Moja baba je prije par godina jednom mom drugu rekla: "Mićo, moram nešto da ti kažem. Sad si lijep, fin. Ali kad si bio mali - bio si mi strašno odvratan". Iskrenost prije svega.
Žensko sam, treniram rukomet dugi niz godina i mrzim kad dođe leto i moram da se skinem u majcu, jer imam veći biceps od pola muškaraca.
Izuzetan sam u fizici, i sada sam počeo svaku stvar posmatrati kroz fiziku. Čak i moje pokrete i rotacije udova posmatram kroz fiziku.
Vojno lice sam i nema stvari koja mi je draža nego da se prošetam gradom u uniformi i krajičkom oka posmatram poglede prolaznika. Obožavam moj posao.
Kada god neko podigne ruke, ja u sekundi pogledam je li obrijao pazuhe.
Maloprije mi mama pokazuje čestitku koju sam napravio u 2. osnovne sa sadržajem : ''Mama i tata srećan vam 8. mart''.
Mrzim kad me ljudi zovu kad sam u busu jer imam osećaj kao da svi slušaju razgovor.
Saznala sam da mi najboljeg prijatelja vara cura, rekla sam mu odmah to bez obzira na posljedice. Evo sad već 2 mjeseca ne pričamo jer sam ja ''izmislila to''.
Svaki put kada sam tužna ili kada mi neko nedostaje odem u parkić ispred moje zgrade i sednem na ljuljašku, pustim pesmu i ljuljam se i razmišljam. I uvek mi bude lakše.