Uvijek sam mrzio kada tata i kum zapiju u kafani,a ja onako zvijerglam uokolo i ne znam šta da radim.Svi me nude pićem, hoće da me napiju,a znam da ne smijem da uzmem, jer bi me ocinkali mami i ubila bi me kao vola u kupusu.
Tripujem da bih smuvao Šarapovu, samo kad bih uspeo da je upoznam.
Boli to gledati oca kako sve više i više propada svakim danom. Džaba odlikovanja kada to više nije on. S**em u rat.
Kada god me novinari zaustave na ulici ili na nekom događaju da mi postave par pitanja sjetim se onih promašaja sa youtube-a (Kisla mi je glOva,7 jegera,gdje je pecat i poruka za one koji čuju a ne vide,vide a ne čuju,itd) kažem da nemam vremena i nestanem u vidu magle, jer ne želim da postanem kojim slučajem predmet ismijavanja.
Pomagao sam jednoj baki u komšiluku neka drva da joj spakujem. Skuvala je po kafu i dok je donosila rekla je opa, uskoro se ženiš, imaš pun prsten u šolji. Ja mlad, blentav, usr*o se od ženidbe raskinem sa devojkom sa kojom sam tada bio tri godine. Posle samo deset dana upoznam unuku od jednog čoveka što je u inostranstvu, smuvamo se, posle mesec dana svadba i sada imamo troje dece i 10 godina srećnog braka.
Ostavila sam dečka jer je u poslednje vreme počeo mnogo da pije, a zna da to mrzim najviše jer mi je tata bivši alkoholičar, jednostavno se plašim, ne želim da prolazim opet kroz to...
Mrzim kad me neko prekine dok pričam pa posle kao izvini nastavi. Da nastavila bih da znam gde sam stala.
Uvek se istripujem kada pojačam muziku u stanu da mi neko lupa ili zvoni na ulaznim vratima.
Kada sam bila mala bacala sam smeće iza kreveta misleći da niko neće naći.
Odem ja na ekskurziju sa 130e, sva ponosna dođem kući i vratim im 70e, jer znam da su poslednje pare odvojili meni da daju za trošak, a majka mi kaže "mogla si još neki poklon da nam uzmeš".