Још увек нисам наиш'о на Кока-колу са својим именом. Почињем да се плашим и питам се: Да ли уопште постојим?
Volim da okacim na fb sliku moga muza kada radi nesto po kuci,cisto da iznerviram svekrvu :)
Odkad mi je šifra na fejsu reč "realno", kada pričam sa nekim izbegavam da koristim tu reč misleći da će mi neko provaliti šifru. :)
Bila sam ponosna kad sam skužila da sam se večer prije velikog ispita pomolila da dečka prođe želudac, a nisam za svoj ispit.
Jednom sam najboljem drugu ispričala sve što mi se izdešavalo u životu, kroz šta sam sve prošla i to... Plakala sam kao nikada, a onda je i on zaplakao i zagrlio me najjače što je mogao. Nema ništa iskrenije nego muške suze.
Deka mi je u bolnici a baka je obukla njegovu staru pidžamu i, ranije nego obično, otišla na spavanje.:(
Momak me je pitao zasto imam profil na Tviteru za koji on ne zna?! Ja sam njega pitala zasto ima profile na 6 porno sajtova za koje se ja pravim da ne znam?!
Bio sam sa društvom na kampovanju... Upoznao sam jednu curu i odveo u svoj šator, tamo smo se mandali... Dok nije uleteo moj pijani drug, legao pored nas i rekao: "Ne obraćajte pažnju na mene ja sam kamen"... posle dva minuta je zaspao... :D
Uvek su nas učili da je voda supstanca bez boje, ukusa i mirisa. Ova naša prkosi svim zakonima.
Mnogo sam nostalgična. Skoro svaki dan se sećam svog detinjstva- druženja, crtaća, igranja, bezbrižnog jurcanja ispred zgrade.... Često mi dođe da zaplačem i želim da se vratim u to vreme, imala sam tako prelepo detinjstvo (kad pogledam šta sada deca rade). Imam samo 19 godina i pitam se koliko ću tek žaliti kad počnu pravi problemi....