Plašim se da zatvorim prozor noću jer imam osjećaj da ću nekog vidjeti kako gleda u mene.
Volim svoju devojku više od života, ali nemam hrabrosti da je pitam da živimo zajedno... a želim to...
Drago mi je kad vidim ljude, koji su nekad bili nesrećni i puni problema, srećne i zadovoljne. Kontam onda i mene će problemi proći, pa mi valjda bude lakše.
Užasno me zaboli kada neko ko nije pipnuo knjigu, ali se poslužio nekim od sredstava za varanje na ispitu, prođe bolje od mene koja sam učila k'o konj i zadesila me loša pitanja.
Žao mi je što sa svojom rođenom sestrom nemam nikakav odnos. Uopšte se ne slažemo, a volim je više od svega.
Najviše mrzim kad sam na nekoj svadbi i moram da čekam da neko prvi "ubode meze" pa da i ja počnem da jedem. Ili kad pršuta neće da se nabode na viljušku. Uuuu, to je još gore.
Kada mi prodavačica kaže kalup je manji/veći, uvek mi treba vremena da skontam da li mi treba veći ili manji broj.
Htela sam da imam frizuru kao barbika moje sestre. Pošto nisam mogla da objasnim frizerki odnela sam BARBIKU i držala je u ruci dok je ona radila na meni pred punim salonom.
p.s. imam 22 godine.
Uvek kada jedem sladoled u kutiji, obavezno ostavim jedan maleni deo koji stane u supenu kašiku, da bih rekla sebi da nisam sve pojela.
Mojoj tadašnjoj devojci i meni niko nije verovao da smo se upoznali tako što sam je pljunuo na ulici. Idem ti ja u pekaru da kupim 'leba, nešto se zamislio, nakupim šlajma i okrenem se da pljucnem nalevo ka bulevaru, i BUM! Sreća, nije bilo u glavu, ali nisam ni promašio. Snađoh se brže bolje, pozvah je na piće u znak izvinjenja i tako to... ;-)