Bio sam prvi ili drugi razred u osnovnoj školi. Takođe i moja sestra je išla u istu osnovnu kao i ja samo što je ona 5 godina starija. Znali su je učitelji i učiteljice naravno. Moja učiteljica me je pitala da li je moja sestra vukovac. Ja iskreno, tada nisam znao šta znaci reč vukovac, pa sam pomislio da je to mozda neki od horoskopskih znakova. I ja sam odgovorio "Ne, ona je devica" . Svi učenici u odeljenju su se počeli smejati.
Moja najveća nesreća leži u tome što znam gde i kad grešim, znam što sam sama godinu dana i nemam dečka, znam što radim za male pare, znam što sam u depresiji. Znam šta su moje najveće mane, ali ništa ne činim da se promenim.
Volim pomalo " loše" momke. Ono, neuredna kosa, brada, cigareta u ustima, boemi...
A onda opet obožavam vojnike koji su sušta suprotnost.
Sama sebi nisam jasna.
Zavrnula sam flašu kole najjače što sam mogla i dala je ortaku koji mi se sviđa da je otvori, kako bih mu rekla kako je jaaaaaaak!
Pokazala sam sliku mog dečka mom tati, kad je tata video sliku u momentu je uzeo teg i počeo da vežba.
Nema ništa lepše, nego kad devojka legne gola na tebe.
Sjecam se kad sam bio mali, roditelji su mi kupovali 2 broja vece cipele i govorili da ce mi noga porastii.
Nosim sočiva u boji stalno i upoznala sam dečka koji mi je rekao da se zaljubio u moje oči. I kako sad da mu kažem da su u pitanju sočiva.
Zanimljivo čudno je kad u nekom kafiću odem u toalet, pa mi se osoba koja izađe iz istog nasmeje kao da će me pozdraviti ili je srećna što radimo istu stvar. Šta znam...