Moj deda je umro na početku moje košarkaške karijere. Mnogo je voleo sport, i mnogo mi je žao što nije video sve moje uspehe. Inače, ja sam igrao u ekipi koja je osvojila SP 2002. u Indijanopolisu.
Treba mi profesionalna pomoć jer sam u teškoj depresiji, a moji ukućani to ne primjećuju jer nikada nisu tu. Za njih bi to bila sramota...
Moj muž radi u Polarnom krugu i naravno glavna klopa im je meso od irvasa i sad je naš sin ljut na njega, jer misli da kad mu tata pojede sve irvase Deda Mraz neće imati kako da mu donese poklone...
Kada primetim da me neka devojka pogleda u autobusu, pravim se da je ne vidim, a ustvari, sve vreme za nju poziram.
Pokušala sam da zapalim cigaru uz pomoć upaljača koji jedva radi i acetona. Zamalo da zapalim kuću...
Kad sam bio mali mislio sam da se može skakati po oblacima kao po dušeku.
Hvalim se ja svom momku i kažem 'vidi kako mi je narasla kosa,jest velika' a on meni odgovori 'nije to ništa kolike su ti sise'. Romantičar,nema šta..
Danas u autobusu sedim pospan, 7 ujutru bilo, gledam kroz prozor nešto zamišljen i odjednom neko me udari po ramenu. Pogledam, ono mladić neki, mojih godina, medjutim ne mogu da ga prepoznam, zagledam ga ali ne pada mi na pamet ko je ali bilo mi glupo da mu se ne javim kad me čovek prvi pozdravio. Rekoh: "Ćao brate šta ima." Kaže on: "Bus plus na pregled."
Prijateljica moje majke ima troje djece, trojke. Rođeni su u sedmom mjesecu trudnoće i dvoje ne vide, a treći ne može da hoda. Ja ih obožavam i često kad igramo ne ljuti se čovječe oni mi kažu "nemoj da nas zezneš ako dobijemo šesticu da nam ne kažeš". Svaki put plačem kada mi to kažu, a oni me jako zagrle iako se uvijek trudim da me ne čuju kako plačem. <3
Voleo bih da imam neku pesmu da mogu da kažem ono čuveno: ,,Gde me nađeee?".