Kad sam bio mali mama me je terala da jedem spanać i pričala mi da je to vitaminska bomba. I ja pojedem i čekam...
Radim u kaficu i kad god vidim ženu ili devojku sa nekako tužnim licem, koja poručuje kafu trudim se da napravim srce da imam izmamim osmeh... :)
Nek svako misli kako hoće, ali meni su devojke najlepše bez trunke šminke, čiste i obučene što jednostavnije i udobnije...
Student sam, i živim sama u Beogradu. Kad mi mama pošalje ručak, ja ga jedem iz šerpe kašikom, da ne prljam sudove.
Još uvek čekam dan kada cu saznati da li se kaže "voki-toki" ili "toki voki".
Kad sam trebala da upišem osnovnu školu, išla sam na razgovor s psihologom. Moj brat (koji je stariji od mene 2 godine) i ja smo imali inzvanredne rezultate pa je psiholog mom tati rekao:"Zasto ne napravite još nekoliko?"
Pre neki dan moj tata je ostavio upaljen fejs. Iz radoznalosti ušla sam mu u poruke sa kolegom i pročitala mnoge perverzne stvari. Od tad ne mogu da ga pogledam u oči.
Smišljala sam šta ću da mu odgovorim na poruku kad mi čestita rođendan, a poruku nije ni poslao...
Kao mali, jeo sam pikavce i fasadu. Jedva me odvikli, već me proglasili ludim, a evo me sad završavam fakultet!