Danas sam bio na trčanju kad me odjednom pretekla devojka sa rolerima. Vozila je rolere ko plesačica , malo levo malo desno, divota videti. Ne znam ko je, ali je bila odlična motivacija, hvala joj . :)
Prvi put sam bio na moru sa 26 godina. Negde pred kraj osnovne škole sam na početku školske godine dobio domaći zadatak "Kako sam proveo letnji raspust?". Želeći da napišem nešto drugačije od prethodnih godina, glasno sam pomislio "zar i ove godine da pišem kako sam bio kod babe i dede na selu"? Majka mi je mnogo godina kasnije rekla da joj je to bio jedan od težih trenutaka.
Skoro svaki dan maštam da cu živeti u New york-u a onda dođe baba i kaže mi da nahranim svinje.
Volim da jedem u krevetu, ali kasnije mrzim kad me mrvice grebu.
Smešno mi je kad na nekoj proslavi tražim ćaletu neki alkohol, a on mi sipa pola čaše i kaže "Pazi da se ne napiješ.".
Idem u Medicinsku školu i želja mi je da na kraju četvrte godine bacim klompe kroz prozor sa poslednjeg sprata. Jednostavno je jače od mene.
Kad sam imala 5 godina htjela sam da se brijem poput ćaleta, pa sam uzela njegov brijač i obrijala obrve. Na slikama iz vrtića ličim na Voldemorta.
Popularne devojčice iz mog odeljenja su se naljutile na mene kada je jedan mlad profesor meni rekao: "Ajde ova lepa da odgovara.''
Posle raskida dugogodišnje veze, postao sam bezosećajno đubre.
Meni su rekli da je najlakše curama prići tako što im staneš na nogu, pa se potom izvineš, predstaviš i ponudiš dotičnoj da popijete nešto zajedno kako bi se bolje upoznali. Svaka cura kojoj sam stao na nogu je skočila, vrisnula, izderala se na mene, a potom mi šamarčinu svezala. Gdje griješim?