Danas sam imao neki trip kad sam ušao u sobu. Ušao sam sa namerom da učim i naglas rekao "Jel krećemo da učimo?", a nikog nije bilo u sobi. Što je najgore i odgovorio sam "Ajde!".
Ćaletov drug iz Hamurga mi pri polasku kući nudi 10e, ja ono kao u fazonu "ma ne treba" i lik vrati pare u novčanik.
Nikad ne pustim vodu u WC šolju kad sam u nekom restoranu, kafiću, javnom WC-u. Imam trip da ću da se zarazim nekom bolešću!
Kad sam bio klinac stalno sam prozivao starije i onda kad krenu da me jure da mi nalupaju šamare ja se popnem uz drvo izvadim pišicu i pretim da ću da se popiškim po bilo kome ko pokuša da se popne za mnom.
Kad sam bio mali, sestra mi je polomila cd fifu 2002 jer sam je nešto iznervirao, a na tu fifu mi je dan pre toga brat napravio Zvezdu i Partizan, plakao sam kao kiša, a sad se smejam kad se setim tog trenutka. :D
Najviše me nervira kad mi dečko uzme broj, a onda po "pravilu" čeka 3-5 dana da se javi. Umrem od nestrpljenja...
Koji sam ja peh, kad god odigram kladionicu, obavezno moram pasti prvi par koji počinje. Onda iz žala za izgubljenim parama, čekam ostale rezultate da vidim jesam li barem bio blizu.
Profesor matematike je jednom prilikom zapeo na času i zamalo da padne. Mi smo se povaljali od smijeha, a on, mrtav ozbiljan blijedo nas je pogledao i rekao: "Ako padnem ja, padate i vi sa mnom."
Kad ne mogu da sredim život, ja sredim sobu i nekako mi bude lakše.