Uvek sam bio jedan od onih đaka koji imaju uši na sveskama..
Uvek kada prdnem uhvatim prdež i bacim ga kao kame kame talas. :D
Moj mlađi brat (10) traži od tate 100 din. Pita njega tata šta će mu, a on onako bitno "moram da izmirim neke dugove", na to će tata " bože, Marko pa kome ti duguješ?" a mali će " Ma dušmanima".Obožavam ga jer nas svaki dan slatko nasmeje i uvek priča kao da ima 30 a ne 10 godina.
Dečko je napisao pesmu za mene, koja je užasna. Nisam mu rekla da ga ne bih uvredila..
Bavim se atletikom od svoje šeste godine. Sada, sa svojih 23 mogu da kažem da sam ostvarila svoj najveći san. Postala sam član reprezentacije, i moj najveći uspeh bilo je osvajanje 1.mesta na takmičenju u Francuskoj. Osećaj kada stojite na postolju i slušate himnu svoje države je neopisiv, kao i osećaj kada pred nekoliko hiljada ljudi kao ime pobednika čujete svoje ime.
Bila sam mala... Sećam se padala je jaka kiša, nevreme, stajala sam pored prozora i čujem mamu kako kaže "sada ce početi da pada grad..." A ja onako uplašena, gledam i čekam kada će zgrade početi da se ruše...
Jedno veče, tačnije petak, bila sam sa momkom u jednom caffe-baru i prilazi djevojka noseći crvene ruže u rukama. Okrene se mom momku i upita ga: "Hoćete li kupiti jednu ružu za vašu djevojku?" - "Ne, hvala " - odgovorio je .
Kiselo sam se nasmijala, nije mi bilo svejedno. Njegov drug je dobacio sa strane "Kupi curi ružu , konju jedan" Moj momak me pogledao u oči i pitao "Hoćeš da ti kupim ružu? " - "ne treba, hvala" - rekla sam i sakrila onu suzu koja mi je krenula iz oka.. Ne mogu opisati kako sam se osjećala.
Svakoj ribi koju dovedem doma iz kluba dam istu četkicu za zube i kažem: "kakve li sreće, baš imam jednu novu viška."
Kada sam bio mali, hteo sam da nađem Mileta i da mu kažem da i ja volim disko.
Fascinira me mesec. Divim mu se. Ne znam zašto. Često kada sam duboko u sebi nekako tužna ja izadjem napolje i gledam mesec i osećam se bolje, relaksirano.