Živim u 2 realnosti. Jedna tamo, jedna vamo..ajde spoji ti to majčin sine!
Moji otac i majka su pre dve godine otisli na letovanje u Susanj, tatu je nazvala drugarica iz osnovne skole koja zivi u Sutomoru da dodju na rucak, na koji su naravno otisli. U toku tog rucka pricali su o deci i o razlicitim stvarima, da bi tata pitao drugaricu "A gde ti je zet" na sta mu je ona odgovorila "Svira klavir u Spuzu(zatvoru)" da bi je tata mrtav ozbiljan pitao ne znajuci sta je Spuz "A kad ce imati nastup u Beogradu" .
Udala sam se, jer nisam imala srca da kažem "NE" svom sadašnjem mužu jer sam znala koliko me voli. Dve godine smo u braku, sve bih dala da sam slobodna... Osecam da ga ne volim kao pre, a ne mogu to da mu kažem. Imam 26 godina...
Kad god je neko u kolima pored mene i čekamo da se na semaforu upali zeleno, istripujem se da se trkamo i uvek brzo krenem.
Juče sam išao kod babe na selo da joj pomognem da vadimo krompir , evo danas ležim ne mogu da se pomjerim leđa, presjekla, sve moguće upale imam. A baba ladno danas slaže drva . E moja mladosti.
Obožavam jutarnju prvu kaficu piti sama, uz novine i čitanje ispovesti. U omiljenom kafiću. Mrzim kada me neko pita, što si to sama.. Pokvare mi ceif :-(
Kad god se posvađam sa djevojkom odma uđem na facebook da vidim jesam li još uvijek u vezi.
Duša me zaboli kad mama mora da se bakće sa popravkama po kući, da radi muške poslove, a prebila bih sve one ''majstore'' koji pokušavaju da je ''zavrnu'' za koji dinar i da do pola urade posao samo zato što je žensko pa misle da mogu. To su trenuci kad žalim što je tata morao da ide u rat i ostavi nas same već 20 godina...
Kad sipam kompot iz šerpe kutljačom, osjećam se kao u filmu na zabavi bogatih kad piju punč.