Dečko koji ima 24 godina me je pri kraju bezuspešnog muvanja zapitao 'ko je skinuo zvezde i stavio ih u tvoje oči?' samo sam se uhvatila za glavu...
Toliko volim svoju devojku, da bih je i sad oženio i imao decu sa njom, iako ona nije ni srednju još završila, a ja studiram. Živeli bi od ljubavi.
Dečko mi je Srbin a ja sam Hrvatica, i da volimo se. Ono što je priije bilo ne treba utjecat na život nas koji nemamo veze sa tim. I najviše me nervira kad me ljudi pitaju kako mogu bit sa njim. Evo kako.
Vodite ljubav, ne rat.
Spavala sam sa dečkom jer sam bila ubeđena da ću ga na taj način zadržati. I jesam, dva meseca. Nikada nemojte praviti takve greške, nikada.
Tužna sam kad pomislim da mi se trenutno niko od društva iz detinjstva ne javi kad prođe pored mene na ulici, kad odrastemo svi nađemo neke mane jedni drugima. A nekad sam se krila po njihovim ormarima dok smo igrali žmurke, nismo se razdvajali, ove ljude danas ne poznajem...
Kao mala sam upala u lokvu koja je nastala kad se izlila septička jama, dakle u plutajuća go*na, a onda plačući krenula da trčim kući. Pretrčavala sam ulicu i u tom trenutku sam čula kočnice automobila. E onda sam se upiškila. Smrdelo je na sve strane. :D
Ne idem na slave jer jedem ko konj one kolace, zato ostejm sam kući i kad se vrate sa slave donesu uvijek kolača.
Bude mi neugodno kad profesor objašnjava lekciju i gleda samo u mene. Valjda je u tripu da ga slušam jer buljim u njega, a zapravo ja kontam kako cu trčat na krosu.
Dečko me zaprosio i ja sam rekla da. Od tada svaki dan sam depresivna. Ne mogu da verujem da sam rekla da... samo zato što nisam imala hrabrosti da ga odbijem. Razmišljam da mu vratim prsten... ali sam kukavica. Mnogo toga je u igri.