Posle duge veze devojka me ostavila i svaki put kada zamislim njene prste kako se upliću kroz moje zaplačem kao malo dete koliko mi nedostaje.
Vrlo često mi se dogodi da gde god da krenem vidim ime svog bivšeg (prve ljubavi) ili broj koji me veže za njega. Ne znam je li to slučajnost ili neka poruka...
Kad god uključim veš mašinu ili prostrem veš ili napravim neki ručak npr makarone, nešto jednostavno, ja utripujem da sam za udaju.
U poslovnom životu sam kul šefica, totalni lik u firmi, u svom seksualnom životu sam domina...
Kad sam bila mala, najdraže mi je bilo sakriti neku stvar. Svi se slomiše tražeći, i na kraju ja to "fol" nađem i budem glavna.
Završavam prvu godinu Master studija na državnom fakultetu i sa sigurnošću tvrdim da "ja nemam pojma". Nemam ni štelu, vezu, ništaaaa. Razočarana sam količinom znanja koja se tamo dobija. Dođe mi da upišem najteži fax iznova i da bar dobijem neko znanje...
Srce mi se slama kad mi zet galami na sestru. Inače smo odrasle bez oca (poginuo je kad je ona imala 5god,ja 5mj)! Barem ona zaslužuje da jedini muškarac u njenom životu se ophodi fino prema njoj.
Volim kad imam puno obaveza, jednostavno volim da osećam da sam od neke koristi.
Ponekad poželim da mi neko hakuje profil i pošalje mu poruku, pošto ja očigledno nemam dovoljno hrabrosti.
Mrzim kad se kupam na bazenu i izađem iz vode pa mi se bradavice ocrtavaju na kupaćem. Neprijatno mi bude.