Uvek kada idem na izlet ili kampovanje, majka mi spakuje krišom kabanicu ili kišobran, jer ja odbijam da ih ponesem. Svaki put ga iskoristim i uredno spakujem da ona ne primeti. Nikada joj nisam priznala da mi je svaki put spasila glavu :)
Idem sa dečkom na fudbalske utakmice. Drago mi je kad me pogleda i vidi da navijam i da sam sva u tom fazonu. Znam da mu to puno znači.
Inače fudbal volim koliko i njegovu bivšu.
Uvek kad idem u prodavnicu ako imam više para sebi ostavljam novije novčanice.
Moj mali sinčić od 3 godine, ljubi ga tajo, 7 dana je proveo kod deke i bake na selu, pošto ja radim dan noć i ne stižem ništa, a mamu smo nažalost izgubili na porođaju :(. Dolazim ja danas po njega, a on mi trči u zagrljaj, ja mu pružam lizu i bananice, a on se toliko obradovao i zvekno mi poljubac i kaže: "taju i deku vojim naviše". Ja reko što deku, a on meni zato što mi je kupovao 2 sladoleda na dan i davao piva kad baba ne vidi, i kupio papagaja. Sit sam se ismejao. Mali moj, jedina snaga i jedini razlog zbog koga sam nastavio dalje sa životom, ljubi tajo svog macana. Nadamo se da ćemo i mamu naći i proširiti porodicu. :)
Radim u bolnici na odeljenju koje se zove produžena nega. Tu dolaze pacijenti za koje više ništa ne može da se uradi i tu provode zadnje momente svog života. Pre mesec dana sam se mnogo potresla zbog jednog dekice koga su doveli na moje odeljenje. Kada sam otišla do njega, da mu dam dnevnu dozu lekova, rekao mi je - mala ja znam da meni nema izlaza odavde, posedi malo sa mnom da poslednje što vidim bude nešto lepo. Pokušala sam da ga ohrabrim ali, valjda čovek oseti kada dođe kraj. Privukla sam stolicu i sela kraj njega, uhvatila sam ga za ruku, a on me je samo gledao i ćutao. Posle nekoliko minuta sam morala da krenem kod drugih pacijenata, a on mi je rekao samo hvala ti. Nepunih sat vremena posle toga je preminuo. Nikada neću zaboraviti njegov lik, urezao mi se u sećanje.
Kad sam bio na času matematike strašno mi se priprdelo i nisam mogao da se suzdržim. Onda mi je palo na pamet da ako ispustim knjigu na pod i prdnem u isto vreme, mozda i prođem nezapaženo. Bacio sam knjigu i svi su me pogledali, a zatim sam opalio. Veoma glasno.
Moj deda je bio pravi šaljivdžija, čak je sat pre smrti na ćaletovo pitanje dal' mu nešto treba,rekao:''Treba mi 1000 dinara !" Deda večno u srcu !
Jednom sam na rođendanu pred svim drustvom rekla jednoj devojci (pošto smo se prethodno nesto prepucavale) '' po obrvama koje si nacrtala vidim da si imala 2 iz likovnog '' od tada svaki put kada me vidi na ulici pogleda me kao da sam joj pobila pola familije...
Dok sam učio, shvatio sam da je olovka na vrhu imala gumicu... Divio sam se tome pola sata.
Nedostajem sebi onakva kakva sam bila prije nego što sam ga upoznala.