Pedofiliju i silovanje smatram vecim zločinom od ubistva.
Tajno štrcam parfem na jastuk svog dečka da ostane moj miris i kad napustim stan.
Maltretira me neka gospođa na FB, šalje mi gole slike.
Nervira me kada kupim neku spravu za vežbanje, a moj tata kaže: ''ovo sam mogao i ja da napravim''.
Ljudi su počeli da me izbegavaju zato što ne mogu a da ne ispalim po jedan sarkastični komentar na svaku drugu njihovu rečenicu.
Moju mlađu ćerku deca ismevaju u školi zato što nosi iste patike svakog dana, a ta ista deca su u sličnoj, ako ne i goroj situaciji... Učim je da to nije najbitnija stvar u životu, ali mi se čini da ne razume sve to, a i nema predstavu šta tek može da očekuje u životu od raznih iskompleksiranih idiota.
Ne razgovaram sa ljudima o sebi (tj. veoma retko) ne zato što se stidim ili im ne verujem, već jednostavno mislim da time kidam deo sebe koji treba da bude samo moj.
Жена носи 9 месеци бебу у стомаку, 10 сати се порађа, 2 године не спава нормално... и на крају кажу '' на тату личи ''.
Uvijek sam imala želju da saznam kakva su muška osjećanja. Jesu li iskreni kad napišu djevojci da je vole i tako to? Zašto im treba toliko vremena da priznaju djevojci da im se sviđa? Muškarci su za nas djevojke kao i mi za njih potpuno neshvatljivi.
Tata je trebao da ide na razgovor sa direktorkom, zbog mog ponašanja. On sav ozbiljan i lepo obučen krene, s namerom da ona shvati da sam ja iz jedne ugledne porodice i da me samo drma pubertet. Tako su oni pričali i pričali i na sred razgovora zazvonio mu je telefon sa pesmom " Čke Beogradske"..