Ništa me ne čini srećnijom nego kad mi se deca moje braće i sestara obrate sa "tetka, ti si kralj". Kakva privilegija!
Kad god kupim neki novi komad odjeće i donesem kući obično mi se više ne sviđa...
Greškom sam poslao poruku "Može kod tebe oko 10" na pogrešan broj. Stiže odgovor "Možeš", nikada se nisam toliko zbunjeno osećao.
Mogu da učim u krevetu, na podu, u busu, u kafiću, uz muziku, televizor, ljude oko mene, ali za stolom nema šanse!
Kada sam na poslu uvek trpim da obavim veliku nuždu, jer uvek sam 10 minuta pre kući nego inače.
Nedavno sam se preselila u Australiju. Sve je super, ali nedostaju mi prijatelji jer ih ovde nemam. Ni jednog. Svi su nekako formalni jedni s drugima. Vikend, a ja sjedim kući, pijem vino i nemam prijatelje.
Učili smo iz psihologije kako majmuni koriste jedan mali štap kako bi dohvatili duži, a njime bananu koja se nalazila na određenoj visini u kavezu, na šta je moja drugarica rekla :,, Čoveče, ala su oni pametni, ja se toga nikada ne bih setila! ''
Da sam mogao da biram gde ću se roditi, opet bih izabrao ovu zemlju, ovaj grad, ovo sad!
Kad se slikam, uvijek se slikam sa zatvorenim ustima, jer mi fali par zuba.
Kad god mi pakuju pecivo u pekari imam osećaj kako je ono pored bilo ipak veće, lepše, ukusnije.