Jednom prilikom dok sam bila kod dečka pozvala me je njegova baka da me pita nešto u poverenju. I držeći moj brijač unela mi se u lice i šapnula 'briješ minđžu,a?' Ja sam i dan danas zbunjena.
Mnogo me nerviraju matori ljudi koji nose BusPlus karticu oko vrata i otkucavaju je uvek, makar isli jednu stanicu, ne bi li čuli ono 'piiip' i osećali se kao tajni agenti svaki put kada koriste gradski prevoz.
Kad sam bila mala, najdraže mi je bilo sakriti neku stvar. Svi se slomiše tražeći, i na kraju ja to "fol" nađem i budem glavna.
Nije mi jasno zašto ljudi koji nemaju uslove imaju desetoro dece, a oni bogati jedva jedno.
Studiram hemiju i često zamišljam govor koji bih imala ako dobijem Nobelovu nagradu.
Imam psa, već nekih 7 godina. Gde god ja ili neko od moje porodice krene eto i njega. Mene redovno čeka ispred kafića i tek kad krenem ja, kreće i on. Tako uvek imam društvo do kuće. Jednom se čak i gradskim vozio, ušao na uslovnoj, izašao na glavnoj i dalje o svom poslu. Svi u kraju ga znaju, baš je šmeker...
Кад кева с'врата крене: "Нисам ништа дирала, сам се угасио"...одмах знам шта је зезнула!
Kažem "evo me na pola puta" a još nisam ni iz stana izašla...
Danas dok sam bila kod dede i babe, deda je krenuo napolje bez jakne i moja prababa (njegova mama) je krenula da ide za njim i viče: ''Pa ne tako, brzo oblači ovu jaknu'' Odmah je uzeo i obukao. Shvatila sam da uopšte nije bitno što on ima 65 godina, još uvek je nečije dete.
Slučajno nabasam na ovaj sajt preko interneta i vidim da svi pišu ono što im je na duši, pa aj da se i ja izjadam možda mi bude lakše. Naime imam 58 godina, i već 43 godine volim jednu devojčicu koja je kasnije postala devojka i još kasnije žena, ona sad živi u srećnom braku, ima dvoje dece. Ja se svakog dana kajem što joj nikad nisam rekao šta osećam prema njoj i zato deco nemojte da krijete vaša osećanja nego recite šta vam je na duši, bolje da vas malo boli dok ste mladi, nego da ceo život patite kao ja.