Dobila sam i procurelo mi je dok sam sjedjela na sastanku sa važnim partnerima iz Italije.
Mnogo se puta moje "Nikad više", pretvorilo u "Samo još ovaj put".
Ne mogu da zaspim u prostoriji u kojoj ima sat gde se čuju otkucaji kazaljki...
Bio je to dan kad nisam imala šta dati deci za jesti, otišla sam u veliku trgovinu i napunila kolica do vrha svega i svačega. Pokušala sam da prođem karticom, mada nije bila u funkciji, jer sam dobila otkaz u firmi. Međutim, bingo, prolša sam, mojoj sreći nikad kraja. Već 10 godina živim u Nemačkoj i uvek se setim ovog dana.
Moja drugarica je momku koji pušta muziku u diskoteci otišla i rekla da pusti "bilo koju pjesmu".
Nikad više "Je*bem li ti oca tvog" i "Mamicu ti milu ja tebi" nisam dobila nego danas kad sam igrala karte sa svojim roditeljima.
Nema mi ništa ljepše nego kada mi neko druge vjere čestita moj praznik. To se zovu ljudi!
Vraćam se ja juče iz grada sa drugaricom i odjednom čujem glasan smeh drugarice koja jedva izgovara reči: ''Dođi da vidiš ovo!'' Prilazim ja kad vidim na autu zalepljen papir i na njemu piše, citiram: ''Nemoj da mi daš kaznu, nisam odavde, nestalo mi benzina, ne mogu da se preparkiram, žurim na ispit. Hvala''. Crkle smo od smeha.
Oduševljava me to što svaki put kad se razbolim, dok sam kod kuće mislim da umirem, a čim krenem kod doktora, naglo mi bude bolje.
Moj tata kada ide kod frizera traži da mu ošišaju i obrve.