Pre 5 godina devojka moga drugara napala me da imamo seks, uhvatila me za slavinu i ja je oladio... To ne mogu sebi da oprostim jer je taj isti posle toga meni zabo nož u ledja 10x.
Kada mi neko lajkuje status, ko to inače ne radi, imam osećaj da u sebi misli: ''Eee, konačno da i ona nešto pametno napiše.''
Bio sam u Beogradu na 2 dana sa curom koja mi se sviđala... Ona je htela da ostane i treći dan kod drugarice, ja nisam imao gde da prespavam drugu noć, ali sam pristao, pa sam cele noći šetao po Beogradu...
Kad sam bila treći razred osnovne, radili smo kontrolni iz matematike i prva sam završila, i iz dosade sam okrenula stranu i nacrtala neka brda i leptiriće. Učitelj se oduševio i dao mi dve petice iz matematike. Od tog dana pa sve do kraja četvrtog razreda je dobijao kontrolne sa crtežima. Svi su mi zavideli jer nikome nije hteo da da peticu, osim meni kad sam to uradila prvi put.
Sa svojih 20 sam mahinalno, nakon što sam vidjela kazaljku bojlera, rekla: "Neko misli na mene!". Šta ti je navika...
Znam gde je štek sa parama mojim roditeljima. Uvek kad primim platu dođem i ostavim im nešto para. Nikad nisam znao kako da im se zahvalim za sve što su se žrtvovali za mene.
Odvela sam skitnicu u menzu. Morala sam to da uradim jer bi mi uvek bilo krivo kad pri kraju meseca imam par ručkova viška.
Prije dvije godine sam bila na ekskurziji u Španiji, i nikako se nisam čula s roditeljima. Konačno, zadnji dan pronađem govornicu, ubacim 10 eura da se pošteno ispričam, a mama je rekla:"..Eto nema ništa novo, hajde da ne trošiš.." i poklopila slušalicu. Osjećala sam se kao najveći idiot.
Sinoć mi je mali imao temperaturu. Plakao je i probudio i starijeg brata. Cijelu noć nisam spavala, za razliku od muža koji je glasno hrkao u spavaćoj sobi i uopšte se nije obazirao na to što se sama borim sa dvoje male djece. Ujutro je otišao negdje nije se ni javio gdje će, čak ni marku za hljeb nije ostavio. Da je bar nazvao da upita kako je dijete ali nije se udostojio, kamoli treba li meni išta... Naveče je došao, muzika je grmila iz auta, sa skupocjenim telefonom i osmjehom od uva do uva...naravno, para za telefon, cigare i kafanu uvijek mora biti... Ujutro je opet negdje otišao, ništa nije rekao. Hvala Bogu, mališa je bolje. Skupila sam nešto para pa ću ih sad koji dan odvesti u igraonicu i na kolače. Dobra su to djeca. Nisu oni krivi što sam se ja udala za idiota. Sad samo mogu da molim Boga da nađem posao...