Kad pogledam svoj Internet history pomislim da sam psihicki bolesnik.
Kad se posvađam s roditeljima tripujem da sam možda usvojena.
Radio kao saobraćajni policajac, i to na motoru, i obožavam da jurim tatine sinove u besnim autima jer kolko god besni bili nema šanse da mi pobegnu. Iskreno, kad ih zaustavim retko kad im napisem kaznu (svi znamo zašto) i zahvaljujući njima uspeo sam da kupim svoj motor (ninja zx- 6r koju sanjam još od kad sam bio klinac). Neki će me osuđivati verovatno ali jednostavno nije postojao drugi način da ispunim svoj dečački san. Živeli tatini sinovi!
Pre par godina sam bila u kombinaciji sa nekim dečkom. Dobar sex 2x nedeljno i nista više od toga. Vuklo se mesecima. Jedno veče upoznam ja jednu klinku u teretani, ona srednjoškolka, ja 5 godina starija. Krene ona tako meni vremenom da se jada posle treninga, da je dečko vara, da oseća, da ga je provalila, i da mnogo pati zbog toga. Meni je baš bilo žao, jer sam je zgotivila. Kad, sretnem ti ja njega u gradu sa njom. Ona sva srećna što me vidi, prilazi da nas upozna, "Ovo je moj dečko, pričala sam ti o njemu." On me gleda i smeje se đubre. Mislim da sam se u tom trenutku osetila najgore na svetu, ne zbog sebe, taj mi dečko ništa nije ni značio, već zbog nje, jer nisam ni znala da ima devojku, a kamoli da je to baš ona. Nakon toga sam prekinula svaki kontakt sa njim, ali i dan danas, kad sretnem onu malu, uvek imam gorčinu u grlu kad joj promumlam "zdravo" , jer znam da je nekoj devojci u najlepšim godinama, bilo slomljeno srce, zbog mene.
Postanem najružniji čovek na svetu kad mi izađe bubuljica između nosa i ustiju.
Kada sam kao mali dobio vaške, bio sam ubeđen da će one nestati, tj. se podaviti ukoliko budem držao glavu pod vodom neko duže vreme.
Kada sam imala 4 godine otac me je odveo na šišanje, uobičajenu paž frizuricu. Frizerka mu je rekla da imam loš kvalitet kose i da je najbolje da me ošiša skroz kratko-da kosa ojača. Kad me je doveo kući mama se rasplakala kad je vidjela kako izgledam. To mi je najveća trauma iz djetinjstva.
Imam crni mladež veličine kao kovanica od 50 centi. Uvijek ga sakrivam, ne mogu nositi normalne majice ni kupaće što se sada nose, jer će mi se vidjeti. Bojim se reakcije i ismijavanja drugih kad bi vidjeli. I meni je to malo ružno, iako nije neki bauk, nije puno veliko kakvih sve ima. Zbog njega imam manjak samopouzdanja.
Nikada mi neće biti jasno zašto je u osnovnoj bilo toliko strašno reći "zezam se".