Priznajem da se i dalje sva tresem kad ga slučajno negde sretnem iako je prošlo više od 5 godina i ako više od 4 godine obožavam drugog muškarca. I mrzim svoje srce i telo što reaguju tako kad ga oči spaze.
Kad se ovako savršeno izdepiliram, bude mi mnogo žao što nemam dečka.
Kad sam bila mala uvijek kad se mama i tata posvađaju odem do kupatila i stavim njihove četkice za zube jednu pored druge, da kad dođu da peru zube vide ih zajedno i onda se oni pomire i budu zajedno.
Imam 21 godinu, redovan sam student i dajem sve u roku, ali opet osjećam se tako šugavo kada moram tražiti od roditelja pare za pivo. Hoću posao!
Vozimo se u autobusu tata i ja i sjedne on na jednom sjedistu, a ja na drugom. Ulazi neka cura i sjedne pored mene... i vozimo se mi kad meni tata: "Ti sebi nađe curu boli te briga, ja ništa" :D Gleda cura u njega i smije se, a mene sramota.
Bio je moje sve godinama. Bila sam i ja njemu, u to sam se uverila kad sam mu rekla da sam trudna, bio je sneg i samo smo dugo šetali držeći se za ruke najčvršće moguće, i posle me samo pitao: jesi spremna da budeš mama? Ipak sam bila premlada. Dižemo kredit da bi se što pre uzeli, posle šoka usledilo je ushićenje, a onda se desilo- tog jutra se budim u krvi. Tako je kratko bila u mom stomaku, u mom srcu, taman što sam je zavolela... Izgubili smo bebu. Oboje smo patili na svoj način, a njemu sam zamerala stalno, kako me ne razume dovoljno, i tako... Svađe. Borili smo se za nas, i odustali. Oboje smo našli nove partnere, on je u dom koji je počeo praviti za nas i našu bebu doveo nju, a ja sam se naposletku udala, nesretno, razvela također, nesretno. Skoro tri godine prošle, nismo se videli (živimo u različitim gradovima), i sasvim slučajno, na jednom koncertu... On. Sam. I niko ne grli snažnije. I tu smo gde smo... I kaže: Ljubav si mog života.
Ostavio bi tu devojku koja kaže da je nije privukao fizički izgled kod mene.
Da sam mogao da biram gde ću se roditi, opet bih izabrao ovu zemlju, ovaj grad, ovo sad!
Када испирам суђе све буде супер док не дођем до кашика.