Mrzim kad muškarci ne skidaju ruku sa svog međunožja. Džapaju se dole kao da imaju picajzle ili ga stalno stiskaju.Uvek pomislim kako bi izgledalo da i žene to rade ...
Kad se vozim s društvom u autu i sjedim nazad, nakon semafora blicnem sa mobitelom i onda oni misle da ih je uslikalo pa počnu da psuju haha :D
Našao sam prelepu devojku pre par meseci, s njom je krenulo ok , mislio sam trebaće malo više truda i razumevanja, međutim njeni su maniri da ona psuje kao kočijaš i baca đubre po ulici pa mi se smučila. Koliko god da je lepa odvratna mi je.
Prilikom ulaska u školu na vratima sam se zamalo sudarila sa jednim dečkom, međutim on je zastao i pustio mene da uđem. Zahvalila sam mu se na šta je on rekao: Inače nisam kavaljer, ali ne znam šta mi je sad bilo. Zajedno smo već dve godine, i prema meni on se ponaša kao najveći kavaljer na svetu.
Kad sam bio mladji poštar me je uvek zvao Petre jeb*vetre.
Данас ми ћале послао захтев на фејсу, а ја сам му написао у инбокс: "Јел' се знамо?".
Danas mi je rođendan. Kad je mačka ušla u kuću mjauknula je, a ja sam rekla "Hvala", jer sam ubeđena da mi je čestitala.
Kad šetam gradom sama, istripujem da sam poznata ličnost i da me svi gledaju.
Kada sam imala 5-6 godina mama i ja smo krenule busem do kuće (prije smo uvek išli autom). Unutra je bila gužva, te je mama jedva pronašla prazno mjesto da sjednem. Na prvoj stanici bus se zaustavio i ušlo je puno ljudi te jedan stari djed. Ugledao je kako sjedim pa je rekao ''Ova slatka djevojčica će meni ustupiti mjesto, je li tako?'', a ja sam drsko odgovorila ''Neću, stari, snađi se sam''. :)
Otac mi je umro 2005. godine kada sam imao 11 godina. Kako nas je četvoro u porodici, uvek kada bih pomogao majci da postavi sto za ručak postavljao bih 4 tanjira, viljušaka, noževa... Nakon njegove smrti sam joj jednom tako pomagao i izvadio 4 viljuške i shvatio da on više nije tu i da su mi potrebne samo 3. To je, pored njegove smrti bio jedan od najgorih trenutaka u mom životu.