Nikako ne mogu da shvatim osobe koje trista puta raskinu i opet završe zajedno. Ja sam ubeđena da jedno od njih dvoje nije čisto u glavi ili čak oboje. Ajde, jednom pređeš, dva puta pređeš, ali već treći put-pakao. Svi se vade na neku ljubav, na neke manipulacije, a retko ko vidi da je takav odnos boleština i neće da preseče. Pa valjda trebaš pobeći od nečeg lošeg, a ne približavati se sve više i više. Ja takve osobe ne shvatam za ozbiljno i po mom mišljenju su u debelom problemu i treba im stručna pomoć. Tuga. Zamisli koliko moraš biti jadan i pomućenog uma da misliš da će posle milion ponavljanja loših stvari biti bolje.. žalim vas, ali najiskrenije. Niste dobro.
Znate ono poklanjanje bombonjera i čokolada koje prođe 10 ruku jer nitko ne želi taj poklon? E pa ja sam dobila čokoladu kojoj je istekao rok trajanja prije skoro 2 godine! Ja bih ju pojela da nije toliko stara. I ne razumijem zašto ljudi ne pogledaju datum na proizvodima.
Dvojica kolega sa kojima sjedim u uredu su jako nekulturni ljudi, mljackaju, podriguju, kada piju kafu ispuštaju neke čudne uzdisaje, više puta sam ih zamolio da to ne rade jer mi smeta. Osim toga komentarišu i većinu kolegica, šta je koja od njih obukla, šta bi joj radili i sl. Nedavno je došla nova kolegica, koja lijepo izgleda i drži do sebe. Kolega je komentariše svaki dan, razmišljam da mu kažem, da to njegovo mljackanje i podrigivanje u javnosti uopšte nije muževna osobina.
Što sam smršao, svi me pitaju?
Pa kad bi i vama žena kuvala boraniju, pilav, rižoto i ne znam ni ja više koja fensi jela bezukusna, smršali bi i vi. Još samo fali da donese štapiće da jedemo taj pirinač.
Prošle su skoro dvije godine od razvoda, a rijetko prođe dan da ne pomislim na nju. Njen osmijeh, zagrljaj, mir, toplina… toliko toga što me vezalo za nju. Skupa smo proveli pola decenije, početak je bio prelijep, iskren i pun sreće, čak i pored prepreka i teških trenutaka koji su nas pratili.
Kako su se ružne stvari počele nizati oko nas, polako su se pojavile i rane koje nismo znali potpuno izliječiti. Vremenom smo se udaljili iako smo zivjeli zajedno, manje pričali, manje uživali. Naše posljednje putovanje van države bilo je zadnji put kad smo bili potpuno fokusirani jedno na drugo, gdje nismo išli jednom drugom na "živac" to je bio jedan od najljepših trenutaka koje pamtim u posljednih par godina koje smo proveli, to i zadnje jutro. Koliko god bilo bolno probudili se zagrljeni i pozdravili se zagrljeni. Danas je ona udata i ima dijete. A ja… i dalje često zaplačem. Sinoć sam zaspao u suzama i sanjam nju i pitam je kako je, je li sretna, kako je beba… i u snu sam opet zaplakao.
Evo jedna anegdota. Izađem sa mužem u šetnju i odemo u piceriju, naručimo pizzu za poneti i ja odem da ga sačekam napolju dok plati. Vidim neki par malo dalje (sreća nije bilo više ljudi) nešto čudno me zagleda....izađe muž i doživi mini šlog. Ja pizzu vertikalno prevrnula u kesi da nosim pored tela, mrzelo me da nosim horizontalno u jednoj ruci. I nisam se ni zapitala zašto tako dostavljaju, ravno je držeći. Da stvar bude još gora imala sam 30+!
Umorna sam, hrnonično neispavana, umorna od muža, umorna od dece. Hvala dragom bogom od dvoje zdrave dece i treće sa posebnim potrebama, umorna neispavana... 😔
Kad sam imao 22 godine, imao sam tešku prometnu. Realtvno normalnog izgleda, imao devojke pre. Nikad nisam ulazio u se*ualni odnos, i smatrao sam nakon prometne da niko ne bi bio sa invalidom. Prvo iskustvo bilo mi je sa prosti*utkom, i jako se kajem zbog toga. Obavio sam sve preglede i testove, ali nedavno stvorila mi se prilika za vezu i mnogo mi teško ući u odnos sa osobom koliko se kajem zbog prijašnjeg dela.