Kad sam bila mala , bila sam jako ljubomorna na mlađeg brata. Jednom prilikom sam pitala mamu , da li njega više vole zato što ima ono što visi a ja ne i što i ja nisam to dobila....
Bio je rodjendan mojoj curi, nisam znao šta da joj kupim pa sam joj kao poklon dao 5000 dinara koje sam imao u "kasici" sa namerom da ih potrošim na jedan magnet za gitaru i rekao joj da kupi šta želi. Posle par dana vratio sam se sa posla i zatekao taj magnet na stolu sa posvetom "sve što ja želim je da ti budeš srećan"... Koliko je samo volim...
Koliko god se trudio da prepričam neki jako zanimljiv i smešan dogadjaj, uvek ispadne toliko glupo da se niko ne nasmeje.
Pre 4 godine sam spasila život bratu, presadili su mu moj bubreg, iako su roditelji u početku bili protiv toga, bojali su se da će nas oboje izgubiti tokom transplantacije. Danas smo oboje živi i zdravi i ne kajem se zbog toga što sam uradila, volim ga najviše na svetu! Najviše se i plašim da se ponovo ne razboli, a da ja neću moci nikako da mu pomognem.
Sa 15 godina sam bila u vezi sa dečkom kojieg sam volela više od sebe. Kada smo raskinuli obećala sam i sebi i drugima da se više nikad neću zaljubiti. Govorili su mi da tripujem, da sam klinka, da vreme za ljubav tek dolazi... Danas imam 26 godina i od tada se više nikad nisam zaljubila. Iskreno, nedostaje mi osećaj da mi neki dečko znači.
U mojoj kući ni sa kim ne može da se razgovara NORMALNO.
Kad vidim da je moj momak poneo punjač za tel, znam da će tu noć prespavati kod mene :)
Kad sam bila u osnovnoj školi crvenim markerom sam bojila maramicu i glumela da mi ide krv na nos.
Najviše mrzim kad sam na nekoj svadbi i moram da čekam da neko prvi "ubode meze" pa da i ja počnem da jedem. Ili kad pršuta neće da se nabode na viljušku. Uuuu, to je još gore.
Ležim u krevetu i odjednom mi je jorgan kratak. Okrenem ga sa druge strane, on još kraći. Vratim na staro, taman.