Sjutra idem sa dečkom na more... Strah me da ne sretnem momka sa kojim sam ga varala prošlo ljeto u tom gradu.
Nekad mi je toliko dosadno da otvorim Paint i počnem da crtam neke kružiće, linije i da sve to bojim. Nekad stvarno ne znam šta ću sa sobom...
Dečko mi je fudbaler i često su mu noge sređenije od mojih.
Išao sam u O.Š. Dimitrije Tucović, živeo u ulici Dimitrija Tucovića u istom gradu, sada studiram u Beogradu da bih naišao na stan u ulici Dimitrija Tucovića i tu se preselio. Kolike slučajnosti :)
Kad se spremam za grad sredjujem se satima, a onda decku kazem navukla sam na sebe prvo sto mi je bilo.
Ceo život imam osećaj kad se vozim liftom da će sajla koja drži taj lift da pukne jedanput..
Kad se napijem ne znam da izgovorim slovo R. To su mi skoro rekli, imam 23 godine.
Za godinu dana sam se transformisao od "tatinog sina " koji je dobijao sve na tacni do klinca koji jedva sklapa kraj sa krajem. Oca više nemam, a pre nego što se ubio sav posao mu je propao. I šta ću, sa vrha na dno, to je valjda život.
Volim da buljim ljudima kroz prozor kada idem noću ulicom, a oni nisu spustili roletne.