Mrzim kad plačem u ležećem položaju, pa mi suze upadnu u uši!
Stalno dolazim na kafu sama, jer volim tih pola sata mira i prija mi tih pola sata samoće. Ljudi koji me vide tako samu, misle da sam čudna i da nemam prijatelje.
Zahvaljujući podršci ljudi sa ovog sajta otišla sam kod psihologa da bih se izlečila od bulimije. Da nije bilo njih nikad ne bih skupila hrabrosti. Nejlepše vam hvala! Želim ostalima da kažem da ako imaju ovaj problem obavezno odu kod psihologa, ne čekajte da bude prekasno!
Stvari mi stoje na podu jer odatle nemaju gde da padnu ili da se zagube.
Dečko me je ostavio kada sam mu priznala da verovatno nikada neću moći da imam decu, iako imamo samo po dvadeset i jednu godinu.
Nisam bila na moru pa se zato do iznemoglosti mažem mlekom za samopotamnjivanje.
Kad sam bila mala ja i moje rodice čitale smo baki tekst neke sapunice, a ja sam uvijek izmišljala rječi te pravila parodije od sapunice, ponekad mojoj baki nije jasno zašto Hose Migel tako razgovara!
Uvek mi se ide u wc kad čuvam mleko da ne pokipi ili kada neko ima set/meč loptu na teniskom meču.
Kada sam bila prvi razred osnovne škole, učitelj mi je rekao poslije jednog kontrolnog da zagrijem dobro stolicu kako bih popravila ocjenu. Ja sam došla kući i pošto sam bila sama u kući, uzela sam stolicu i stavila na šporet da se ugrije, kako bih sjela na nju, međutim pošto je bila tapacirana odmah je uhvatilo i počelo se dimiti, počela sam plakati, u tom su došli moji roditelji i pitali šta je bilo i ja sam im rekla sve, mama me naravno zagrlila a tata mi rekao: "Dijete moje guzicom zagrij, što duže sjediš na njoj i učiš sve će biti toplija, meni to nije palo na pament"