Svaki put kad grmi i seva ja otvorim prozore i pojačam muziku :D i skoro se svaki put upiškim od straha da će da me pogodi grom, ali i dalje radim isto to svaki put :D
Otac mog deteta smatra da ono ne mora da slavi rođendan, da nam ne treba auto, da ne moramo da idemo na more. Ja sam shvatila da mu onda ne trebaju ni brat ili sestra. Najteža ali najispravnija odluka koju sam ikada donela, verovatno.
Kad vidim koliko vas nema mamu, sve mi dođe teško i krivim sebe što moju ne poštujem dovoljno! Idem da joj vratim klompe koje sam joj sakrila još prošle godine na potkrovlju.
Nekad imam osećaj ko da sam ja jedina osoba koja svaki dan čisti uši.
Svaki put kada se vratim sa sastanka sa dečkom prvo odem pred ogledalo da vidim kako sam izgledala.
Sreo sam bivšu nakon dužeg vremena, u kafiću u kojem smo stalno blejali, da bi mi ona rekla, misleći da je duhovita ''vidim, tu si gde sam te i ostavila'', ja sam njoj samo odgovorio ''aha, a ti si se nešto ugojila''. Bilo je i više nego dovoljno.
Ne razgovaram sa ljudima o sebi (tj. veoma retko) ne zato što se stidim ili im ne verujem, već jednostavno mislim da time kidam deo sebe koji treba da bude samo moj.
Donela tetka zeca kod nas kući i pustili smo ga da skakuće po dnevnoj sobi. Svi smo se igrali sa njim dok je jedino baka samo onako zbunjeno gledala u zeca dok na kraju nije rekla MAC MAC jer nije znala drugačije kako da ga dozove. Popadali smo od smeha.