Mama mi je umrla kada sam bila mala, i svako jutro kada se probudim ja se plašim da je se više neću sećati...
Upoznao sam curu prije 5 godina ne nekoj online igri. Često se čujemo preko skajpa, igramo igre zajedno, zezamo se, smijemo se. Osjećam se kao da imam sve kada pričam sa njom i ona to zna. Ima momka otkad je znam, ne želim da uništim njenu sreću, ali osjećam da ne mogu voliti druge osobe, dok znam da ona postoji. Dao bih sve da je moja. Sada idem na koncert u njen grad i pokušavam skupiti snage da joj se ne javim i ne uništim to što ima sa svojim dragim...
Kaže meni moja mama pre par godina: ''Sine, jesi gledao film 'Montenegro, Bog te video'?''
Uskoro treba da se oženim jednom curom koju volim više od bilo čega na ovom svijetu. Moji roditelji i porodica je uopšte nisu dobro primili zbog nekih ranijih nesuglasica sa njenom porodicom. Iskreno, njihovo mišljenje mi je sada bitno kao i semafori na GTA.
Kad sam bila na kafi, u kafić je ušla djevojčica i počela da pjeva, i da prosi. Nakon nekog vremena sjela je kraj mene, i počele smo zajedno da pjevamo neke narodnjake. Neki ljudi su me znali, i počeli da se zezaju sa nama, i dobila je nešto novca. Međutim, počela je da me propituje kako ja to tako dobro pjevam. Ja joj objasnim da to radim od malih nogu, da studiram solo pjevanje, da bi ona zatražila da joj demonstriram. Počnem ja da pjevam neku kompoziciju, i mala me 'ladno prekinu i reče "Uh, ćuti, ćuti, nemoj pjevati, rastjeraćeš mi svu publiku!"
Babica sam... i posle svega ja ne znam kako ću se poroditi kad znam sve moguće komplikacije i kako to sve ide... Blago vama koji ne znate.
Kada sipam benzin u auto, imam osećaj da se onda nekako lakše kreće.
Uvek pitam mamu i babu šta da obučem i na kraju ih ne poslušam.