Jednom sam, ulazeći u poprilično pun autobus, nagazila na sopstvenu dugačku suknju i potpuno je svukla odnapred, a nosila sam neke malo providne, čipkane gaćice.
Uvek me strah kada tražim nekog na fb da ne upišem slučajno ime tamo gde se piše status umesto u search.
Kad učim naglas, baba stalno prisluškuje i misli da pričam na telefon...
Kad god prelazim pešački uvek se osvrnem da vidim jesam li brže ja stigla do trotoara, ili ljudi sa suprotne strane.
Mrzim kad idem ulicom i duva vetar u suprotnom smeru, a meni inače uši klempave. Osećam se k'o slepi miš!
U sastave sam ubacivao djelove rečenica od Azre, tipa "osjećam da lutam kroz terase svijesti" i "znam da je to osjetila vidio sam odsjaj iza njenih leđa" i tako to. Jednom mi je u srednjoj nastavnica rekla da su mi sastavi na momente briljantni, a ova nova što je došla kasnije mi rekla da sluša Azru. A taman me bilo krenulo.
Sinoć sam poslala svom dečku sliku na kojoj sam imala pletenice i napisla: "Vidi me", na šta mi je on odgovorio: "Vidim da nemaš brus." Seljak...
Kada sam imala dvije-tri godine tati sam krisom uzela novčanicu od 500 eura. On je danima tražio, policiju je bio uveo na kraju, čak i banku tužio dok jednog dana nisam došla sa svojom Bratz lutkicom i novčanicom do njega i rekla mu "Tata mojoj lutkici se vše ne sviđa lila boja za njenu posteljinu, oću drugu". On se samo nasmijao, uzeo novčanicu i kupio mi sljedeći dan novu lutkicu i novu posteljinicu za lutkicu.
Kad' bi se gosti kojim slučajem (ne daj Bože) vratili po nešto u našoj kući, zatekli bi mene kako gumam svu mezu sa stola, sestru kako 'snjuva' po kesama koje su donijeli, tatu koji se izvrnuo na krevet i majku koja govori: ''Neka, nemojte sve odma', kao gladne godine.'' I tako svaki put!