Mrzim čistunce. Zaručnik je inače iz druge države i onda mi često zna govoriti o tome da kako kod njega u kući sve mora biti cakun pakun, da ne smije nijedna mrvica biti na podu, da je sve uvijek uglancano, čisto i kad se tamo ruča ili večera, da se odmah nakon jela mora sve to oprati (teče, tanjiri itd) što znači da ne možeš niti 5 minuta pričekati da ti se hrana slegne, nego odmah 'ajmo peri 🙄 Isto tako je govorio da njegov 'gospodin' tatica ne podnosi kad žena/cura ima nalakirane nokte ili spuštenu kosu. A njegova sestra čim se ustane, umjesto da kao drugi normalni ljudi prvo popije kavicu, doručkuje.. ma ne! Nego odmah pospremi krevet jer što, počet će se krokodili skupljati?! 🙄 Znači ništa mi nema mrže od tih čistunaca kojima je samo na pameti da sve blista i takvi su najgori. Jednom je moja mama rekla da bi takva gamad prije primjetila prašinu nego mrtvog čovjeka pored sebe, isto tako je i jedan čovjek rekao da svi ti ljudi koji previše čiste da je to zato jer su prljavi u duši.
Nekada ne znam kako da se nosim s društvom. Smatram se zaista dobrom osobom, dosta stvari me ne interesuje, poput toga kad je i šta ko kupio, kad se ko ženi/udaje, kad će ko dobiti dete, ako vidim da je nekome neprijatno, ne ispitujem o toj situaciji, ili krenem da ga izvadim iz neprijatne situacije, ali ljudi kao da to ne cene. Štaviše, i ne tražim da cene, meni je super sa ljudima koje imam oko sebe (mali krug ljudi), ali ovi drugi nekada iz čista mira znaju da "ujedu", ili oni mene ispituju o stvarima za koje ja njih me pitam, ili jednostavno iznesu neku uvredu, premda sam uvek maksimalno tolerantna i poštujem svačijie različitosti. Čini mi se da "stara škola ponašanja" ne opstaje u svetu današnjih mudrica i bezobraznika.
Dođem prvi put u teretanu i u svlačionici lik opušteno izlazi go ko od majke rođen iz tuš kabine i gologuz se šeta tu, maše prangijom. Je l samo meni to bizarno?? Muškarac sam ali kakvi su to p*derski fazoni, apsolutno mi ne prija da gledam druge muškarce gole i ne znam kako ih nije sramota.. ili je to do mene samo?
Moja prijateljica, s kojom se družim jako dugo, je zaista dobra osoba i razgovori i druženja su nam uvijek lijepo prolazili. Ali postoji jedna stvar koja mi jako smeta, a to je da apsolutno gleda svaku priliku da izbjegne plaćanje bilo čega. Kada dođe kod mene i naručimo dostavu, ja uredno platim sve. Kada dođem kod nje, onda plaćamo po pola. Kada izađemo u grad, često kaže da nema trenutno kod sebe pa ja platim, a kasnije mi ne vrati novac. Ako nas je više u društvu i idemo negdje, muž joj plaća sve. Ako je sa svojom porodicom, onda traži od roditelja novac. Apsolutno ne razumijem i jako mi je ružno. Pri tom ima posao, a nema velike troškove jer sve oko kuće plaća muž. I doslovno se ne mogu sjetiti kad je zadnji put ona platila bilo šta bilo kome. Neko bi možda rekao da me iskorištava radi novca, ali nije takva samo prema meni već prema svima. Ne znam jel' to još gore. Inače stvarno nije loša osoba, ali što se tiče novca je baš cicija i zbog toga mi sve manje odgovara da se družimo.
Pet mjeseci nakon poroda otkrila sam da sam ponovno trudna.
Instagram su uništile djevojke s svojim "zahebanim" facama. Tako ta sorta. S kraljica statusima. S tim statusima kako treba živjeti. A nema ni 30 godina. Smor. Search je samo to default. A feed baš moraš dosta ban da napokon izbaci šta vrijedno gledanja. Al može se.
Mrzim se dopisivat i javljat se na videopozive. Ne zato što ne želim nego mi stvara nelagodu.
Imam problem sa ocem popustio je sa živcima smeta mu svaka sitnica, on je građevinski majstor i skoro smo počeli da radimo kući neko malterisanje, ja imam 20 godina i nikad nisam radio na građevini ali sam hteo da mu pomažem jer smo tu samo ja i majka. Ali to je previše teško jer njemu i najmanja sitnica najmanja greška smeta ako pogrešimo nešto odmah počne da viče na nas i da psuje stalno me omalovažava i psihički zlostavlja kao da je on sve znao kad je počeo da radi prvi put, ne mogu to da trpim više jer to traje tako duže vremena i čovek očigledno ima psihičkih problema i to teško može da se promeni. Ne znam šta da radim najradije bih otišao negde od kuće i pokušao da nađem neki bilo kakav posao da bi imao slobodu i mir ali ne znam šta bi mogao da radim jer nemam završenu ni jednu srednju školu i to sve opet zbog njega, od malena mi je polako upropaštavao život. Ne vidim izlaz iz ove situacije počeo sam da gubim volju za životom.