Prije neki dan, u gradu smo imali bitnu fudbalsku utakmicu, i stadion je bio pun. Tribinom je išao momak sa nekim poremećajem nogu, i nije mogao normalno da hoda jer nije imao prostora između stolica. Sa njim je cijelo vrijeme išao drug koji ga je hrabrio i bodrio da nastavi govoreći mu da nema još mnogo. Međutim, sve je teže išao i zapinjao je. I drug mu je okrenuo leđa, sagnuo se, uzeo mu ruke preko svojih ramena, podigao ga i odnio sa stadiona. Ovo mi je natjeralo suze na oči. Pravi prijatelj
Treba nam više ovakvih ljudi! Faith in humanity restored:)
Devojka hoće da ide na neko luksuzno mesto na more, a mene je sramota da joj kažem da nemam dovoljno para za to. Tako da ne znam šta ću da radim ovog leta.
Mrzim kada me ljudi osuđuju i imaju predrasude zbog mojih tetovaža i pirsinga! Pobogu, imam i ja osećanja!
Dok plačem, povremeno liznem suze koje se slivaju blizu usana..
Kao dete sam volela da gurnem lizalicu pod mlaz vode pa je opet vratim u usta.. Tad mi je imala najlepši ukus. I dan danas volim to da radim iako imam 20 godina.
Kad god oprostim nekoj osobi, uvek posle toga bude još gore.
Upravo sam rekla tati da ću otići negde, i da me nikad neće pronaći, a on mi se ponudio da mi kupi kartu u jednom pravcu.