Imao sam milione, pa bio dužan milione, sad ih opet imam. Sve to traje 10 godina, a stalo je u jednu rečenicu. Da sam imao sreće i dobio bebu u svim tim dešavanjima, verovatno bih se imao čime pohvaliti, ovako nemam, novac je totalno nebitan.
Završila sam fakultet a sad čistim tuđe kancelarije i stanove jer bolje ne mogu trenutno da nađem. Kad to nekom kažem, obično uslede zbunjeni pogledi, sleganje ramenima i usiljeno "Pa dobro, bitno da se radi", a meni bude neprijatno.
Danju radim u jednom kafiću, a noću u drugom da bih mogla da idem na more, a da od mojih ne zatražim ni dinara.
Danas mi je u prodavnicu usao dečak od desetak godina i tražio coca-colu sa imenom Maja.. kako nisam mogla da pronađem, pitala sam ga hoće li onu na kojoj piše simpatija. Dečak se sav zacrveneo i rekao mi: A ne, to mi nije simpatija, to je moja sestra koju boli stomak pa sam želeo da je oraspoložim.. Istopila sam se:-)
Prilikom ulaska u školu na vratima sam se zamalo sudarila sa jednim dečkom, međutim on je zastao i pustio mene da uđem. Zahvalila sam mu se na šta je on rekao: Inače nisam kavaljer, ali ne znam šta mi je sad bilo. Zajedno smo već dve godine, i prema meni on se ponaša kao najveći kavaljer na svetu.
Sa dečkom sam već godinu dana u vezi. Stekli smo poverenje jedno u drugo, nekako se razumeli i zavoleli. Sve je bilo savršeno do trenutka (8. mesec zabavljanja) kada sam saznala da me je na početku veze slagao za neke stvari, tj. još uvek se čuo sa bivšom. Jako sam bila razočarana, ali nisam želela da raskinemo, dok ne budem sigurna, htela sam da me samo ostavi neko vreme na miru da razmislim lepo o svemu. Objašnjavao mi je, slao poruke, ali sam kulirala. I noć pred moj polazak na put za Beč (išla sam tamo za raspust) popeo se na moj krov zgrade i došao do potkrovnih prozora moje sobe (inače se plaši visine). Uradio je i nemoguće samo da bi me video pred polazak. Iako sam se prepala i tresla cele noći kad sam videla glavu nečiju kroz prozor koji je iznad mog kreveta, to je nešto što mu nikad neću zaboraviti. Naravno, pružila sam mu drugu šansu (poslednju) koju, nadam se, neće prokockati.
Svaki dan uradim nešto čega se plašim i nikad mi nije dosadno.
Jednom sam otišla do doktorice, zbog nekakvog čudnog osipa oko usana i po bradi, zajedno sa mamom. Ona me je pregledala, rekla da sam možda alergična na mačku koju posedujem i propisala mi nekakvu mast, a onda se okrenula put majke i upitala je "A da vaša ćerka možda nema momka?" U tom trenutku sam pogledala majku, a ona je imala onaj pogled 'Jooj kako ću da te izlemam kad dođemo kući'. Nakon mog negativnog odgovora tenzija se znatno smirila.
Doček n.g 2005/06, tačno u ponoć, stojimo na terasi moj muž, dve ćerkice i ja. Posmatramo vatromet. Pogledao me je i uz najlepši osmeh mi je rekao "Voleo bih ove godine da dobijem sina". Te godine "devojka" mu je ostala trudna. Početkom 2007, dobili su sina.
Nikada nisam razumela devojke koje kažu: ''Tretira me kao krpu, ali ne mogu da ga ostavim, jer ga volim.'' Na osnovu čega ga voliš?