Uvek iskreno odgovorim kada me neko pita za mišljenje u vezi svega. Tako me drugarica jednom pitala "jesam li lepa?" ja sam rekao da nije. Sad me nedavno jedna pitala za mišljenje o njenoj haljini za maturu, ja sam rekao da mi se ne sviđa uz određene argumente. Većina njih se ljutilo kada sam im davao takve odgovore, ali posle nekog vremena, jave mi se često i kažu "ajd reci mi mišljenje za ovo, ono, jer znam da ćes ti uvek iskreno reći za razliku od ovih slatkorečivih drugarica/drugara :) p.s. Umem i da pohvalim, da ne bude da sam hejter :)
Momku ,koji mi se svidjao, sjedila sam 4 sata u žbunju ispred kuće.
Najveći strah u životu mi je da ne upadnem u sobu roditeljima u toku seksa.
Nikada ne obrisem voće koje operem. Nema mi ničega odvratnijeg od smrada kuhinjske krpe na voću!
Nikada nisam rekla roditeljima, i tako užoj familiji da ih volim. Ne znam, meni je to nekako glupo i mislim da se podrazumeva da ih volim, to ne može rečima da se iskaže.. a oni misle da sam samo bezosećajna.
Zapravo moje pravo ime je 1110010010111101000000100000111101011000100010001110 i dolazim sa planete koja je vašim naučnicima poznata kao OGLE-TR-56b. Mogu da preuzmem ljudsku formu, da vam čitam misli, da levitiram, budem nevidljiv i sa sobom sam doneo tehnologiju o kakvoj ne možete ni da zamislite kao takav primitivan način života. Poslat sam kao špijun-obaveštajac da vas posmatram zbog buduće invazije na ovu planetu i crpljenja resursa zbog inter-univerzumskog fisionog spajanja. Nikome ne mogu ovo da kažem, ali ovde sam stekao dosta dobrih ljudskih prijatelja. Komanda bi me odmah vratila na matičnu planetu kada bi toga bila svesna, a ljudi bi me linčovali zbog moje prave prirode i oblika, iako druge rase uveliko sarađuju sa vašom vladom. Sad mi je već lakše, ipak ima nešto u vama ljudima, neka ljudskost je*em li ga.
Kad sam bila mala zamišljala sam kako bi bilo da celu kuću napunimo vodom do plafona i onda plivamo kao u akvarijumu.
Jutros u busu je stojao lik pored mene koji mi je preoteo prvu devojku. Imao sam ogromnu želju da ga prebijem, a nisam, ne znam zašto.
Kad sam bila mala, mislila sam da su serije stvarne i da mene i moju obitelj netko gleda daleko u Australiji. Isto kao što smo pratili i mi njih.
Tako mi je neprijatno kad ispričam vic i niko se ne nasmije!