Životna želja mi je da vodim ljubav sa crnkom i brazilkom.
Bila sam na sastanku (ne volim da koristim izraz ''dejt'') sa jednim dečkom koji mi se, do tada, bas baaš baaaš sviđao...
Otišli smo u šetnju na Adu i tokom šetnje je on konstantno pljuvao... A ja to stvarno mrzim..
. Bila sam iznenađena, a i pošto ga nisam dovoljno poznavala, bilo mi je glupo da mu direktno kažem da mi to smeta pa sam krenula izokola u fazonu: "Ti bas voliš da pljuješ, a vidim možeš i baš daleko da pljuneš?!", na šta mi je on oduševljeno odgovorio: ''Daaa, nije teško, hoćeš da te naučim?''
U prvom drugom razredu osnovne svi su nosili pare za jelo, a ja sam imao mali dzep na torbi u kome sam uvijek imao jednu krem bananicu :)
da konobarice ne rade u kaficima, ne bih imao kontakta sa zenama. Tuga.
Kad grmi hodam po kući, u slučaju da krene u mene, da se pomjerim sa mjesta i tako izbjegnem, oooo kakva je to logika.
Na izvodu iz Matične knjige su mi napisali pogrešno ime i moji me ponekad zovu tim imenom.
Ponosna sam što sedim kući na moj račun jer nisam pristala da mi dečko odnosno njegovi roditelji plate letovanje.
Jučer sam sedeo u kafiću i mahnuo sam konobaru jer sam želeo da platim i da idem. On mi je samo uzvratio mahanjem i otišao u drugu ulicu- onda sam shvatio da to nije bio konobar!
Pre par godina sam imala malu maturu i tačno se sećam scene, idem sa mamom da kupimo štikle i ja obula neke koje mi se sviđaju. Pored mene su isto bilo neke devojke i moja mama krene da se dere : 'Pobogu dete, gde ćeš ti te štikle vidi kolike su, u životu nisi stala na štikle, slomićeš se.' Mene blam pojeo svi me gledaju i šapnem : 'Jesam obula'. Tek ona : 'Gde do wc-a u kući i to moje štiklice'. Uvek se setim toga pre nego što izađem.
Najljepši mi je osjećaj kada nešto radim prvi put i uradim to perfektno. Bez obzira šta to bilo, osjećam se kao da sam stvoren za to.