Ne pričam sa prvim komšijama zato što su se naše dede, koji su inače rođaci, posvađali oko podele zemljišta. Sramota me zbog toga.
Radim u apoteci i kad god dođe neko sa receptom na kojem je doktor sve nažvrljao i nikako ne mogu da provalim šta piše, samo kažem: "Izvinite, trenutno nemamo taj lek."
U vezi sam sa muškarcem 12 godina mlađim od sebe, grize me savest ali ga volim.
Mnogo mi nedostaje tetrapak jogurt...bilo je zanimljivo piti iz "trokutića"...
Mrzim kad mi je spor net i čekam sat vremena da mi učita seriju i taman srećna sednem da gledam, dođe mačka, sedne na tastaturu, i ugasi sve.
Smučio mi se moj rodni grad. Isti ljudi, ista lica, sve isto, ogovaranja, užas. Bilo gde bih otišao, samo da se sklonim, gade mi se svi.
Menjam često profilnu sliku na whats app-u, (iako ga uopšte ne koristim) u nadi da moj bivši ima mene u imeniku i da može da vidi sve te slike.
U vreme kada nisu postojali mobilni telefoni, fixni je bio zakon. Moj tadašnji momak je baaššš voleo da razglaba u nedogled. Nekada su ti razgovori trajali po 2-3 sata... Došla je i noć, kada sam u toku razgovora tako slatko zaspala i ujutru se probudila sa slušalicom u ruci! :) Ma nije se naljutio...
Zdravo se hranim i jako vodim računa o svom izgledu. Međutim, na svakih 15 dana imam svoj mali ritual koji sam nazvala ''opuštanje i nagrada'' Da pojasnim...Naime, nakupujem svoje omiljene keksiće, grickalice itd...Uvek izaberem subotu ili nedelju (ne idem na faks, i ne napuštam stan), a zatim skuvam svoju omiljenu kafu, uključim laptop, izaberem neku seriju online i jedem koliko mi voljaaaa! :D Taj dan uživam i da mi motivaciju da nastavim da idem u teretanu i da se zdravo hranim, to mi je neki podstrek.I provereno uspeva! Tako da uvek kada dobijem neku želju za nečim kaloričnim setim se da imam rezervisan dan za to i uzmem neku voćku, ali taj dan uživam i jedem bez griže savesti, jer znam da sam na neki način zaslužila!