Najviše na svetu želim da jednog dana ima decu. Kako u porodici imam par njih koji nisu mogli da imaju decu ili su ih teže dobili, a pritom konstantno imam ginekološke probleme, strah me je da neću moći da imam svoju decu. Nikome nikada nisam ovo rekla, jer ne želim da izgovorim naglas i prizivam zlo. Svako veče molim Boga da mi samo to ne oduzme u životu. :(
Moja najveća nesreća leži u tome što znam gde i kad grešim, znam što sam sama godinu dana i nemam dečka, znam što radim za male pare, znam što sam u depresiji. Znam šta su moje najveće mane, ali ništa ne činim da se promenim.
Radim u apoteci i kad god dođe neko sa receptom na kojem je doktor sve nažvrljao i nikako ne mogu da provalim šta piše, samo kažem: "Izvinite, trenutno nemamo taj lek."
Profesor me je pitao da uzme moj rad da pokaže mlađim studentima kako ne treba da se radi.
Kad sam bila mala stalno sam uzimala one ukrase za jelku i kitila samu sebe.. Ma koga lažem, radim to i dalje... :)
Ja i dan danas čekam kad ce neki milioner koji leti privatnim avionom, bacit jedan kofer pun para, na njivu iza kuće.
Uvek sam se pitala gde odlaze izbrisane poruke, slike i muzika sa telefona...
Imala sam dečka koga sam voljela jako, ali ga moji roditelji nisu voljeli. Sada imam muža kojeg vole moji roditelji, ali ga ja ne volim.
Najviše mrzim kad odem kod nekog i skuva mi retku kafu, a ja moram na silu da je popijem.