Danas sam saznala da sam trudna. Imam dogovor sa mužem da nikome ništa ne govorimo dok ne vidimo roditelje i braću i sestre za 2 nedelje, jer hoćemo lično da im kažemo, a ja bih na du.e progovorila, pa moram bar ovde da kažem, jer bih najradije trčala po ulici i svima rekla :-D
Kaže meni moja mama pre par godina: ''Sine, jesi gledao film 'Montenegro, Bog te video'?''
Nakon sto se isplačem obavezno se pogledam u ogledalo. I baš mi lepo stoje suze.
Drugarica me je zvala da idem da se šetam sa njom i njenim dečkom da se oni ne bi svađali.
Rekla sam bratu da mi donese čašu vode. Otišao je i donio je sa zadovoljstvom. Voda je bila slana.
Jedan od najljepših osjećaja mi je kad me gledaju djevojke iz skupih/brzih auta dok su sa momcima. Tada imam osjećaj da novac ne kupuje sreću.
Kad god se bezveze potpisujem na papiru to izgleda savršeno, a čim negdje treba stvarno ostaviti potpis zbunim se i napišem neku bezveznu žvrljotinu.
Iz dana u dan, godine u godinu, bilo posle kraćeg ili dužeg vremena, ispistavi se da je mama bila u pravu. Bilo da su u pitanju velike stvari, ili da treba da ponesem džemper. Hoću li ikada shvatiti da je nekako uvek u pravu i početi da je slušam?
Mrzim kad se umivam, a voda mi uđe u rukav!!! Uh, tad poludim!
Kad se slikam, uvijek se slikam sa zatvorenim ustima, jer mi fali par zuba.