Ne volim ljude koji ne znaju da se šale na svoj račun... Mnogo su dosadni.
Nikada nisam rekla roditeljima, i tako užoj familiji da ih volim. Ne znam, meni je to nekako glupo i mislim da se podrazumeva da ih volim, to ne može rečima da se iskaže.. a oni misle da sam samo bezosećajna.
Imam običaj da barem jednom nedeljno dođem do Dunava, zapalim cigaru, iako ne pušim, i razmišljam, nekako pored vode jasnije razumem neke stavri.
Uvijek spavam na onoj strani glave na kojoj mi je uho klempavije. I uvijek se ujutro pogledam u ogledalo očekujući poboljšanje.
Danas sam na posao umesto mobilnog ponela fiksni telefon. Ako ništa drugo bar sam nasmejala kolege :)
Poslednji put sam plakala krajem 1998. godine. Svaki udarac posle toga sam podnosila stoički, bez suza i nastavljala da se borim. Danas sam se konačno slomila i isplakala ono što se skupljalo godinama. Sada imam snage za narednih 15 godina.
Uvijek kada me moji pitaju 'kad se vraćas kući?', odgovorim sa: 'Nisam još ni izašla iz kuće!'
Što volim kad nakon sto godina uđem u imenik tražeći neki broj i naletim na kontakte tipa- Aca majstor, necak gazdaricin, Adrijana fax, Rumun, Neka Jelena, Maja fax, Emin neko, Emina baba, Filip Emin, Emin fax, Selja, Seljacina neka, Stan sad, Nov stan, stari stan, moj nov broj, najnoviji moj broj, neka caletova, Stan. tatina musterija, V, X, Marina za sliku, Jablan za posao, Sova, Doktor, Profesor, Opajdara, Komsinica, Onaj Dusman, Cipela, A jbt, Advokat, Ana, Bilja ram, Cova knjiga, Dzooi fix, Cerka Zorica, Jelin tata, Kosulja, Natasa nema 30, Sanja mamina, Vlado pretpostavka, Voja advokat, 8.novembar, Kuguar, gipser... Prilično sam ubeđena da sam nekada znala tačno šta je šta od ovoga ali sad mi smešno i nemam pojma ko su ove ličnosti, ili zašto je meni trebao njihov broj...
Ujutro imam razgovor za posao i zapisala sam moguća pitanja i odgovore. Večeras spavam sa sveskom ispod jastuka kao nekad u školi, da bi mi ostalo sve u glavi.