Ne znam kako kod vas, ali u našoj familiji je večera u najmanje 87% slučajeva bila da se podgrije šta je ostalo od ručka..
Otac mi je umro pre nekoliko godina, zadnjih godina ga je slomio stres zbog nerešivih problema, sada kad ga nema ti problemi se rešavaju a ja sam bolji čovek...sve ide nabolje...ali bez njega !!! Čini mi se što mi bolje ide u životu to više plačem što ga nema...zapamtite ne možete da imate sve u životu.
Baka mi se skoro probudila iz kome, zbunjena danima gleda oko sebe i u jednom trenutku pogleda u doktorku i kaže: 'podignite me, treba da se živi'. Kako smo nezahvalni, a imamo sve.
Dok plačem, povremeno liznem suze koje se slivaju blizu usana..
Mrzim kad netko krene da lupka o nešto pa ja kažem prestani, a on namjerno lupne još par puta samo da mi napakosti!
Najgore mi je kad ulazim u nečiji auto i vrata zatvorim ili prejako ili preslabo. Uvek se izblamiram!
Iako sam udata i imam savršen brak, i dalje kada čujem neku pesmu setim se stare ljubavi i razmišljam o tome po čitav dan...
U obdaništu su nas pitali za šta nam služe oči,odgovorila sam da bismo žmurili kad peremo kosu.
Konstruisao sam potpuno funkcionalnu vremensku mašinu.
Ali ne mogu da je komercijalizujem jer mi sve banke od kojih hoću kredit za masovnu proizvodnju i marketing traže potvrdu o patentiranju. To ne mogu da dobijem od Zavoda za patente jer oni nisu nadležni za mašine koje funkcionišu suprotno poznatim zakonima fizike. Reko' pa sa' ću se vratim nazad i sprečim matorce da Vas prave, ima da Vas nema bre...