Sat vremena sam u fazonu ''napuštam fakultet'', a idući sat '' a što ja ne bih imala desetke?''
Prošla sam kroz crveno na semaforu kasno noću misleći da nema nikoga. Sustiglo me auto i počeo lik blicati svjetlima. Ja iznervirana pokažem srednji prst. Tad je lik upalio rotaciju i skontam da je policija. Pojela me sramota.
Prosula sam nepoznatom dečku kriglu piva u facu jer nikako nije hteo da prestane da se igra sa mojom kosom!
Kad sam na treningu, pred klincima sam strog i glumim autoritet, a ustvari sam veće dete od njih.
Volim kada prelazim pješački, a stane mi autobus i toliko ljudi čeka samo mene da pređem ulicu.
Rođena sam nagluha. Godinama mi sluh sve više i više slabi. Strah me je da se za 10 godina ne probudim potpuno gluha. Želim čuti ljubavne izjave svog muža, i smijeh svoje djece. Nadam se da će medicina napredovati i da ću za 10 godina čuti bolje nego sad...
Kad god sam sa drugovima na ulici mokrio, takmičili smo se ko će duži trag da napravi.
Tek sam se probudio, strašno mi se ide u wc ali trpim jer me mrzi da ustanem iz toplog kreveta.