Poslednji put sam bacio papirić na ulicu pre dve godine kada sam video da u pola 6 ujutru dva radnika čiste ulicu u decembru na -4.
Smuvala sam se sa drugaricinim bivšim deckom, a bila je mnogo zaljubljena u njega. Zajedno smo već dve godine.
Dva puta sam se ispalila u kafiću. Jednom sam tražila čaj od trule višnje, umesto od divlje trešnje, a drugi put čaj od šupka. Ne treba da opisujem facu konobara u tom trenutku :)
Imam 20 godina,a i dalje provravam broj dana u mesecu na pesnici.
Prošle godine mi je mama umrla i od tad nijednom svog tatu nisam videla nasmejanog. Pre par dana položila sam prijemni i upala na budžet, ne možete zamisliti koliko srećno sam se osećala kad sam videla osmeh na njegovom licu kad sam mu saopštila svoj uspeh. Tata, volim te, najbolji si!!!
Volela bih da makar jednom, kada moja mama uzme godišnji odmor da se stvarno odmori k'o čovek, a ne da crnči spremajući kuću.
Svi misle da sam u banani što me je vjerenik prevario i ostavio, a ja sam zapravo poprilično zadovoljna svojim životom.
Konačno sam opet sama u svom stanu, upisala sam drugi fakultet jer me prvi nije usrećio...radim posao koji mi je zabavan, na dijeti sam, vozim bicikl, šetam psa...
ZBOGOM DOMAĆICI KOJA JE ŽIVJELA U MENI 2 GODINE!!!
Kad pričam nešto sa svojom babom i ja joj kažem "ali baba...", ona meni odgovori "nisam ti ja Ali Baba".
Posle svakog izlaska, uvek pošaljem poruku osobi sa kojom sam izašao, da sam stigao kući i da se zahvalim na lepo provedenom vremenu.
Uvijek sam imala tako poremećen odnos sa tatom... bio je alfa mužijak, onako sav važan kada udari majki šamar jer mu nisu ispeglane čarape... plašila sam se kada me zovne imenom... a voljela sam ga više od bilo koga i od sebe.. bilo je teško cijelo djetinjstvo vući ga za rukav i pitati "Je li ovako dobro? Voliš li me sada malo više"... Odustala sam od svega što volim, prestala sam da idem na hor, da igram folklor... Prestala sam biti djevojčica jer on želi sina.. Nosila sam široke majice i trenerke kada sam počela da se razvijam, jer samo "kurve" oblače farmerice i tunike... Trebalo mi je skoro 20 godina da zavolim sebe, takvu kakva jesam.. osjećajna, ludasta, ljubavna (majčin opis mene), plačljiva, ponekad tako zbunjena, ali svoja i posebna.... Njega ne volim od kada sebe volim.. Ali je uspio... On je natjerao dio mene da se plaši svega, da ne vjeruje, da preispituje svaku rečenicu po sto puta, da se ustručava, da se uplašim pred svakim većim izazovom..