Drug me je pitao šta je planetarijum, a ja sam hteo da ispadnem pametan i ispadoh još gluplji odgovorivši mu da je to tamo gde gledaš planete.
Na prvoj godini fakulteta obolela sam od depresije, paničnih napadaja i anksioznosti. Već 5 godina se liječim. Ove godine sam napustila fakultet na 4-toj godini jer mi se depresija vratila, mnogo me strah neznam šta će biti samnom.
Razočaram se kada nekoj devojci kao jedinu vrlinu mogu samo da istaknem lepotu.
Svaki put kada čitam neku knjigu preskočim neke strane, koje uopšte nisu bitne za tok radnje, i onda me na kraju uvijek grize savjest kad kažem nekom da sam pročitala knjigu, a znam da mi je ostalo tih par strana.
Moja mama briše prozore i pod mojim starim i pocepanim gaćama.
Ne nosim neke knjige u školu samo da bih mogla da gledam zajedno sa drugom.
Jučer sam zamolila oca da mi pojasni zadatak iz matematike. Kad je završio rekao je: "Ma o tome ćeš više učiti u srednjoj školi." Inače sam drugi razred gimnazije.
Kao mala, tata i ja bismo uvek igrali neki naš ples uz dobro poznatu pesmu Mirzinog jata ''Apsolutno tvoj''.. Naravno, potezi su povlačenje 2 prsta preko očiju, skakanje, vrtenje u krug i sl.. I tako sedimo mi kući, kad na radiju puste tu pesmu. Oboje smo odmah skočili i počeli da igramo.. I onda još samo čujem momka kako nam se smeje sa troseda..
Kad žurim, izgasim laptop na dugme za paljenje, i uvek mi ga bude žao. Imam osećaj kao u filmu, kad neko umre, pa mu preklope oči.