i izleti neki biciklista, te će instruktor "konju jedan jel znaš gde se nalaziš", ja sam trubio. Čovek kad se okrenuo shvatio sam da je to bio moj tata.
Pitam ja dedu: "Kako si deda oženio babu, na koju foru"? On kaže da je išao tri puta kod nje da je prosi i ništa. Svaki put baba nešto vrda, neće, pa hoće. Zadnji put ja dođem i pitam je da krene sa mnom, ona kao razmislja. Ustanem ti ja i kažem: "Ako hoćeš, evo ja, ako neces
odoh ja. Od kuce mi strmo poći, evo ti k**** što ću ti više doći"! I pošla je momentalno.