Jednog leta sam prepešačio 15 km do svoje devojke. Autobus koji je išao do nje sam propustio, i ona je mislila da se nećemo videti. Ne moram da pričam koliko je srećna i iznenađena bila kada me je videla. Odavno više nismo zajedno, ali se uopšte ne kajem što sam to uradio. Učinio bih to opet za nju.
Volim da kada pijem sok na cevčicu pravim balončiće od soka. :)
Uvek tokom sletanja aviona imam ogroman osmeh na licu. Ne znam zašto. Nemam strah od letenja.
Imam prijateljicu koja živi u inostranstvu, a pritom je Srpkinja. Jednom prilikom u prodavnici zakačio je čovek i rekao joj 'Mrš u pi*ku materinu' ona mu se nasmejala i odgovorila: 'Razumela sam te'.
Pre moje mame, tata je imao ozbiljnu vezu, planirali su čak i da se venčaju, iz nekog razloga nisu, ali su ostali u dobrim odnosima. Kada su se razišli, pričali su kako će da daju deci ime po njima (moj tata se zove Dragan, ako bi bilo žensko bila bi Dragana, a musko Dragan, a ona Ivana). Tata je dobio devojčicu, mama se nije slagala da se tako zove i na kraju nisu dali to ime mojoj sestri. Godinu dana kasnije tata je sreo Ivanu, saznao je da je ona dobila blizance i da se zovu Dragan i Dragana :) I već možete da predpostavite da su meni posle dali ime Ivana, po njoj :) Ne znam, mozda grešim, ali mislim da zbog toga mama više voli moju sestru, prema meni nikada nije bila kao prema njoj, uvek je drska prema meni. I nikada me nije nazvala po imenu, uvek po nadimku. :)
Uvek u frižideru imam senf koji niko nikada ne jede i tako stoji godinama.
Komšija Pera je bio čovek koga niko nije voleo u komšiluku. Svađao se sa svima, nije nikada imao mira. Prijavljivao je komšije raznim inspekcijama za razne sitnice i gluposti. Bio je penzioner koji je radio ceo život u Švedskoj, imao je para i nije brinuo ni o čemu, samo je gledao koga će koji dan da zakači. Bio je pravi galamdžija. Danas, 2 meseca nakon njegove smrti, komšiluk je toliko tih i miran, da je to nepodnošljivo. Nema ko da se svađa i pravi galamu, da dobacuje sakriven iza vinove loze, da mi buši lopte. Tišina u kraju je neverovatno ružna.
Mrzim kad se zimi ujutru probudim za školu,a još uvek mrak napolju.
Djevojka stalno hoće da ju nosim, kao lijepo joj je to... A ja se pravim da mi nije teško dok dušu ispuštam.
Na benzinskoj pumpi u Sloveniji, letos, ladno sam momka koji je radio za kasom, a pritom bio neverovatno sladak i šarmantan pitala primaju li eure.