Imam dve-tri dlačice iznad usne i kad zaboravim da ih počupam muž mi kaže "Ti si moj hajduk Stanko" ;)
Stvarno mislim da nisam sposobna da mrzim. Mnogo puta sam pričala ružno o nekim ljudima, ali nekako su uvek te reči bile jače od onoga što osećam prema njima.
Kad sam bila mala, mislila sam da kad zaustavim vazduh i srce stane, i nije mi bilo jasno kako meni kuca, mislila sam da sam vanzemaljac!
Jedina stvar koju mrzim u ovoj kući u kojoj živi nas osmoro je jedno kupatilo! Ujutru ima svako svoj raspored kad ko ulazi u wc i ako se neko uspava za posao ili za školu treba sat vremena i više da čeka da bi došao na red.
Kad pričam obavezno pojačavam ton, dok mi neko iz društva ne kaže da sam preglasan.
Moji roditelji su me doveli u veliki grad da bi od mene ''napravili'' pravu urbanu ženu karijeristu,a meni je životni san da živim na selu,da crnčim na svojoj njivi po ceo dan i da imam miran i skroman život,daleko od gužve,betona,gradskog ludila i jurenja karijere.
Žao mi je mame i tate jer ih volim najviše na svetu,ali radije ću živeti sa osudama i buditi se sa osmehom na licu jer živim život kakav želim,nego ostvarivati tuđe snove i legati sa suzama,do kraja života proklinjući dan kad nisam poslušala svoje srce.
Svako jutro me probudi komšija svojim psovkama, nije on čovek puno glasan, nego ima baš originalne psovke, tipa " vrag te kotio" ili moja omiljena " *ebo ja šiljat kolac"! Kralj xD
Najveće životno razočaranje sam doživio kad sam skinuo svoju curu. Obučena je izgledala kao avion, a kad se skinula kao trotinet.