Bivša djevojka mog dečka ima rak dojke i njega je to ljudski potreslo. Samo sam rekla nazovi je i pitaj kako je. Osjećala sam da sam bolji čovjek nakon toga, čemu ljubomora, ko danas koga može na silu da drži uz sebe.
Ćale kada ide da bere kukuruz nikada ne bere iz naše bašte nego uvek od komšije, kaže da mu nije ćef da bere naš.
Nekad imam osećaj ko da sam ja jedina osoba koja svaki dan čisti uši.
Pošto nismo baš u najboljem finansijskom stanju, ne možemo sebi da priuštimo putovanja, pa onda mama i ja kad nam je dosadno sednemo i pričamo kako nam je tobož bilo juče u Grčkoj, kako sutra već idemo u Tursku, kako samo putujemo, a nikad nismo kući i onda se bar malo nasmejemo :)
U petak mi je ispit, a mrzi me da učim, uhvati me muka čim uzmem knjigu u ruke....
Imam 18 godina i pre godinu dana sam saznala da imam rak mozga...za to zna samo par mojih najbližih prijatelja i pošto se ne lečim na klasičan način hemoterapijom, na meni se ne vidi toliko šta se dešava...i svaki put kada me neko od tih prijatelja pita kako sam,uvek kažem da se osećam odlično,a ustvari uglavnom popijem šaku lekova pre nego što se vidim sa njima da bih se osećala dobro...i bar 100 puta dnevno pomislim kako svakog časa može da nastupi pogoršanje zbog kojeg ne bih mogla da se ponašam kao da se ništa ne dešava...ako padnem u krevet mislim da se neću izboriti sa rakom i zato mi je najbitnije da nastavim sa normalnim životom, ma koliko to teško bilo.
Mrzim kada zavežem rep i onda me čupa samo jedna jedina dlaka zbog koje moram opet da vezujem. -.-
imam skoro 20 godina a stalno gledam sunđer boba i kad on kaže "jeste li spremni deco" ja odgovorim JESMO KAPETANE, a on "ne čujem vas" i ja se proderem JESMOOOOOO KAPETANEEEEE...ulazi mama i krsti se.
Uzmem ja istoriju da učim. Sednem. Zašto ne bih legao? Legnem. "Srbija je u početku bila županija..." vidi ona fleka na zidu, nisam je ranije primetio.
Zaspim.