Upadaju mi u sobu sestričina i tata sa svicem u ruci, gase svetlo i moja sestričina kaže: "Vidi teto, bubi svetli dupe!"
Grize me savest zbog toga što uvek ogovaram drugarice kod dečka. :/
Na ekskurziji u Budimpešti u drugoj srednje, nas nekoliko smo se izgubili i lutali bar 2 sata unezvereni. Nismo znali ni u kojoj ulici nam je hotel, ni tačno ime hotela. Ja sam pukla i pozvala razrednu. Javlja se ona, ja joj objašnjavam kod kog smo mosta, ona ne razume ništa, ja opet sve detaljno objašnjavam 5min, kad ona kaže - Čekaj, gde se ti nalaziš? I ja skontam da sam zvala razrednu iz osnovne škola koja je u Beogradu. Otišao i kredit i živci.
Odrastala sam po hraniteljskim porodicama, sad imam 27 godina, uspela sam da stanem na noge, imam nekolicinu dobrih prijatelja i verenika bez koga ne mogu da zamislim život. Pre 5 meseci imala sam tešku saobraćajku dok sam vozila pod "gasom" i nedelju dana sam bila u komi. Zahvalna sam dečku i prijateljima što me nisu ostavili na cedilu i što su sve vreme bili uz mene i imali strpljenja. Čini mi se,a to mi je i većina rekla, da sam se promenila na bolje, zahvalna sam Bogu na svakom novom danu, neopisiv je osećaj dobiti drugu šansu.
Imam dvadeset hiljada evri u apoenima po 1 euro kome god kažem niko ne vjeruje pa mu moram to pokazat a zarađeno na bakšišu šta ću vole me ljudi.
Kad skidam pantalone uvek skinem i gaće zajedno s njima i popi*dim.
Kad god dobijem pozivnicu za neko veselje prvo što pomislim je: Ja nemam šta da obučem!!
Neki ljudi mi govore da ličim na ćaleta, a ustvari sam usvojen.
Kad sam imao 4 godine zapalio sam fotelju, izašao iz te sobe i sjeo u drugu gdje je bila moja majka. Ponašao sam se normalno sve dok se dim nije osjetio.