Poslednji put sam bacio papirić na ulicu pre dve godine kada sam video da u pola 6 ujutru dva radnika čiste ulicu u decembru na -4.
Dok sam bila manja svaki put kada bi mi utrnula noga govorila bih MAMA JEŽ JEŽ. :D Zašto, ne znam ni dan danas. Definitivno sam bila u fazonu mašta može svašta.
U društvu sam poznata kao osoba koja ne voli djecu, i zaista je tako. Prilikom ljetovanja u Crnoj Gori, vraćala sam se iz restorana u hotel noseći otpatke za pse lutalice, koje vrijeme provode u obližnjem parku. Dok sam ih mazila, prišao mi je dječak i pitao me "zašto mi živimo?''. Nasmijala sam se i sjela sa njim na klupicu. Pričali smo sat vremena i hranili cuke. To mi je jedna od najdražih uspomena ovog ljeta.
Od prvog razreda nikad ništa nisam stavio u levi džep... Jednom mi je ispala bombona iz levog džepa koju mi je dala mama koju sam 2 dana pre toga izgubio i od tada ništa ne držim u levom džepu...
Maturska ekskurzija, drugaricu boli stomak, a doktor neki mlad, zgodan, lijep, ma lutkica. I došao on u sobu da je pregleda, a ja u kupatilu kao ne znam da je on tu. Namjerno sam izašla u donjem vešu.
Mrzim kada taksista vozi rutom koja se ne poklapa sa rutom koju sam ja zamislila.