Poslao sam mejl Bilu Gejtsu da mi pošalje 10.000$ jer meni trebaju, a on ima mnogo love...
Mrzim kad idem na svadbu sa roditeljima, jer onda ne mogu da se muvam ni sa kim :)
Nakon svađe dečko mi je poslao poruku: " Oprosti ak oš. "
Jako lijepo.
Jednom sam se pijana vratila kući oko 5 ujutro, i dopisivala se na FB-u sa mojom vaspitačicom iz vrtića!!!! Sutra nisam smela da pogledam šta sam pisala nego sam automatski išla na delete. :)
Zaprosio me je najbogatiji momak u našem gradu. Ne poznajem ga baš najbolje. Moji roditelji nikad srećniji. Naravno odbila sam. Nastala je svadja sa roditeljima, plakala sam. Htjeli su me dat' na silu. Ali tu je moj brat. Sve to je sprečio. Taj dan je bio prvi put da sam videla brata kako plače.
Mnogo volim profesore koji se postave prema nama kao ljudi,da nas posavetuju,popričaju normalno sa nama o nekim svakodnevnim temama, naravno nakon što završe sa gradivom. Ovi koji su strogi i gledaju samo časove me nerviraju, umišljeni ljudi...
Studiram srpski jezik, a ostavio me je zbog devojke koja negaciju piše spojeno.
Od osmog razreda nisam se slagala sa jednim dečkom. Zatim smo pali zajedno u odeljenje i u srednjoj i uvek smo jedan drugog zezali. A potom sam se ja zaljubila u njega,na on je i dalje nastavio da me zeza, čak i kad je to saznao. Tako da moja verovanja u to da od neprijateljstva može da se ostvari ljubav nisu se obistinila. Sada jedva čekam da završim školu i da ga jednom za svagda zaboravim.
Najviše mrzim kad neko krene da mi priča nešto što mi je već pričao, i ja mu kažem: ''Znam, pričao/la si mi'', i on nastavi da priča, a ja moram OPET, po ko zna koji put, da slušam to.
Sve djevojke normalno plaču, jedino ja momentalno pustim slinu do poda uz par balončića.