Drugi put mi se dešava da budem ostavljena uz objašnjenje da taj neko ne može da mi vrati toliko pažnje i ljubavi koliko ja mogu da pružim.
Kad sam na plaži, uvlačim stomak da bi mi se videlo ono malo što imam od pločica.
Kad spasim pauka (izbacim ga van- živog), tripujem kako mi se smeši kao lik iz crtanog i govori: "Hvala ti, čoveče! A jes' ima dobri' ljudi!"
Muško sam i ne volim da komentarišem ružne devojke, tipa vidi ovog groba i sl. kako već muškarci umeju. Uvek pomislim i ona je nečije dete.
Muž me je prevario sa rođenom sestrom. Toliko mi se gade, da sam morala da se preselim u drugi grad.
Mrzim kada čitam knjigu i misli mi odlutaju i onda ne znam šta sam pročitao i moram da se vraćam.
Da sam mogao da biram gde ću se roditi, opet bih izabrao ovu zemlju, ovaj grad, ovo sad!
Кад сам био мали, када год би ми отпала нека длака са косе, или трепавица, плашио сам се да имам леукемију, јер сам чуо да од леукемије опада коса, и проверавао сам да ли ми течи крв из носа...
Odmaram ja tako posle škole, slušalice u ušima, 15. put jedna ista pesma, i ulazi moja majka u sobu da mi kaže: ''Pa mogla bi da budeš malo tiša s obzirom na tvoje skromne glasovne mogućnosti, jer je komšinica došla na kafu''.