Za svaku drugu lepu devojku pomislim da je žena mog života.
Osećam se jako loše... Izgubio sam granicu između prijateljstva i ljubavi sa najboljom drugaricom. Ona ima dečka, a ja ni sam nisam siguran. Previše je volim, ali ne znam na koji način.
Jednom sam slucajno poslala ":***** dje si sikice moja dlakava" momku moje najbolje drugarice na fb jer imaju istu profilnu. Crkla sam od sramote izvinjavajući se.
Toliko sam ljubomorna da sad počinjem kopirati devojku svog bivšeg.
Toliko me hoce na kladionici, da kada bih odigrao da će večeras pasti mrak, promašio bih.
Ja i brat smo saznali da majka vara oca... Mnogo boli..
Bila bih u stanju da odem u drugu državu, gde je on, i napustim sve što imam, uključujući i roditelje i prijatelje. Samo da bih bila blizu njega.
Kad vidim u gradu nekog fotografa, prilkom prolaženja pored njega potajno se nadam da će me zaustaviti i pitati da me slika.
Uvek kada jedem sladoled u kutiji, obavezno ostavim jedan maleni deo koji stane u supenu kašiku, da bih rekla sebi da nisam sve pojela.
Kada sam bio klinac, na plaži sam upoznao nekoga vršnjaka. Mi smo se tu družili, pravili kule, prskali vodom i slično, i ja njega pitam poslije možda sat vremena kako se zove. Kada mi je rekao da se zove Danilo (kao ja), požalio sam se majki da taj klinja tvrdi da se isto zove. Ljudi moji, koliko sam ja plakao kad sam saznao da više ljudi mogu da se zovu kao ja. Uvijek sam htio da budem drugačiji, pa čak i tada.