Uvek kada kuvam gostima kafu, mrzi me da čekam da voda ključa, nego čim se malo ugreje, sipam kafu i promešam.
Uvek kada vidim da su se neki stranci izgubili, priđem i pomognem im. Ko zna, možda je to početak nekog dugog prijateljstva "na daljinu".
Dve godine prolazimo jedno pored drugog kao stranci, a nekada smo živeli zajedno...
Jednom smo na času njemačkog čitali po jedan instrument po želji. I tako sam ja pročitala SEKSOFON umjesto saksofon. A jesu se ismijali tada, cijeli čas nisam glave digla gledajući u sliku instrumenta :D
Svaki put kad ulazim u auto pogledam ima li koga pozadi. I uvijek se plašim da ce neko bit.
Uvek pišem zelenom hemijskom. pišem recepte u knjigu recepata, dnevnik, bilježim predavanja, radim kolokvijume, svaki je poznat profesorima pre nego li vide ime... postanem jako ljubomorna kad neko uzme moju zelenu hemijsku da nešto zapiše a jako se rastužim kad se potroši a u knjižari nemaju onu kojom uvek pišem.
Mrzim kad vadim pljuge iz džepa a ljudi gledaju šta pušim, jer gomila njih na osnovu toga "zaključe" u kakvoj sam materijalnoj situaciji.
Kad sam kao mala išla sa roditeljima u goste, jednom prilikom smo se svi izuli osim mog tate, a ja sam želeći da ga opravdam rekla: "Nije se izuo jer su mu pocepane čarape!"
Pre neki dan pitam ja babu šta je deda u horoskopu, a ona kaže: ,,Šta je! Magarac!''.