Odem kod urologa na pregled. Jbg trip je malo...neugodno. Treba vaditi klokana iz gaća. Nervoza, znojenje... ne mogu ni reći od sramote koji su simptomi vec gutam knedlu i svaki put kad trebam reći odakle kaplje ja pokažem na dole očima. I nakon 2 minute koje su meni trajale kao večnost, kada sam uspeo izustiti šta mi je on kaže: " Ajde dečko šta ti je, nemoj se brinuti. U moje vreme ko to nije imao taj nije ni je*avao. Opusti se" . Nasmejao sam se kiselo ko nikadu životu.
Ne volim kada je momak muževan samo dok me osvaja, a onda kad se napokon smuvamo postane neki mlakonja, ima onaj blesavi pogled i glupira se. Ne da izgubi sav šarm već mi postane gadan i ljigav i nikako mi se više ne sviđa, odmah dobije korpu!
Prišao sam iz zezanja prelepoj devojci u Knezu, i rekao "ćao, ti si moja nova devojka!". Odgovorila je "Ćaoooo, a ti si moj novi dečko!" Posle toga sam ćutao kao tele 20 sekundi, iznenadila me je moram priznati :) Ostalo je istorija!
Na skajpu mi se stalno javlja neka devojka koja hoće da mi pokazuje grudi. Osećaj je predivan!
Celog života sve nešto "jedva čekam". Dođe leto- jedva čekam sneg, zima- jedva čekam sunce, a onda to dođe, prođe i opet "jedva čekam". Ne uživam u malim trenucima to mi je najveća mana.
Kada sam na poslu uvek trpim da obavim veliku nuždu, jer uvek sam 10 minuta pre kući nego inače.
Kada sam bila mala uvijek sam mislila da je mama rodila mene , a da je tata rodio mog brata.
Čitajući ISPOVESTI shvatila sam šta deca ne vole kod svojih roditelja i sada se prema svom sinu ponašam u skladu sa tim. Uvek ga veselo dočekam iz škole, ne smaram sa vrata pitanjem šta je bilo u školi? Pohvalim ga i mnogo nam bolje ide.