Svakoga dana zamišljam sebe i svoju devojku kako kroz 4,5 godina živimo u svom stanu, budimo se zajedno za posao, kafica, dorucak, zajedno u automobilu ona mi drži ruku preko ruke na menjaču, popodne dođem po nju sa posla odemo do mališana u obdanište, dođemo kući, sedimo zagrljeni na krevetu i gledamo mališane kako se igraju na podu.. Ove stvari nemaju cenu.. I bice tako! :)
Kada bi imali pregled kod školskog zubara uvek sam moju knjižicu stavljala poslednju.
Gledam preko puta moje kuće, komšije ispraćaju ćerku, koja ide u Ameriku sa mužem da živi za stalno. Sin im je već odavno tamo. Oni ostadoše ovde sami da žive do kraja života. Džaba im onolika kuća i sve pare što imaju kada će svoje najmilije viđat jednom u dvije godine, zato nikad neću otić iz svoje zemlje, pa valjda će i ovde nekad krenuti na bolje...
Oni glumci koji glume zle i opake momke, mrzim ih i imam neki trip da su takvi i u stvarnom životu.
Juče me pozvao komšija da sedimo na njegovoj terasi i gledamo kako kiša pada... Opušten razgovor je prerastao u ispovest čoveka o teškoj situaciji u kojoj se našao pred svršen čin, kiša je stala, a onda je on počeo da plače. Pokušao sam i mislim da sam uspeo da ga utešim donekle ali po povratku kući i mene su te suze stigle... ne znam šta mi bi...
Sinoć sam u kafani naručio pesmu "Tužno leto", a pevač mi je rekao da ne pevaju tu pesmu.. Samo sam izašao iz kafane i otišo kući.. Nisu ni kafane kao nekada...
Nakon svakog tuširanja, pre izlaska iz tuš kabine, se istresem kao pas... Tripujem da sam suvlji.
Muško sam, ali sam emotivac u pi*ku materinu. Kad mi je bivša devojka za dve godine veze napravila kolaž od naših zajedničkih slika plakao sam kao malo dete :D Dok je drugu ćale ležao u bolnici i nije se znalo šta će biti, onako zagrljeni smo obojica plakali. Bilo je još mnogo situacija. Jednom mi je ćale rekao ''Sine, odlika velikih ljudi je da se ne plaše da pokažu svoja osećanja i emocije''. Ne znam da li je to istina, ali mnogi su mi rekli da im je drago što me imaju za prijatelja. To mi je nekako najlepši kompliment.
Gitarista sam jednog našeg popularnog benda, i smeta mi što je uvek pevač jedino poznat i voljen.
Baba je uvek držala predavanje, svojim drugaricama babama, kako se povijaju ženska, a kako muška deca. Uvek sam se smejao kada je opisivala kako je mene povijala. Okupaš unuka, napuderišeš i pre nego što ga umotaš istegliš malo miška i kažeš: "da je dug, lep i zdrav." Kada sam počeo da dovodim devojke i upoznajem sa babom, uvek mi je namigivala i govorila meni da zahvališ što imaš ovako lepe devojke. E baba baba.