Na sred utakmice, kada je trebalo da uđem u igru, umesto samo duks, skunula sam i dres :O blam najveći
Toliko volim svoju devojku, da bih je i sad oženio i imao decu sa njom, iako ona nije ni srednju još završila, a ja studiram. Živeli bi od ljubavi.
Uvek sam žudila za tim da živim sama. Sad kad se to ostvarilo vidim da nema ništa gore u životu.
Najviše se obradujem stvarima koje nađem u jakni, koju nisam dugo nosila.
Izgubila sam oca prije 7 godina i naprosto me ispunjava osjećaj kada ljudi kažu da sam ista kao on.
Danas sam shvatio da treba da smršam.
Šetam putem... ono, skroz ivicom puta. Pretiče me auto i ja vidim čovek ladno dao žmigavac...
U tom trenutku sam se osećao kao skanija ili u najmanju ruku kao zaprežna kola.
Moj dečko je toliko "blentav" da ću na kraju samu sebe zaprositi.
Trkam se sa ljudima na semaforu ko ce pre prepesaciti ulicu, oni to ne znaju naravno. I kad god neko potrci i stigne na drugu stranu pre mene, ja mislim u sebi: ne vredi, ne vredi, varao je!
U prvom osnovne učitelj nas je terao da "zavežemo" noge za stolicu, odnosno da ih držimo obavijene oko nogu stolice i da se tako ne pomeramo u klupi, ne vrpoljimo i ne klizimo po stolici... I danas (30godina posle) tako sedim, nogu obavijenih - "zavezanih" za stolicu..