Kad krenem da čitam knjigu, obavezno moram da pročitam poslednju stranu ili makar poslednju rečenicu.
Juče sam bila na obali Jadrana i brćkala noge u plićaku, a sutra idem na selo da plastim livadu i berem maline. Što ti je život!
Upravo mi je pustio poruku otac bivšeg muža, krišom iz bolnice, da me je voleo kao svoju ćerku i da je zahvalan za svu ljubav, pažnju i poštovanje koje sam mu pružila... nekako se osećam VELIKIM čovekom, neopisivo sam srećna zbog ovoga! :)
Imam 32 god. nemam posao, nemam devojku, drugovi me polako otpisuju, porodica je to davno uradila, svi misle sam luzer a ja sam više sagoreo nervirajući se i kažem NO SIKIRIKI :)
Kad sam bila mala, mislila sam da se svaki dan mora ići u prodavnicu. :)
Kad sam bio mali gledao sam neki dokumentarni film o životinjama i bila je neka poplava i sve životinje su uginule samo je ostalo malo divlje prase i malo lane, toliko mi je bilo žao da sam plakao cijeli dan i na kraju sam otišao da spavam i opet sam nastavio kad sam ustao.
Kada se dopisujemo navečer i kada legnem spavati, uvijek nesvjesno nastavim razgovor u glavi i tako zaspim...
Čekao sam devojku 40 minuta iako živi na 5 minuta hoda od tog mesta i kada je konačno stigla rekao sam "ok pošto si ti stigla ja odoh".
Dok sam studirao nikada nisam kupovao markice za prevoz, a redovno sam se vozio GSP-om. Ali, kada god sam išao na ispite uvek sam kupovao uredno karte da me ne bije maler na ispitima...
Do skoro sam mislila da iza bankomata stoji čovek koji ti prebrojava i daje pare. Imam 19 godina.