Pre nekoliko dana shvatila sam zašto sam ja, sekretarica u jednoj privatnoj firmi, svakodnevno zatrpana najdebilnijim poslovima - mislila sam da je u pitanju moj položaj i da su jadne sekretarice same po sebi predodređene da rade svakojake gluposti, iako im one samo oduzimaju dragoceno vreme za obavljanje pravih i bitnih poslova, a onda se ispostavilo da niko od troje meni nadređenih (35-50 godina starosti) NE UME da koristi čak ni štampač. Ne karikiram ništa, i sama sam se zabezeknula kada su me na moj slobodan dan u panici pozvali telefonom da pitaju koje DUGME za šta služi. Mada, ne znam ni zašto se toliko iščuđavam, budući da sam u toj firmi najmlađa, a najviše obrazovana, i, razume se, najbednije plaćena, kako to danas ovde ide... Došlo mi je i da plačem i da se smejem u isto vreme, a prinuđena sam da ostanem na tom poslu bar dok se ne pojavi neka bolja prilika i da svakodnevno slušam kako iskaljuju svoje frustracije na meni i ponašaju se kao da su posisali svu pamet ovog sveta.
Kad sam bila mala plašila sam se da će ljudi čiji sam telefonski broj greškom okrenula zvati policiju.
Moj mali sinčić od 3 godine, ljubi ga tajo, 7 dana je proveo kod deke i bake na selu, pošto ja radim dan noć i ne stižem ništa, a mamu smo nažalost izgubili na porođaju :(. Dolazim ja danas po njega, a on mi trči u zagrljaj, ja mu pružam lizu i bananice, a on se toliko obradovao i zvekno mi poljubac i kaže: "taju i deku vojim naviše". Ja reko što deku, a on meni zato što mi je kupovao 2 sladoleda na dan i davao piva kad baba ne vidi, i kupio papagaja. Sit sam se ismejao. Mali moj, jedina snaga i jedini razlog zbog koga sam nastavio dalje sa životom, ljubi tajo svog macana. Nadamo se da ćemo i mamu naći i proširiti porodicu. :)
Pošto održavam vezu na daljinu, hvalim se ja mami kako ima dobrog zeta, i kako je spreman da dođe na drugi kontinent samo da bi mene vidio, a ona odgovara: mani se ti njega, to je pravi jeb*vjetar. :)
Kad god se osjećam loše, odem mami na posao da mi njene kolegice kažu kako sam lijep, fin, zgodan...
Kad popijem, obožavam ulaziti u bespotrebne rasprave koje ne vode nikuda.
Upravo sam sipala jogurt u kafu! Odoh ja nazad u krevet!
Moja sestra ima kriv mali prst na stopalu. Kad me iznervira, ja je redovno zezam da joj se prst napio i pao u nesvest
Возимо се моја сестра и ја колима и успут видимо неког лика који стопира и моја сестра ладно отвори прозор и продере се: "Е друже хвала ти што нам лајкујеш кола."
Lijepo je što se ovdje ne primjete razlike u vjeri, nacionalnosti.... Ovo je dokaz da smo svi isti...na neki nacin opičeni.