2 godine nisam ništa napravio.Ništa.Izležavao se,gledao TV, zivio sam kao ninja kornjača.Jedan dan se sve okrenulo.Počeo sam učiti ,sredio se i sve je krenulo nabolje. Za sve lijenčine...ima nade!! :)
Kupio tata novi auto, i dao mi ključeve da ga provozam. Izašli smo na auto-put i sad ćale krenuo da me loži kao: "Šta ga voziš kao neki penzioner, stisni ga malo po gasu, nov je ovo auto može brzo da ide". I tako ja krenem da ga gazim, išao sam negde oko 180-200 km/h. Posle kratkog vremena rekao mi je da stanem desno. Kad sam stao, povukao mi je ručnu i rekao "Samo jedna moja rečenica te je nagovorila da vozis tooliko brzo, a šta bi se desilo da si sa društvom i da oni krenu da te pale da voziš tako brzo. I izađi iz kola da se zamenimo". Zamenili smo se, otišli kući, i dobrih godinu dana mi nije davao kola. Zato sad, i ako mi neko kaže da ubrzam, setim se njegovih reči, i hvala mu na tome.
Kad se penjem stepenicama, uvek brojim koliko ih ima, bez obzira da li znam njihov broj ili ne.
Svima govorim "brate", osim pravom bratu njega zovem po imenu.
"Drugarice" iz srednje škole me redovno pozivaju na kafe, kao poželjele me, a u biti samo ih interesuje imam li dečka, koliko imam ispita do kraja i sl. E, pa neće moći!
Danas mi je čovek u autobusu rekao da je presrećan jer ima čast da razgovara sa princezom, a ja sam mu ustvari dala 100 dinara za lekove. Neverovatno je kako naše malo, nekome znači mnogo! :)
Ceo svoj život se prema ženama/devojkama ophodim kao skot. Cilj mi je da ih zaljubim u sebe i onda da ih odbacim. Nikad nisam bio zaljubljen i rekao sam sam sebi da se nikad neću oženiti. Priroda mi je dala lepo lice, dok sam, da bih imao dobro telo i slatkorečivost vežbao svakodnevno. Glavni cilj je kao što rekoh da nateram devojku da se zaljubi u mene, a onda joj slomim srce na najgori mogući način. Plakale su, neke su me čak preklinjale na kolenima da ih ne ostavim, ali to mi je samo punilo ego. Razlog tome je moja majka, koja je ostavila mog oca i svoja dva sina zbog drugog muškarca. Gledao sam oca godinama kako pati zbog toga, ali je kao samohrani otac uspeo da iškoluje mene i mog brata. Jedina devojka koju nisam želeo da povredim je rođena sestra mog najboljeg druga, rekao sam joj da se skloni od mene jer će se kasnije kajati i nisam želeo da rizikujem drugarstvo zbog svojih stavova.
Vaspitan sam da ljudima iz mog mesta, iako neke lično ne poznajem, bar klimnem glavom kada prođem pored njih, čisto kulture radi. Trenutno studiram, i jednog dana sam prolazeći pored Ivana Tasovca klimnuo glavom na šta je on mirtav ozbiljan rekao: "Zdravo, zdravo". Legenda.
Tek nakon što sam se obukla, sredila, i bila već dalje od stana, primetim na košuljici malu fleku - valjda od rđe na vešalici, ne znam. Da se vratim i presvučem em me mrzi em nemam vremena. I uđem u samoposlugu, otvorim Venish da kao "omirišem", kanem malo na prst, i obrišem fleku. Morala sam, ne mogu da idem uflekana. :)