Vidim se sa dečkom, proda mi priču kako se sad vratio iz Italije, kako je tamo dugo živeo i radio. Čak mi je rekao i lažno prezime i to tako traje mesec dana. Kaže nema društvene mreže, ja mu poverujem, jer pod tim prezimenom stv nema. Mesec dana se mi viđamo, čak izlazimo javno u kafiće, ništa mi nije bilo sumnjivo. Da bi mi on preko poruke rekao kako mu to nije pravo prezime, kako nikad i nije bio u Italiji, kako ima devojku već 3 godine i da je verio pre 6 meseci. Ja sam mu bila samo 'poslednja avantura' pre ženidbe. Jako mu je žao i moli me da ne kažem nikome. Ja stvarno ne znam šta je tim muškarcima u glavi i samo mi je žao te devojke. Ne znam ni kako se zove i ništa, ali se ja osećam tako jadno i prljavo i ne mogu da se otarasim tog osećaja.
Nedelja.. 12 popodne. Vozim se po praznom gradu, nigde žive duše nema. Tmurno, oblačno. Izdaleka ugledam par, momak u tamnozelenom odelu a pored njega, devojka u venčanici. Stajem im na pešačkom, momak mi maše da prođem. Polazim. On mi se osmehne. Ja mu se osmehnem. Odlazim. Momak u odelu bio je moja velika ljubav iz gimnazije. Neka im je sa srećom. :)
Potreban nam je novac, ali ja više od tri sata dnevno ne bih mogla da odvojim za to (uglavnom sama čuvam bebu). Šta da radim za to vreme? Pokušavam da se snađem nekako ali ne ide...
Devojka i ja se dogovorili da ne objavljujemo više ništa na društvenim mrežama, skoro je zatrudnela pa ni u vezi toga ništa ne objavljujemo. I zamislite šta, ljudi me sve češće pitaju jel imamo problema jer ne vide da objavljujemo slike. Na šta je život spao, nisi srećan ako to ne objaviš na instagramu!
Zanima me mišljenje - imam priliku raditi posao koji iscrpljuje, ali me čini sretnom i zadovoljnom, mana je što svaki dan imam 60km puta do posla kroz najveće gužve (svaki dan 1,5h vožnje u jednom smjeru), druga opcija mi je raditi posao niže kategorije, podjednako plaćen, s manjim radnim vremenom na 10min pješke od kuće, ali taj posao me ne ispunjava i zatupljuje me. Planiram djecu u bližoj budućnosti.. zanimaju me iskustva što izabrati? Kako biti pametan. Nisam žena kojoj je dovoljno biti mama i nisam osoba koju će ispunjavati neki osrednji posao (u smislu karijernog napretka).. a opet svakodnevni put od 120km, odlasci rano ujutro, dolasci kasno popodne.. nisam pametna :/
Najbolji drugar iz mladosti sa faksa, ma bio mi je barjaktar na svadbi, top lik, zovem ga i javlja se i kaže on meni: e sad sam kod prijatelja, zovi me sutra uveče. Kome nije jasno zašto ga više neću zvati, neka tako i ostane, bolje bez objašnjenja jer ionako nećeš skapirati.
Imala sam nekada veće grudi, ali već dugo vremena izuzetno male zbog hormona ili čega. Jako želim da uradim grudi barem da imam nešto, ali plašim se osude drugih, svakao nisam neka mega riba i nisam baš poštovana u društvu. Nisam jedna od onih lepih popularnih devojaka kojima niko ništa ne kaže šta god da urade na sebi. Mnogi ljudi me poznaju kao jadnicu i ružnu
ne znam šta da radim…
Trenutno sam na trudničkom bolovanju, imam dosta slobodnog vremena, ali mrzim kad me neko nazove bez prethodne najave! (Tu ne ubrajam roditelje, supruga i neke baš bliske ljude.) Uglavnom se sada ti pozivi svode na masu vrlo intimnih pitanja i savjeta koji graniče sa sujevjerjem, a to me strašno nervira!
Mrzim kad se hrana uspoređuje s mozgom jer mi zgadi jelo koje jedem. Lijepo reći- ukusno je, lijepo je skuhano, fino je posoljeno itd. A ne-grah ti je kao mozak, gljive su ti kao mozak... Jučer u gostima jedem rodicinu havanu. Odmah mama- havana ti je kao mozak.. Idi u pm!!! Em je bijelo, em je tekstura slična.. Ali ne možeš ti njoj reci ništa. Tvrdoglava i nedokazna.
Ne posećujem kozmetičarke, osobe koje se bave manikirom i pedikirom, profesionalnu šminku sam imala par puta i to najčešće kod osobe sa kojom nisam u školi bila dobra i za koju mislim da mi ne bi dala savet a i meni bi bilo poniženje da ga tražim. Poenta je, želim da se oprobam u toj branši, jer je moja neperspektivna a i po dosadašnjem iskustvu nisam puno uklopljiva ni profesionalno ni socijalno. Međutim, nemam nikog ko bi me posavetovao ni koji kurs je ok da nije prevara, ni koliko je puno platiti za isti. Neko će možda reći da nije puno 200-250evra koliko su najjeftiniji za kurs noktiju od 5 dana (jedan je bio za 2 meseca, ali da li su rok od jedno prepodne da se sve uplati), ali ako kurs nije koristan, to je veliki udar na budžet. One kojima je to jedini beg u finansijsku nezavisnost a nemaju ušteđevinu mogu samo da plaču. Dajte neke savete oko kurseva noktiju/šminke, da se lakše odlučim.