Pretukla sam devojčicu iz ulice kada sam bila mala, jer je izabrana za miss kraja, a ja sam joj bila prva pratilja.
Uvek kad se nađem u prirodi moram da uzmem jedan štap i hodam s njim. Tada sam nekako mudriji i bolje znam put..
Majka se začudi sto rano ustajem, a ne zna da nisam uopšte spavala.
Kad sredim kuću imam osećaj da sam sredila svoj život.
1961 godine, otac, majka (oboje po 4 razreda osnovne škole), ja (15 godina) i braća stižemo u Dansku, oktobar mesec, kiša pljušti. Mesto se zvalo Aarhus, oko mene vetrenjače, raznobojne kuće, čudno se osećao.. Pitam ja oca (inače Srbin iz Dalmacije, tepali smo mu): Pape, a gde si me ovo doveo? Kaže on meni, biće sve u redu Brane.. Mi krenemo polako, učimo jezik, roditelji dobili posao, krajem leta završili montažnu kuću, svetlo plava, i dalje se sećam. Došao septembar, a moja boljka stiže - nisam voleo školu.. U Danskoj već godinu dana, jezik sve bolji ali škola nikako.. Prvih mesec dana školski psiholog je pričao sa mnom, objašnjavao kako se sve temelji na trudu i radu, i nekim čudom ja sam se promenio. Od neukog Jugosa sa čudnim naglaskom danskog jezika, kojeg je jedino lopta zanimala, postao sam najbolji učenik u razredu. Posle je sve krenulo, fakultet, zaposlenje, porodica..Danas sam već deda, odmaram uz ženu i unuke i često se setim mog papeta, koji je već odavno na onom svetu.
Kao mali sam voleo da jedem burek i peciva bez ruku, onako kao dinosaurus, otkinem i zabacim glavu unazad, ili kad jedem smoki poređam ih po stolu i pravim se da su to vojnici. I dalje to radim, imam 16 godina. :)
Jutros sam usisao i obrisao prašinu u stanu. Posle sam otišao na pijacu da kupim povrće što sam kuvao za ručak. Usput sam uzeo neko cveće da malo osvežim terasu. Večeras pravim kolače, dolazi mi društvo. Morao sam da se udarim po m*****, čisto da proverim da li ih još imam...
Kada mama legne da odspava malo, uvijek je probudim tačno 5 minuta poslije dogovorenog vremena.
Kao mala mislila sam da je mašinovođa čovek koji popravlja mašine za veš.