Kada sam bio mali, neki starac je meni i celom mojem muškom društvu rekao da namažemo mleko maslačka na onu stvar kako bi nam bio veći. Mi smo ga poslušali i nakon toga 3 dana nismo mogli ljudski ni da sedimo.
Mrzim kada mi neko od mojih drugova okrene leđa dok stojimo u klubu.
Cele godine sam skupljao pare kako bih otišao na more bar par dana. Danas sam sav taj novac poklonio najboljoj drugarici kojoj su isekli struju jer nije imala da plati... More moze da sačeka sledeću godinu :)
Jednog dana smo moje drugarice i ja krenuli na plažu. Kad smo pošli da se spuštamo niz kamene stepenice, video sam da je ta plaža puna kamenja i stena i rekao: 'Aaau ljudi koji kameleon' *umesto kamenolom. U tom trenutku su moje drugarice vrisnule i počele da beže ko lude nazad. Jedva sam ih stigao i ubedio da nisam video guštera.
Imam naizgled divan brak. I ja i muž visoko obrazovani, radimo na odličnim pozicijama, imamo veliki stan, dva automobila, putujemo nekoliko puta godišnje, imamo prelepu devojčicu, sve savršeno... Svi nam u okolini zavide...
Međutim, ja već skoro pet meseci trpim psihičko a neretko i fizičko nasilje... iz meni nepoznatih razloga. Ničim izazvan, besni kad se vrati sa posla, a ja mu dođem kao izduvni ventil. Naravno, mislili smo da dete ništa ne primećuje, pred njom smo najbolji mama i tata. Ali, kada me je sinoć izvređao i izašao van, ćerka (5 god) je došla kod mene, jako me zagrlila i rekla: Mama, nemoj da plačeš, ja ću da te branim od svih kad još malo porastem. Obrisala mi je suze i jako me grlila. Sinoć sam odlučila da se razvedem. Zbog nje. I zbog sebe.
Popijem po sto kafa dnevno kad učim i to najviše zato što mi kuvanje kafe bude izgovor za dužu pauzu koju tad pravim...
Uspela sam svoje roditelje da spojim pred njihov razvod, i svi smo otišli na naše poslednje porodično letovanje... Odluku nisu promenili, ali je bilo nezaboravno.
Moja mama se naljutila na tatu jer su ga ubedili da kupi Kirbi usisivač..