Danas sam položio poslednji ispit. Čudno se osjećam. Ne znam da li da skačem od sreće, ili da tugujem jer je to kraj mog studentskog doba... :(
Nebitno koje je doba dana ili noći, ja se uvijek ljudima javljam sa ,,dobar dan''.
Кад сам изаш'о са девојком, реко сам јој да заменимо места, да ја идем поред пута. Питала ме је ,,Зашто?", ја сам одговорио: ,,Тако пише у Bonton-u, јер ако се нешто деси, да бих је заштитио". Био сам много поносан на себе :Д.
Moja tetka je psihijatar, ne viđam je često. Skoro nam je bila u posjeti i bila sam kao mušica da mi ne bi dala neku dijagnozu. :-)
Moje raspoloženje zavisi od prve pesme koju čujem ujutru.
Pitam ja jednom tatu da mi skuva čaj i kaže on meni od čega ćeš, a ja mrtva 'ladna: '' od šupka.'' Misleći na čaj od šipka.
Pre 12 godina sam imala saobraćanu nesreću i postala sam invalid, tj. u kolicima sam i teško mogu da se izvučem iz toga. Kada mi se to dogodilo mislila sam da me niko neće hteti, onda sam upoznala osobu koja me oživela iz mrtvih, koja je dar od Boga. Hvala Bogu zajedno smo već 4 ipo godine i to je najdivnije stvorenje.
Kolege smo. Brzo smo se zgotivili i jedno veče smo bili više od kolega. Ona je želela samo kombinaciju, a ja se zatreskah kao nikada u životu. Primetila je to brzo pa je raskinula sa mnom. Želi da ostanemo prijatelji, na šta sam se složio. Videli smo se jedno veče, kao kolege. Pobegao mi je poslednji voz i ona i njene cimerke su predložile da prespavam kod njih. Ustao sam pre svih i video je kako spava. Bila je savrsena i tada sam shvatio da više neću ljubiti te usne boje krvi i da nikada neću moći da joj budem samo prijatelj. Mislim da ću joj uskoro to i reći.
Voleo bih da imam neku pesmu da mogu da kažem ono čuveno: ,,Gde me nađeee?".
Posle tuširanja, obavezno na zamagljenom ogledalu nacrtam jedno srculence.