Kad smo bile male, sestra i ja smo mami i tati uvek ,,kupovale poklon'' za rođendan. Otišle bi u njihovu spavaću sobu, izabrale od njihovih stvari ono što nam se najviše sviđa i to onda pakovale u ukrasni papir i oni su se uvek oduševljavali.. :-)
Polako se pretvaram u ozbiljnog dosadnog matorca. Samo hoću da i moja deca jednom znaju da sam i ja bio kul.
Pre nekoliko godina moja baba je stavila sarme da se kuvaju u ekspres loncu.I posle nekoliko minuta, ona htela da skine onaj poklopac i nesto se zeznulo i sarme su letele k'o blesave po kuci i posle smo morali da krečimo.
Tačno znam šta sam radila, mislila i osjećala na današnji dan prije godinu dana .
Osećam se kao naivna osoba, zato što sam ubeđena da svaka osoba u sebi nosi nešto dobro, i da se kaje kad napravi grešku... Kad ljudi govore o greškama drugih, uvek pomislim "Pa možda je morao, verovatno se kaje...".
Mrzim kad idem kod zubara da poravim zub , jer on obavezno nađe jos 2-3 za popravku.
Kao klinka, kada bih otišla kod nekoga kući i skontam da mi je pocepana čarapa na palcu, navlačila bih je ispod prstiju da se ne vidi. I danas, kad vidim takve čarape samo ih obujem na stranu gde su manji prsti.
Često sam kao mali dok sam bio na wc šolji zamišljao da mi je to tron, a da sam ja princ... u trenucima mašte uzimao sam čak i četku za wc šolju i pravio se da je to moj skiptar, kraljevski mač ili već nešto u tom fazonu...
Kad sam bio mali zbog filma 101 dalmatinac mislio sam da dalmatinci imaju tačno 101 pegu.