Za 5 dana putujem u Rusiju, radiću 6 meseci građevinu da bih zaradio za karneval u Riu i svetsko prvenstvo u fudbalu.
Moji nisu imali dece prve 4 godine braka, mislili su da nikada neće imati dece i onda odjednom je mama zatrudnela i ja sam se rodila. Mama mi je to često pričala kad sam bila mala i ja sam to prepričavala društvu, ali po mojoj verziji ja sam bila u stomaku 4 godine i nisam htela da izađem. Danas studiram medicinu i blam me je kad me društvo iz detinjstva na to podseti.
Imam samo jednu želju, da kada se jednog dana udam da to bude zauvek. Ne želim da i moja deca trpe posledice razvoda kao ja.
Juče su me neki ljudi u vozu pitali šta studiram i ja kažem da uskoro završavam biologiju, smer ekologija. Od njih petoro koji su sa mnom bili u kupeu, četvoro je počelo da se smeje i sve to sa pitanjem: " šta ćeš ti sada sa tim?". Ja sam izabrala da se u životu bavim naukom koja me najviše interesovala, uložila sam toliko truda i rada i onda će tamo neki ljudi da ismevaju to, pa da me bude sramota i da se osećam jadno. A da sam frizerka ili kozmetičarka svi bi mi čestitali...
Sve vreme sam napaljena. I to tako već nekoliko godina. 24h. A kad dođe do toga da treba da spavam sa nekim ja se toliko unervozim i sramota me je, a toliko bih želela to. Ja sam luda, sunce mu poljubim.
24.9. Danas bi joj bilo 26 godina. Prije 4 godine krenuli smo na njenu vikendicu gdje smo trebali sa prijateljima proslaviti njen rođendan. Vozili smo se uz neko brdo sa oštrim i nepreglednim krivinama, kada je iz suprotonog smjera naletio kamion koji je sjekao krivinu gazeći više od pola moje trake. Pokušao sam ga izbjeći ali vidjeviši da neću uspjeti odlučio sam da se skolonim bar toliko da udari samo moju stranu da bih nju sačuvao. Ja sam preživio sa višestrukim prelomima, ona nažalost nije. Danas u novom društvu niko ne zna šta se desilo i nikome nikad nisam ispričao. Slušam rock i metal. Nosim crni kožnjak, crne majce i imam kratku i urednu kosu. Svi mi govore da sam preozbiljan. Drugarica mi je rekla jedne prilike da sam hladan ko kamen, malo pričam, nikad se ne smijem. Kad kući dođem bezbroj puta premotam istu scenu u glavi. Kako bih volio da sam to bio ja umjesto nje, kako bih volio da sad mogu pustit onu mušku suzu, a i sa njom ovu dušu.
Razmišljam da ostavim dečka sa kojim sam skoro 2 godine jer se više ne smejemo zajedno...
Ma šta god bilo nikad pred dečkom ne ogovaram niti omalovažavam drugarice.