Voljela bih da imam bolji odnos sa svojim ocem.. Nikad ne razgovaramo, nikad me ne pita kako sam, i sada evo kad imam 19 godina to mi nekako smeta.. Znam da baš i nije vješt u pokazivanju emocija, ali bih stvarno voljela da više razgovaramo.. kada npr. dođe po mene i vraćamo se zajedno kući, ćutimo.. ponekad gledamo TV zajedno, komentarišemo sport i sve to, ali kao neki stranci.. ne zna ništa o meni... Možda je to zbog toga što smo malo i slični, ali opet nekako je prevelika distanca... -_-
Volim da pogledam u telefon mojih drugara papučara kada kucaju SMS, živo me interesuje šta kucaju na svakih 2 minuta.
Moj tata je imao gadan udes pre nego što sam se rodila. Pre par meseci je došao kod mene u sobu i u suzama mi rekao: " Ja mislim da sam onaj udes preživeo samo da bi ti sad bila ovde..." Ništa lepše u životu nisam čula.
Kad mi je dosadno gledam ljude kroz viljušku i zamišljam da su u zatvoru!
Kad god šaljem sms i u njemu spominjem nekog, pre no što pošaljem tri puta proverim da li je dobar broj u strahu da ne pošaljem baš toj osobi koju spominjem u sms. Pa čak i kada se uverim, opet tripujem da može videti.
Jednom, kada sam došla kući p'jana ušla sam u sobu svojih roditelja i legla između njih.
Uvek kada odmeravam dužinu wc papira, i odvojim od rolne, obavezno dodam još jedan onaj kvadratić, za svaki slučaj.
Kad sam gladna jedem kašikom i one što se jede viljuškom.
Kad mi se keva pohvalila da je od ponedeljka na odmoru, ja sam joj mrtav ladan odgovorio: "Ma uživaš, bole te patka".. U zemlju sam propao kad sam skapirao šta sam rekao, a ona me pita "Šta si pio, kakve te patke spopale?"
Moja drugrica je nazvaka psa Taksi. Jedan dan je otišao iz dvorišta i ona je morala da ga traži. I tako je ona išla ulicama i vikala Taksi a ljudi su se čudili i mislili da nije normalna..