Kad hodam ulicom uvek zamišljam ljude, koji prolaze pored mene gole.
Kupio sam naočare Ray Ban, nosim ih, ali po pogledima prolaznika iz dana u dan shvatam da su izgleda ženske...
Svoj prvi poljubac sam doživio igrajući masnih fota u dvadeset prvoj godini.
San mi je kad se udam da pored dece koju rodim, usvojim bar jedno.
Prema devojci sam gad, zato što ne znam kako da je ostavim i želim da ona ostavi mene.
U drugom srednje imao sam jednog po malo izlapelog profesora, bio je pred penziju. Mrzelo me da učim njegov predmet pa sam se dosetio da stavim jednu slušalicu u uvo, a drugar preko telefona da mi prosleđuje odgovore koje profesor postavlja. Od tog dana niko više nije učio taj predmet i niko nije imao manje od četvorke. Danas kada sam završio školu, žao mi je profesora, žao mi je drugova, žao mi je sebe, jer ništa nismo naučili od tako dobrog i iskusnog profesora.
Kao mala,kad bih vidjela geometre kako nešto mjere sa onim njihovim "kamericama", mislila sam da je to televizija i uvijek sam prolazila ispred te njihove "kamere".
Jednostavno mrzi me da stojim u prevozu, zato imam savršen trik - svaki put kad je pun autobus izvadim pupmicu za astmu i prsnem, a ona ustvari prazna, i uvek mi se ljudi izvinjavaju i ustaju. Kakav osećaj! Uvek imaš mesto za sedenje iako si prevara...
Bila sam najbolji student generacije na sve 4 godine fakulteta, a onda sam upisala apsolventski staž, koji evo, obnavljam 4. put. Niko ne razumije zašto, ali meni neki iracionalni strah ne da da diplomiram.