Kada sam bila mala izjavila sam da mi je zagrljaj najpotrebnija stvar. I sada, kada god mi je loš dan, jedan zagrljaj mi nekako sve popravi,ali doslovno.
Volim svog dečka, iako mnogi smatraju da sam sa njim samo zbog para.
Kad se posvađam s roditeljima tripujem da sam možda usvojena.
Uvek pojedem dva zaogaja pice nožem i viljuškom, i onda batalim, i nastavim prstima
Dragim komšijama poželim dobro jutro tako što u majičici i gaćicama izađem na terasu po čiste stvari.
Kada sam na poslu uvek trpim da obavim veliku nuždu, jer uvek sam 10 minuta pre kući nego inače.
Kad god dobijem pozivnicu za neko veselje prvo što pomislim je: Ja nemam šta da obučem!!
Nema mi ništa ljepše nego kada vidim malu bebu koja me gleda i smješi mi se, srce mi se ispuni!
Kad treba da mi bude ispit, mama me stalno zapitkuje kako sam uradila, jesam li položila, koju sam ocjenu dobila. Neki dan sam uradila jedan težak pismeni i očekivala rezultate. Ona me zvala svakih pola sata i pitala: "Kad će, kad će?". Napokon, objavljeni su, položila sam. Javim joj. Sutradan joj kažem: "Večeras izlazim da proslavim ispit", a ona će: "Ama koji sad ispit?"
Ne volim što mi je dečko nevaspitan. Mojoj mami kaže ćao i zdravo, ne ume da kaže dobar dan, doviđenja. Stvarno me to iritira, i kad mu kažem da to nije u redu, on se naljuti.