Presimpatično mi je kad moja baka uradi nešto nenamjerno smiješno i onda kaže: A joj, jesam luckasta.
Kad god se dečko ponaša malo uzdržanije, ja istripujem da me više ne voli, da će da me prevari ili ostavi.
Imam 26 godina, tek sam na početku života. Sa devojkom sam 3 godine. To mi je prva duža veza. Konstantno gledam druge devojke i razmišljam o varanju, dok ona priča o imenima naše buduće dece.
Imam veoma malo svojih slika. Ni jedan rođendan, letovanje, čak ni slike s krštenja nemam. Jedino imam slike iz škole, i kad smo išli negde pa nas drugi slikaju i daju nam slike. Nije novac za foto aparat bio problem, već samo nezainteresovanost, i to stvarno zameram mojima. Ja kad budem imala decu, promeniću to sigurno, jer ne želim da dođem u situaciju da mi bude neprijatno kad me dete pita kad odraste 'A što nemam svojih slika, kao da nisam ni postojao?'
Ne podnosim ljude koji u autobusu na +40 zatvaraju prozore, "da ih ne ubije promaja".
Pitam ja babu kako igra Nole, kaže ona, ma gubi od Izmeta (Iznera).
Svi moji prijatelji i njihove porodice zajedno ručaju, a meni to nikad neće biti jasno. U našoj kući svi jedemo u različito vrijeme, jer je nemoguće da 5 osoba u isto vrijeme bude gladno.
Svaki put kad dobijem ono sto želim, natočim sebi malo rakije u čašu, stanem ispred ogledala i nazdravljam sama sebi.
Od svih svojih ukućana jedino još sa svojim mačkama razgovaram.
Upisao sam treću godinu fakulteta redovno, bez obnavljanja. Nisam proslavio ni jedan ispit ni jedan uslov, a redovno slušam ljude kako to slave. Juče sam bio s djevojkom na žurci i htio sam da u 2h idemo s iste, naravno ona nije htjela jer je bilo super, na kraju smo ostali do 4h, ali sam ja od 3h stajao u hodniku spreman da krenemo. I uvijek tako. Kontam, koji sam ja smor od čovjeka.