Poginuo mi je muž, ostala sam sama sa dve bebe, da bi danas saznala da je vodio dvostruki život i da je imao devojku! Kako to boli...
U vezi sam više od 3 godine, moja je djevojka jako uspješna, dok ja i dalje stagniram u mjestu. Jako je volim, ona je žena mog života, znam da i ona mene voli, još sam i prvi muškarac u njenom životu, al me strah da joj sve ovo ne dosadi i ne poželi nekog boljeg od mene...
Ostavio sam devojku kada sam saznao da je u drugom stanju. U trećem mesecu je izgubila bebu, našu bebu. Nikada to sebi nisam oprostio, a nije ni ona.
Pošto mi je kuća puna otišla sam u wc da pričam sa jednim dečkom, posle 10 min. mama je počela da kuca i viče - otvaraj usra se ! Spustila sam mu slušalicu i nikad se posle toga nismo čuli i svaki put kada prodjem pored njega sramota me da mu se javim.
Prvo sto radim svakog jutra, podignem majcu i gledam jel mi se smanjio stomak....
Kad odem kod druga i on mi otvori vrata samo sa peškirom oko pojasa, sve vreme gledam da li će isti da mu spadne.
Nikako da mi postane nebitno to što mu kum dade ime Miladin.
Kupio mi je za rođendan žele zeku i u toku večeri je on pojeo.
Kada sam sam kod kuće uzmem gumenu loptu i šutam je po kući, komentarišem i zamišljam da igram utakmicu. Stolice su mi stative, a zavesa mi je mreža i kada dam gol skačem od sreće, valjam se po podu i radujem se.