Tek sad kad sam pravila CV shvatila sam koliko je moj zivot ustvari prazan...
Bio ja da kupim ski pantalone i kada sam došao kuci kažem mojoj babi: "video sam jedne crne, do jaja su...". Kaže meni bakica: "ako su ti do jaja, onda su ti male".
Bio sam izbačen iz srednje i toga se stidim. Inače nikad nisam pravio probleme. A najviše mi je bilo žao mojih roditelja što su sve to od mene doživjeli.
Mrzim groblje! Tamo su jedine osobe koje su me iskreno, bez uslova, do srži volele. Ne volim da idem tamo. Ne volim ni sahrane. Ali tako nekad, kad mi se pojavi neka knedla u grlu i kad osećam da ne mogu dalje, odem tamo sa flašicom votke i cigaretama i pričam s njima i plačem.
Kada sam bio mali, od postera Dragane Mirkovic u prirodnoj velicini, mislio sam da je to zapravo moja majka.
Bio sam kod babe i dede na selu i sedeo sam u kući i bilo mi dosadno, jelo mi se nešto i tako pitam ja babu: 'Baba imaju neke grickalice?' I kaže ona ima al na spratu. Odem ja na sprat i tražim po nekoj fioci al nema nigde ništa, na kraju zovem je ja da dođe da mi nađe ona. Kad je došla otvorila je istu fioku i izvadila grickalicu za nokte. Nisam znao šta da kažem i počeo sam da se smejem...
Bio sam na moru sa devojkom i još par ortaka i jedna devojka (~25god) je ozbiljno počela da se davi, ko zna šta je bilo, onesvestila se na kraju ali sam je izvukao nekako (nisam baš neki spasilac). Prvo sam masirao srce jedno 10 sec ne gledajući gde je moja devojka, a zatim joj dao veštačko disanje i povratila je vodu, a zatim i boju, bila je bleda kao krpa. Kada sam se okrenuo, video sam da je moja devojka otišla i čekala me je u sobi ljuta jer sam navodno stavio ruke, a zatim i svoja usta na tu devojku. Nisam rekao devojci koju sam spasio, a nisam se ni pomirio sa svojom devojkom. Mislio sam da će se to svideti mojoj devojci, a ne da će me osuditi. Bilo mi je prirodno sve što sam uradio, pogotovo jer je bilo veče i nije bilo drugih ljudi na plaži. Osećao sam se u isto vreme i kao heroj i kao teška stoka, odvratan osećaj.
Jedan dan sam na plažu ponijela klupko vune i isheklala bratu i sebi čarape za zimu. Baš su mi leđa lijepo preplanula. Sledećeg ljeta heklam mami i tati.
Najgore mi je ono kada želim leći, ugasim svijetlo, zažmirim, a ono k'o iz topa mama uleti u sobu, upali svijetlo i kaže: "Uh, treba mi nešto".