Uvek kad idem noću kroz neosvetljene ulice uključim telefon da svetli i okrenem ka licu da bi me vozači videli na vreme.
Znate li onaj osjećaj kada vaši rođaci ili prijatelji odu u inostranstvo, nakon čega vas zaborave kao da ste im ništa? Ja imam amidžu, koji se vjenčao ženom koja ga je promjenila iz temelja. Čak ga je pričom i postupcima odvukla od svoje porodice. Žive veoma dobro u Njemačkoj već 15 godina, imaju dva sina, naravno svaki od njih ima svoje auto. Nikada nas nisu posjetili otkako su se preselili, do prije četiri godine, kada je umrla moja nana, to jeste njegova i majka moga oca. Međutim, samo je on došao. Kada sam ga vidjela, krenula sam da ga zagrlim na što je on stao i upitao me ko sam. Pa zar ne poznaješ dijete rođenog brata? Zar su ti pare i tuđina toliko isprali mozak? Stojala sam onako, u nekom šoku. Sav narod koji je došao, cijeli dan je proveo tu, ulazio i u kuću, jeo, pio. On je tu u dvorištu sjedio nekih 10 minuta i ošao. Nikada do tada nisam vidjela oca da toliko plače. Vijest o majčinoj smrti je i nekako dobro podnio, ali ga je to shrvalo. Srce mi se slomilo kada sam ušla u sobu i vidjela ga kako grli jastuk i plače kao dijete. I dan danas, kada dođe u Bosnu, niti se javlja, niti dolazi. Skoro smo se sreli s njegovom porodicom u prodavnici, samo su prošli kraj nas. Zar se tako ponaša prema rođenom bratu? Ja sam potrčala prema njima, na što mi je strina samo rekla "Ja nisam ovdje da dijelim pare." Neka vam nebo vrati na najgori način svu tugu i bol koju osjećamo. I, jedno vrijeme kada smo totalno slabo živjeli, sjećam se kako smo na sred grada dok kiša tuče, stojali moj otac, brat i ja, i čekali taxi, dok je on samo kraj nas prošao autom. Jeste nas vidio ali kao da ga je bilo briga. I to nije jedini takav slučaj. Ne vjerujem koliko hladni i sebični ljudi mogu biti. Mrzim te iz dna duše amidža, kako te ne grize savjest? Više i nemam želju da te vidim ikada. Ne trebaš mi, ni mome ocu niti bratu. Je*ala te i Njemačka, i ta zmija od žene koju si oženio, i BMW i sve te silne pare.
Uvijek kad berem grašak u vrtu, pjevam onu pjesmicu: u jednom vrtu medju cvje-e-e-ćem, čudesan grad se sakriooo, u njemu žive mala bića, kažu da graškograd je tooo... A imam 20 godina. I onda mi kažu da sam zrela za ozbiljnu vezu... I doubt.
Ušunjao sam se kod devojke noću dok su njeni spavali i celu noć smo vodili ljubav.
Pre par godina igrala sam se sa društvom ispred kuće. Sa nama je bio i tada petogodišnji Nikolica. Ne znam šta mi je bilo, ali uzela sam njegov mali bicikl, da se malo provozam. Papuče su mi dodirivale pod i samo sam čekala kad ću pasti, jer sam inače jako smotana. I krenula ja na put, a staza do puta išla nizbrdo. Zapela sam papučom za kamen i kotrljala se do puta. Raskrvarila sam i ruke i noge. Nikolica je prasnuo u plač i vikao, aaaa boli boliiii!! Dotrčao do mene, poljubio mi je svaku ranu i rekao: ,,Da jubim da pjođe, kad si tako smotana'' I dan danas kad me vidi poljubi me i kaže mi ,,Ćao smotana'' :))
Kolega mi je danas rekao da je firma procvetala u svakom smislu otkad su mene zaposlili. Dugo nisam čula bolji kompliment...
Pao sam kroz prozor sa trećeg sprata trčeći za ping-pong lopticom i preživeo sam. . .
Jako mi smeta što je moj dečko opterećen poslom i ništa ga drugo ne zanima.