Kada radim test iz matematike, na digitronu provjerim i koliko je 2 + 2 za svaki slučaj.
Duša me zaboli kada se potrudim da spremim ručak bratu i sebi, a on ode i kupi da jede.
Bila sam na sastanku (ne volim da koristim izraz ''dejt'') sa jednim dečkom koji mi se, do tada, bas baaš baaaš sviđao...
Otišli smo u šetnju na Adu i tokom šetnje je on konstantno pljuvao... A ja to stvarno mrzim..
. Bila sam iznenađena, a i pošto ga nisam dovoljno poznavala, bilo mi je glupo da mu direktno kažem da mi to smeta pa sam krenula izokola u fazonu: "Ti bas voliš da pljuješ, a vidim možeš i baš daleko da pljuneš?!", na šta mi je on oduševljeno odgovorio: ''Daaa, nije teško, hoćeš da te naučim?''
Pripravnik san, ne plaćaju me, a pola njih u firmi im manje završene škole nego ja, i prima platu za to...
Bila bih u stanju da odem u drugu državu, gde je on, i napustim sve što imam, uključujući i roditelje i prijatelje. Samo da bih bila blizu njega.
Ne razgovaram sa ljudima o sebi (tj. veoma retko) ne zato što se stidim ili im ne verujem, već jednostavno mislim da time kidam deo sebe koji treba da bude samo moj.
Uvek se u prodavnici na kasi zapetljam oko otvaranja kesa.
Voleo bi da nađem devojku za koji niko od mojih prijatelja neće znati i da je imam samo za sebe...
Moj dečko ima pomalo velike uši, i kada se posvađamo, uvek u sebi pomislim: 'Da' Bog da ti otpale uši'.