Ne znam što je ljudima toliko fascinantno što se nikad nisam napila, imam 20 godina, ok, nemam ništa protiv što drugi piju, ja nemam potrebu da se opijam, i svi mi kazu: "Ne znaš šta propuštaš, ali ne brini, napićemo te mi", e vala nećete... :D
Kad sam bila mala mislila sam da kad grmi, da je Bog ljut na mene. Jednom sam krišom uzela kocku šećera koji je majka čuvala za goste i u tom je trenutku zagrmilo, ja sam pogledala prema gore i rekla "Bože, pa samo sam jednu uzela".
Dok sam bila u wc-u, čula sam kako komšija iz svog "pušta golubove," izem ti izolaciju, jadna naša privatnost :(
Kada vozim kola i kada čujem dobru pesmu, pojačam je do kraja i istripujem da sam mnogo bitan lik, a kada pesma prođe bude me sramota.
Čuvan prazne boce od starih parfema, jer me podsećaju na neke periode u životu.
Jedan od načina na koji majka može da te izblamira, jeste taj da te pošalje u prodavnicu da kupiš kafu, pri tom govoreći:"Traži najjeftiniju." Sad je evoluirala i šalje me po kafu "na akciji..."
Obožavam da noću pobegnem kroz prozor i odem da sedim sa svojim psom ...
Iako sam navodno hejter, volim kad vidim da su ljudi srećni.
Mrzim kad majka ili otac pokušavaju da se prave važni pred mojim društvom, i odvale nešto što uopšte nije smešno pa ih svi iskuliraju, a mene pojede blam. Ali nekako mi ih je žao u tom trenutku, i slatki su pošto samo hoće da se osete tako mladi u mom društvu.
Imam 34 godine, a i dalje sam najmirnija kad moja mama ide sa mnom kod lekara. Nije da se plašim, ali mama je mama...