Ponekad uzmem one lepljive papiriće u boji i pretvaram se da delim autograme!
Sjećam se da sam kao mali, kad god bi me mama poslala po hljeb u prodavnicu, vraćao se kući sa hljebom, ali bez okrajka kojeg sam uvijek jeo na putu do kuće :)
Uveli smo novi internet kući koji je strašno brz i imamo neograničen dowlnoad i tata nije htio da stavi šifru jer nam je većina komšija u lošem materijalnom stanju. Tata, glavni si! :)
Kada se prilikom tuširanja nasapunjam, uvek prvo isperem šake.
Sestra i ja smo ispitivali mamu i tatu kako su se upoznali i slično. Oni su imali vezu na daljinu i pitao sam tatu koliko ste održavali tako vezu? On kaže: "Pa oko godinu dana", a mama iz kuhinje dobacije "Godinu i 13 dana!!!"
Uvek pre spavanja zategnem lepo krevet i polako se uvučem da slučajno ne rasturim to, a onda ujutru kad se probudim ko bomba da je pala kako mi izgleda krevet.
Studiram medicinu, 5 godina. Sve mi je dosadilo, hoću da napustim i pokušam da upišem filmsku režiju. Ako se pitate zašto želim da napustim takav fax, e pa rećiću vam. Neki dan sam bio na onkologiji, (onkologiju sam najviše volio) i sve mi se smučilo, kad je profesor morao da kaže roditeljima da njihovo dete-kćerka (18) ima karcinom dojke. Gledao sam jadne roditelje, bilo je strašno. E zato neću da budem doktor. Osoba kojoj će se svi diviti i svi poštovati a moram da saopštavam takve stvari. Umetnost je nešto posebno, tu nema plača, bola, jada... sve je gluma... e to je ono što ja hoću. Držite mi fige, moji još ništa ne znaju.
Volim kada popijem čaj pa osetim kako mi ide kroz organe za varenje. Neopisiv osećaaj.