Uselim se ja u novu sobu sa gazdaricom bakutom. Prvo veče nakon što sam sve raspakovala dolazi ona kod mene u sobu i ljubazno mi saopštava kako je primetila da nemam sapun dok spušta neraspakovan sapun na moj sto, reko neka ne treba kupiću sutra sapun na šta mi ona odgovara ''Ja radim sa oriflajmom, sapun košta 70 dinara" Ja sad stala zbunjeno jer sam pomislila da hoće da mi pokloni sapun kad ono bakutanerka zajebana odma se bacila na biznis..
Da uhvatim zlatnu ribicu i imam pravo na jednu želju, poželela bih da se vratim u osnovnu školu!
Uvek mi je neprijatno u autobusu kada je gužva, a ja ne znam gde da uperim pogled, jer ako gledam u nekog malo duže, misliće da buljim u nju/njega ....
Kad sam bila mala, bojala sam se fotoaparata, jer sam mislila da kad se uslikaš ostaneš zatočen unutar fotografije.
Prešao sam da radim u novu firmu... I posle 4 meseca rada, ponekad se kolegama desi da odu na ručak, a da me ne pozovu... Osećam se kao trinaesto prase...
Znam gde je štek sa parama mojim roditeljima. Uvek kad primim platu dođem i ostavim im nešto para. Nikad nisam znao kako da im se zahvalim za sve što su se žrtvovali za mene.
Zbog jakog pljuska danas, stala sam kod stare robne. Pored mene je stala mala devojčica, romkinja, jako slatka, u nekakvim dronjcima, koja je u rukama držala kutiju sa picom. Sela je na pločnik, zasukala rukave i krenula da jede. Kraj nje je seo pas lutalica i gledao u njenu picu. Ona je prelomila picu na dva dela, veći dala psu, a manji pojela. Bila sam zapanjena, jer iako nema puno ona i to podeli.
Najviše mrzim, kad se spremam da kinem a neko me prekine...
Bila neka raja kod mene na konak. Skuvali mi jutarnju kafu i ispušili jedno desetak cigara. Šta ću, uzmem pikslu i istresem je sa terase. Kada odjednom čujem glas: ,,Svaka čast komšija sve si po meni istresao i to pravo u brus!'' Ja se lepo izvinim, međutim komšija sa gornje terase nije dobro skontao i kaže mi: ,,Alal vera komšija, znao sam da nisi šmokljan, samo napred.'' Popadali smo od smeha i da ne bude loše lepo zovnem komšinicu da popijemo kafu u znak izvinjenja.
U životu sam pojeo dosta batina... Kada sam okrečio kera, kada sam u šifonjeru proveo skoro pola dana- roditelji su mislili da sam nestao, kada sam skrcao sva jaja spremljena za Vaskrs... ali najveće sam batine pojeo kada sam ceo šifonjer namazao Pavlovićevom kremom- to su batine za pamćenje!