Kao mala ljubila sam ormar, pretvarajući se da mi je to dečko.
Kad sam bio mali mislio sam da glumac stvarno umre kada ga upucaju u filmu. Moja baba još tako misli i ne možeš je ubijedit da si kolač.
Na autobuskoj stanici jednom prilikom, taman pred Božićne i Novogodišnje praznike, izgubila sam zadnje pare koje sam imala da se vratim kući iz mjesta u kojem studiram. Nisam imala prebijene pare. Onako sva sj*bana, nisam znala šta da radim. Prišla mi je jedna gospođa i ponudila da mi kupi kartu. Nije karta bila bogzna kako skupa, ali ja se svako malo sjetim te gospođe i zahvala sam joj do groba.
Ulazi ćale u kuću, ostavlja otvorena vrata i keva se dere "zatvaraj vrata, gle uđe mušica, ma bumbar, koji bumbar obad!", i tek će ćale "mlada znaš da obad voli da ubada" i pogleda me i kreće da se smeje, šta da radim, plakao sam od smeha.
Nervira me kad mi kažu: ''Lako je tebi, ti si tako prirodno mršava i sitna'', da bi tako opravdali sebe i svoj izgled. A u stvari ja svaki dan pazim šta jedem i vježbam. Kakvi geni i priroda, to je trud i disciplina!
Ne bih da zvučim patetično... ali sam shvatio koliko je volim tek kad sam izgubio svaku šansu da je imam...
Nekome djevojka pokaže grudi preko skajpa, moja radi sklekove...
Stvarno ne razumem one momke, koji kad se sretnu, ljube se u obraz. Pokušavam, ali ne razumem ih. Čudno mi je to. Zašto ne mogu jednostavno da se rukuju?
Moje najbolje drugarice su dve blizanke, mnogo ih volim i ruku u vatru bih stavila za njih. Ali one imaju manjak samopuzdanja i ne znam kako da im objasnim da se ne smatraju manje vrijednima i da ona prava ljepota dolazi iznutra, svaki put kada poželim da im kažem tako nešto uglavnom ne ispadne onako kako sam zamišljala i ispadnem budala.
Kao dete sam "krala" babi spanać iz torbe kad donese sa pijace i na silu jela, misleći da ću postati i ja jaka kao mornar Popaj.