Volio bih da mogu da vidim samog sebe ispred sebe kao što gledam svaku drugu osobu uživo a ne na ogledalu.
Na bratovoj svadbi naručio sam pesmu "Ko te prevari pa se oženi", al nisu svirali :(
Dok sam bila u osnovnoj i srednjoj školi, čitavo vrijeme sam mislila kako na faks idu stvarno pametni i moćni ljudi... Sad kad sam na faksu mi je smiješno koliko je to daleko od istine.
Ćaletov drug iz Hamurga mi pri polasku kući nudi 10e, ja ono kao u fazonu "ma ne treba" i lik vrati pare u novčanik.
Sada imam 15 godina i kao neki dobar mladi fudbaler igram već za prvi tim gradskog kluba koji je prva liga BH i za repku RS, imam strašnih problema u školi, dešava mi se čudnih stvari i kod kuće, živim sa babom i dedom, otac proveo deceniju u zatvoru, majka sa drugim čovjekom i ne misli na mene, a ja, ja zaboravim na sve to i živim u svijetu snova kada odem na trening, zaboravim sve probleme i tada ne postoje.
Brat mi je upisao Harvard, najprestižniji i najbolji univerzitet na svetu. Upao preko stipendije. Srećan sam kao da sam i sam upisao. Veliki je radnik i stvarno je bio dobar učenik. Nadam se da će ostvariti svoje snove tamo. Ljudi me pitaju da li sam nekad ljubomoran, ali ja im ne mogu opisati koliko mi je toplo oko srca kada vidim da je on uspeo.
U društvu i okolini sam najveći mangup. Uvek pokrećem šalu, kad idem na pripreme sa klubom uvek u kombiju prvi krećem sa pesmom. Svi misle kako meni nikad nije dosadno, kako ne umem da budem tužan i kako se uvek smejem. Na ulici, u školi, gde god izađem svi mi se javljaju. Ali ja zapravo imam samo jednog pravog prijatelja koji je tu kada sam tužan i kada mi nije ni do pesme ni do šale i cenim ga više od svih zajedno koji me nazivaju carem i kraljem.
Najviše mrzim kad dobijem lošu ocenu i kažem mami i ostali su dobili,a ona: "Ne interesuju me drugi, interesuješ me ti".
Kad sam ljuta na dečka, stavim sjaj na usne ili karmin i to mu je znak da ne sme da me poljubi.