Skoro svako jutro dok stojim pred ogledalom javim se svojim dudama sa ''Good morning girls!''.
Kada budem trebala da se porodim, smorim se na pomisao da je kući veselje a ja moram da budem u bolnici...
Imam samo jednu sliku sa mamom na dan venčanja... Tako mi je krivo :(
Nekad kad nemam dovoljno vremena da se spremim za izlazak i ne stignem da nalakiram sve nokte na nogama, nalakiram samo prva 3 jer se oni jedino vide u štiklama koje nosim.
Uvek kad se nađem u prirodi moram da uzmem jedan štap i hodam s njim. Tada sam nekako mudriji i bolje znam put..
Dok razmišljam, često pričam u sebi na engleskom jeziku. Trenutno mi u glavi: Wazzaaaaaaaaaaaap :D
Večeras treba da se vidim sa bivšim posle pola godine. Kupila sam novu haljinu, štikle, torbu, naručila feniranje i šminku. Meni je sve to manje bitno, ali on se mnogo loži da mu riba izgleda kao milion dolara. I sve to da bi došla na pet minuta i rekla mu da imam novog dečka i da od nas dvoje nikad više ništa biti neće. Volim ja njega još i nemam dečka, al neće se sa mnom niko za*ebavati.
Kad sam se rodio ćale mi je kupio belo ćebence.
Imam trideset i četiri godine i u krevetu spavamo ja, ćebence i žena.
Predivno mi je vidit veliku razliku u visini između momka i cure.