Kad sam bio mali mislio sam da ljudi imaju ograničen broj reči koje mogu da izgovore tokom života i kad potroše sve reči onda su nemi.
Ne podnosim ljude koji u autobusu na +40 zatvaraju prozore, "da ih ne ubije promaja".
Većina ljudi kada su zaljubljeni kažu da imaju leptiriće u stomaku, moj dečko i ja to zovemo rode! :) Iskreno, više se ni ne sećam kako smo došli do toga, ali mi je drago što ih i dalje imamo posle 4 godine veze. :)
Momak mi je mislio da se dnevni ulošci nose isključivo danju, a noćni noću.
Tata mi je jedan od uspešnijih ljudi u gradu i često razmišljam da li ću biti kao on, bolji ili njegova bleda kopija.
Jednom sam usisavala kuću i pri kraju mi padne na pamet da imitiram usisavač,i počnem ja onako "aaaaaaaaaaa" kad ono mama i tata izleću iz sobe gledaju me i vrate se. Kad sam završila pitam mamu što su tako izleteli, kaže ona "ćuti još mi srce lupa, ja mislim drma te struja". Ja kad nisam umrla od smeha.
Uspela sam svoje roditelje da spojim pred njihov razvod, i svi smo otišli na naše poslednje porodično letovanje... Odluku nisu promenili, ali je bilo nezaboravno.
U osnovnoj sam imao običaj da, kada nesto učim, knjigu iz tog predmeta stavim pod jastuk. Tako sam jedno veče stavio 6, 7 knjiga pod jastuk i sledećeg jutra sam jedva ustao od bolova, pošto mi se vrat ukočio.