Da uhvatim zlatnu ribicu i imam pravo na jednu želju, poželela bih da se vratim u osnovnu školu!
Kada čačkam uši, uvek se setim svoje učiteljice koja je pred nas trideset stavljala prst u uho i tresla celu ruku i samim tim i sve svoje narukvice i prstenje na ruci.
Kada sam bila mala, mislila sam da godisnji odmor traje godinu dana.
Kad sam bila mala, uvek sam pravila neke smešne frizure dok mi je kosa penava (ako se tako kaže xD) i bradu, onako kao Deda Mraz. I dalje to ponekad radim, samo bez brade. Imam 18 godina.
Priznajem da bih dao sve da mi bivša pošalje poruku, a pravim se da mi do nje više nije stalo.
Ceo svoj život se prema ženama/devojkama ophodim kao skot. Cilj mi je da ih zaljubim u sebe i onda da ih odbacim. Nikad nisam bio zaljubljen i rekao sam sam sebi da se nikad neću oženiti. Priroda mi je dala lepo lice, dok sam, da bih imao dobro telo i slatkorečivost vežbao svakodnevno. Glavni cilj je kao što rekoh da nateram devojku da se zaljubi u mene, a onda joj slomim srce na najgori mogući način. Plakale su, neke su me čak preklinjale na kolenima da ih ne ostavim, ali to mi je samo punilo ego. Razlog tome je moja majka, koja je ostavila mog oca i svoja dva sina zbog drugog muškarca. Gledao sam oca godinama kako pati zbog toga, ali je kao samohrani otac uspeo da iškoluje mene i mog brata. Jedina devojka koju nisam želeo da povredim je rođena sestra mog najboljeg druga, rekao sam joj da se skloni od mene jer će se kasnije kajati i nisam želeo da rizikujem drugarstvo zbog svojih stavova.
Moja mama još uvijek vjeruje da su mi oči crvene od sočiva.
Doktorica koja treba da me operiše je ustvari moja bivša. Sjajno...
Pre deceniju i nešto ostavio sam svoju verenicu da bi nastavio studije u inostranstvu i upoznao bolji život. Sad sam se vratio u naš grad i shvatio sam da me je stigla sudbina baš kao iz Đoletovog stiha: ''Prošlo je 10 godina. Ja imam dve diplome, ona ima dvoje dece. Bogatija je za dva života''.