Kada sam bila mala, roditelji su mi rekli da ako progutam košticu voćke da mogu da se udavim i umrem...Nekoliko dana posle toga, progutala sam košticu od trešnje, otišla sam na terasu i čekala da umrem. Kada su oni videli mene na terasi, pitali su me šta radim, a ja sam im rekla kako stvari stoje...
Jednom prilikom sam dobio veću svotu novca na kladži, do mene živi bolestan komšija, živi sa malim unučetom, ćerka, sin i njegova žena su poginuli u saobraćajnoj nesreći, žive od socijale pomoći i jedva prebijaju kraj sa krajem, taj klinja je uvek bio fin i dobar dečkić sa plavim očima, onako baš nasmejan, igrom slučaja moja baka jednom mu je kupila lek pošto on nije mogao da ode do apoteke...otišao sam do apoteke, kupio mu te lekove, a klinji iskupovao slatkiše i hranu od nekih 50ak eura i dao mu 20 da ima za školu. Samo da ste videli taj osmeh njegov i dedinu suzu kad sam im to dao, ja mislim da me to čini boljim čovekom iako sam kockar..
Pre cetiri god sam skinuo dioptriju,a nosio sam naočare 15god. Ni danas ne mogu da se naviknem na svoj lik i na činjenicu da je ovo moja faca.
Svaki put kad me mrzi da učim, pogledam moje roditelje kako se muče i teško zarađuju jer nisu završili neke dobre škole, i kažem nećeš i ti tako! odma dobijem motivaciju za učenje :)
Danas sam na intervju za posao umjesto "I love programming" rekao gospodji "I love you"....... i dalje nez da li je to na dobro izaslo kada se smijala 1 minutu.
Kad sam polagao vozački,pita me instruktor: "kojom sad ides?", zbog treme ja sam rekao ime i prezime devojke sa kojom sam tad bio u vezi,on me isterao iz auta jer je mislio na brzinu. A vrhunac je bio kad sam se vratio i pitao ga da mu to nije ćerka sto se toliko naljutio. Muka,sta da vam kazem...:/
Ja sam onaj tip osobe koja će da sačeka da svi izađu iz busa, i posle lagano izaći. Nikad nisam razumela tu trku i guranje do vrata, pa je*ote, izaći ćete..
Bila sam prvi razred i učiteljica mi je svakog drugog dana u svesci pisala da pišem lepše. Mislim da se jednom baš iznervirala čim mi je napisla: 'Bre, piši lepše, dete!' :)
Mama viče na mene sat vremena i na kraju kaže '' Nemam reči stvarno ''.