Nikad nisam pojeo dovoljno krem bananica da bih rekao: 'Dosta'.
Posle duge veze devojka me ostavila i svaki put kada zamislim njene prste kako se upliću kroz moje zaplačem kao malo dete koliko mi nedostaje.
Dve godine prolazimo jedno pored drugog kao stranci, a nekada smo živeli zajedno...
Sjećam se djetinjstva i odlazaka u goste.. Prije svakog odlaska smo u kolima slušali jednu te istu priču: "sad kad dodjemo tamo, fino da se pozdravite i odmah da sjednete..i to što bude na stolu da se ne dira, da ne bude kao da mjesec dana ništa jeli niste" :) a mi s vrata "ne smijemo nista da jedemo, majka i tata nam rekli " :D
Iako sam navodno hejter, volim kad vidim da su ljudi srećni.
I sama ne znam šta me toliko privlači kod tog kretena.
Mrzim kad neku osobu iz sve snage zagrlim i osjetim da ona mene nije. Odvratan osjećaj...
Ono sto najviše može da me odbije je kada vidim nekog dečka kako igra. Ili je to neko pimpovanje, mlataranje rukama, trljanje uz tebe, ili pantomima.
Kada sam kući, roditelji mi kažu, izadji malo napolje nemoj ceo dan gledati u taj kompjuter, a kad izađem, onda bude imaš li ti dete kuću.
Nekada kada se vraćam kući poslije izlaska, onako pijan i umoran, još ako je hladno, ili pada kiša, a ja idem pješke, kad vidim mnoge automobile koji prolaze pored mene, osjecam se pomalo glupo i želim da i mene neko vozi.