Danas sam i zvanično završio srednju školu. Okupili smo se u nekadašnjoj učionici i čekali razrednog da nam podeli to što ima. To je verovatno poslednji put da smo svi zajedno na jednom mestu.
Kad mi je razredni predao diplomu i čestitao, okrenuo sam se i pogledao svoje odeljenje, ljude sa kojima sam provodio više vremena nego sa porodicom, ljude koje po poslednji put vidim na okupu... Smejali su se, galamili, kao da je prvi, a ne poslednji dan. Nisam se pozdravio ni sa kim od njih, nisam jer nisam hteo da bude suza, nisam jer sam hteo da to bude slika koju ću zauvek pamtiti. Samo sam se okrenuo i otišao.
Kada god legnem pored telefona moram da ga sklonim, jer imam osećaj da me je ozračio i da ću umreti...
Kada god neka naša reprezentacija pobedi u košarci, odbojci, vaterpolu ili nekom drugom timskom sportu, ili neki naši teniseri individualno pobede jakog protivnika, toliko sam srećan da skačem kao lud po sobi, iako imam 37 godina. :D
Jednom prilikom dok sam isprobavala haljine za izlazak u butiku, jedna žena mi je rekla da izgledam kao zvezda granda. Ne znam kako to da shvatim.
Kada dobijem, imam osećaj kao da mi neko priveže jajnike za kanap pa taj kanap za kamen za potapanje kupusa (onaj crni, mermerni) i onda ga samo pusti da leti u slobodnom padu.
Moji baba i deda su bili 65 godina u braku. Jednostavno, divim im se, i zavidim im, jer znam da nijedan brak iz ovog vijeka neće trajati toliko dugo.
Neki nepoznati lik mi je na ulici dobacio tj. pozvao:"Ružna!?" Zastala sam i složila facu takvu da sam na ivici da zaplačem, baš sam se smorila, da bi mi on rekao kako je to zapravo fora kojom glavni glumac muva devojku u nekom španskom ljubavnom filmu! Pih, 'bem ti romantiku.
Uvek se u prodavnici na kasi zapetljam oko otvaranja kesa.
Obično uveče obučem pidžamu, onako kako sam je skinula ujutru. Najčešće naopačke.