Mama mi je rekla da se ne žrtvujem za porodicu. Koju porodicu? Nikad nije sela sa mnom normalno da popriča, da me posavetuje, uvek neka dreka ,vika.. Nikad joj nisam bila dobra, šta god da uradim ne valja, šta god da kažem ne valja, svaki potez koji povučem nije dobar .Tužna sam kada vidim kako se neke majke ophode prema svojim ćerkama, žao mi je što nikad nisam osetila ti bliskost, tu povezanost. Imam 21 god i nadam se da ću nekad osetiti trunku posvećenosti koju su osetile moje drugarice.
Po parkovima se pretvaram da su mi dečica bući bući slatka a u stvari perifernim vidom čekiram grudni koš gospođe mame.
Sinoć sam nosila flašu od 2 litra u naručju, kao bebu. I proradio mi majčinski instinkt. Debilno, ali šta ću.
Tek sam počela da radim i opasno se ložim na svog šefa... Kad god se našali nešto sa nama, najglasnije se smejem u kancelariji, a onda molim boga da niko ne izvali...
Nekad sam mislila da sam dovoljno pametna i da nijedan muškarac neće moći praviti od mene budalu bez ponosa.
Sa 15 godina sam bila u vezi sa dečkom kojieg sam volela više od sebe. Kada smo raskinuli obećala sam i sebi i drugima da se više nikad neću zaljubiti. Govorili su mi da tripujem, da sam klinka, da vreme za ljubav tek dolazi... Danas imam 26 godina i od tada se više nikad nisam zaljubila. Iskreno, nedostaje mi osećaj da mi neki dečko znači.
Fina sam devojka, studiram medicinu, profesionalni sportista, al ne može da prođe ni jedan rok koncert da nisam u prvim redovima, ispolivana pivom i u šutki.
Dva dana pre nego što ću zaprositi ženu (tadašnju devojku) rekla mi je "il me prosi il da ja drugog tražim, ja hoću da se udam." Dan danas se osećam glupo, jer ona sad misli da nisam imao hrabrosti, pa da me je ona nagovorila...
Kad sam bila mala, mama bi me stavila u hodalicu i vezala za stub.
Juče sam toliko nasmejao svoju devojku da je sela na put i smejala se. Mislim da je baš srećna sa mnom, obožavam je.