Kad neki od mojih bivših momaka objavi neku pesmu na fb, detaljno proučim tekst pesme da vidim da li je očajan. :D
Imam utisak da nisam normalna.
Uopšte se ne uklapam u 'obrazac normalnog čoveka' :/ Sve što drugi rade meni je glupo, sve što ja radim njima je smešno -.-
Ne znam kako da ovo rešim.
Koliko god se trudio da prepričam neki jako zanimljiv i smešan dogadjaj, uvek ispadne toliko glupo da se niko ne nasmeje.
Kad god odem ćaletu na grob kažem spomenku "Gde si matori" i zamislim da to govorim tati.
Sve do danas sam mislio da govorim engleski solidno. Ali sve je to palo u vodu ,kada sam danas pokupio stopera koji zna samo engleski. Mojih muka i moje patnje dok sam mu objasnio gdje idem i dokle ga mogu povesti! Toliko o mom engleskom.
Prije par godina sam učila baku da priča engleski.
Kada sam joj rekla da se majka kaže "madr", a tata "fadr", sva srećna je upitala: "A baka je bakr?"
Imam trip da kad sam sam kod kuće i pevam neku pesmu da je skidam u originalu, a kada me neko sluša zvučim kao da kreštim...
Bila sam prvi razred i učiteljica mi je svakog drugog dana u svesci pisala da pišem lepše. Mislim da se jednom baš iznervirala čim mi je napisla: 'Bre, piši lepše, dete!' :)
Toliko mi je dosaadno, da trenutno brojim koliko puta je komšinica kinula, za sada 9x. Izgleda da je ambrozija baš *ebe.
Imam devojku, ozbiljna veza, planiramo venčanje, a spavam sa njenom sestrom.