Pobedio sam leukemiju i neću pisati o svemu što sam prošao kroz taj period, već ću napisati neke od svojih ciljeva u životu, na kojima već radim kako bi' ih ostvario: pretrčati maraton, preći ultra maraton na Fruškoj gori, voziti bicikl po Srbiji i Evropi, prošetati kroz neku vojnu bazu (imao sam želju da idem u vojsku, ali faks me sprečio :D ), otići na more, završiti veterinu, osnovati porodicu sa devojkom sa kojom sam sada i onda sa nekih 80 godina da nas dvoje zajedno prepričavamo svom podmladku doživljaje iz mlađih dana...
Bio sam sa devojkom skoro godinu dana, non stop me je optuživala da je varam iako to nisam nikada uradio niti pomislio, e na kraju sam je i ostavio zbog tog optuživanja!
Svako jutro kada bih krenula u školu mama bi mi rekla "Srećno". Nedavno sam se odselila u drugi grad i kada ujutru izlazim iz stana dođe mi da zaplačem jer mi nedostaje ta riječ..
Kad sam bila mala, nijedno kafenisanje, moje mame sa komšinicama, nije moglo proći bez mog dotrčavanja, uzimanja kocke šećera i bućkanja u maminu kafu. :))
Poklonio sam devojci plišanu igračku koju mi je predhodno poklonila bivša devojka..i svaki put kad odem kod devojke igračka stoji na krevetu, kaže mi da spava sa njom, a ja u sebi mislim "eee kad bi znala da ko mi je to poklonio ne bi ti spavala s njom..."
Uvek kad izađem ranije iz škole kad se razbolim, bude mi bolje čim izađem iz školskog dvorišta.
Oduvek mi je bilo slađe da palačinke jedem onako urolovane, nego savijene u trougao. Šta znam, podseća me na kuću.
Posle časova engleskog, oko 22h sam zvala tatu da me pokupi kolima, bilo je neko nevreme, i on je 'ladno došao u pidžami. U 22h. Čovek je car.