Uskoro mi se udaje najbolja drugarica, potajno sam se nadala da me neće izabrati za kumu jer trenutno nisam u dobro finansijskoj situaciji, a kada mi je rekla da je izabrala drugaricu iz srednje bila sam veoma tužna i povređena. :(
Volela bih da makar jednom, kada moja mama uzme godišnji odmor da se stvarno odmori k'o čovek, a ne da crnči spremajući kuću.
Mrzim kad se tek upoznam sa momkom, a on šalje poruke tipa : srce, dušo, mala, bla bla..
Dođe mi kao hladan tuš.
Moja tetka je dobila temperaturu zbog nerviranja jer nije uspela da pređe Maria.
Ne znam zašto se kod žena zovu nausnice a kod muškaraca BRKOVI.
Malo mi fali da kažem drugarici da smo svi skontali da je skinula protezu i da se ne kezi više!
Moj otac više voli našeg psa nego nas, porodicu. S njim češće "priča", tepa mu i najviše mu se obraduje kad dođe kući.
U januaru, prošle godine moja majka je imala moždani udar. Sve se desilo iznenada. Neočekivano... Rekao sam sestri da ode po pomoć jer nisam želeo da i ona prisustvuje tome. Ubrzo je došla pomoć, stavili smo je u auto, bez svesti i odvezli u prvu pomoć. Sećam se da je tada došla sebi. Nije znala gde se nalazi. Žalila se na užasnu glavobolju. Ja sam stajao naspram njenog kreveta, gledajući je. Onda me je ona pogledala. Gledala me je izvesno vreme a onda ljutito rekla :"A gde je tebi jakna? Kako misliš da se vratiš kući po ovoj zimi bez jakne? Smrznućeš se!" Nisam znao šta da joj odgovorim. Tada sam bio najbliži tome da shvatim šta znači biti roditelj. Molio sam Boga da je ne izgubimo. Iste noći je prebačena na Klinički Centar u Kragujevcu i operisana na klinici za neurohirurgiju. Hirurg je rekao da su male šanse da će ostati živa ali da je operacija jedina šansa da pokušaju da joj pomognu. I uspela je. Prebrodila je najteži ispit u svom životu... I dalje je tu, taj naš anđeo čuvar...
Ceo život me je deda učio da procenjujem ljude po pogledu...po očima. Do pre 2-3 godine nisam mogao da razumem to, ali posle nekoliko gadnih iskustava sam polako počeo da ulazim u štos. Naravno, nisam skener, ali mnogo toga se može zaključiti posle kraćeg razgovora sa nepoznatom osobom, posmatrajući oči samo. Od tad mnogo bolje cenim ljude...Deda, hvala ti!