Uvijek kada vidim starije ljude kako žive sami, bez djece, radeći na zemlji po cijele dane, kada se vidi na njima da im je teško i finansijski i emotivno, bude mi žao. Voljela bih da im mogu pomoći na bilo kakav način, pa makar odvojiti 10 minuta da pomognem pri tom radu. Voljela bih da se svi mi mlađi malo više posvetimo starijim ljudima i unesemo radosti u ostatak njihovog života, sigurno bi im puno značilo. :)
Kad mi je masna kosa zategnem je u konjski rep, a onda obavijem punđicu. Svi mi kazu kako mi je lepa frizura, a nemaju pojma koliko me je mrzelo da operem kosu.
Tata je prestao da puši kada mi se sestra rodila. Rekao je da nije hteo da joj ruši zdravlje. :)
Svi imamo prirodne mirise i mnoge ljude prepoznam zatvorenih očiju samo po mirisu. Pitam se kakav je moj miris.
Na naslovnoj fotografiji mi je Selena Gomez,a tata mi kaže:"Jaooo Jeco kako si lepo ovde ispala kad si se to slikala?"
Odeš na youtube samo da pogledam na sekunde neki video, i za 2 sata završim gledajući kako hodati kao žirafa.
O kako sam se bojala kad sam bila mala one rečenice "Reći ću te roditeljima".
Kao klinac sam imao tešku saobraćajnu nesreću sa porodicom. Kao trajni podsetnik od povrede ostali su mi ožiljci na licu. Zbog tih ožiljaka imao sam pakao od detinjstva, a slično je bilo i u srednjoj školi. Danas više ne obraćam pažnju na to, ali mi ožiljci i dalje prave problem u životu. Prilikom konkursa za rad u jednoj firmi, inače jako uglednoj u Srbiji, žena koja me je intervjuisala mi je kratko i jasno rekla da moje lice ne bi bilo prijatno klijentima. I tek tako me je odbila, uprkos mojoj kvalifikaciji za posao. Ponekad se, uprkos mom trudu da se uklopim, stvarno osećam kao da nisam deo ovog društva, ove zemlje i ovih ljudi.
Ide mi na živce kad se vozim biciklom pa naiđem na rupe i rascjepe na cesti, pa mi sise skaču gore-dole. I neugodno mi bude ako prolazi neki muškarac i to skuži.
Kad sam bila mala mislila sam da i Dnevnik ima kraj. I jedva sam čekala poslednju epizodu. Jer mi je stvarno bilo dosadno.