Terajuci ručna kolica otkrio sam u sebi neverovatan osećaj za vožnju. Kad god se uhvatim za njih proradi Šumaher u meni.
Ne volim da jedem šopsku salatu u gostima, jer znam kako moja mama drobi sir..
Kada čačkam uši, uvek se setim svoje učiteljice koja je pred nas trideset stavljala prst u uho i tresla celu ruku i samim tim i sve svoje narukvice i prstenje na ruci.
Kad popijem, obožavam ulaziti u bespotrebne rasprave koje ne vode nikuda.
Moju mlađu ćerku deca ismevaju u školi zato što nosi iste patike svakog dana, a ta ista deca su u sličnoj, ako ne i goroj situaciji... Učim je da to nije najbitnija stvar u životu, ali mi se čini da ne razume sve to, a i nema predstavu šta tek može da očekuje u životu od raznih iskompleksiranih idiota.
Kad sam bio mali uzimao sam puder, četkicu i selotejp i tražio sam otiske po kući izigravajući nekog istražitelja .
Kada sam bila mala pojela sam otrov za pacove, misleći da je Koki (ako se sećate, ono kao sa rižom, ali u boji) tako sam se slatko najela.
Mama je pretrnula od straha, a deda je bio flegma i dao mi da se napijem mleka uz reči "Ma neće ništa da joj bude, to stoji tu sto godina, ne bi ubilo ni mrava!" :)
Rekla sam jednom mami : 'Od sad ću svaki dan isključim mobitele i imam sat vremena samo za sebe!!' A ona je na to hladno odgovorila : 'Šta ćeš jadna isključivat i onako te niko ne zove.' ..
Najveća trauma iz detinjstva mi je kad mi tata kaže: 'aj sad knjige u šake, pa posle da te preslišam.'
Najgore mi je ono kada želim leći, ugasim svijetlo, zažmirim, a ono k'o iz topa mama uleti u sobu, upali svijetlo i kaže: "Uh, treba mi nešto".