Mrzim kada odem do prodavnice i vratim se kuci a tata kaze "Ne izuvaj se"
Završavam ekonomski fakultet i ne mogu da prežalim što zbog oca nisam upisao medicinski vec ekonomiju...
Iako imam 19 godina, i dalje mi dođe da se rasplačem kad vidim divnu brižnu majku sa detetom, u prevozu, kod lekara, majke mojih drugarica. Ja imam majku, ali ona je bolesna vec 12 godina i s njom imam skoro pa nikakav odnos od svoje 7 i to me mnogo boli. Nikada me nije vodila lekaru, pevala uspavanke, ljubila za laku noc, grlila me ili me uhvatila za ruku i povela da prošetamo gradom. Puno puta me je vređala, jednom mi je rekla kako bi bilo bolje da me je abortirala. Ne osuđujem je, bolesna je. Mama, znam da me voliš na neki svoj način i znaj da mi fališ. Fališ mi do bola. Volela bih da mogu da se setim perioda kad nisi bila bolesna.
Isključivo zovem ljude "na kafu" jer mi "na piće" zvuči mnogo prepotentno...
Obožavam gledati Bear Gryllsa i tako bih volio da se, poput njega, izgubim negde u prirodi!
Šta sam se načitao svega ovde, može mi dobro koristiti u životu da se popravim, i da učim na tuđim greškama. Kao i na svojim, jer sam grešio puno.
Kad mi je dosadno, poželim da uđem u kafić i priđem nekom dečku sa devojkom, prospem mu piće u lice i viknem U NAŠ KAFIĆ SI JE DOVEO i odem.
Prijatelji iz razreda su me napali zato što nisam 2 tjedna u školi, a najbitniji se ispiti sad pišu. Kažu da foliram samo da ne moram u školu, a ne znam kako da im kažem da se leukemija ne može folirat.
Volim da pomažem u rešavanju tuđih problema, jer tako zaboravljam na svoje.