Čitajući ispovjesti shvatila sam da nisu svi muškarci isti.
Osećam se kao duh. Troje ljudi sedi pored mene, blejimo, a ja se svejedno osećam kao višak, kao nevidljivo stvorenje, sve zbog prokletog aparata za sluh!
Kad pokosim travu u dvorištu onda sjedem 5 minuta i divim se kako sam to dobro uradio :D
Otkako sam prestala da se oblačim kao seljanka (minići i štikle), počeli su normalni, kul momci da me šmekaju. Otkrila sam da nisu svi muškarci džiberi bez ukusa, neki vole prirodne devojke u trenerkama i patikama, bez šminke :)
Mrzim kad pitam kevu šta ima slatko a ona kaže: "ima slatki kupus."
Kad god se vozim na mjestu suvozača, imam potrebu otvorit vrata od auta. Što brže idemo, to je želja jača. Bojim se vlastitog mozga.
Ošamarila sam danas neku curu u autobusu zato što se izdrala na bakicu jer je išla sporo.
Odbijam bogate i lepuškaste jer volim siromašnijeg štrebera koji me ignoriše jer voli više dotjerane i nafurane kojima služi kao predmet za polaganje njihovih ispita.
Kada smo dečko i ja danas našli njegovu trepavicu, duvali u prste i zamišljali želje, gledala sam ga u oči i tačno znala da isto zamišljamo, i isto želimo. Još jednom sam shvatila zašto ga volim!