Mama je vidjevši sliku moje drugarice sa momkom, rekla da nisu jedno za drugo i da je ona prelijepa za njega. Zaboljelo me kada sam shvatila da bi slično skoro svi mogli reći za mene i mog momka, ali da je on ljepši od mene i da može bolje. Boli me što većina ljudi tako gleda na parove, mjere ko je ljepši i ko je za koga. Užasno mrzim to i osjecaj manje vrijednosti kada se sjetim toga. Bez obzira na svu ljubav, nije lako. Zasto su ljudi takvi?
Čitao sam devojci poruke na Facebook-o, našao sam poruke sa bivšim, napisala mu je da nikoga neće voleti kao što je njega, baš sam ske*an sada, a baš je volim.
Nekad kad nemam dovoljno vremena da se spremim za izlazak i ne stignem da nalakiram sve nokte na nogama, nalakiram samo prva 3 jer se oni jedino vide u štiklama koje nosim.
Mama i tata su mi sinoć na polasku gurnuli jednu paru u ruke, da imam za more, iako već dugo nisam njihova mala devojčica i mogu sama da se finansiram.
Plakala sam kao kiša celo vece.
Radno vreme mi počinje u 9, ali počinjem da funkcionišem tek oko 12.
Kad smo bili djeca, pošto su nam dosadile igre tipa "žmurka, ćorobaka..." , smislili smo novu "igru". "Igra" je nosila ime "akcija" i igrali smo je jedno cijelo ljeto. Naime kada padne mrak išli smo po komšiluku, sakrivali se ispod prozora i špijunirali komšije. Meta su bile sve porodice koje su živjele u prizemlju. E što smo se tada nagledali golih ljudi, mislim da za života nećemo.
Kada prelazim granicu najgori mi je onaj momenat kad mi uzme pasoš, pogleda sliku, pa pogleda u mene... sve čekam da kaže da to zapravo nisam ja.
Kad padnem na kladionici, uđem na PES, i oderem tu ekipu što me je oborila. Odmah mi bude lakše.