Svaki put kada pošaljem mejlom neki bitan dokument, ne smijem da ga otvorim nakon toga jer mislim da ću vidjeti neku veliku grešku.
Imam 20 godina i juče sam, kao i kad sam bila mala, stajala pola stata ispred rafa u supermarketu gde su bila kinder jaja i merila ih dok nisam izabrala najteže. Jer to mi je uvek bila taktika, najteže jaje = najbolja igračkica.
Najbolji drug me je pitao da li želim da mu budem kuma (venčavao se), na šta sam ga ja ošamarila. Čula sam ga da li želis da budeš moja puma, mislila sam da je hteo da prevari verenicu sa mnom. Izvinila sam mu se i posle smo se smejali.
Pre par meseci sam počela da gledam seriju na internetu, nisam mogla da zapamtim koju sam epizodu odgledala i pisala sam na papir sve dok moj brat nije počeo da dopisuje brojeve epizoda. Počela sam da preskačem epizode i naravno ništa nisam razumela (u pitanju je Game of thrones). Nakon dužeg vremena mi je priznao kakvu je šalu želeo da napravi.
Kad se dopisujem sa njom, sedim na wc šolji i tako se prose*avam u svakom smislu te reči.
Kao mali stalno sam za rođendane dobijao neke mekane i gužvave poklone. Čim ih napipam znao sam da su pidžame.
Uvek kad hoću nešto da uradim, pa zaboravim, vratim se na mesto gde sam smislila da bih se setila.
Pozovem ga da mu poželim laku noć i da mu kažem da ga volim i na kraju nam se razgovor zavriši sa najvećim bezobrazlucima
Uvijek kada idem kupovati nove patike obučem lijepe čarape.