Kada sam kao mali počeo da pricam, pitala me je tetka kako se kaže otorinolaringolog? Ja sam mudro odgovorio:'Pa tako.' I dan danas se smejemo tome.. :)
Svaki put kada pošaljem mejlom neki bitan dokument, ne smijem da ga otvorim nakon toga jer mislim da ću vidjeti neku veliku grešku.
Kad smo brat blizanac i ja bili klinci i sednemo da gledamo neki horor film, uvek kad je neka strašna scena mi pozovemo starijeg brata i damo mu 20 din da pogleda i prepriča nam. :)
Plačem, često plačem, skupi mi se neka bol u grudima i suze mi poteku. Osećam se nesrećno u vezi, a volim mog momka, voli i on mene bar tako kaže, ali i dalje svaki dan plačem jer osećam neku tugu. Niko to ne razume, a mog momka to nervira i onda galami na mene, a meni bude sve gore... i sve mi se više plače :(
Kad sam bio mali bacio sam novčić u bunar želja i poželeo da postanem spajdermen...
Vratio sam se iz grada oko 6 ujutru pijan naravno, ono svanulo, ćale budan, ja ulazim u kuću zagrlim ga, poljubim i kažem mu ''ćalac, baš je lepo jutro'' a on me gleda i drekne ''Što barem nisi kupio hleb je*em ti sve!''
Kada mi neko kaže da sam čudan, ja to uvijek shvatim kao kompliment.
Trenirala sam odbojku 5-6 godina i bila prilično uspešna ali sam prekunula zbog učenja u gimnaziji. I dalje me srce boli kad gledam naše odbojkašice u reprezentaciji od kojih neke poznajem i privatno jer bih možda bila sa njima da sam drugačije postavila prioritete.
Uvjerila sam se da me dečko voli kada me mogao srušiti u 'Čovječe ne ljuti se', ali nije.