Mrzim da dok gledam film, neko udje u sobu i shvati kako je gledao taj film i odjednom odluči da mi ispriča kraj filma!
I dan danas kupujem Burago autiće iako imam 23 godine. Pošto me sramota, uvijek kažem da mi upakuju kao poklon. :)
Ne volim da se vraćam kada sviće zora, to mi je najgori osećaj.
Imam izguljena koljena i niko ne vjeruje da sam stvarno ribala tepihe.
Kada sam imala 13 god, brat kojeg sam najviše volela na svetu, umro je od leukemije. Nakon njegove smrti i pogoršanog stanja u porodici (tata počeo da pije, svađali se i krivili jedno drugo, da vrše pritisak na mene da u svemu budem savršena) ja sam počela da gladujem, jer sam mislila ako mogu to da kontrolišem mogu sve. Sa 14 god dijagnostikovana mi je anoreksija i bulimija, na 170 cm, imala sam 36 kg. Kada god sam išla u bolnicu, moji su govorili da sam anemična i da sam i zbog toga tako mršava. Nikada niko nije saznao istinu, čak ni moje drugarice. Niko. Stideli su se. Sa 18 god,uz moj veliki trud, ja sam se izlečila. 3 godine sam bila savršeno dobro. Sada, već 4 god živim u Bg, studiram psihologiju(ironije li). Prosek 9,3. Imam 22 god i zadnjih 10 meseci se lečim od teške depresije i anksioznosti. Ponekad, život je pakao. Niko ne zna. Čak ni moji. Dovoljno su patili. Kolege sa faxa, proglasile su me za najsrećniju i najzabavniju osobu na faxu. Jer sam uvek sam nasmejana. Samo ja znam kako mi je kad ostanem u 4 zida.
Volim da gledam u vodu, pogotovo kad sam na moru , to me opušta.
Radim kao volonter u jednom domu za decu bez roditeljskog staranja. Deca su divna, poslušna i najteže mi pada kada me pitaju da ih vodim kući. :(
Imao sam djevojku koju sam beskrajno volio, nisu je voljeli drugi oko mene. Sada imam zenu koju vole svi oko mene, samo je ja ne volim. Svako ima nekog koga nema.
Kada mi netko kaže da mi je pas ružan, duša me zaboli, a kada kažu meni, ne zamaram se uopće.
Želim da odem odavde, da zaradim toliko novca da mogu roditeljima da pošaljem kovertu sa 2 karte za (lupam Egipat) i neku cifru novca, da se odmore kao ljudi i da im omogućim lagodniji život, te da se odužim sve do zadnje banke koju su mi ikada dali ili uložili u mene.