Moje drugarice pričaju o dobrim momcima, a ja bih željela grubog, hrabrog ludaka koji bi me prislonio uza zid i rekao "Ti si moja!"
Kada profesor pita ko ce da čita lektiru, samo se ja javim i ceo razred me pogleda začuđeno.
Stalno se kreveljim bebama na ulici, a onda brzo okrenem glavu kad me pogleda osoba koja je vodi.
Do pre godinu dana kada god bih video neku lepu devojku na ulici, prišao bih joj, i umesto da je pitam za broj ili tako nešto, pitao bih je "Da li znaš možda gde je ulica narodnog heroja ... pa moje ime i prezime. Neke su mi čak i objašnjavale gde je, a ulica, naravno, nije postojala.
Sa 15 godina sam bila u vezi sa dečkom kojieg sam volela više od sebe. Kada smo raskinuli obećala sam i sebi i drugima da se više nikad neću zaljubiti. Govorili su mi da tripujem, da sam klinka, da vreme za ljubav tek dolazi... Danas imam 26 godina i od tada se više nikad nisam zaljubila. Iskreno, nedostaje mi osećaj da mi neki dečko znači.
Na sestrinom venčanju, zetov tata je skočio, kao životinja, ispred svih i uhvatio bidermajer.
Studiram u Americi i prvo što sam ih naučila je pesma "Prokleta je Amerika".
Dobila stimulaciju na poslu, pogledala po kući, zaključila da mi ništa novo nije neophodno, odlučila da častim sebe, kupila skup parfem koji sam oduvek želela, došla kući, uključila TV kad on kroz 20 minuta crče. E živote... :-D