Kad kucam poruku u autobusu uvek mislim da onaj ko stoji iza ili pored mene čita šta kucam, pa uvrćem telefon tako da ni ja jasno ne vidim šta pišem.
Ne umijem da kažem slovo R, pišem lijevom rukom, zbog toga od malena tripujem da ću postati neki uticajni političar.
Otkad sam na vrh monitora zalepila poruku: "Nema veće štete od izgubljenog vremena" ne gledam uopšte u tom pravcu kada sam za kompom.
Kada mi neko ne odgovori na poruku, ja obrišem to što sam poslala i osećam se kao da je nikad nisam ni poslala.
Otkako sam krenuo da se bavim Street Workoutom, ribe me samo saleću.
Moje drugarice iz razreda i ja imamo listu modnih promašaja, na kojoj se nalaze drugovi i drugarice iz razreda. Svaki dan imamo "pobjednika", tj. najveći modni promašaj.
Po onome da žene vole muškarce koji dobro kuvaju do sad je trebalo da budem Hju Hefner...
Najbolje mi je ono kad je neka pesma na radiju iz perioda mojih roditelja,i mama ustane,pojača, krene da igra i uvek ista rečenica:"Jaoj što volim ovu stvar!"
Moj tata sa sestričinom redovno glumi kuću ispod stola i pije vodu iz činije. I gleda u mamu kad god sestričina uradi nešto slatko i novo, da bude siguran da je i ona videla. Mama mu je jednom takvom prilikom samo rekla: "I tvoje ćerke su sve to radile, samo nikad nisi bio tu da vidiš." On je u tom trenutku promenio izraz lica, šok pomešan sa tugom... Bila sam jako ljuta na mamu jer ga je rastužila, iako je to bila istinita.