U osnovnoj i gimnaziji sam bio na prvoj strani dnevnika i uvek, kada se niko ne bi javio da odgovara, profesori bi govorili: "Ajmo onda redom". I uvek smo mi mučenici sa prve strane imali i po dve ocene više od ostalih. Uh i sad se nerviram kada se prisetim tog nerviranja. :)
Fali mi 0,46 poena da upadnem na fax.. Lakše bih podnela da mi fali 50.
Nakon dugog gledanja i smješkanja u klubu, prilazi mi dečko sa telefonom u ruci i kaže:"Ćao, je li može wireless kod tebe, ja ne mogu da se konektujem"?
Ime sam dobila tako što je moja porodica izvlačila ceduljice sa imenima iz šešira. Samo ću reći da sam mogla da se zovem Goriljka...
Kad god uđem u bus, i on treba da krene, imam osjećaj da sam ušla u pogrešan!
Ne razgovaram sa ljudima o sebi (tj. veoma retko) ne zato što se stidim ili im ne verujem, već jednostavno mislim da time kidam deo sebe koji treba da bude samo moj.
Brata uvek provalim kad ide da se vidi sa devojkom, i to samo po načinu kako pere zube. Ako ih opere za 2 sekunde znam da ide na neko nebitno mesto, ali zato kad je devojka u pitanju pa to ti je temeljno pranje zuba u trajanju od sat vremena.