Još kao mala imala sam svoj "ritual" da pred spavanje pošaljem poljupce svim dobrim ljudima na ovom svetu. Imam 18 godina, a to još uvek radim.
Imam 5-mesečnu bebu, i jako me nervira što moj muž jako malo radi oko nje. Delimično sam sama kriva jer kao sve ja ću, ja ću, ali nekad baš pop*zdim, jer muškarci što vide da žena može više je uzjašu!
Često gledam ljudima u cipele. Umesto kad se upoznajem s nekim, da ga gledam u oči, ja ga gledam u cipele.
Uvek čačkam nos pre nego što treba da udjem u zubarsku ordinaciju. Iskopam i povadim sve što se može izvaditi, da ne bi zubar slučajno video nešto u nosu.
Život me stalno vraća na ćaletovu rečenicu: "Pamet u glavu..."
Uradio sam seminarski (skinuo sa neta) i otišao na odbranu. Kada sam fino to prezentirao profesor me pohvalio i pitao me kako to da je pola seminarskog na hrvatskom pola na bosanskom jeziku... Nisam znao šta reći osim da sam ja europski čovjek. Začuo se muk u anfiteatru, a profesor je samo se lagano nasmijao... :)
Poznavao sam lika koji je kupio štene staforda, ženku, bili smo klinci, nije se odvajao od tog psa, kunem vam se, pratila ga je u školu, na trening, svuda čovece. I voleo je motore, takođe. Nažalost, poginuo je pri udesu u naselju pre koju godinu i zamislite pas je osetio da ga nema više u kući i nije htela da jede i pije, na kraju su je vodali po veterinarima jer im je noću cvilela i na kraju je uginula... Šta ti je ljubav...
Uvek kad hoću nešto da uradim, pa zaboravim, vratim se na mesto gde sam smislila da bih se setila.
Nenormalno me privlači kada momak voli da čita knjige.
Nikad mi neće biti jasno zašto se očekuje da student koji položi neki težak ispit časti umjesto da njega časte. Dovoljno je uložio truda i vremena da spremi taj ispit, a još treba da uloži i novac u druge umjesto da bude nagrađen.