Javicu mu se sad prva pa kud puklo da puklo. Nek ide zivot.
Najviše od svega na svijetu volim kad ujutru osjetim da moj muž priča sa svojom bebom koja je još u mom stomaku.
\"Obožavam\" kad sam jako umorna (toliko umorna da mi duša spava), ja legnem, zatvorim oči, a meni počinju poruke da stižu...
Moja veza sa momkom traje više od dvije godine. Jednom prilikom pojavile su se u meni neke sumnje, nisam znala šta da radim sa sobom, da li da ostanemo skupa, ili da raskinem. A ona mi je on rekao:" Da imaš milion problema i da su svi protiv tebe, ja neću stajati ni iza tebe, ni pored. Ja ću biti ispred tebe." To je bilo prije više od godinu. A on stvarno stoji još uvijek ispred mene.
Košarkaš sam, visok 198 i gde god se pojavim, svi gledaju u mene. Nekad mi bude veoma neprijatno zbog toga i poželim u trenutnku da se skratim za jedno 20 cm.
Često dok idem peške ulicom, auto se zaustavi pored mene i vozač ili suvozač me pitaju kako da dođu do tog i tog mesta...ja uvek kažem SAMO PRAVO....mrzi me da objasnjavam.
Dve stvari ne podnosim: pijane ljude kad sam trezan i trezne kad sam pijan.
Kad god me pitaju odakle mi ožiljak na glavi, kažem da me ne neko udario flašom u tuči... Sramota me je da kažem da me je ćale opalio po glavi lopatom dok je u panici ubijao miša na placu...
I dalje ne znam kakva je razlika između pekmeza, marmelade i džema.
Nisam imao ni četiri godine kada sam probao da poljubim jednu devojčicu. Ona se izmakla, a ja pao u ruže. I dalje sam jednako "uspešan" u ljubavi.