Imam 16 godina i još se nisam poljubila baš me je blam, najradije bih nekome platila da me poljubi.
Ide mi se u wc na duže. Ali pošto sam na poslu stiskam guzove kao mister olimpija na takmicenju.
Pretežno kad sam pijan, volim olakšati dušu i mjehur, po nečijoj kvaci ( čitaj kvaka) od vrata automobila, zgrade i etc. . . tu mora uhvatiti.
Pre cetiri god sam skinuo dioptriju,a nosio sam naočare 15god. Ni danas ne mogu da se naviknem na svoj lik i na činjenicu da je ovo moja faca.
Psihijatar sam, i ne možete da zamislite koliko tinejdžera mi se obrati za pomoć. Ne znam šta se dešava sa novim generacijama, epidemija.
Imam 24 godine i imam toliko staromodne roditelje da nikad nisam doveo neku devojku kući kad su oni tu, što je inače najnormalnija stvar za većinu mladih sa normalnim roditeljima.
Muka mi je da imam sex po zadnjim sedištima i parkovima, hoću da krevet škripi.
Dočekala sam da me rođena majka tera da nađem dečka uz objašnjenje da mi "rade" hormoni i da treba neko da me "smiri"! Mogu bilo koji problem da imam, odgovor je nađi dečka. Npr. Boli me stomak- "Nađi dečka!"; Pije mi se kafa/ "Nađi dečka!"; Ne uči mi se/ "Nađi dečka!". Dečko, nađi se.
Moj pokušaj zbližavanja sa našim mačetom ide ovako: maco, mačkice, mac-mac, malena, dođi meni, maco, halo, seljanko, ma mrš tamo!
Imam stidljivu drugaricu a ja sam još i mutav, ništa od nas.
Kada u nekom stranom filmu čujem reč bravo ili super, na trenutak se osetim kao da govorimo isti jezik.