Imam potrebu da prevarim svog momka s kojim sam skoro 2 godine u vezi, čak smo i zaručeni. :( Nekada me toliko iritira kako pije kafu, ili kako jede, ili hrkanje u krevetu a nekada nam je baš lijepo. Mislim da bih ga nakon prevare, više voljela jer bih se uvjerila da je bolji od tog drugog tipa.
Inače se ne gubim po diskotekama ali zato kad čujem neku dobru pesmu na radiju u 4 am, obavezno sa sve slušalicama igram ples plodnosti. U mraku. U pidžami.
Kad vidim nekog lepog dečka na ulici kako šeta zagrljen sa devojkom, namerno ga upadljivo gledam i smeškam se, da ona bude ljubomorna :p
Najveći blam mi je što sam učiteljicu, a kasnije i razrednu, pozvao "mama", na sred časa.
Moj momak koji inače ne čita, učlanio se u gradsku biblioteku kada je saznao koju knjigu treba sledeću da pročitam, i ženi pokazao moju fotografiju da me prepozna i da mi tačno da knjigu u kojoj je on napisao negdje na 50 str. "Čisto da ti dam do znanja da sam otvorio nekad knjigu, tvoj S. Volim te!"
Govorim mu da je glup, dosadan, da me smara, al ustvari obožavam sva njegova zadirkivanja i svu pažnju koju mi pruža.
Bio sam jedan od najboljih košarkasa u zemlji 87' godište, top 5 sigurno... 3. godinu srednje dok smo vozili u školu udarila nas je medicinska sestra koja je gledala u retrovizor i stavljala šminku umesto da gleda na put.. Slomio sam obe noge u nesreci, 8 meseci kasnije kad sam ponovo počeo da trčim shvatio sam da više ni loptu nisam umeo da driblam, izgubio sam svu koordinaciju.. Njena bolnica je kasnije zataškala celu nesreću da ona nebi izgubila posao jer joj je otac imućan covek u toj bolnici gde su me inace lečili. Imao sam stipendijske ponude da odem na coledž u inostranstvo da igram, a sada ništa. Ponekad dok igram u parku devojka mi kaze da imam nekog talenta i da sam trebao ranije da treniram kao klinac i da bi mozda bilo nešto od mene, a pojma nema kako sam nekad igrao. Ne želim o tome nista da joj pričam jer ne želim da u njenim očima budem jedan od onih jadnika koji živi život u prošlosti i ne želim da me sažaljeva kao što ja potajno sažaljevam sebe sve ove godine.
Nemam dobre prijatelje, nemam para, ali imam velike snove i znam svoje mogućnosti i nikad neću odustati.
Poslednja 2 dana imam probadajući bol u desnoj dojki, bradavici tačnije, kao da me povremeno žigne, a taj neprijatan bol je noću intenzivniji. Mama mi je napipala neku kuglicu, kvržicu, ispupčenje, kako god. Pritom, desna dojka mi je na dodir toplija od leve. Treba da dobijem početkom meseca, mada mi se nikada pre nisu dešavali takvi simptomi pre menstruacije. Odlučila sam da odem na pregled, jer znate i sami, uvek se pomisli na nešto najgore. Da li je ijedna zena ili čak muškarac imao neko slično iskustvo?
Danas sam imala vežbe iz dermatologije, profesorka nas je odvela do neke gospođe onako sredovečne koja je imala neku autoimunu alopeciju, nije čak ni trepavice imala. Dok je prof. pričala o čemu se radi, ja sam gledala u tu ženu, bila je tužna. Kad je prof. rekla da se to jako teško leči, samo sam videla kako su joj usne zadrhtale i skliznula suza. Kolko mi je bilo teško u tom momentu. Najviše bih volela da sam tada bila sama, da mogu da joj uputim neku lepu reč i ohrabrenje...