2 godine nisam ništa napravio.Ništa.Izležavao se,gledao TV, zivio sam kao ninja kornjača.Jedan dan se sve okrenulo.Počeo sam učiti ,sredio se i sve je krenulo nabolje. Za sve lijenčine...ima nade!! :)
Iz priča roditelja shvatio sam da sam bio "poseban". Uvek bih prestao da plačem pored veš mašine.
Počeo sam da lepim slike drugarica moje devojke na džak za boksovanje.
U mojoj porodici se samo ja javljam na fiksni telefon jer me užasno nervira kada zvoni, a sve ostale boli uvo i prave se ludi.
Dok sam studirao nikada nisam kupovao markice za prevoz, a redovno sam se vozio GSP-om. Ali, kada god sam išao na ispite uvek sam kupovao uredno karte da me ne bije maler na ispitima...
Kao mala sam jednom pobjegla od kuće, dok je baba spavala.. i posle 3 kilometra, ljudi su me pitali odakle sam, gdje sam pošla (selo) i vrate me nazad. U međuvremenu je baba digla hajku, krenuli ljudi da me traže mislili ukrao me neko. Kad me našla, dovela me kući i za kaznu vezala za banderu kao magare. Sva su mi se djeca smijala, a ja plakala kao kišna godina. Trauma iz djetinjstva.
Zbog vas i vaših ispovesti sam shvatila da je i moja spremačica nekome majka, da je i moj baštovan, pa i đubretar na ulici nekome otac. Svi smo mi ljudi. I oni koji najčvršće deluju, imaju osećanja. Postala sam srećnija od kako sam uz vas shvatila da smo mi svi u stvari na neki način isti. Hvala vam. Neopisivo vam hvala na tome!
Све битне догађаје у животу провео сам пијан, осим сопственог рођења!