Ako ikada budem ostavila dečka, ostavi ću ga samo zbog njegove nenormalne ljubavi prema motorima i brzoj vožnji... Nemam snage da ponovo preživim još jedan njegov sudar.
Lažem momka da sam bila trudna i da sam imala spontani samo da bi on bio još više pažljiv prema meni.
Zamalo sam izgubio zivot pomagajuci dečku kojeg jedva poznajem da se izvuče iz neke tuče,nikad mi se nije zahvalio za to... Skoro sam ga sreo i nasmejao se kad mi je rekao "mi se znamo od nekud? "
Pre 2-3 godine jednog ''lika'' sam toliko nervirao svojim prisustvom, da je čak hteo da me istuče.. Sada smo najbolji drugovi, po ceo dan se družimo. Eto koliko ume čovek da se zavara na prvi pogled!
Nikad u Životu nisam uzeo i pojeo bananu na kojoj nema nalepnice.
Devojka mog najboljeg drugara me ne voli, a nikada se nije potrudila ni da se upoznamo, da razmenimo par reči. A moj drugar, kao budala, na to ne obraća pažnju. Ne shvata da mu neću ni na svadbu doći, a prošli smo svašta, kao pravi prijatelji.
Kao klinac sam imao tešku saobraćajnu nesreću sa porodicom. Kao trajni podsetnik od povrede ostali su mi ožiljci na licu. Zbog tih ožiljaka imao sam pakao od detinjstva, a slično je bilo i u srednjoj školi. Danas više ne obraćam pažnju na to, ali mi ožiljci i dalje prave problem u životu. Prilikom konkursa za rad u jednoj firmi, inače jako uglednoj u Srbiji, žena koja me je intervjuisala mi je kratko i jasno rekla da moje lice ne bi bilo prijatno klijentima. I tek tako me je odbila, uprkos mojoj kvalifikaciji za posao. Ponekad se, uprkos mom trudu da se uklopim, stvarno osećam kao da nisam deo ovog društva, ove zemlje i ovih ljudi.
Oduvek sam želela da pitam nekog Kineza šta je u horoskopu, da vidim hoće li mi reći "vodolija" ili "zmaj".
Sa 17,5 godina ostala sam trudna a sa dečkom sam bila u vezi dvije godine, odmah smo zaključili da želimo da to malo stvorenje zivi jer je plod naše ljubavi iako sam ja krenula u 4.razred a on bio I god.faxa.Prošli smo dosta teških trenutaka, bukvalno preživljavali. Prije par dana smo proslavili 8. godišnjicu braka, oboje smo završili fax, imamo posao a naš SINČINA uskoro slavi svoj osmi rođendan! Najviše volim svoje momke, imam 26.godina i smatram da sam totalno ostvarena i sretna žena!
Nešto poslije rata, u osnovnoj školi nakon ljetnih praznika nastavnica je ispitivala gdje smo proveli ljeto. Pošto jedina nisam nigdje išla, izmislila sam da sam posjetila New York i dočarala sam moje putovanje informacijana zasnovanim na iščitanim enciklopedijama, knjigama, novinama, jer interneta još uvijek nismo imali! I danas osjećam grižnju savjesti zbog te male dječije laži, ali sam se tad osjećala važnom! :)