Kad sam bio mali za svaki maskenbal su me moji maskirali u šeika. Stavili bi veliki beli stoljnjak preko moje glave i pričvrstili bi rajfom. Mrzeo sam to.
Došao nam je stric u goste, i kad me je video, rekao :" mnogo si lepa, baš si se prolepšala", a moj otac je na to odgovorio: " da se nisi ti to napio od jutros?"
Kada sedim sa "finim" drugaricama u "finom" kafiću, namerno se proderem:"JA JEDEM SVINJEEEEE"
Kad sam bio mali, bio sam ljubomoran na svoje roditelje, pa kad bi oni spavali zajedno, ja bih uskočio u sredinu i gurao tatu na jedan kraj, a mamu na drugi! :D
Pre par godina sam izgubila dečka sa kojim sam bila preko dve godine. Imali smo tešku saobraćajnu nesreću, umro mi je na rukama.... Danas, posle par godina, svako veče poljubim našu sliku, pomolim se Bogu za njega, ali sa druge strane i opsujem što i mene nije uzeo sa njim. I danas osećam taj isti bol kao tada, pogotovo kada me neki dečko povredi... Ni jedan nije kao on.
Kada sam bio mali svaku bezobraznu reč koju bi mi moj stariji burazer rekao ja sam zapisivao na papirić i uveče pokazivao roditeljima..
Vise volim da se družim sa svojom majkom, nego sa većinom svojih "prijatelja".
Ja sam onaj lik što u Sutomoru viče krofnicee, ce, ce, ce, ooo...
Svoje osećaje ne mogu da podelim ni sa kim, čak ni sa roditeljima.
Baka mi je poklonila svoju zlatnu burmu da imam uspomenu na nju kada je više ne bude. Premišljam se da li da je prodam. :/ Grozna sam...