Idem u DVD klubove čisto da pogledam šta mogu da skinem sa neta kad dođem kući.
Nikada ne obrisem voće koje operem. Nema mi ničega odvratnijeg od smrada kuhinjske krpe na voću!
Uvek sam mislila da ću prvo imati muža, ili bar ozbiljnu vezu, pa tek onda anti age kremu, međutim...
Moji baba i deda su bili 65 godina u braku. Jednostavno, divim im se, i zavidim im, jer znam da nijedan brak iz ovog vijeka neće trajati toliko dugo.
Nebrojeno puta mi se desi da sretnem nekoga na ulici, čovek me zaustavi, ispričamo se, a ja nemam pojma o kome je reč. Tokom razgovora uvek imam u glavi "Seti se, seti se, seti se", motam odakle se poznajemo, na sve najopuštenije odgovaram, postavljam pitanja... Setim se ko je posle nekoliko dana.
Pre neki dan me je udario čovek kolima na pešackom dok sam prelazio ulicu na biciklu. Udar nije bio preterano jak ali me je oborio, malo ostetio bicikl i sebi razbio branik i far. Odmah je stao, izašao iz svog juga i počeo da se izvinjava i moli sa suzama u očima da ne zovem policiju jer nema novca da plati kaznu. Dok sam ja njega saslušao, ustao, policija se stvorila pored nas. Jedan policajac nam je prišao i pitao šta se desilo. Pogledao sam u čoveka koji me je udario, ćutao i gledao u mene. Tada sam rekao policajcu da sam nepaznjom naglo izleteo na pešacki i da me je auto udarilo jer nije bilo vremena da se zaustavi. Policajac je prvo pogledao mene, pa vozača juga koji je nemo stajao i pitao da li želim da napravim prijavu jer se ipak sve desilo na pešačkom. Rekao sam da ne želim i on je otišao. Nakon toga mi je čovek koji me je udario prišao i rekao: Ne znam ko si, ali znam šta si. Veliki si čovek,hvala. Rukovali smo se i svako je otišao na svoju stranu.
Kada sam imala 4 godine otac me je odveo na šišanje, uobičajenu paž frizuricu. Frizerka mu je rekla da imam loš kvalitet kose i da je najbolje da me ošiša skroz kratko-da kosa ojača. Kad me je doveo kući mama se rasplakala kad je vidjela kako izgledam. To mi je najveća trauma iz djetinjstva.
Malopre me je tata zamolio da mu prebacim nešto na fleš. U tom trenutku sam ležala, bila sam malo pospana i samo sam mu drsko odgovorila ne mogu sad, mrzi me i okrenula se na stranu da spavam. Ništa nije rekao, samo je otišao negde. I posle par minuta pokajala sam se što nisam to uradila, jer on, kad god mu nešto tražim, bilo šta da je u pitanju, koliko god da je sati, koliko god da je umoran on to uradi, a ja nisam mogla da mrdnem du*e samo 2 minuta da to uradim. I tek sad vidim koliko sam ja ustvari nezahvalna...