Kolegicama s posla želim da se udebljaju po 15 KG, jer kakva je to dijeta da jedu samo ono što ja kupim?
Deda je uvek želeo da se rodi dečak no rodila sam se ja. Želja mu je bila da se zovem Radomir po njegovom dedi. Dan danas me predstavlja rođacima kao "ovo je trebalo da bude Radomir".
Ovaj moj mentol se seti da treba da me oženi samo kad smo na nekoj svadbi. I onda dva dana priča, planira, treći se ne seća. Na poslednjoj svadbi sam rekla da neću, možda tek sledeće godine, i on se naljutio. Bio je ljut dva dana, treći se nije sećao...
Kao mala roditelje sam budila tako što sam im otvarala oči prstima....
Niko mi više ne prilazi, svi misle da sam nafurana ili šta već. Ustvari ne znaju da sam previše povređena i da sam zbog toga stalno ozbiljna...kad se desi da neko priđe šokira se koliko sam ustvari pozitivna i dobra :)
U osnovnoj školi sam imala druga, tipa brat. Kada smo se vraćali jednog kišnog dana kući, ispala mi je gumena loptica u baš duboku baru. Sagao se i dohvatio. Par godina posle toga, počeo je da igra razne igre i potpuno ušao u virtuelni svet. Ne izlazi iz kuće već godinama. Osećala sam se dužnom, da ga izvučem iz tog sveta, jer je on moj svet uvek činio zanimljivim. Nisam uspela i digla sam ruke, a i dan danas uvek spustim glavu kada prolazim pored njegove kuće...
Volim kad mi žena ustane u toku noći da podoji bebaća, i usput nina ga i peva mu tiho, ja se uspavam ušuškam uživam dok slušam njenu uspavanku... bolje meni nego bebi...
Bila sam mala kada mi je baka umrla, i insistirala sam da odem na sahranu.
Na dan sahrane padala je kiša, a ja sam se okrenula i rekla mami: "Mama, vidi, baka plače zato što neće biti na mom rođendanu..." Svi ljudi su u tom trenutku počeli da plaču.
Pre neki dan mi šefica mi je rekla da odmorim malo, a ja njoj ne razmišljajući: "Ma neka, odmoriću se kad ti odeš".