Bolan raskid....različite vere, različiti gradovi....oboje navikli na svoj grad...protivljenje i mešanje porodica...sve se okončalo pre tri godine i ništa više ne može da bude kao pre i svestan sam toga...niti bi to od nje tražio, nemamo nikakav kontakt ali stalno razmišljam o svemu, stalno "overthinking" što je sve bilo i da li je ona dobro misli me proganjaju. Samo kad bi to znao čini mi se da bi mi bilo lakše.. Nemam načina da ništa saznam, sve sam pokušao.
Nisam ljubomorna trenutno u vezi, ali patim od teške retroaktivne ljubomore i pored toga imam jako nisko samopouzdanje. To je bolesna opsednutost partnerovom prošlošću i njegovim bivšim partnerkama. Mene prosto ubija u pojam činjenica da je on imao 5, 6 bivših pre mene. I žao mi je što ja nemam, mislim da bih onda bila manje iskompleksirana. Na dnevnom nivou mi kroz glavu prolaze scene njih u intimnim momentima, upoređujem se sa tim devojkama iako ih ni ne poznajem. Smatram da sam mnogo dosadna u krevetu i činjenica da je on sa par tih devojaka isprobavao sve i svašta, dok je meni vrhunac “ludovanja” bio seks u dnevnoj umesto u spavaćoj, me mori svakodnevno. Inače, ovo sam ja svojevoljno njega ispitivala, nije to on pričao da bi me napravio ljubomornom.
Postoji toliko stvari koje su izvan našega razumijevanja. Znam da će ovo možda zvučati malo glupo ali.. Sjećam se kad je jedan Youtuber pričao o nečemu što je i meni samoj čudno. Pitao je nas gledatelje da da li nam se ikad desilo da kad slušamo neku pjesmu, da se odjednom naježimo ili osjetimo moćno kad začujemo neki ton koji traje bukvalno jedan sekund ali nam se taj "dio" toliko svidi da vraćamo pjesmu unatrag da opet čujemo tu melodiju. Ne znam jesam li dobro ovo opisala al mislim da me shvaćate. To se meni desilo 100 puta, mojoj frendici isto i mnogima..
Npr ima jedna pjesma gdje odem u 'sedmo nebo' kad čujem 'taj' jedan dio s gitarom i onda stalno to želiš slušat iznova.. nešto što ne možeš opisati.. I taj Youtuber je rekao da kako glazbena industrija to radi namjerno i da je to nekakva vrsta manipulacije... svakako čudno.
Svi pričaju o postavljanju granica, asertivnosti, zauzimanjem za sebe itd. Jbt pa kad je nemoguće s takvim narodom koji se odmah duri, krivo mu je i prekida druženje s vama. Posle ovde pišu kako sigurno ima razloga zašto neko nema prijatelje i oni su se uverili da je ta osoba loša, a zapravo je to zbog toga što ljudi ne vole kad im se kaže ne, ne žele da pričaju o problemu, beže itd. Ja postavila granice, takođe sam i rekla da hoću razgovarati i pokušala to s jednom osobom, ona meni rekla da se ne možemo više družiti i uvek bi gledala kako da izbegne razgovor kad se radi o njoj i njenom ponašanju. Ljudi ovo često izostave, ne žele da pričaju o tome. Nikom ništa ne možeš reći, većina egoistična.
Nekoliko puta sam se dopisivala, skroz neformalno, sa našim tipom koji zbog posla živi preko. Bilo je raznih tema za razgovor, sasvim mi se činio ok, a generalno imam dobru procenu. Ali u retkim slučajevima kad procena omane, ljudi! To je spektakl. Jedne večeri smo se čuli nakon mog izlaska. Pisao mi je kako je i on izašao, pa je sa nekom curom završio u krevetu. Tu mi je već bilo previše informacija, ali on nije rekao sve. Ne, ne. Morao je dodati da dotičnoj osobi nije zapamtio ime. Na moje pitanje, kako je moguće da se ne seća imena devojke sa kojim je imao odnos, obrazložio da je bio jako pijan i da je preterao. Kao šlag na tortu: dotična se nalazila i dalje u njegovom krevetu. Ona spava, on se dopisuje! Tu sam završila s njim, ali je on vrlo rado želeo da me obavesti o još jednoj činjenici pre nego što odem - kad se cura probudi, on bi opet! Blokirala sam ga.
Već nekoliko mjeseci sam na novom poslu i s kolegicama sam se na prvu odmah dobro uklopila, svaki dan se zezamo, smijemo itd. i stvarno su dobre prema meni. Zbog toga me toliko zbunjuje zašto me isključuju iz nekih stvari. Naprimjer idu na neki događaj koji su dogovorile davno prije nego sam došla i normalno da ja neću ići. Ali evo već 2 tjedna spominju da imaju kartu viška a mene ne žele pitati da idem, a čak su pitale i neku drugu kolegicu koja nije iz našeg tima kad nam je došla u ured. Da me ne vole razumjela bih, ali doslovno smijeh i zezanje i pričanje svaki dan. Još ajde to je izvan ureda pa kužim, ali nedavno su i u uredu organizirale nešto i mene isključile. Jednostavno sam zbunjena tim dvostrukim signalima, jer sam osoba koja je čak i previše samokritična i lako osjetim ako nekome smetam ili ako mu se ne sviđam, a svakodnevno to u uredu stvarno ne osjetim. Nikako ne kužim je li me vole ili ne vole.
Kad sam bio samac nisam mogao da nađem devojku nigde, ama nigde bre, imao sam osećaj da beže od mene. Sad kad imam devojku svuda hvatam poglede, koleginice na poslu konstantno traže razlog da uđu u neku priču sa mnom, ma otvorilo se milion šansi. Ne razumem ženski mozak nikako.
Svoje srednje škole i mature ne želim da se sjećam. Uzaš kako sam se obukla za matursko 😂