Upisala sam fakultet, presrećna sam, al nemam s kim to da proslavim..
Ne mogu više da trpim probleme koje pravi moj otac, ceo život neko dolazi da traži neke pare koje je on uzeo, dok je deda bio živ vadio ga iz problema, od kako njega nema on je rasprodao imovinu, ostala je kuća i mi u njoj. Saznao sam danas da je sve pare što je imao potrošio. A ne pije, niti se kocka. Šta je radio niko ne zna. Gde god da odem prati me loš glas zbog njega. :(
Imam pradedu koji ima 98 godina(i dalje živi), bio je ratni zarobljenik u 2.svetskom ratu i kada god smo u školi imali da pišemo sastav na temu ,,Moj idol" ili slično tome ja sam uvek pisao o njemu iako su sva druga deca pisala o nekim estradnim ličnostima ili o sportistima!
Vozim se gradskim autobusom i jedna baka na stanici približi se vozaču kada je otvorio vrata i pita "za gde ide ovaj autobus?" vozač vikne: "za Bozman (najveće kragujevačko groblje) gospođo" a ona će "aaa neka hvala, neću još tamo i odmaknu se par koraka"
Kada sam bio mali uhvatio sam guštera i posadio ga u saksiju jer sam mislio da će da poraste krokodil.
Moja profesorka književnosti je poslala moj pismeni zadatak ženi Danila Kiša i osećam se posebno!
Dan mi je započeo tako što mi je pena na kafi pokazala onu stvar...
Svaki put kada spremam ispit ubeđen sam da mi fali još jedan dan. Desi se ponekad da pomerim ispit i za sedam dana, ali i tada opet mi fali jedan dan. .
Svaki put kad se čujemo ili vidim sa babom, ona me pita jesam li našla nekog da me drpa...