Kada prodajem knjige đacima, uvek nađem nekog ko ne ume da se pogađa i obavezno mu uvalim za veće pare nego što bi kupio nove.
Volim svog dečka koji je trenutno u veoma lošem finansijskom stanju, a stariji je od mene 6 godina i radi, dok ja studiram... I pomažem mu što više mogu, jer znam da je on moj heroj i da će sutra on da bude taj koji će mene da hrani!
Kada sam bila mala i dok gledam film sa mamom uvek njoj prekrijem oči da ne gleda scene sa ljubljenjem i sl. :)
U 3 ujutru sam u pidžami izašla do trafike, kupila sladoled, sela na stepenice ispred zgrade, pojela ga i mnogo srećnija se vratila u stan :)
Ponekad imam osjećaj, da mi glava služi samo za skidanje paučine.
Stvorila sam sopstvenu masku kako bih odbijala ljude oko sebe. Toliko puta sam bila povređena da mi jednog dana dosadilo, prekipelo i od tada sam hladna i nepristupačna za bilo šta što vodi razgovor dalje od šta ima novo. Stalno se smejem, zbijam šale, ja sam ta koja uveseljava društvo ali ovako sam emocionalno disfunkcionalna. Potajno želim da me neko voli i da se upustim u romansu ali se bojim da će me neko opet povrediti, čak i prijatelj, ma bilo ko, zato se iz dana u dan sve više zatvaram u sebe ali tu bol sam uspela da pretvorim u nešto što me tera u toku dana da pomeram granice u školi i karijeri uopšteno. Možda sam i našla nekad nekog ko me ne bi povredio ali sam i njega oterala zbog straha.
Matematika mi je oduvijek išla loše. Kada sam bila mala mama mi je pokušala objasniti kako se oduzimaju dva broja. Imala je kolegicu Mariju, a njen muž se zvao Dražen. Pokušala mi je objasniti na ovaj način; Teta Marija je skuhala 15 sarmi, a striček Dražen ih je pojeo 12. Koliko je sarmi ostalo? .. A moj odgovor je bio: Mama, šta striček Dražen može pojesti 12 sarmi?