Na svakoj slici za licnu kartu ispadnem kao oni ljudi sa poternice
Mnogi neće poverovati u moju ispovest ali nema veze.Pre 10 godina ja, moj otac i moj brat smo imali susret sa jednim natprirodnim bićem.Svoj trojici nam je bilo jasno šta se desilo i nismo širili priču da nas ne bi proglasili ludacima, da ne bi širili paniku i sl.Od tada je prošlo 10 godina i ja sam sasvim odrastao, vodim normalan život, studiram u Beogradu, imam devojku, društvo i mogu reći da sam zadovoljan životom.Problem je u tome što se često osećam otuđenim i samim u svom znanju da ovaj naš pojavni svet u kome živimo nije sve i da isti ovaj svet delimo sa drugim bićima za koje skoro niko ne zna.Nisam uplašen, znam da smo mi ljudi daleko zlonamerniji od tih ''drugih'' ali ne mogu kao i ostali da posmatram i doživljavam stvari oko sebe.Za mene religija, priroda, život, smrt, dan, noć imaju sasvim drugačije značenje i ponekad osećam i sažaljenje za ljude oko mene koji nisu imali priliku da saznaju ono što sam ja.Ne znam možda je tako i bolje.Bilo kako bilo u jedno sam siguran, život je predivna stvar, moramo ga voleti kakav god da je i sasvim sigurno nije besmislen.
Kad sam bila mala moji roditelji su puno radili i retko bili kod kuće. Mislila sam da oni imaju još dece osim mene i moje sestre, i da lažu kako idu na posao, već idu da se staraju o njima. Kad god bi došli sa 'posla' bila sam ljuta na njih, a oni nemaju pojma zašto.
Kad sam sama, uvek nosim telefon sa sobom po kući. U slučaju ako bi neko počeo da provaljuje, da ja odmah zovem nekog. :)
Smučio mi se moj rodni grad. Isti ljudi, ista lica, sve isto, ogovaranja, užas. Bilo gde bih otišao, samo da se sklonim, gade mi se svi.
Bio sam sa devojkom 3 godine i voleo sam je više od života. Za našu godišnjicu sam saznao da je trudna, ali dete nije bilo moje...
Moj mali brat Aleksa za domaći imao da nacrta porodicu i nacrtao on čovek sve, samo tatu nije nacrtao...I dolazi tata kući, Aleksa mu pokaže i kaže 'Izviniii tata molim te što te nisam nacrtao, stvarno izvini ali šta ja da radim kad su svi u našoj porodici debeli, pa nije bilo mesta za tebe.'
Uvek imam problem kada negde na netu treba da popunim neki formular pa mi traže e-mail, uvek tripujem da će da ga hakuju.