Svaki put kada pisem na casu pisem sto sitnije mogu, da bi izgledalo da imam manje da ucim. Lakse mi tako :)
Uvek kada idem ulicom i prođem pored grupe ljudi koji se u tom trenutku smeju, imam trip da se baš meni smeju.
Mrzim kad mi dodju prijatelji, a moja baba im kaze -Nemoj da se izuvate, da ne isprljate čarape- . A ja u zemlju propadam.
Do pre možda pola godine nosio sam naočare (tegle) i bio sam bez 2 zuba koja su slučajno stradala u tuči i imao sam devojku koju sam hteo! Od kako sam operisao oči, tj. skinuo dioptriju i namestio zube kao da sam se namazao govne*om! Neće me čak ni debele!
Doživeo sam kiliničku smrt. Obično ljudi govore da su videli raj i napišu knjigu o tome. Ja se iskreno ne sećam ničega. Samo sam želeo da se probudim i objasnim svojim roditeljima šta se desilo. Uzrok je alkohol. Nađite meru u alkoholu.
Jedina stvar koju mrzim u ovoj kući u kojoj živi nas osmoro je jedno kupatilo! Ujutru ima svako svoj raspored kad ko ulazi u wc i ako se neko uspava za posao ili za školu treba sat vremena i više da čeka da bi došao na red.
Uvek sam htela dečku da izvedem striptiz ili neki zavodljivi ples, ali se plašim da bi mi se smejao i da bih se izblamirala.
Uvijek se smijem kad se sjetim da se moja baba nije smjela presvući ako je upaljen TV da je "oni ljudi tamo s ekrana ne vide golu". Ni dan danas joj nisam uspjela objasnit.
Starija sestra mi je veliki uzor i volela bih da budem kao ona ali se plašim da to nikada neću uspeti...
Prati me dečko kući i na putu do kuće, odjednom je uleteo u neko dvorište. Mislim u sebi sigurno će cvet da mi ubere, a on otkinuo neku grančicu, ako ne budem dobra, da me istuče.