Devojke su svojim ponašanjem od mene napravile bezosećajnog kretena... a nekad sam bio dečko koji bi sve uradio za devojku koju voli!
Ne mogu da vam opisem koliko mi prija kad mi majka moje devojke kaze da je konacno nasla lepog,dobrog i normalnog decka.:D
Vodila sam ljubav sa dečkom tačno 3000 puta za 6 godina veze. Sve sam zapisivala, brojke su to!
Mrzim kad je nekome uzrečica, 'brateee'. Brate ja ovo, brate ja ono, brate, brate, brateeee. Užas.
Sa 17 godina sam saznala da ne mogu postati majka. Zbog toga nisam htela da imam dečka jer uvek kada bi mi se neko približio, osetila bih veliku krivicu i neodgovornost. Nisam želela ikoga da obavezujem. Vremenom sam pokušavala da se nekako normalizujem. Posvetila sam se nauci. Ali istovremeno se u meni stvarao jedan kranje patološki mehanizam isključivanja sebe iz normalnog društvenog života. Postala sam jako introvertna. Kada steknem prijatelja, nakon nekog vremena se samo isključim, distanciram. Sramota me je sebe. Sad imam 21.
Još malo pa će biti godinu dana kako sam otišla od muža. Sutra će nam biti godišnjica braka koju nismo dočekali zajedno, a ja sam tek danas podnela zahtev za razvod... toliko me je sve zabolelo u advokatskoj kancelariji da sam zaplakala.
Nema gore stvari nego kada uvlačim dim, a neko izvali nešto... Umirem od smeha i kašljem u isto vreme...
Kada pišem poruku stavljam smajli umesto tačke na kraju rečenice :D
Jednom je profesorka šetala kroz učionicu i zapela za moj ranac koji je bio na podu, pored klupe. Umalo nije pala, a ja mrtav 'ladan kažem "zamka". Isterala me napolje.