Živim preko puta cvećare, nikad cvet u životu dobila nisam. Kakav životni apsurd!
Mislim da imam disleksiju, i kad sam sam htela na netu da proverim simptome ukucala sam Diskeksija. Mislim da je to dovoljno.
Kad god trebam da spremam ispit, ja dobijem inspiraciju da pišem roman, i krenem tako da pišem sve dok ne padnem ispit, i onda pročitam to napisano i shvatim da i nisam toliko talentovan koliko sam mislio...
Kada odem u prodavnicu, uzmem šta mi treba, i posle se 5-10 minuta šetam i gledam šta ima novo.
Svi misle da sam bubač i štreber, samo zato što učim. A ja to radim prvenstveno zbog sebe, a onda i zato što mi majka plaća fakultet, a prima samo penziju mog pokojnog tate i nikad joj nije teško da radi nešto, sve zbog nas troje.
Kad sam bila mala, stalno sam zamišljala situaciju u kojoj će mi sestra ili roditelji reći da sam usvojena, pa sam smišljala ceo razgovor, i to šta bih im rekla na to.
Odbila sam poziv za vezu bez obaveza od momka koji mi se sviđa. Imam ja svoje principe.