Kad sam bio mali, tipa 4 godine, ćale se šalio zajedno sa jednom porodičnom drugaricom da mu je to devojka, pored moje keve. Znala je ona za tu šalu, naravno, samo to je i bila. Ali jednog dana, dođem ja do vaspitačice kad se pričalo o tatama i kažem da moj tata ima i devojku i ženu. Vaspitačica se šlogirala i pozvala moju kevu na razgovor. Kad je keva došla i čula o čemu se radi, postorjila je mene i ćaleta kući i izvikala se na nas dvojicu, a mi se smejali kao dve budale..
Prosula sam se upravo na sred semafora, koljena razderana a pri tom su mi neki momci dobacili: pepeljugo jel ti pukla sandalica?! živi blam :)
Na prvom sastanku je obukao fluorescentne pantalone. To je ujedno bio i poslednji.
Koleginici sam prije dvije nedjelje rekao da mi se javi kad joj bude dosadno, da odemo negdje na piće. Blago njoj, nikad joj nije dosadno...
Kad sam bila mala pokušavala sam da zatvorim polako frižider da bih videla kako se svetlo gasi. :)
Moj momak stalno govori da sam baš lijepa, a on ima dioptriju minus 4 i po.
U mojoj kući ni sa kim ne može da se razgovara NORMALNO.
Moja najbolja prijateljica se seli u drugi grad. Napisala sam joj pismo. Na koverti piše da otvori kad joj bude najteže, jer želim da zna da sam uvijek uz nju. U koverti se nalazi zajednička slika, papir na kojem su ispisani naši nezaborani trenuci i paloma da obriše suze nakon čitanja... Ujutro se rastajemo, biće teško...