Otac mog deteta smatra da ono ne mora da slavi rođendan, da nam ne treba auto, da ne moramo da idemo na more. Ja sam shvatila da mu onda ne trebaju ni brat ili sestra. Najteža ali najispravnija odluka koju sam ikada donela, verovatno.
Jednom prilikom, dok sam skidala nausnice, otac mi je ušao u sobu, pogledao šta radim i obratio mi se rečima "Gde si, Karađorđe?"
Živim u inostranstvu, gde praktično niko ne govori srpski. Svaki put kad me startuju na ulici sa flajerima, kroz osmeh im kažem: ,,Kako da ne, je*em ti mater".
Dan treći... I dalje sam u pidžami, bez brusa, nisam provirila napolje.... Kako je lepo kad se student vrati kući...
Gledam ljudi oko mene sve nešto u problemima, nemaju posao, ostavili ih dečko/devojka, počeli ispiti...a meni jedini problem da l da se ofarbam u crno ili čokoladno braon?
Otkad sam diplomirala, srećna sam i kad me zvuk burgije iz sobe iznad probudi. Nema veze, važno je da nemam da učim, naspavaću se kasnije.
Kada sam se igrala žmurice kao mala uvijek sam se skrivala u mrak i zatvarala oči jer sam mislila da mi u mraku svijetle bjeloočnice.
Tata je počeo da krije brijače od mene, jer mu stalno 'kradem' iz pakovanja da bih brijala noge.