Mama je vidjevši sliku moje drugarice sa momkom, rekla da nisu jedno za drugo i da je ona prelijepa za njega. Zaboljelo me kada sam shvatila da bi slično skoro svi mogli reći za mene i mog momka, ali da je on ljepši od mene i da može bolje. Boli me što većina ljudi tako gleda na parove, mjere ko je ljepši i ko je za koga. Užasno mrzim to i osjecaj manje vrijednosti kada se sjetim toga. Bez obzira na svu ljubav, nije lako. Zasto su ljudi takvi?
Imam bratanicu koja ne hoda, ne sedi i ne priča, a sad će dve godine. Duša me boli što ne mogu nikako da joj pomognem, sem da je nosim svaki dan. Sve bih menjala za samo jedan njen korak i jednu izgovorenu reč.
Često ''kradem'' ispovesti i tvitujem ih kako bih ispala originalna.
Imam 23 godine, muško sam, ali svako jutro onu prvu kratku nuždu u wc obavim sedeći. Jednostavno sam previše umoran od spavanja.
Nikad mi se ne piški vise nego kada otključavam kuću ili se nalazim u liftu.
Žena mi je u drugom stanju, a strastveni je pušač kao i ja. Dao sam joj savet da ostavi cigarete, a i ja sam uz nju. I sad tako ne duvanimo više nego grickamo slatkiše i čekamo bebu!
Moje drugarice iz razreda i ja imamo listu modnih promašaja, na kojoj se nalaze drugovi i drugarice iz razreda. Svaki dan imamo "pobjednika", tj. najveći modni promašaj.
Nikad mi nije jasno kako me nađu ljudi na fejsu sa samo jednim zajedničkim prijateljem.
Kad ne mogu da sredim život, ja sredim sobu i nekako mi bude lakše.