Kad sam bila mala,bila sam ubeđena da je moj deda Šaban Šaulić...
Kada vozim mamu, ona večito viče uspori, prebrzo voziš, kad bi znala kako ja stvarno vozim kad ona nije u kolima...
Kad mi mašu klinci iz busa, uvek mašem i ja njima. Jer se uvek setim kako je meni bilo žao kad mi neko ne uzvrati...a i ulepšaju mi dan! :)
Imala sam siguran i stalan posao, ali sam oduvek bila nezadovoljna jer to nije moj san. Tako da sam sve to napustila i postala sam profesionalni vojnik. Mama se i dalje ne slaže sa tom odlukom, ali je ipak prihvatila jer zna da sam ja srećna, a tata me zove GENERALE ^_^
Do pre neki dan sam mislio da je Tolkin živ. I da s vremena na vreme izbacuje po jednu knjigu, po kojoj se snimaju novi nastavci filmova Gospodar prstenova. Devojka me non stop zeza zbog toga.
Danas sam se od vrućine onesvestila na autobuskoj stanici i niko od ljudi koji su čekali autobus nije prišao da me pita treba li mi kap vode!
Svaki put kada gledam horor film i kada znam da će nešto da iskoči prekrijem oči rukama, ali ipak škiljim kroz prste.
Nikako ne volim da pokazujem drugima kako se zaista osećam niti o tome pričam. Zato sve zadržim za sebe i noću se isplačem kao kiša pa mi sutradan bude bolje, i tako u krug.
Živim sa rođenim bratom u Beogradu, studenti smo, i jako mi je žao što nemamo neki bratsko-sestrinski odnos, stalno se svađamo, prebacujemo jedan drugome, itd... Pošto se ja stalno šunjam kroz stan, uvek sam tiha, jer vodim računa da ga ne probudim, da mu ne smetam dok odmara, uči...danas dok sam se šunjala do WC-a, on je iz kreveta izgovorio reč "Šunjalice", tad mi je toliko lepo bilo kad mi je to rekao, bukvalno mi je ulepšao dan. Ja sam inače čovek kome izgovorene sitnice, lepe reči, previše znače.
Danas sam zakačio jedna parkirana kola, pitam jednog dedicu jel zna vlasnika, a on meni kaže: "Sine okreći se i vozi!" i ja odem...