Užasno me nervira kad mi momak priča kako njegova keva kuka da nemaju love, a svako malo nešto menjaju, kupuju...Sad će da menjaju auto, pa parket, pa ovo, pa ono.. Ali nikad oni nemaju love. Mrzim takve ljude! Ako imaš bre, reci IMAM, ako nemaš, k'o i ja, onda šuti.
Često razmišljam o vanzemaljicma. Da su tu negdje, da se nesmetano krećemo, da ih ne vidimo jer mozak ne može stvoriti sliku , jer su nam njihovi oblici nepoznati. Šta ako vremenom dođe do sudara svjetova?
koliko smo im blizu da sve česće
...da li će nam njihovi obrisi postaju nam prihvatljivi
i mozak će stvarati sliku?!! Zvuči neprihvatljivo, ali moguće, isto kao što nam je bilo neprihvatljivo prije 10 godina da će npr postojati telefon na dodir. Iskeno , plašim se :/
Kad pričam viceve, prvo se sama iscepam od smeha, pa onda završim priču ostalima.
Često kada plačem, osećam se kao u nekoj seriji, da plačem zbog ljubavi... Unesem se u ulogu i zaboravim zašto sam počela da plačem.
Ćale je zakasnio na sopstveno venčanje jer je igrao Soni, sa kumom.
Još uvijek se radujem kada idem da kupujem stvari za školu,iako sada završavam srednju.
Svi su se kao deca igrali, a ja sam sa svojih dve, tri godine organizovala mitinge na kojima sam sa svojim lutkicama rušila vlast.
I dalje sam ubjeđena da snovi traju cijelu noć, a ne samo nekoliko sekundi...