Danas sam imao neki trip kad sam ušao u sobu. Ušao sam sa namerom da učim i naglas rekao "Jel krećemo da učimo?", a nikog nije bilo u sobi. Što je najgore i odgovorio sam "Ajde!".
Uspavala sam se tako što sam slušala kako moja tetka svojoj bebi peva uspavanku.
Plašim se da šetam po njivama ili po ogromnom otvorenom prostoru gde nema ljudi, jer uvek imam osećaj da me posmatraju vanzemaljci i da mogu svakog trenutka da me otmu.
Mislim da sam vaspitan za život u nekom drugom vremenu ! Svaka čast roditeljima , napravili su od mene poštenjačinu ali to u današnje vreme i nije baš perspektivno.
Uvijek spavam na onoj strani glave na kojoj mi je uho klempavije. I uvijek se ujutro pogledam u ogledalo očekujući poboljšanje.
Veš mašinu moramo da pridržavamo kad je uključena centrifuga, čisto da iz kupatila ne bi izašla u hodnik.
Sinoć sam u kafiću primijetila kako me jedan momak često gleda, pa sam se okrenula iza sebe da vidim ima li neka druga djevojka, za svaki slučaj.
Stojim kod biblioteke, uzeo knjigu "Starac i more", zapalio pljugu i nabacio onaj dubok pogled. Pošto se stalno oko biblioteke mota jedna riba koja mi se sviđa, to sam uradio zbog nje. I, ugledam je ja iz daljine prilazi k'meni ja onako lupim: "Devojko, ja sam mornar izgubljen u ovom velikom zemaljskom okeanu, pravim čamac za dve osobe da odlutam na neko bolje mesto i znaj da si ti prva na listi". Cura me pogleda, nasmeje se i kaze: "Jedino ako je Yanmarov motor od 315 konjskih snaga". Ja sam ostao zaprepašćen, plakao sam od smeha. I, evo nas zajedno gledamo čamce, planiramo da kupimo kada se uzmemo.Volim moju automehaničarku!
Nema veće muke od sakrivanja seksi veša i igračaka po kući dok živiš sa roditeljima. Mislim da ću predložiti momku da živimo zajedno!
Nikada mi se nije deslilo da skuvam makarone a da mi u toku kuvanja bar jednom nisu pokipele.