Mrzim svoj posao, a znam da je danas preteško naći bilo kakav.
Šetam gradom (Pančevo) sa drugarima kad mi stigne sms od mame bez ijednog znaka interpukcije: "Dođi kući napolju smrdi mama".
Kada sam bila mala tata mi je otišao poslovno u inostranstvo. Pitala sam mamu gde je tata, a ona mi je pokazala avion koji je leteo iznad naše kuće i rekla da mašem tati. Od tog dana, pa sve dok se tata nije vratio, moje sestre i ja smo trčale napolje čim čujemo avion, da mašemo tati, da tata ne bude tužan :) porodica ♥
Najbolje mi je kad krenem napolje sva radosna jer mislim da sam se baš fino obukla, a mama me pogleda i kaže: "Pa nećeš valjda takva da izađeš, izgledaš kao klošar."
Meni je nekako najveća bleja uvek bila u prvom redu. Nastavnici su se uvek fokusirali na tu famoznu 'zadnju klupu' tako da mene doslovno nisu ni primećivali, mogla sam da radim šta 'oću.
Jednom sam našao mobilni telefon dok sam šetao, nije bio Bog zna kakav, a i iz pristojnosti sam hteo da ga vratim vlasniku. Počeo sam da listam po imeniku mobilnog telefona i pozvao broj 'Kuća'. Javila se žena, i dogovorili smo se gde ćemo se naći da bih joj vratio telefon. Sačekao sam je na dogovorenom mestu, i kad vidoh ono ljutita žena hoda prema meni. Približila mi se, otela mi telefon i počela me optuživati da sam joj ga ja ukrao. Takvu nekulturu u životu nisam video. Hteo sam je ošamariti tako jako da padne u nesvest. Odšetao sam i odlučio da nikada, ali više nikada neću vratiti mobilni telefon koji pronađem.
Moja prijateljica se ponaša kao da sam marioneta. Tu sam da joj ispunim vreme za koje čeka da se vidi sa dečkom ili nekim sa strane, kad nas je više u društvu ne primećuje me i retko razgovara sa mnom. Nikad joj nije problem ostaviti me samu i otići. Služim da idemo na mesta koja ona želi, jer je tu neko koga treba videti ili neko ko nju treba videti. Bukvalno sam privezak, ali ne znam kako da joj kažem da se ne ponaša tako prema meni... Boli me to.
Pre par dana sam se posvađala sa majkom kao nikad ni sa kim u životu zato što mi je rekla da vodim računa dok sam u vezi sa dečkom jer ga ne poznajem još uvek baš dobro i to preko telefona dok sam bila u njegovom društvu. Posle 2 dana on je raskinuo sa mnom bez ikakvog objašnjenja. Da li je to uradio zbog toga što je čuo pridikivanja moje majke ili iz nekog drugog njemu poznatog razloga, ne znam, ali znam da se užasno kajem što sam tako loše postupila sa majkom iako znam da je bila u pravu.
Uvek kad posle vođenja ljubavi sa dečkom izađem da se prošetamo imam trip da svi znaju šta smo radili i da svi gledaju samo u nas.