Kada me u prodavnicama odece prodavci opomenu da razgledam zensku odeću(iz neznanja), uvek se pravdam da razgledam stvari za devojku.
Redovno lažem drugaricama kako se tisuću dečki mota oko mene iako to nije istina, nažalost.
Uvek sam htela dečku da izvedem striptiz ili neki zavodljivi ples, ali se plašim da bi mi se smejao i da bih se izblamirala.
Kao mali sekao sam vrh čarapa, jer sam imao osećaj da ne mogu da dišem ako mi bar palac na nozi nije slobodan.
Ponekada sam ubeđen da mi zvoni telefon, a kada pogledam, ništa.
Uvijek kad nekom cestitam rodjendan, tri puta provjerim jesam li dobro napisla, jer sam jednom prilikom dobila poruku "stetan ti rodjendan i sve najbolje" od momka kojeg sam voljela i bas me bacila u bedak, jer nisam znala da li je to namjerno napisao ili slucajno (mislim da je bilo namjerno, da me isprovocira) i poslo mu je to za rukom.
Mamu su juče operisali, i je gledam onako zbunjenu i u bolovima, a ona meni: ne gubi vreme, KUPI KNJIGE I KRENI DA UČIŠ!
Bila sam mala. Gledali smo tv tata, mama i ja. Dečko i devojka su se ljubili i rekla sam tati da tako majstor ljubi mamu.