Najlepši osećaj je kada navlačiš gaće posle primljene injekcije!
Danas kada sam se vraćao sa mora zaboravio sam ličnu kartu i carinici su mi rekli da ostanem da obavimo razgovor a ja sam u dzepu imao rizlu kada sam to skontao onako sav us*an odmah sam pomislio na pesmu "Rizlu imaš a ličnu kartu nemaš mozda ćes večeras ti u stanici da dremaš..." tu sam se malo popravio!
U jednom izlasku upoznao sam devojku koja je sedela sama i pila neko piće.. Bila je po prilično lepa i normalna.. Celo veče sam je gledao i odlučio da joj priđem negde pred fajront.. Prišao sam sa pričom "hej ćao primaš društvo.." i posle nekog razgovora, skontao sam zašto je sama i zašto je bila tiha i povučena..devojka je HIV pozitivna... Posle sam se sprijateljio sa njom i dan danas se družimo, ona je jako srećna što me ima, a i ja takođe što imam nju... Svuda je zovem družimo se, svaki dan smo zajedno... Jednostavno neopisiv osećaj kad znaš da imaš jednog iskrenog i najboljeg druga!!! Zašto se s*anja dešavaju najboljim ljudima?
Mrzim kada vidim da se u spotu za neku pesmu devojka valja po klaviru. Klavir je za sviranje, ne za valjanje!
Ceo život mrzim nedelju. Svi kod kuće, ne radi se, ćale zvoca, smrdi cela kuća na rucak, jos ako dođu gosti... ma smor...
Od kad sam se zaposlio, pre 4 godine, živim za subotu i nedelju..
Nemam posao u struci, ali nisam besposličar. Radim na građevini fizičke poslove i moram da priznam da sam danas prenio preko ruka oko 30 tona tereta, ali evo još pišem i ne bole me ruke.
Kad ne mogu da sredim život, ja sredim sobu i nekako mi bude lakše.
Kad sam bila mala,ispred kuće sam imala blatnjavu lokvicu,i uzela sam slamku i posrkala misleći da je čokoladno mleko.
Moj otac, inače bivši profesionalni vojnik, imao je naviku da se skoro svakog dana izdere na mene i moga brata oko najmanje sitnice kao što je nenamešten krevet, kesa od čipsa pored računara, itd. Ulazio bi jednom dnevno tako u sobu da se isprazni i ja sam ga nekako razumeo i navikao se na to, ipak mi je otac i svašta je u životu prošao. Sada, brat je otišao na fakultet i od tada, svaki dan uđe u sobu i vidim po njegovom izrazu na licu da mu je žao što je otišao-od toga dana se ni jednom nije razdrao na mene i imamo neverovatno dobru komunikaciju, nekako mi nedostaje njegova ljutita faca...