Moja sestra se drogirala, pokušala da se ubije, ali imam jaku porodicu i sve smo pregurali zajedno. Ja sam danas najsrećnija tetka.Volim je najviše na svetu a ona je toliko dobra,da je samo lepo zaslužila.Nikad ne treba odustati od svojih najmilijih.
Imam veći strah od skidanja u svlačionici nego pred devojkom.
Mrzi me da peglam stvari. Opeglam kada se oblačim za nešto baš baš važno. A ovo ostalo samo obučem i kad me moji smaraju zbog toga kažem: "opeglaće se na meni!"
Svaki put kada padnem neki ispit i kada mi sve nade još jednom padnu u vodu da ću fakultet završiti u dogledno vreme, odem do prve trafike i uplatim loto i čekam sedmicu.
Ulazi ćale u kuću, ostavlja otvorena vrata i keva se dere "zatvaraj vrata, gle uđe mušica, ma bumbar, koji bumbar obad!", i tek će ćale "mlada znaš da obad voli da ubada" i pogleda me i kreće da se smeje, šta da radim, plakao sam od smeha.
Kad sam bio mali uzeo sam mamine uloške, a da pritom nisam imao pojma za šta služe, pa sam ih stavio u cipele... Bila je to dobra izolacija.
Jedan dečko me je 6 meseci bukvalno molio da izađem sa njim, nakon što mi je uzeo broj na jednom koncertu. Pre mesec dana sam konačno pristala i on se meni dopao, ali ja njemu očigledno nisam, jer od tada od njega ni 'ćao', a dopisivali smo se tih 6 meseci skoro svaki dan. Nedostaje nekako...
Devojka me ostavila jer sam joj na dejtu, rekao da se ružno obukla. Danas kad je sretnem uvijek je nasmijem komentarem lijepo si se obukla.
Fino je kad povezeš poznanicu na sportskom motoru, a ona umjesto da se nasloni rukama na rezervoar, nasloni se nešto niže. To su te ljepote bajkerskog života.