Oduvek sam volela da idem na more sa porodicom. Stignemo tamo, raspakivanje završimo, svako na svoju stranu, pa opet sastanak pred izlazak i tako redom...Ali onaj jutarnji doručak kada svako priča u glas svoju priču od sinoć, ili lica članova koji baš i ne žele da pričaju o tome,neprocenjivo! I naravno taj divni osećaj sigurnosti i sreće, kada si okružen ljudima koje voliš, a sve to obavijeno mirisima mediterana, takođe neprocenjivo.
Danas odluči moj sestrić od 4 godine da mi kupi žvake,i dolazimo na trafiku,i on traži žvake, žena mu da i kaže 60 dinara (poskupele, juče bile 55) i on vadi 100 i kaže: Ma nek ide život.
Duša mala, baš me nasmejao.
Jednom sam našao mobilni telefon dok sam šetao, nije bio Bog zna kakav, a i iz pristojnosti sam hteo da ga vratim vlasniku. Počeo sam da listam po imeniku mobilnog telefona i pozvao broj 'Kuća'. Javila se žena, i dogovorili smo se gde ćemo se naći da bih joj vratio telefon. Sačekao sam je na dogovorenom mestu, i kad vidoh ono ljutita žena hoda prema meni. Približila mi se, otela mi telefon i počela me optuživati da sam joj ga ja ukrao. Takvu nekulturu u životu nisam video. Hteo sam je ošamariti tako jako da padne u nesvest. Odšetao sam i odlučio da nikada, ali više nikada neću vratiti mobilni telefon koji pronađem.
Kad vidim trudnicu , u sebi pomislim : " Znam šta je radila" .
Pre neki dan moj tata je ostavio upaljen fejs. Iz radoznalosti ušla sam mu u poruke sa kolegom i pročitala mnoge perverzne stvari. Od tad ne mogu da ga pogledam u oči.
Kad sam bila mala, volela sam sedeti u kolima dok ih otac pere. Nekako mi je to bio doživljaj.