Rekla sam mami da ću možda obnoviti ovu (drugu) godinu na fakultetu, na šta je ona hladno rekla: ako obnoviš, onda se ispiši sa fakulteta i zaposli se. Srce mi se skamenilo jer mi nije nikakva podrška, a ja imam dojam da ću od brige za ispite pola organa oštetiti. Već mi se stalno manta, konstantno sam pod stresom, skoro ništa ne jedem... Još sam super student, prvu sam godinu očistila bez muke, bila sam uvijek odlična učenica, dijete za primjer. Ove godine mi jednostavno ne ide. Obnova nije sigurna, postoje još rokovi u septembru i cijelo ljeto ću učiti i potruditi se da ne obnovim jer mi je stalo, ali me jako povrijedilo odsustvo njene podrške. Da ne spominjem da sam na budžetu, redovan student, tako da ni sada a ni u slučaju da obnovim moj fakultet ne košta mnogo. :/ Toliko me povrijedila da razmišljam čak i da je poslušam. Iako znam da bih se cijeli život kajala, jer zaista volim to što studiram.
Idem u teretanu i treniram kao lud da bih se na neki način izborio sa frustracijom što imam mali penis.
Upravo se pakujem za more s curama i pored svih mogućih pari cipela,kostima,haljina, kozmetike i sl , spakovala sam i skriptu koju provjereno znam da neću otvoriti. Ne znam zašto ali mi daje neki čudan osjećaj sigurnosti.
Imam 25 god... zabavljao sam se sa djevojkom 3 godine od svoje 20-te god. i naravno posle te 3 god. uzeli smo se. Volim je i volio sam je ali dok smo bili u vezi prevario sam je više puta za te 3 godine sa različitim djevojkama jer nije u potpunosti ispunjavala moju sex maštu, u biti nije niti jedna djevojka... Kada je ostala trudna nismo toliko često vodili ljubav, skoro nikako, tako da sam bio opet u iskušenju da je prevarim, ali nisam, ni za tih 9 mjeseci ni za ove 2 god. koje smo u braku... Dobili smo sina prije dva mjeseca i tek tada sam počeo da se kajem što sam je varao dok smo bili u vezi jer mi je ta djevojka, zena podarila nešto najljepše u životu SINA... priznao sam joj sve što sam radio i nije se ljutila jer kaže da tada nismo bili u braku i da je sada sve drugačije, kao ono tad si bio nezreo i tak... Nikad je više ne bih prevario jer je stvarno volim i ona i sin su mi sve u životu...
Kada trčim niz stepenice, držim se za grudi da ne bi skakutale.
Kada god mućkam jogurt u čašici, tripujem da će onaj poklopac otpasti i da ću se ceo ispolivati...
Dočekala sam da me rođena majka tera da nađem dečka uz objašnjenje da mi "rade" hormoni i da treba neko da me "smiri"! Mogu bilo koji problem da imam, odgovor je nađi dečka. Npr. Boli me stomak- "Nađi dečka!"; Pije mi se kafa/ "Nađi dečka!"; Ne uči mi se/ "Nađi dečka!". Dečko, nađi se.
Moja mama je bila jedna od onih roditelja koji uvek ostanu posle roditeljskog i pričaju sa nastavnicom.
Kad sam bio mali uvek sam plakao zato što se sladoled topi.
Kad god vidim da neko trči za autobusom obavezno gledam da li će da stigne i navijam 'trči, trči, stižeš, ajde'.