Zbog činjenice da sam rođen s manjkom melanina, ja ne mogu da pocrnim nikako. Ironija je to sto sam s crnogorskog primorja, i svakog ljeta moram ljudima da objašnjavam da nisam Rus ili neki Njemac.
Sad gledam tatu kako je smrsao i brzo ostario. Nekako se smanjio. A to je sve posledica toga sto radi 3 . smenu 7 dana, i onda dodje kuci u ponedeljak u 8, i ode na posao u 2. I to sve da bi prehranio o otskolovao sestru, brata i mene. I opet, ne secam se kada se zalio zbog toga. Tata, hvala ti za sve!
Šetam gradom i odjednom čujem dvoje ljudi kako se svađaju, bili su to neki momak i djevojka, ona je u jednom trenutku samo otišla od njega, plačući i on je ostao da sjedi na klupi u parku. Činio mi se dosta pogubljen, pa sam mu rekla ''Idi za njom, čovječe! '' i otišao je, par minuta poslije prošli su zagrljeni. Ne znam zašto, ali osjećala sam se toliko srećno u tom trenutku, kao da sam ih ja pomirila :')
Primetio sam da moja devojka obriše sve poruke iz telefona i listu poziva. Ne preturam po telefonu, jednostavno sam video.
U utorak trebam diplomirati, ne znam šta mi je sinoć puklo da idem rješavati test inteligencije, vjerovatno da vidim koliko sam pametan ili da malo dignem samopouzdanje. Na kraju sam se samo zapitao kako sam uopće uspio završit fakultet.
Kao mali, kad god sam napravio "nered" u pelenama, ja sam otišao do radijatora da probam da osušim, kako roditelji ne bi vikali na mene.
Uvek sam kao mala mislila kada čujem poslovicu ''Vuk dlaku menja, a ćud nikada.'' da je i ćud životinja..
Majci svog dečka sam rekla: "Jaoj, što Vam je lepo cveće, baš se lepo brinete o njemu". A ona će meni: "To je veštačko".