Pozvana sam na druženje od neke influencerice da pričam o perikama i imam svoj brand s perikama, a dolazi i neka njezina prijateljica koja će pokazati neke svoje perike koja ja nemam u svojoj ponudi. Iskreno ok, neću dramiti, ali ja se osjećam kao debil pored nje kao da manje znam od nje i sad ono dolazi ona i tamo će pametovati svoje, a ja svoje, ali ipak ona ima više znanja od mene u svemu tome, ali nema brand jer je službena osoba i ne može djelovat uživo malo mi bad zbog toga, ali uglavnom moj plan je da ja usvojim to njezino znanje, iskoristim ju na neki način, poberem sve njezine zasluge da bi moj biznis mogao još više rasti i razvijati se, uvrstit ću i te perike u svoj asortiman koje će ona pokazati, meni nisu bitni klijenti, nego samo novac, jbg znam đubre sam.
Muž moje kume je kompleksaš koji uvijek mora biti najglasniji, on sve zna, sve ima, svagdi je bio...Nitko nikada od njega ne može doći do riječi i uvijek napravi kaos oko djece i baš sve ode van kontrole dok je tu. Nedavno smo slavili rođendan djetetu i on nije mogao doć, a došla je kuma sa djecom. Svi smo uživali satima, pričali, družili se, djeca se u miru igrala, divota. Koliko samo jedna osoba može sve pokvatit.
Imam dečka pola godine koji se još uvijek zabavlja s bivšom i mene laže u facu. Govori mi kako mene jedino voli i želi... Mnogo ga volim i kada smo zajedno super nam je, ali uvijek imam sumnju da nikada neću biti dovoljna. Pomozite....
Pa ovo nije normalno nikako, ne prođe sekunda da ne mislim na nju, cijeli dan, cijelu noć, sanjam je stalno, poludit ću je*o te, šta mi žena uradi, ovo mi se nikad još nije desilo, a inače odrasto čovjek, samostalan 26 godina.. čudo je ta ljubav je*em ti..
Četiri godine sam se vukla sa njim u toksičnom odnosu i evo konačno mi se zgadio i ostavila sam ga. Naišao je novi dečko, sav po mojoj meri i divan prema meni. Nadam se da ću umeti sa njim jer sad više ne znam kako normalna veza treba da izgleda.
Živim dva života u Srbiji imam ženu i dva sina zbog posla stalno odlazim za Ameriku i tako imamo klinca i ženu.
Boli me jer smo obitelj koja se posvađala radi ostavštine a uvijek sam se trudila da ne budemo ta “tradicionalna” obitelj koja se posvađa nakon ostavine…
Neverovatna mi je moja sposobnost da se ponašam tako hladno i nezainteresovano prema njemu, a toliko sam zaljubljena u njega da sam pukla načisto.
Tužna sam jer sam sama i nemam partnera, mislim da ga nikad neću naći kakvo je vrijeme došlo, jako bih voljela da se ostvarim kao majka, ali danas ništa nije na cijeni, kad se malo potrudiš oko nekog vrlo brzo izgubi interes i postane bezobrazan, vlada neko materijalno i sebično vrijeme.