Kad sam bila mala bila je nekakva nagradna igra u kojoj se valjda trebalo poslati na neku postansku adresu koje smo pogledali Barbie crtice. Ja sam umjesto toga nazvala njih na telefon i nabrojala nekoj teti sve sto sam pogledala i trazila nagradu. Ona mi je objasnjavala kako to moram poslati postom, a ja sam bila uporna i viknula joj da mi posalje nagradu i da se ne raspravlja. Bilo mi je oko 4 godine.
Ne razumem i pitam se ko je odredio da devojke brinu da li muškarci od njih hoce ''samo jedno'', a da muškarci ''brinu'' da ih bude što vise. o.O
Nema mi ništa gore, nego kad mi nečije majke uvaljuju sinove i kad mi ih počnu faliti.
Imam fobiju da mi neko ne pruži bebu. Sigurno ću je ispustiti.
Moje drugarice iz razreda i ja imamo listu modnih promašaja, na kojoj se nalaze drugovi i drugarice iz razreda. Svaki dan imamo "pobjednika", tj. najveći modni promašaj.
Oduvek sam volela da kisnem i dok mi se one kapljice slivaju niz obraze, ja sva srecna, skidam svoju tugu od juče!Predivno!
Bila sam kod dečka, jelo nam se nešto slatko pa se spustio do prodavnice da kupi, a zaboravio mobilni u stanu... Milion puta sam imala priliku da mu čitam poruke, ali nikad mi čak nije ni palo na pamet do tog dana... Imala sam šta i da vidim... Iz besa, ubacila sam mu mobilni u svoju čašu sa sokom i pobegla kući... Pogodite ko se kome izvinjavao... PA ON MENI!
Bojim se da će jednog dana biti izmišljena mašina za čitanje misli i da će na njoj pisati ERROR kad je ja stavim.
Večeras sam svojoj drugarici rekao da zaboravi na naše drugarstvo, jer prelazimo na viši nivo. Rekla je da će razmisliti o toj ideji.