Pred pocetak proslogodisnjeg finala teniskog Mastersa u Londonu izmedju Federera i Djokovica, koje je bilo kruna sezone i koje se dugo iscekivalo, zena koja je izasla da baci novcic, neposredno pre bacanja novcica kaze sudiji meca da je vrlo nervozna, na sta joj sudija odgovara: nemate potrebe da budete nervozni, ovo je samo teniski mec.
Zeleo bih ovim putem da se zahvalim sudiji, ako ikada bude procitao ovaj post ili mu neko prevede, jer mi je ovim malim i verovatno nesvesnim gestom mnogo pomogao, i skroz promenio pogled na zivot, naravno u pozitivnom smislu.
Nadam se da ce ova ispovest posluziti jos nekome kao podstrek i ohrabrenje, bas kao sto je i meni.
U osnovnoj i gimnaziji sam bio na prvoj strani dnevnika i uvek, kada se niko ne bi javio da odgovara, profesori bi govorili: "Ajmo onda redom". I uvek smo mi mučenici sa prve strane imali i po dve ocene više od ostalih. Uh i sad se nerviram kada se prisetim tog nerviranja. :)
Gazdarica stana u kojem smo moja cimerka i ja živele nam je dala otkaz da bi se uselila deca njene koleginice . Toliko sam bila ogorčena da sam , nakon što sam iznela iz njega sve moje stvari , duboko ispod kuhinjskih elemenata gurnula sarmu . Taj stan će zauvek mirisati na nas !
Kada mi neko ne odgovori na poruku, ja obrišem to što sam poslala i osećam se kao da je nikad nisam ni poslala.
Kada gledam neki horor uvek smišljam bolje načine da pobegnem od ubice, od glavnog lika.
Danas sam imala za ručak lignje, dok sam ih jela, non stop sam mislila na to kako jedem lignjoslava.
Nazivaju me štreberkom, a na testu me svi pitaju za rešenje zadataka... i jedna i druga grupa.
Kad sam bio mali, sve starije devojke iz kraja su se otimale da me čuvaju, kad mama nije mogla. Kad se setim svih tih toplih zagrljaja i dodira moje glave sa njihovim sočnim grudima i usnama...
Obožavam kada vidim kako veje sneg uveče, i kad se ujutru probudim i pogledam kroz prozor a tamo se sve beli..