Živim za dan da diplomiram, pa diplomu nabijem na nos svojoj "majci" koja nikad nije bila uz mene, koja nikad nije imala vremena da razgovara sa mnom, koja se nikada nije brinula sta se sa mnom desava i koja pod roditeljstvom smatra samo finansijsko obezbjeđenje djeteta, koja je uvijek bila tu da me omalozava i ismije i zbog koje sam se uvijek osjecala najvecim šljamom u historiji covjecanstva. Živim za taj dan!
Imam veći strah od skidanja u svlačionici nego pred devojkom.
Toliko sam ljubomorna da sad počinjem kopirati devojku svog bivšeg.
Najveća trauma iz djetinjstva je kad me tata pita ''a dje je kusur'' ...
Svoj prvi poljubac sam doživio igrajući masnih fota u dvadeset prvoj godini.
Krenula sam autobusom iz Šapca kod rođake. Ulazim u bus i kažem kondukteru :"Jednu do Šapca" A on me pogledao i rekao:"Brm,brm,stigli smo".
Kad sam bio mali gledao sam neki dokumentarni film o životinjama i bila je neka poplava i sve životinje su uginule samo je ostalo malo divlje prase i malo lane, toliko mi je bilo žao da sam plakao cijeli dan i na kraju sam otišao da spavam i opet sam nastavio kad sam ustao.
Apsolvent sam, a i dalje stavljam knjigu pod jastuk nakon učenja.
Moja mlađa sestra koja inače ima 7 godina, pesmu koja ide "Danas Montenegro, sutra Montekarlo" pred učiteljicom peva "Danas moj je negro, sutra moj te karo" i rekla je kako sam je ja to naučila. Sutradan me je njena učiteljica pozvala na razgovor u školu.
Ceo razred ide na sajam knjiga u BG uskoro.. Svi skupljaju pare za knjige, a ja kontam da ću naci neki bruka duks tamo da uzmem i dobru pljesku.