Najviše volim kada se moja devojka obrati baš meni kada joj je teško. Imam tek 18 godina, a osećam se kao HEROJ, u čijem zagrljaju, na čas pobegne od svih problema!
Ima jedan dečko sa kojim se viđam povremeno,sednemo u kola odemo van grada i upražnjavamo seks u kolima,a nismo zajedno.
Kad gledam Slagalicu strašno me nervira kad voditeljka onog što izgubi pita "Pa šta se to desilo danas?" Pa izgubio je, šta hoćeš da ti kaže, gluplji sam od ovog pored?
Prije 6 dana sam rekao devojci da idem na hitan put i da se nećemo čuti redovno. Pitala me za razlog ali uspeo sam nekako da smaknem pogled i da je slažem. Neposredno posle razgovora sa par drugova sam otišao na njeno selo, gde provodi dosta vremena i pored reke ispred njene kuće u veliku topolu sam sa društvom ugravirao našu sliku i ispisao najlepše provedene trenutke s njom. Ispod slike sam napravio mala vratanca koja kad otvori ima malu policu da izvuče, i u toj polici će da stoji verenički prsten. Ovo sam napravio kao krunu naše veze koja traje već 4 godine. Sinoć sam se vratio, a sada ovo pišem jer ne mogu da je pogledam u oči što sam je slagao iako znam da sam to učinio za nešto veće, odradili smo profesionalnu stvar i nadam se da će da odlepi kad bude videla. Držite mi fige da sve prođe kako treba jer ujutro idemo na selo... :)
Kreketao sam stricu dok je hrkao, pošto ja nisam moga da zaspem, sve sa ciljem da ga podsetim na njegovo rodno mesto ...
Mom tati su svi govorili da ću ja biti muško. Kada se saznalo da ću biti žensko, tata je mami spustio slušalicu i plakao je 2 dana. Ali me on sada voli najviše na svetu i dao bi sve za mene.
Ne volim ovo doba godine. Uvjek me podsjeti ne neke lijepe stvari koje su prošle.
O bježanju od kuće mnogo više razmišljam sada nego dok sam bio dijete.
Prije sam slušala pjesme radi zabave, a sada kada mi se nešto loše dogodi pronalazim se u svakoj toj pjesmi, stihu, riječi...