Oduvijek sam sretan s malo. Ne trebaju mi skupa kola, zadovoljan sam i s nekim prosjekom. Nije da ne mogu kupiti, ali auto je točka A do točke B. Pokušavam uštediti makar malo novca kao početni kapital za stan/kuću. Živim "skromno" ali ništa mi ne fali i ništa si ne uskraćujem. Trošim onoliko koliko imam. Slušam mnoge sa strane "troši sad, imaš minus, jedan je život". A ja sam istinski zahvalan na onom što imam.
Kad podižem novce na bankomatu uvjek glasno izgovaram svoj PIN.
Namerno ostavim cenu na poklonu tako da mi sledeći put mogu dati skuplji poklon.
Odvratno mi je kad neko svako malo pije do te mere da se usvinji, devojka pogotovo.
Idu mi na yaya ovi ekstroverti što bez društva, druženja, društvenog statusa i tuđeg mišljenja ne mogu ni u wc da odu. Ne kažem da treba biti pustinjak, ali dajte se malo saberite. Znam osobe koje bez društva ne mogu da odu u teretanu ili pozorište.
Ne uništava vezu samo prevara, već i lenjost. Kada prestaneš da izlaziš sa njim/njom jer ti se nigde ne ide, ne praviš više iznenađenja i male porukice jer misliš da je to glupost, ne izjavljuješ ljubav jer misliš da se to podrazumeva… udaljavaš se od partnera a da to možda ne primećuješ.
Logika moje supruge: kakav lep dan, ajde da se posvađamo!
Poruka za mlade ljude, uvek pokušajte da radite ono što volite ili ako imate neki san pokušajte da ga ispunite.
Meni su govorili da ja nisam za inostranstvo, necu se snaći. Naučio sam strani jezik otišao u inostranstvo zarađujem dobro, vozim skup auto, radio sam na sebi.
Imam 27 godina i i osećam se izgubljeno u vremenu i prostoru. Završila sam master i radim u struci, pronalazim se poslovno i želim da uživam u životu. Sigurnija sam i ispunjenija nego ranije, ali sam i neiživljena. Samo bih putovala, izlazila i upoznavala razne ljude. S druge strane moja generacija zasniva porodicu, moje sestre su dobile prvo dete već pre 25, a ja sam tek sa 25 imala prvi odnos. Ne bih da kao moja majka dobijem dete u kasnim tridesetim, jer znam kako je teško gledati roditelje kako stare, ali sad niti imam s kim niti želim nešto tako ozbiljno. Pokušavam da se ne poredim s druguma i ne paničim jer "kasnim" za svojom generacijom, ali nekad je stvarno teško.