Kad god baba kaže "erkondišli" umesto "erkondišn" ili "fem" umesto "fen" ili "pemzija" umesto "penzija", ja je ispravim, a ona mi kaže "more puši k....". :(
Kad sam bio mali, bio sam toliko dobar da sam često iskreno pomišljao: " Koliko bi život bio lepši da su svi kao ja. " Sad, nažalost, to ne mogu da kažem.
Мрзим кад ме родитељи критикују због оцена, а ни они нису били ништа бољи..
Kad bih našla čoveka koji je izmislio peglu za veš, tresnula bih mu istu u glavu.
Bila sam sa momkom 5 godina. Voljeli smo se kao niko, usuđujem se reći da bih dala svoj život za njega koliko mi je značio i šta mi je predstavljao. Ostala sam i trudna, svi su bili srećni. Moj život je bio ispunjen, kao i njegov. Na moj rođendan, izveo me na mjesto gdje smo se upoznali, i zaprosio pred svima. I dalje se sjećam svake riječi koju mi je rekao. Kad smo se vraćali kući, kišica je padala. Sjećam se, 7 april je bio. Čovjek je prešao na našu stranu s kamionom, frontalni sudar. Ja sam preživjela, nekim čudom i beba. Ali on nije. Moj cijeli svijet se srušio, ne znate koliko je boljelo.. Cijelo tijelo mi se slomilo, srce raspuklo na 100 komada. Zvao se Ivan, pa sam kćerkici dala ime Ivana. Prošlo je 7 godina i kad me pita o njemu suze same krenu. Prošle godine sam se udala, jer je Ivani trebao otac, ali dok me ljubi i dok spavam sa njim, srce jeca u tajnosti i nikada neću zaboraviti te zelene oči i zagrljaj. Ne znate koliko boli dok pišem ovo i sjećam se, ali je lakše..
Danas dok sam učio za ispit , a učim tako što šetam po sobi i naglas se preslišavam, stao sam u jednom momentu pored prozora i video zgodnu devojku kako ide ulicom i u jednom momentu je zastala pored parkiranih automobila osvrćući se iza sebe, kao da nekog očekuje ili nešto traži. Odmah sam prestao sa preslišavanjem, a pošto je stan u prizemlju zgrade bio sam udaljen 5-6 metara od nje. Napravila je nekoliko koraka unapred pa unazad i čučnula iza jednog automobila, shvatio sam da je poterala nužda...I ja sam čučnuo i krio se iza zavese trudeći se da je možda vidim ali ništa... Posle 2-3 minuta pojavila se i nastavila ulicom osvrćući se za sobom i razmišljajući da li je neko video...
Razbila mi je koncentraciju...
Upravo sam otišla u dnevni boravak, i počešala se dole jer su mi je donji veš malo uzak, pa me žulja. I tek nakon minut sam shvatila da tata leži na kauču i gleda u mene. Zemljo otvori se!
Mrzim kad odem kod nekoga u neki drugi grad i taj neko me izvede u grad ili na neku tvrdjavu, ne znam ni ja, i ja sva oduševljena, a on smoren kao foka.
Ja ljubav nikada nisam osetio. Ceo život se borim sam i posle 20 godina počinjem da gubim nadu da ću je bilo kada osetiti i da ću se uskoro pridružiti seoskim neženjama i da ćemo zajedno da pijemo pivo ispred diskonta.