Par godina se ne brijem, samo trimerom održavam bradu na trodnevni nivo. A na poslu me prozivaju da dolazim neobrijan, s tvrdnjom da sam se brijao prošle sedmice, a ne kapiraju da je to moj fazon.
Kad sam bila mala probušila sam komšiji gumu na kombiju jer je rekao mom tati da je debeo.
Cesto kada mi se plače stavim maskaru kako ne bih plakala (da mi se ne razmaže).
Tužan optimista.
Na svadbi svojih prijatelja sam kao poklon mladoženji svirala himnu Lige prvaka na violini.
Najčudniji momenat prilikom muvanja je bio kada mi je dečko prišao i u toku razgovora počeo da mi mazi dlan i divi se kako imam mekane ruke, da bi na kraju došao do one kože na laktu i oduševljeno rekao kako nikada nije video da devojka ima tako mekane laktove. Ljudi moji ne da nisam znala šta da odgovorim. Kakve fetiše ti imas dečko?!
Stari me često budi u ranim jutarnjim satima riječima: "hej, hej, evo mati hoće da te probudi, a ja joj ne dam."
Moje spremanje ispita uvijek ima nekoliko faza: nakon 2-3 poglavlja umislim da ništa neću stići, pa pokušavam skontati koja bi pitanja mogla doći. Nakon toga dobijem inspiraciju i mislim da ću ipak sve stići, čak i fusnote, a kad shvatim da to nije moguće ležim na krevetu, gledam u plafon i pitam se što je meni trebalo u životu da upišem fakultet kad i onako nema posla. I tako više vremena provedem razmišljajući nego učeći.
Kada sam odgovarala patologiju, rekla sam da se obdukcija vrši na živom lešu...
Kad god vidim neku dobru ribu na FB, odmah tražim album “slike sa mora“.