Do pre godinu dana sam bio zavisnik od par kompjuterskih igara. Ko zna koliko puta sam dočekao zoru sedeći za kompjuterom. Ali, i pored toga, nisam zapostavio učenje i školu. Pre otprilike godinu dana, kompjuter se pokvario. Roditelji su odbili predlog za kupovinu novog. I tako, odlučio sam da sam nekako prikupim dovoljno novca za kupovinu novog. Pre mesec dana sam konačno sakupio iznos potreban za kupovinu računara kojeg sam želeo. Ali, shvatio sam da to nije ono što mi je potrebno. Ako kupim, opet cu početi sa igricama, i vratiće mi se zavisnost..a to je nešto što nikako ne želim, jer ako uspem da upišem fakultet koji sam planirao, trebaće mi mnogo vremena za učenje. Zato sam te pare dao roditeljima, da stave na račun u banci. Neka ih. Trebaće jednog dana za nešto.
Dečko i ja smo vodili ljubav i u naletu strasti on mi je udario blagi šamar, na šta sam ja uzvratila duplo jačim...i tu je nastala svađa...
Pre neki dan sam dotakao devojku zbog koje ludim već neko vreme...znam, deluje jadno ali to je verovatno najviše što ću imati sa njom.
Navijem sat u 9:00, isključim alarm, kažem sebi: 'Još 5 minuta' Zatvorim oči, zatim otvorim, kad ono 13:00. I tako svako jutro.
kao mala sam se krila u korpi za veš kada bih igrala žmurke sa sestrom. Sad ni noga ne može da mi stane u tu korpu.
Slučajno sam kupila kolu na kojoj je pisalo ime bivšeg kojeg sam najviše volela. Nisam popila ni jedan gutljaj.
Upoznala sam nedavno jednog momka i pričali smo na engleskom, jer nismo iz iste zemlje i u razgovor sam ubacivala " ono, znači, brate "
Često nisam kući. I svaki put kad spavam kući kad liježem u krevet, liježem sa toliko pažnje i svaki put pitam svoj krevet:" Pa gdje si ti do sada? Poželjela sam te." Obožavam ga.
Kada idem na neki put obavezno ponesem sve knjige, sve što trebam učiti iako znam da neću ništa otvoriti kažem sebi "za svaki slučaj". I stvarno, jednom nisam ponijela ništa i imala sam toliko vremena i što je još gore, učilo mi se, pa me savjest pekla. Od tad redovno nosim sve knige, skripte i sveske. Ponekad ih čak i otvorim!
Oduvek me je zanimalo o čemu nastavnici pričaju u zbornici, da li međusobno ogovaraju nas učenike, kuju neke zavere protiv određenih učenika, ili nas jednostavno samo hvale.