Nikad nisam pojeo dovoljno krem bananica da bih rekao: 'Dosta'.
Najviše me nervira kad stavim bombonu u usta, i nemam nameru da je skrcam, ali ipak to učinim, slučajno :D.
U kompaniji u kojoj radim sva strateška i kadrovska pitanja se rešavaju pored piksle, levo od ulaznih vrata. Bivši dečko mi je stalno pričao da je biti pušač životni stil i način razmišljanja. Mislila sam da se samo pravi pametan, sad vidim da je u pravu!
Najlepši kompliment, od svih koji sam dobila, je bio kada mi je drug rekao da uvek mirišem na čisto.
Ne znam, a verovatno mi nikada i neće biti jasno zašto ih zovu 'plavuše', kada im je kosa žuta?!
Priznajem, plašim se vremena, plašim se da će život proleteti pored mene, da ću se jednog dana okrenuti i žaliti za mnogim stvarima što ih nisam uradila. Zato mi neretko kažu, da sam neumorna, jer ne želim da me spreči loše vreme ili lenjost ...
Uvek kada izlazim iz stana vičem ,,Ćao ljudi vidimo se'' i ako je stan prazan, čisto da bi komšije pomislile da ima nekoga i da nije prazan stan.
Uvek spavam u čarapama i imam svoje čarapice spavalice. :)
Jednom prilikom sam posle uspešno položenog usmenog ispita izlazila iz amfiteatra dok su ostali jos čekali, a neki polagali. Toliko sam bila pod stresom tog dana da sam jedva čekala da izađem iz te prostorije iako sam uspešno odradila ispit. Međutim, kada sam stigla do vrata, umesto da izađem onako sva srećna, ja sam zastala, pokucala na vrata onako baš glasno i čekala da mi neko odobri i kaže: "izvolite, udjite"... Ceo amfiteatar me je pogledao, a ja sam tek tada shvatila šta sam uradila. Nasmejala sam sve tamo prisutne pa čak i profesora, koji mi je dobacio: "Koleginice, slobodno izađite".
Pokazujem mišiće pred klincima u teretani samo da bi mogli da me gledaju kao uzora, i samim tim ih podstaknem da treniraju...