Moj deda ne ume da kaže "ćao" kad završava telefonski razgovor. Pozove me, pričamo 20-ak sekundi, on sazna šta ga je zanimalo, i samo čujem: tu tu tu.. Svaki put se iznerviram.
Ne znam koji mi je cilj u životu, a kamoli kako da dođem do njega.
U prvom razredu na nekom roditeljskom sam plakao jer su sve mame bile zgodne samo je moja imala debeli stomak. A žena samo bila trudna.
Srce me boli kad moje kuče treba da primi inekciju pa cvili... Radije bi je ja primila umesto nje, nego da je držim. :(
Uvek kada otvorim jogurt u caši, onaj poklopac isavijam na 1000 delova!
Majka uvek instiktivno zatvara sve prozore i vrata kada priča o komšinicama.
Kad sam bila mala, gde god da odem, ja budem žedna. I najviše sam volela, kad dođem u goste pa kažem "može caša vode" ( a u sebi mislim daj sok), domaćica kaže: Hoćeš sok, a ja iz sveg glasa "daaaa".
Kad god neko hoce da sjede do mene u busu ja se pomjerim iako ima dovoljno mjesta da sjede.
Uvek sam znala azbuku, a abecede se i dan danas ne sećam.