Vojvoda sam na svadbi, koja je za 3 dana,a ne znam da igram nijedno kolo.
Do pre možda pola godine nosio sam naočare (tegle) i bio sam bez 2 zuba koja su slučajno stradala u tuči i imao sam devojku koju sam hteo! Od kako sam operisao oči, tj. skinuo dioptriju i namestio zube kao da sam se namazao govne*om! Neće me čak ni debele!
Izašle drugarica i ja jedno veče na neku svirku uživo.Tamo je pevao jedan sladak pevač, bile smo mlađe, tek smo počele da izlazimo, pa smo bile luckastije. Kažem ja njoj: "aj naruči pesmu, samo da mu priđem." Odemo mi do njega i pita ga ona: Može pesma "Samo da mu priđem?"
Na prvom sastanku sa dečkom naručila sam dupli pelinkovac, da razbijem tremu i da on od početka zna s kim ima posla.
Oprala sam zube pastom iz Švajcarske pa sada mislim da su mi više bjelji.
Danas sam shvatio da treba da smršam.
Šetam putem... ono, skroz ivicom puta. Pretiče me auto i ja vidim čovek ladno dao žmigavac...
U tom trenutku sam se osećao kao skanija ili u najmanju ruku kao zaprežna kola.
Kada vozim na duže staze (mimo grada) ako sam sama u autu redovno glumim kao da sam ja poznata javna ličnost u Hollywood-u i da gostujem u nekoj TV emisiji i tako odgovaram na zamišljena pitanja zamišljenog voditelja i smijem se sa svojim zamišljenim slavnim kolegama iz šoubiznisa. Pri tom cijeli razgovor teče na engleskom ili francuskom, ponekad i italijanskom... Nikako na srpskom (ne znam zašto). Naravno kada vozim po gradu to ne radim, zamisli da me neko vidi... ili čuje...
Prodala sam zlato, dobila novac otišla u provod i upoznala ljubav svog života. Zlato za zlato!
Sto mrzim kada ljudi hodaju nit na levoj, nit na desnoj strani trotoara, nit idu pravolinijski, nit ševrdaju, i onda se čude kad se slučajno sudarim sa njima u žurbi.
Uvijek se pitam da li postoji na svijetu neka osoba koja je fizički ista kao ja.