Moj tata je krenuo na put i pre toga dosao u grad gde studiram da se pozdravi samnom.Na stanici smo se pozdravili, i svako krenuo svojim putem, ja sam se okrenula da ga vidim i prošla mi je misao kroz glavu "pa ja ga zadnji put vidim". Posle nekoliko dana je umro, i ja sad osecam veliku krivicu i žao mi je što mu nikad nisam rekla da ga volim.
Čekam da mi cimer napusti stan ,da bi uzeo keks iz šteka i pojeo sam.
U trećem razredu srednje škole smo imali kontrolni iz matematike, pošto ništa nisam bio uradio jednostavno sam umesto da predam rad, stavio ga u torbu, i izašao preko vrata.
Kad je bio ispravak, profesor se žalio da ne može da pronađe moj rad. On bio u tripu da ga je negdje zagubio, i tako se izvukoh da ne dobijem keca.
Kada sam bila mala tata mi je jednom rekao da sam obula naopako papuče,a ja sam ga pitala ''Je l' obe? ''
Kada hodam po ulici na kojoj imaju neke crte ili kockice, trudim se da ih sve preskočim, kao da sam u nekoj igrici.
Opsednut sam lepim devojkama. Nekada se pitam kako postoje tako nežna, lepa, savršena bića.
Kad se ne mogu sjetiti cijele riječi na ispitu ja nešto prošvrljam misleći da će mi to priznati jer ružno pišem.
U mojoj kući papirne salvete služe isključivo kad nestane papira za wc.
Nebitno kako se osećam i koliko problema imam, nema ništa lepše nego kad mi moj mali sestrić uleti ujutru u sobu i udari šamar da me probudi i kaže: "Pikaću biram tebe".