Užasno me nervira kad mi momak priča kako njegova keva kuka da nemaju love, a svako malo nešto menjaju, kupuju...Sad će da menjaju auto, pa parket, pa ovo, pa ono.. Ali nikad oni nemaju love. Mrzim takve ljude! Ako imaš bre, reci IMAM, ako nemaš, k'o i ja, onda šuti.
Nedavno sam izašla sa momkom koji trenira rukomet. Pričajući sa njim primjetila sam da je opsednut tim sportom. Sve je bilo okej dok nije uporedio moju glavu sa rukometnom loptom.
Pretežno kad sam pijan, volim olakšati dušu i mjehur, po nečijoj kvaci ( čitaj kvaka) od vrata automobila, zgrade i etc. . . tu mora uhvatiti.
Razmišljam ozbiljno da se kresnem za 100 evra kako bih mogla na ljetovanje.
Mama je jednom slala tatu u prodavnicu da kupi jaja i rekla mu da pazi da se ne polupaju,a on će :"ma čuvat ću ih bolje nego svoja"
Živim na selu i imam kravu, često idem u štalu. Pomažem roditeljima oko svega, ali kad izađem u grad svi mi govore da sam prava dama. Zapravo malo je onih koji znaju odakle dolazim, a mnoge mi djevojke kažu da bi voljele da mogu da budu tako elegantne kao ja. Oni koji me znaju kažu da je nemoguće da ja uopšte živim na selu. Pokušavam da ostavim što bolji dojam na sve oko sebe. Pazim na svoj bonton, na to kako se izražavam i na svoje ponašanje. Mislim da nije bitno odakle ko dolazi, već ono što ima u sebi i karakter.
Uvek kad izlazim od zubara ili mesta gde vade krv, nasmejem se, da ovi što čekaju vide da nije ništa strašno. :-)
Sedim juče u kafiću i prilazi mi jedan mladić, i kaže: "Izvinite jel može autogram?'' Ja stala onako u čudu gledam i napišem mu autogram, i sad ne znam jel mu ja ličim na neku poznatu ličnost ili se sprda samnom...