Volim da zamišljam šta bih sve uradila kada bih dobila 590 miliona dolara na lotu.
Kada sam bio mali kupovali smo pastu s ukusom jagode, pa kad' se vratimo kući, sakrijem se ispod stola i pojedem pola tubice.
Treći sastanak, poprilično zgodan momak i ja se ljubimo u autu i mene nešto uporno bocka. Ja mu onako kažem iz šale ''Bockaju me tvoji brkovi'', a on mrtav ozbiljan: ''Mislim da su tvoji u pitanju, ja se redovno brijem''. Zemljo otvori se.
Pre par godina bila sam sa društvom u Grčkoj, i muku mučili da sklopimo rečenicu na engleskom, da pitamo gdje ima da se kupi giros..Na šta nam je žena odgovorila: "A ja vam ne znam engleski"
Tako kad završim dopisivanje sa njim, odjavim se sa četa i narednih sat vremena provedem iščitavajući isto to dopisivanje. Napamet da naučim, valjda.
Ni sa jednim bivšim dečkom ne komuniciram. Ni ono na ulici "ćao-ćao". Čak ni sa jednom drugaricom sa kojom sam prestala da se družim iz više razloga. Imam trip neki da kad završim s nečim da je gotovo u svakom smislu, zauvek. Možda je to dobro, a možda i ne.
Ponekada sam ubeđen da mi zvoni telefon, a kada pogledam, ništa.
Svaki dan pre no što ću izaći iz autobusa, okupi se obavezno grupa ljudi koja se nagura na vrata i jedva čeka da utrči da sedne. Ja se tada osećam kao neka slavna ličnost. Silazim niz stepenice, svi me čekaju, grupa ljudi oko mene, samo što autograme ne počnem da delim.
Kad sam bio mali zbog filma 101 dalmatinac mislio sam da dalmatinci imaju tačno 101 pegu.