Najjače mi je kad sam bio mali i napravim neku glupost, mama me prebije i kao krenem negde da plačem, vidim niko mi nije podrška i vratim se kod mame u krilo i nastavim da plačem.
Sve devojke koje su me startovale su bile recimo ne bas privlačne i uvek sam ih odbijao. Možda one i jesu za mene i ja za njih ali vodim se time da ako ne mogu da imam ono šta želim neću ono što mogu da imam.
Srećna sam! Posle strašnog raskida veze koja je trajala 6 godina.. Posle borbe sa rakom... Imam pored sebe sjajnog muškarca! I udajem se sledeće godine... :)
Mrzim kada idem ulicom i naleti na mene paučina! Ne samo da ljudi gledaju u mene ko u ludaka, jer mašem rukama pokušavajući da je skinem, već što nikada nisam u potpunosti siguran da sam sve skinuo.
Drug mi je oko mesec dana u bolnici. Ima tumor na mozgu. Ne prođe dan kad ga se ne setim i ne zaplačem. Uvek je bio tu za mene u svako doba i pomagao mi je nesebično kad je god mogao i koliko je mogao. Sad ja ne mogu njemu da pomognem. :(
Student sam, i živim sama u Beogradu. Kad mi mama pošalje ručak, ja ga jedem iz šerpe kašikom, da ne prljam sudove.
Dečko mi je veterinar... ponekad se zapitam zašto mu je omiljena poza `otpozadi`...
Mrzim kada pričam nešto i u pola priče zaboravim kako se ta reč kaže na srpskom, a znam kako da je kažem na engleskom.
Samo njega mogu da zamislim kao oca moje dece, a izgubila sam ga zauvek.
Na jednoj konferenciji sam imao seks sa djevojkom,i nakon toga nismo se čuli 2 mjeseca..Da bi ona meni odjednom poslala poruku: "hej,samo da ti javim da sam dobila,sve je okej!" Meni se odjednom naglo proteže osmijeh od uha do uha..mojoj sreći nije bilo kraja..da bih nakon 2 minute dobio poruku sadržaja sledećeg "Slušaj bona šuknula sam mu da sam dobila,vidjećeš kako će se obradovati kad me za par mjeseci vidi sa stomakom"
Nakon 2 minute,opet poruka: "O ne,nisam htjela,ovo je bila greška,ovo,ono..blablabla..."
e sad nije meni to što je ona meni šuknula,već što ću postati tata,i to neplanirano.