Moja majka i moj otac su se razveli kada sam imao 2 godine, i od tada do danas prošlo je 18 godina. Ona me je sama podizala i mučila se, trudila da mi nista u životu ne fali i da budem srećan. Pre 4 godine u njen život je ušao čovek kojeg volim kao da mi je rođeni otac, jer je moja majka pored njega najsrećnija žena na svetu. Pruža joj svu pažnju ovog sveta, pažnju koju moj bioloski otac nije mogao da joj pruži jer je bio ološ, koji nije znao da ceni prave vrednosti, čovek kojem je sve bilo preče od sopstvene porodice. Kada vidim mamin osmeh na licu, ne mogu da ne obožavam tog čoveka, jer je ona posle 18 godina nasla nekoga ko je uvek tu za nju, ko je bezuslovno voli. Jednostavno toliko se lepo osećam u njegovom prisustvu, da konačno imam osećaj kako će to biti kompletna porodica, otići na ručak sa mamom i tatom, provesti ceo dan sa njima, a da ti ne bude dosadno.
Pre nekoliko dana shvatila sam zašto sam ja, sekretarica u jednoj privatnoj firmi, svakodnevno zatrpana najdebilnijim poslovima - mislila sam da je u pitanju moj položaj i da su jadne sekretarice same po sebi predodređene da rade svakojake gluposti, iako im one samo oduzimaju dragoceno vreme za obavljanje pravih i bitnih poslova, a onda se ispostavilo da niko od troje meni nadređenih (35-50 godina starosti) NE UME da koristi čak ni štampač. Ne karikiram ništa, i sama sam se zabezeknula kada su me na moj slobodan dan u panici pozvali telefonom da pitaju koje DUGME za šta služi. Mada, ne znam ni zašto se toliko iščuđavam, budući da sam u toj firmi najmlađa, a najviše obrazovana, i, razume se, najbednije plaćena, kako to danas ovde ide... Došlo mi je i da plačem i da se smejem u isto vreme, a prinuđena sam da ostanem na tom poslu bar dok se ne pojavi neka bolja prilika i da svakodnevno slušam kako iskaljuju svoje frustracije na meni i ponašaju se kao da su posisali svu pamet ovog sveta.
Više verujem u ružne stvari koje neko kaže za mene, nego lepe.
Moja baba je 'ladno jutros nazvala jednu televiziju i pitala ih zašto više ne puštaju njenu omiljenu seriju. :'D Baba, kraljica si!
Posvađala sam se sa drugaricom, ali njene tajne neću nikad nikom da odam.
Ne volim pesimiste. Život može biti lep, sve je u glavi.
Ja sam fina devojka, a uvek mi se sviđaju najveći propaliteti.
Upisala sam građevinu i, budući da sam poprilično mršava, jaranice i ja se zezamo da ću biti glavna daska na građevini.
Uzeo sam u srednjoj školi da učim istoriju, jer sam trebao da popravim keca, a ćale ulazi u sobu i kaže: Šta je pi*ko učiš a na tv-u čelsi-arsenal, dođi vamo tata kupio pivo.