Kada je mama kupala naseg psa u kadi rekla mu je daj sine sapu.
Kad sam bila nekih 4-5 god skupljala sam one crne bube što hodaju po stazi, bile su mi zanimljive, imala sam ih jedno 7 komada.. a danas bježim od buba ko pijanac od cedevite.
Pamtim sve što drugi zaborave, što drugi misle da je nebitno, e pa meni je bitno..
Kada sam bio mali bojao sam se silaženja niz stepenice, silazio sam sjedeći jer sam se bojao da ce stepenice propasti.
Kada me je ostavio dečko odmah sam nazvala bivšeg i rekla mu da sam ostavila dečka zbog njega, jer sam kao shvatila da mi znači. Naravno poverovao mi je :)
Kad god izvadim svu odjeću iz ormara da je složim, pokajem se.
Kad pozovem nekog, a taj neko mi kaže : "E baš sam hteo/la da te nazovem", ja lepo kažem E NAZOVI, i spustim slušalicu...
Pitam se da li i građani drugih zemalja za sve krive svoju državu kao što to mi radimo. Da li neko tamo u belom svetu govori npr. "E ovo samo u Maleziji ima..."
Jedem rezance sa šećerom i pretražujem forume sa savetima o zdravoj ishrani.
Nikada mi nije bilo jasno zašto kada biraju manekenke, one moraju biti mršave i sa malim si*ama i guzicama, a kada biraju manekena uzmu one mišićave. Mnogo bi mi ljepše bilo kada bi one bile malo popunjene i sa oblinama.