Živim preko puta cvećare, nikad cvet u životu dobila nisam. Kakav životni apsurd!
Nikad ne mogu da izdržim nečiji pogled do kraja. Uvek prva skrenem pogled.
Napravila sam divnu večeru, obukla najbolju haljinu i on se najeo i zaspao... Ujutru je gotovo, ne mogu ovako. Trudim se, a njega boli uvo.
Sada imam 15 godina i kao neki dobar mladi fudbaler igram već za prvi tim gradskog kluba koji je prva liga BH i za repku RS, imam strašnih problema u školi, dešava mi se čudnih stvari i kod kuće, živim sa babom i dedom, otac proveo deceniju u zatvoru, majka sa drugim čovjekom i ne misli na mene, a ja, ja zaboravim na sve to i živim u svijetu snova kada odem na trening, zaboravim sve probleme i tada ne postoje.
Više puta sam gazdu stana izbegavao tako što sam mu rekao da sam na putu i da se vraćam za par dana jer nisam platio račune, a bio sam u stanu.
Nisam toliko neustrašiv koliko ljudi misle da jesam. Č.N.
Kako sam presla određeni broj godina, mama mi je iz faze "Kakav tvoj crni dečko?!" presla u fazu "Ima 2 ruke, ima 2 noge, šta mu fali?!" Eto, takvo mi je ljubavno stanje.
Idem gradom i skapiram da me sve devojke nesto zagledaju... Gledam da nisam musav, prljav... Nisam... i skapiram... Koji sam ja u stvari šmeker...
Uvek kada se završi neki strani film ili serija gledam imena glumaca, režisera, šminkera i sl, u želji da vidim da li ima naših ljudi, pratim da mi ne promakne neko prezime na IĆ.