Imala sam dečka koji je bio u grdnim problemima (kocka,alkohol...njegovi su bukvalo digli ruke od njega,a nije htio ni da radi nešto nego tako na trikove izvlačio pare od njih)...Kada smo se upozanili nisam znala za to...polako sam sve saznala i tražio je da mu pomognem da i on bude kao svi mladići...pomagala sam i moralno i materiajlno...čak je i godinu na fax-u dao ( i ostale poroke je ili smanjio ili isključio)...zbog njega nisam izlazila,kupovala garderobu, ništa...nekad ni za doručak u školi nisam imala..samo da bih što više uštedela da on može na fax...sa svojim roditeljima u ratu bila,haos proživljavala...(tad sam bila srdnjoškolka )...Kada je povratio poverenje roditelja šutnuo me kao psa..sa rečima..."Jbg meni se sad malo hoda"...Sad je opet na dnu...ružno je reći ali drago mi je...naježim se kad ga vidim....izaziva sve negativno u meni..dala bih sve da ga nikad više ne vidim..da me ne podseća na pakao koji sam prosla sa njim!
Ostala sam trudna u 17-oj godini...iako je to bio šok za moje roditelje, kao i za rodbinu, odlučila sam da rodim bebu. Završila sam četvrtu godinu redovno i sada upisujem fakultet! I svima koji su upirali prst u mene i ogovarali me, i onima koji su me terali da abortiram (moji dragi svekar i svekrva), zapušiću usta! Uspeću u životu, pa makar još pet rodila i na leđima nosila! Vodila bih ih na ispite da aplaudiraju i navijaju za mamu!
Volim da zagrlim jaranice sto jače, da osjetim njihove grudi.
Ja sam jedna od onih osoba koja načinje sendvič čim autobus krene.
Bila sam na razmeni učenika, i zaista sam 'dobila' divnu porodicu. Tri dana sam bila sama u kući sa tom devojkom, njenom sestrom i mamom, a otac joj je bio na službenom putu. Ja nemam tatu od treće godine, i to mi je u neku ruku odgovaralo jer nemam osećaj za muškarca u kući... Sve u svemu, on se vratio kući, i došla je večera. Čovek je bio skroz okej lik, znao je srpski, mi smo svi jeli, dok je on stajao iznad starije ćerke i igrao se njenom kosom. Ja sam slušala porodične dogodovštine, ali bilo mi je jako čudno, jer nikada nisam videla takvu atmosferu, i u jednom trenutku sam ustala, izustila "Izvinite" i počela da plačem, otrčala sam na sprat. Poslala sam mami poruku u kojoj sam se zahvalila za sve što mi je pružila i što sam ovo što jesam, iako nisam nikada doživela tako lep osećaj, tu porodičnu radost kada su svi na okupu. Pozvala me je i počela da plače...
Moja mama ima sestru bliznakinju, a tata brata blizanca. Kada sam bila mala nisam bila sigurna ko je ko.
Obavezno za vreme rođendana, Nove Godine ili sl. ne mogu da zinem a onda posle dva-tri dana pitam mamu: "Jel ima još onih kolača?" :)
Kad sam bila mala, slala sam babi ljubavna pisma predstavljajući se kao njen tajni obožavalac.
Kao mala sam kada mama čisti kuću i pere zavjese, uzimala zavjese dok niko ne gleda i pravila sebi vjenčanicu, uzimala mamine štikle i šetala po sobi.