Moja najveća trauma nije bila u detinjstvu, već sa 18 godina. Vratila sam se iz grada i ušla u sobu gde mama i tata obično pred spavenje gledaju TV. Njih dvoje su normalno ležali i gledali TV ali su pored kreveta bile tatine gaće i ja ne razmišljajući pitam "Šta ove gaće rade na podu"? Čim sam to izgovorila, znala sam šta je i kako je, promrljala sam 2 rečenice i otišla u sobu. Prvo je mama ušla kod mene u sobu, posle pet minuta i tata. Ja i moj brzopleti jezik...
Pošto održavam vezu na daljinu, hvalim se ja mami kako ima dobrog zeta, i kako je spreman da dođe na drugi kontinent samo da bi mene vidio, a ona odgovara: mani se ti njega, to je pravi jeb*vjetar. :)
Radim u firmi gde su svi dokumenti na ćirilici i gde je zvanični browser Internet Explorer...
Imam retko ime i kad god vidim na fejsu da se neko isto zove, obavezno uđem na profil da vidim da li je "vredan" da nosi to ime...
Devojke od svojih momaka za rođendane obično dobijaju parfeme, ogrlice, narukvice, bukete, druge prefinjene sitnice. Samo ja strunjaču za trening, pojas za mršavljenje i spravu za trbušnjake.
Otišla sam da na čupanje obrva. Devojka koja mi ih je čupala, očupala ih je svaka joj čast. Narednih mesec dana ću morati da ih docrtavam.
Ulazim sinoć u lift i pitam žensku: Jel ćeš gore ili dole?!
A ona meni: Polako frajeru, pa nismo se još ni upoznali.
Uvek pre nego što počnem da pišem, na jagodici kažiprsta leve ruke proveravam da li hemijska olovka radi.
Od kad sam saznao da mi mlađi brat ima dijebetis i ja sam prestao da jedem slatkiše.. Da bi' mu pokazao da sam uz njega..