Uvek mi je neprijatno u autobusu kada je gužva, a ja ne znam gde da uperim pogled, jer ako gledam u nekog malo duže, misliće da buljim u nju/njega ....
Danas sam prvi put videla svog dedu kako plače... Baka je bolesna od neizlečive bolesti, nisam ni znala da mu je ovoliko žao,bar to dosad nije pokazivao. Kaže: "Ne znam ja nju 10,15,40 dana ja je znam 40 godina."
Baba me je zamolila da je ošišam... Išlo je dobro dok nije rekla da oće da je ošišam skroz kratko, sada ne izlazi u selo bez marame...
Nismo zajedno godinu dana ali i dalje zovemo jedno drugo kada se pušta naša pesma u diskoteci...
Jedan od najljepših osjećaja mi je kad me gledaju djevojke iz skupih/brzih auta dok su sa momcima. Tada imam osjećaj da novac ne kupuje sreću.
Bila sam kod drugarice i kad smo krenule kod mene njena mama me je pitala da joj napravim facebook profil. Pošto smo žurile, rekla joj je: Ma ajde mama, napravicemo ti kod nje, na sta je ona odgovorila: Dobro, pa mi ga prebacite na USB.
Prijatelji iz razreda su me napali zato što nisam 2 tjedna u školi, a najbitniji se ispiti sad pišu. Kažu da foliram samo da ne moram u školu, a ne znam kako da im kažem da se leukemija ne može folirat.
Odbila sam poziv za vezu bez obaveza od momka koji mi se sviđa. Imam ja svoje principe.