Jednom prilikom kada sam ušla u taxi, imala sam osećaj da sam sela na nešto...kada sam se pomerila shvatila sam da je to futrola sa dokumentima i novcem...stavila sam to u svoju torbicu.Kada sam stigla kući jedva sam čekala da vidim koliko novca ima...imala sam sve podatke od osobe koja je to izgubila..danima sam razmišljala da li da vratim to sve...uvek sam bila poštena,ali toliko mi je novac tada bio potreban da sam ga ipak zadržala.. :(
Izgradio sam dečiji park (igralište) u mestu u kome živim. Nisam želeo nikakvu medijsku pažnju niti ista slično. Ne želim ni sad, naravno. Često sednem na klupu pored pomenutog parka i gledam svu tu decu, koja se bezbrižno zabavljaju tamo. Kad vidim osmehe na nihovim licima znam da sam uradio pravu stvar.
Nikada u životu nisam imala sreće niti verujem u nju, bukvalno, ne postoji stvar u životu za koju mogu da kažem da je to bila sreća.
Kada me moji probude ujutru jer kažu da je već kasno i da je vreme da ustanem, ja odem u wc kao da se istuširam, a u stvari samo pustim vodu u tuš kabini i bacim bademantil na pod i tako zaspim. Dva meseca je fora prolazila, a onda sam nekako uspeo da poplavim kuću....
Obožavam kada nasmejem nekoga dok su mu oči pune suza, nema lepšeg osećaja.
Kad stanem na vagu i vidim da sam se udebljala, uvek se tješim da vaga nije ispravna.
Jednom sam se popišao po cimerkinoj spužvi za tuširanje jer me je prijavljivala kontroli i portirima u studenjaku. Bio sam ilegalac, a što je najcrnje, i ona je. Nikada me nisu uhvatili. Kasnije sam se zaposlio kao portir i cimao ilegalce. Bio sam najgori.
Iako sam udata i imam savršen brak, i dalje kada čujem neku pesmu setim se stare ljubavi i razmišljam o tome po čitav dan...
Djevojka me ne zadovoljava u intelektualnom smislu. Ubija me to. Nemam o čemu više pričati sa njom jer se sve svodi na smiješne situacije koje je ona doživjela ili njena prijateljica. Razgovori nemaju smisla.