Dok je razgovarao sa bivšom na telefon, uhvatio me za ruku čvrsto i poljubio u istu. A ja sam imala osjećaj kako me svaki atom te ruke boli i peče. Ne znam zašto, ali bolilo je toliko da sam pomislila da cču da zaplacem.
Kada idem sam po mraku i kada nema nikoga u blizini, uvijek se okrećem na obe strane za 90° kao da razgledam nešto oko sebe, a ustvari krajem oka gledam da me neko slučajno ne prati...
Kaže meni moja baba:"Dijete, mladi su danas poludeli. Gledam juče na televiziji ove devojke stavljaju u grudi neke... LEKSIKONE!"
Mrzim kad hoću da bacim smeće i približim ruku kanti, ali ipak promašim.
Nisam siguran da li se iko seća ali pre par meseci ostavio sam ispovest u kojoj sam naveo da sam narkoman i da jedva čekam da odem na kliniku za lečenje zaraznih bolesti. Samo da vam javim da sam čist već 3 meseca i da vam se zahvalim za pruženu podršku, mnogo ste mi pomogli. Volim vas sve.
Kad god prolazim pored zatvorenih vrata uvek ispružim ruke ka vratima, u slučaju odbrane, da ne otvori neko baš kad ja prolazim.
Osjećam se izabran...Kad je moja mama bila trudna sa mnom i sa mojim nerođenim bratom i kada je otišla na ultrazvuk bolničar joj je rekao da je jedno dijete (nerođeni brat) preminulo i da sam ja umotan u pupčanu vrpcu i kako necu preživjeti,moja mama je plakala,carskim rezom su me izvukli i rekli da sam Božijim čudom preživio i da sam više nego napredan da ne bi preživio taj neki proces, osjećam da mi tijelom haraju dvije duše, bratova i moja, uvijek pitam brata za savjet i dobijem odgovor.. Volio bi da je tu,da je tu moj brat blizanac..
Položila sam vozački. Nikome nije jasno kako. Traži tata da ga vozim i ja pristanem. U povratku, na raskrsnici blizu kuće, kaže on meni: "Evo vidiš zašto treba da imaš momka. Da ga imaš, znala bi da sa mjenjačem treba nježno, a ne da ga čupas kao luda. Pa ima i on dušu." Ostala sam u šoku!
Kad sam bila mala svi su mi govorili: "jedi da porasteš!!". Ja sam, naravno, jela kao stoka, ali jedino što je poraslo na meni jeste stomak.