Volim ljude koje ne zanima ničije mišljenje. Jednostavno imaju svoj fazon. Nažalost nisam jedna od njih...
Najuzbudljivije što mi se u životu desilo je da sam se jednom u ovih 25 godina švercovala u autobusu. Tugomir.
Imam drugara Vokija, koji kad je bio mali imao je kaznu tačno za moj rođendan, sećam se tog dana da je pobeo iz kuće samo da bi došao kod mene da pravimo žurku, moj tata ga od tog dana sve više i više voli, a mi i dalje blejimo ko da imamo 7 godina. Živeli pravi ortaci :-)
Moja prijateljica je posadila lubenicu samo da bi kćerkici dokazala da lubenice ne rastu na drvetu.
Svaki put se štrecnem kada u ponašanju svog sina prepoznam njegovog oca, mog bivšeg muža, jer me nikada ne podseti na nešto lepo. A onda me surovost činjenice da ga nikada nije ni upoznao pogodi još više i radim na tome da pobedim genetiku!
Svaki put kad uzmem da popravljam nešto po stanu, te se akcije uvijek na kraju svedu na pokušaje da "samo vratim sve kako je prije bilo".
Ležimo muž i ja na krevetu. Svako sa svojim mobilnim, i čitamo ispovesti. I u jednom trenutku muž mi čita ispovest, i doda na kraju "vidi, ova ista ti"... a ja pre minut tu ispovest žestoko osudila :) posle toga sam se zapitala, da li nekada nismo ni svesni svojih mana, a tuđe tako lako osuđujemo, iako ih možda i mi sami posedujemo!
Rekla sam jednom mami : 'Od sad ću svaki dan isključim mobitele i imam sat vremena samo za sebe!!' A ona je na to hladno odgovorila : 'Šta ćeš jadna isključivat i onako te niko ne zove.' ..
Do sada sam imala 4 dečka i sa svima sam se prvi put poljubila na istom mestu.
Do skoro sam mislila da iza bankomata stoji čovek koji ti prebrojava i daje pare. Imam 19 godina.