Moj tata ove godine puni 50 godina, ja i mama držimo fige da će napokon izaći iz puberteta...
Sestra mi je otišla na more, a ja sada nosim samo njene stvari i koristim njene parfeme...
Zbog devojke sam prestao da pijem. Mislim da je to apsurdno.
Iako sam imala spontani u 8.nedelji prije 2 mjeseca, još patim zbog toga i mislim da tu prazninu ništa neće ispuniti. U stanu nekad napravim "stomak" i na trenutak me obuzme velika sreća. Ni mama ni dečko me ne razumiju, misle da sam preboljela jer "beba nije oživjela". Ali ja sam na ultra zvuku vidjela malo srce kako kuca i to me najvise boli. Doktori su mogli da mi spase trudnoću, ali tad su bili prvomajski praznici i niko nije mario.
Ne mogu više da objašnjavam ljudima da nemam pare za odmor, samo jednostavno kažem "nisam se umorila"..
Kad sam napravim palačinke, ne jedem ih sa istom slašću kao kad to neko drugi uradi za mene.
Imam 25 godina i kad god prođem pored sigurnosne kamere mojih komšija pravim glupave face, kreveljim se, mašem i šaljem im poljupce.
Moj dečko iz nepoznatih razloga neće da skine pantalone kada vodimo ljubav. Samo ih malo spusti.
Uvek kad popijem mnogo, sutradan mi se čini da će mamurluk brže proći ako se zakunem da nikad više neću da pijem.