На факултету углавном у току спремања испита користим најобимнију литературу, учим и оно што не треба (студирам медицину и сматрам да је све битно). Нервира ме када ми колегинице које ме прво зезају због тога, касније траже скрипту коју сам направила, а ја не могу да их одбијем.
Kad odem bilo gde i sednem negde blizu wc-a, posmatram sve muškarce da li operu ruke posle pišanja. Ako primetim da ne operu, završili su kod mene.
Volim onaj zvuk u kolima kad neko daje žmigavac. t-t-t-t-t
Ostavio bi tu devojku koja kaže da je nije privukao fizički izgled kod mene.
Više puta mi se desilo da mi se neka djevojka na prvi pogled fizički uopšte ne sviđa , al vremenom mi postaje sve ljepša i ljepša.
Kad na brzinu kažem: "Meni se čini", to zvuči ovako: "Meščini".
Kada je trebalo da izađem iz marketa (bila sam sa malom sestrom, a market pun!), prolazimo mi kroz one senzore, kad poče da pišti. Vrati nas prodavačica, provjeri da nismo šta ukrale i kaže: "Sve ste vi platile, samo je najvjerovatnije Vaša mala sestra progutala neki magnet, pa zato pišti".
Osjećam se izabran...Kad je moja mama bila trudna sa mnom i sa mojim nerođenim bratom i kada je otišla na ultrazvuk bolničar joj je rekao da je jedno dijete (nerođeni brat) preminulo i da sam ja umotan u pupčanu vrpcu i kako necu preživjeti,moja mama je plakala,carskim rezom su me izvukli i rekli da sam Božijim čudom preživio i da sam više nego napredan da ne bi preživio taj neki proces, osjećam da mi tijelom haraju dvije duše, bratova i moja, uvijek pitam brata za savjet i dobijem odgovor.. Volio bi da je tu,da je tu moj brat blizanac..