Položio sam prijemni upao na budžet, mama me probudila da mi to kaže, dok ćale mi je rekao da pokosim travu, sad moram ovako rano da kosim travu.
Svaki put kada operem zube, velikodušno se nasmejem sama sebi u ogledalo.
Upisao sam jednu devojku u imeniku sa sufiksom Levo. Zato što izgleda kao da ne zna gde je levo. Uvek mi ulepša dan kad je vidim u imeniku.
Našao sam svesku iz 5-og razreda osnovne, a na zadnjoj stranici je pisalo da volim sam sebe....
Dok idem ulicom ocenjujem odevne kombinacije drugih devojaka u sebi, na skali od 1 do 10.
Prosto se pitam hoću li ja ikad doživeti, da sedim u nekom finom restoranu, na romantičnoj večeri sa meni dragim bićem, uz vino i sveće... ples uz stari dobri evergrin, da sve prosto bude kao u snu, bar na jednu noć, ili ću celi život da se smucam po parkovima grickam semenke i pijem pivo iz limenke.
Uvek kad se vozim busom imam slušalice. A, posto slušam sve i svašta, kad pocne neki narodnjak ja brzo promenim jer tripujem da svi čuju šta slušam, pa čisto da se ne brukam.
Ulazim u autobus držeći telefon na uhu i pričajući sa drugaricom. Naravno, slobodnih mesta ni na vidiku, pa stanem pored nekog elegantno odevenog gospodina koji sedi. I tako nas dve razgovaramo o školi, učenju, ja pomenem kako sam neraspoložena i umorna, a gospodin u elegantnom odelu ustaje i ustupa mi mesto s izgovorom da uskoro izlazi. Zahvalim se, sednem i nastavim razgovor sa drugaricom dok se gospodin vozio još pola sata stojeći da bi na kraju izašao na poslednjoj stanici.
Znam da predugo nisam bila kući onda kad ne znam da potrefim toplu vodu na tušu!