Još kao mala imala sam svoj "ritual" da pred spavanje pošaljem poljupce svim dobrim ljudima na ovom svetu. Imam 18 godina, a to još uvek radim.
Ponekad kada čekam lift pravim grimase dok se vrata ne otvore i onda u milisekundi pravim normalnu facu i javljam se osobi koja izlazi iz lifta.
Kao mali, dok sam prolazio pored nekih sumnjivih likova, ćopao sam da pomisle da sam povređen i da me ne diraju...
Volim krupnog dečka i kad mi on kaže u šali, vidi onog manekena, ja kažem ma vidiš da je neuhranjen ;)
Najjači je moj šef koji kaže nemoj da dolaziš na posao samo zbog plate!!!! Jok zbog tebe dolazim.
Ležim u krevetu, i zvoni mi mob u 5 ujutru i vidim mamu kako stoji kod vrata moje sobe,i gleda ka mom krevetu. Javim se ja, onako ošamućena od spavanja, kad ono moja mama. I ja je u čudu gledam onako, i ja reko reci mama. Ona kao pa gde si ti, kad ćeš kući. Ja reko mama ispred tebe sam u krevetu, bukvalno dva koraka.
Kad sam nervozna idem na jedno mesto odakle se vidi veći deo grada, zapalim cigaru, pijem guaranu i svu nervozu prenesem na papir koji kasnije bacim... Bude mi nekako lakše...
Iako sam odlična učenica i imam potencijala da završim i srednju školu i fakultet, želja mi je da od oca naučim zanat, otvorim svoju automehaničarsku radnju, da bajkerima popravljam motore i kao rokerka udam se za bajkera, pa da se stalno vozimo svuda po svetu.
Sinoć sam sa dečkom, bratom i snajkom otišla na večeru da proslavimo moj 23 rođendan, nakon pola sata SLUČAJNO dolazi njegova sestra i zet i naravno sedaju sa nama. Dolazi konobar i donosi flašu pića i kaže za verenike, i ja kao ee pa ovo nije taj sto i okrenem se i vidim svog dečka sa prstenom u ruci. Posle se pojavilo celo društvo i dugo se slavilo. :)))
Nisam zadovoljna svojim poslom, ali ga ne menjam jer sam zaljubljena u kolegu.