Uhvatio mi usisivač tepih i ja mu vičem "Fuj to, fuj to!"
Kad je moja cimerka radila test za trudnoću, duboko u sebi sam se nadala da je pozitivan, jer mi se išlo na svadbu.
Rodjen sam Holandiju a roditelji Srbiju. Ja sam od rodjenje stranac. Gde god odem gledaju me kao stranac. I nekad se osecam bedno zbog toga..
Gore se osećam kada ja povredim nekog nenamerno, nego kada mene neko povredi.
Sedim juče u kafiću i prilazi mi jedan mladić, i kaže: "Izvinite jel može autogram?'' Ja stala onako u čudu gledam i napišem mu autogram, i sad ne znam jel mu ja ličim na neku poznatu ličnost ili se sprda samnom...
Upravo sam došao iz grada, petak veče, pun klub, na jednoj strani za stolom same devojke, na drugoj sami momci. Oni im prilaze, one im okreću leđa, podižu nos, gledaju u plafon ili u drugaricu do sebe, u fazonu "gledaj ovoga jadnika" i posle ovde na ispovestima se*u kako su same i kako im momci ne prilaze... MARŠ BRE.
Mama i tata su gledali neku emisiju o osobnosti koja se može pročitati iz rukopisa, eno ih sada vise nad mojim bilježnicama...
Kad sam bio mali uvek sam plakao zato što se sladoled topi.
Kad legnem uveče, pokrijem se jorganom preko glave i onda se prisećam najlepših
trenutaka doživljenih s nekom osobom ili zamišljam kako putujem negde, upoznajem
nove ljude... To me oraspoloži, a često me i uspava.
Uvek se u sebi izvinjavam pešacima kad ih ne pustim na pešačkom.