Kad sam bio manji, često sam zvao, lupao brojeve na telefon i vrištao, glumio da sam otet, da mi treba pomoć i sl.
Mislim da sam uspela da promenim svog dečka. Imao je hiljadu i jednu (jedino mu je broj bio bitan), menjao ih kao čarape, sada je sa mnom već godinu dana, prva sam koja je upoznala njegove roditelje i ponosna sam na sebe! Ali, ipak, ponekad se plašim da se ne vrati starim navikama. Nadam se da ljudi mogu da se promene, ali stvarno.
Skoro svako jutro ustajem pre svitanja, ne zato što moram, već da bih gledao izlazak Sunca. :)
Kad god sam u prodavnici na kasi,imam trip da necu imati dovoljno para da platim.
Do moje devete godine imala sam tri imaginarna prijatelja. S dvojicom sam se stalno igrala, a onog treceg smo svi mrzili.
Prolazim ja pored zdjele sa kolačima i govorim sebi "Ništa nisi vidjela! " ...
Moja baba kad ide u grad ili na pijac nosi prazan novčanik u ruci, a pare sakrije u torbu.
Pokrviram se sa dva identična ćebeta, i tačno znam koje ide prvo, a koje drugo.
Dobra strana gledanja turskih serija je ta što sam počela redvno da pijem čaj, a pre sam ga pila samo kad sam bolesna!