Mrzim kad izlazim iz radnje, pa umesto da povucem vrata ja guram, i obavezno se nadje neko pametan da dobaci "Za pismene pise"...
Danas, dok sam pričala sa dedom, pita on mene:
-Jesi počela išta trenirati?
-A ne deda, mislila sam košarku da počnem, ali ne znam..
-A ne možeš ti košarku, debela si ti za to..
HVALA DEDA.
Slučajno sam kupila kolu na kojoj je pisalo ime bivšeg kojeg sam najviše volela. Nisam popila ni jedan gutljaj.
Ja sam ovisnik o informacijama...ujutru prvo pročitam sve moguće novine, sajtove, portale...apsolutno sve...često zaspem čitajući nešto na Wikipediji, mislim nekada da sam totalno poludela...ali onda sednem negde u društvo i informisana sam o svemu, o svakoj temi i obožavam taj osećaj...vredi znati!
Prije tri mjeseca sjedila sam u kafiću sa čovjekom svog života. Bližilo se 11 sati navečer i on je rekao idemo malo prošetati. Sjeli smo u jedan obližnji park i on me nakon nekog vremena zaprosio. Ćutala sam, ni jedna pametna misao mi nije pala na pamet, samo sam ćutala tek onako nekih 60 sekundi. A onda je on rekao: "Pobogu odgovori nešto,umrijet ću." A ja sam ga pogledala i nasmiješila se, nasmiješio se u on. Bio je to najljepši i najtopliji osmijeh koji mi je neko poklonio u životu. I sada već puna tri mjeseca prvo što ugledam kada se probudim je taj lijepi osmijeh koji strpljivo bdije iznad moje glave čekajući da otvorim oči i ugledam ga. :)
Kada me svrbi desni dlan ne češam se u nadi da ću tako sprečiti davanje para.
Uvek imam osećaj da mi se brže usmrde crne čarape u odnosu na bele..