Iako mi to nikada neće priznati, plašim se da sam za moje roditelje veliko razočaranje.
Hoću da imam sobu sa prozorom preko celog zida i ogromnim krevetom i pogledom na more.
I sama ne znam šta me toliko privlači kod tog kretena.
Svaki put se štrecnem kada u ponašanju svog sina prepoznam njegovog oca, mog bivšeg muža, jer me nikada ne podseti na nešto lepo. A onda me surovost činjenice da ga nikada nije ni upoznao pogodi još više i radim na tome da pobedim genetiku!
Kad god gledam automobile na tv-u mislim da se točkovi okreću unazad.
Plašim se svemira i sve na temu oko njega... nekako mi uvek prostruji krv kroz žile. :/
Kad sam sama kući, skinem se gola, a onda se u jednom trenutku postidim od same sebe, kao da sam se skinula pred nekim. Ne znam što.
Imala sam ja jednog poluludog tetka iz Njemačke. I kad je došao rekao mi je ako ubjem muhu čačkalicom da će mi dati 150 eura. A ja onako mala (imala sam 7 godina) dok on nije bio tu, ubila sam muhu muhalicom i nabola je na čačkalicu i donjela mu je. A on je onako sav u čudu, jedva izvadio 150 eura i dao mi ih. Poslije kad je otišao dao mi je još 100 eura. Često se zapitam da li je on stvarno mislio da sam ubila muhu ili...?
Malopre me je tata zamolio da mu prebacim nešto na fleš. U tom trenutku sam ležala, bila sam malo pospana i samo sam mu drsko odgovorila ne mogu sad, mrzi me i okrenula se na stranu da spavam. Ništa nije rekao, samo je otišao negde. I posle par minuta pokajala sam se što nisam to uradila, jer on, kad god mu nešto tražim, bilo šta da je u pitanju, koliko god da je sati, koliko god da je umoran on to uradi, a ja nisam mogla da mrdnem du*e samo 2 minuta da to uradim. I tek sad vidim koliko sam ja ustvari nezahvalna...