Imam 20 godina i još uvek dok vozim bajs, stavljam limenku pozadi iznad točka, da bi zvučalo kao da vozim motor...još uvek sam dete... :D
Dečko mi je neprikosnovena stipsa. U to sam se uverila skoro. Šta god mu se svidelo kupila sam mu bez obzira na cenu iako nisam sad neka bogatašica, ne kupim sebi, kupim njemu. Kad sam mu zatražila novac jednom prilikom da dođem kod njega, on mi je odgovorio : 'nisi mi ti žena da ti dajem pare'.
Najveći strah na putovanju imam od toga da će mi neko ukrasti kofer, jer tada realno nosim najlepše stvari koje imam. Čini mi se, kada bi mi se to desilo, da više ne bih imala šta da obučem...
Moji pokušaji muvanja popularnih momaka u školi su kao indijske serije... 1000 epizoda, niđe poljupca...
Kada sam bila manja i kada se posvađam sa mamom uvek sam se pitala da li me ona i dalje voli. :)
Uđem ja neki dan u tramvaj na štakama (slomio nogu na skejtu) kad ono baka 80-ak godina ustane i ponudi mi svoje mjesto. Naravno odbio sam, ali to mi je svakako uljpšalo dan. Još ima dobrih ljudi.
Svaki put kad jedem one male koka-kolice (gumene bombone), uvek im prvo odgrizem čep, pa tek onda pojedem onaj ostatak.
Izašao sam sa posla da kupim da pojedem nešto. Ulazim u neki fast food i naručujem pljeskavicu. Posle nekoliko minuta, pita me radnica, koja je mojih godina, prelepa , poznajem je onako iz viđenja, : Šta želiš od priloga ? I ja kažem : Stavi mi kečap, majonez...Na to će ona, sa osmehom na licu : Mogao bi ti meni da staviš. Gledao sam je sigurno 30-ak sekundi onako zabezeknut, zatim platio i izašao napolje. Bliži se pauza za ručak...Pokušavam da nateram sebe da odem na pljesku i da je pitam da izađemo.
Uvijek kad čitam malo duži tekst, prekrijem rukom kraj jer mi oko preznatiželjno.