Za nekoliko dana trebam u inostranstvo ali sam jučer izrezala pasoš na komadiće misleći da je stari koji više ne važi.. :/
Jutros listam poruke na mobilnom i skontam da meni samo moja banka šalje poruke. Poslenjih, pa barem 50 poruka glasi: Za račun **** ste imali odliv sredstava u iznosu ***. Umrijeću od usamljenosti.
Kada me me mama nazove sa posla da joj nesto učinim, obično se setim toga tek kada čujem da se ulazna vrata otvaraju i da je ona stigla sa posla.
Rekla je da me voli, ali da joj treba sloboda. I to preko fejsa. Mislio sam ga izvaditi i popišati se po njenom četu i po njenoj ljubavi, ali mi bi žao računara.
Užasno me zaboli kada neko ko nije pipnuo knjigu, ali se poslužio nekim od sredstava za varanje na ispitu, prođe bolje od mene koja sam učila k'o konj i zadesila me loša pitanja.
Svaki put kad uzmem deplirator u ruke, mami kažem da je rodila majmuna!
Nikada, ali nikada ne perem stopala kad se tuširam, stavim gel za tuširanje do zglobova, a stopala se sama operu u vodi. I nikada nisam imala problem sa neprijatnim mirisom, niti sa ispucalim petama i slično. Pričam ja to sestri, ona kao jesi li normalna. I ajd da je poslušam. Kad nogu ne slomi'.
Vise volim da se družim sa svojom majkom, nego sa većinom svojih "prijatelja".
Sedim na prozoru, pokrivena ćebetom, pijem kafu, pušim cigaru i uživam u svakom zvuku kiše. Često zaboravim da uživam u takvim trenucima... :)
Devojka s kojom sam bio 12 godina od jednog dana više mi se nije javljala na mobilni. Za nekoliko sedmica od njene drugarice saznao sam da čeka dete s jednim tipom. Nikad se više nismo ni videli, ni razgovarali. Mislio sam da ću sve preboleti za koji mesec. Danas ona ima ćerkicu od pet godina, a ja se još nisam oporavio.