Mrzim kad se u subotu uveče napijem, a u nedelju je neki brutalan ručak, koji ne mogu jesti pošto sam mamuran :(
Djevojka i ja smo raskinuli. Dok sam bio sa njom "raskinuo" sam sa svim drugaricama i "drugaricama". Sad kome god da se javim ignoriše me. Tako mi i treba kad sam đubre. Usamljeno đubre.
Ne volim kada je momak muževan samo dok me osvaja, a onda kad se napokon smuvamo postane neki mlakonja, ima onaj blesavi pogled i glupira se. Ne da izgubi sav šarm već mi postane gadan i ljigav i nikako mi se više ne sviđa, odmah dobije korpu!
Ja sam onaj komšija od koga cela zgrada krade net. Nešto mi žao da stavim šifru...
Mrzim kad nekom nešto ispričam i onda on kaže "nije to ništa" i ispriča neku svoju glupost...
Kad sam tužna odem da se našminkam da makar budem lepa..
I dan danas uzmem spajalicu i pokušavam da je skroz ispavim.
Prvi put sam ovde i oduvek sam želeo neke stvari da kažem u etar... Neka putuju...
Često u besu su me određeni ljudi pitali kome ti pomažeš, šta ti radiš bolje u odnosu na mene, ko ti zamišljaš da si?
Uvek sam ćutao na ovakvo pitanje.
Videh pre 10-ak godina gospodina prijatnog izgleda i odela kako traži nešto po kontejneru. Slika mi danima nije izlazila iz glave.
Od tad kupujem hleb više, tražim da ga preseku na pola i kačim ih za kontejner...
Danas bih voleo da imam svoju decu, ali i da usvojam napuštenu, školujem ih i otpratim na put, pre svega da im kažem nešto, da budu ljudi.
Ovo je jedina stvar koju mi je otac rekao na samrti, kada sam ja imao 12. godina, sine u životu je najbitnije biti ČOVEK!
Smatram da je kruh milion puta bolji kada se otkine rukom, a ne izreže!