Ne verujem u horoskop, ali uvek ga pročitam i nerviram se ako nešto loše piše.
Mrzim kada moji roditelji pričaju o nekoj vrsti posla i kažu za mene: "Ma ne bi on to mogao raditi", iako nikada nisam ni probao to.
Kad god dajem psu nešto da jede uvek mu kažem "izvoli".
Imam fobiju od vađenja krvi, koju sam prevazišao posle više od 10 godina. Ali dok je trajala ta fobija, imao sam sistematski pregled u 4-toj godini srednje. Svi iz mog odeljenja su izlazili držeći se za venu. Prvo sam se preznojavao, pa sam onda pokupio stvari i bukvalno pobegao sa sistematskog. Razredna me je jurila dobrih 10 minuta da me ubedi da nam ne vade krv. Bilo me je malo blam, ali ne mogu protiv sebe.
Upravo sam, na pravu fotografiju sa svadbe na kojoj sam juče bio, pokušao da kliknem dvaput prstom, da zumiram.
Preporučila sam svojoj šefici ovaj sajt, i zarazila je.
Kad radimo, tišinu prekine - E jesi pročitala... (na ispovijesti)
Najviše mrzim kada se vraćam iz prodavnice i neko iz komšiluka, obavezno, gleda šta ima u kesi. Nisam kupila žirafu, nego hleb i mleko.
Slušam Bajagu i Instruktore-220 u voltima.
I ide deo "To je taj zvuk koji me obara..."
Ulazi mi majka u sobi i kaže: ''Bolje ti je da smanjiš da te ne bi' ja oborila!"
Mrzim kad izgubim nešto, pa onda pitam nekog gde je ta stvar, i dobijem odgovor: "Tamo gde si ostavio!".