Zove me na more devojka u koju sam ludo zaljubljen, a nemam love da idem. Život je ponekad tako surov.
Najviše volim komšinicu sa prvog sprata. Svaki put kad me vidi kaže : " Jao pa ti si opet smršala , divno izgledaš!" JA NJU OBOŽAVAM!
Sinoć sam prišla momku koji mi se već duže vrijeme sviđa s izjavom: "Molim te, samo mi reci kako se zoveš, da ne pričam više drugaricama o imaginarnoj osobi." :) Nasmijao se, ali je i rekao ime... :) Kad on neće da bude muško, moram ja!
Najviše me nervira kada mi neko kaže: 'Može mi se.' I meni se može da ti opalim šamar, pa to ne radim.
Kada kinem, bešika to pogrešno shvati, pa slučajno pišnem u gaće.
Otišla sam na dejt sa likom s kojim u suštini i nisam želela da se vidim, ali reko' aj da ne budem na kraj srca, daj da ispoštujem čoveka. I onda dođemo do toga da studiram medicinu i on sav razduševljen vadi analize urina iz novčanika želeći da mu ih protumačim, idemo, romant'ka. Prvi i poslednji dejt s istim.
Živim u naselju na kraju grada i moji se bave poljoprivredom. Danas dok smo šetali kroz polje, u njivi pored koje smo prošli jedan deka je čuvao ovce i konje. Sedeo je u hladovini i svirao frulu. Melodiju nikad nisam čula, ali je bila predivna. Nekako sam se osetila ponosnom, valjda zato što sam osetila Srbiju, onu zemlju seljaka na brdovitom Balkanu. Ispunio mi je srce bezbrižnošću i nadom u bolje sutra. Hvala ti dobri čoveče.
U gradskim autobusima ne čujem sopstvene misli, jer su veoma bučni.