Uvek kada idem ulicom i prođem pored grupe ljudi koji se u tom trenutku smeju, imam trip da se baš meni smeju.
Mislim da ne zaslužujem ništa od ovoga sto imam u životu.
Mislim da nikad neću imati toliko samopouzdanja da idem gradom bez brusa...
Imam 25 godina i milioner sam (euri) prije 6 godina sam naslijedio novac i nekoliko objekata vrijednih milione, ja sada samo oblizim svijet i trošim novac, nemojte misliti da rasipam bogatsvo, trošim samo novac koji dobijam kao dividendu i kamatu od banaka gdje mi je novac oročen ,ali nažalost nisam još nikada imao pravu djevojku mislim ozbiljnu vezu sve je to trajalo mjesec dva, i gotovo većina njih je bila samnom samo radi novca, poželim da nađem neku koja će da me voli i sada se većini djevojaka predstavljam kao radnik, ili student a ako me vidi sa bjesnim autom kažem da mi je to od gazde.
Nikad nisam znao primiti poklon na pravi način. Uvijek mi bude neugodno i zahvaljujem se po sto puta, dok i osobi koja mi je to poklonila ne bude neugodno od mog zahvaljivanja.
Na jednoj konferenciji sam imao seks sa djevojkom,i nakon toga nismo se čuli 2 mjeseca..Da bi ona meni odjednom poslala poruku: "hej,samo da ti javim da sam dobila,sve je okej!" Meni se odjednom naglo proteže osmijeh od uha do uha..mojoj sreći nije bilo kraja..da bih nakon 2 minute dobio poruku sadržaja sledećeg "Slušaj bona šuknula sam mu da sam dobila,vidjećeš kako će se obradovati kad me za par mjeseci vidi sa stomakom"
Nakon 2 minute,opet poruka: "O ne,nisam htjela,ovo je bila greška,ovo,ono..blablabla..."
e sad nije meni to što je ona meni šuknula,već što ću postati tata,i to neplanirano.
Kad sam bila mala i kad smo išli u goste stalno sam tražila da idem u wc, ne zato što mi se piškilo nego sam htela da vidim kakav im je wc i koji sapun koriste.
Za mene je evro uvek 100 dinara, nezavisno od kursa i promena ja ga uvek računam kao 100.
Svaki put kad vidim na nekom formularu da treba napisati ime i prezime, dođe mi da napišem: nemam ja godine, nemam ime, ni prezime.