Džabe vama 300 ESPB bodova, diploma ako vas to ne ispunjava. Imaću toliko i užasno se osećam.
Neka ovaj moj post bude primer svima koji sebe i svoje snove stave na zadnje mesto. :)
Da li je realno da je zdravstvo ovoliko polupano, a svi mi plaćamo zdravstveno osiguranje odnosno skida nam se dobar deo sa plata. Muž i ja smo se preselili u manji grad, tu kupili kuću i sve je bilo dobro, hteli i da napravimo dete i meni odjednom krenu obilna menstrualna krvarenja, menstruacija koja traje i po 2 nedelje uz izuzetam bol. Čak i kad nemam menstruaciju imam menstrualne bolove. Otišla sam da zakažem kod ginekologa, znači prvi put idem kod ginekologa u ovom gradu kažu ne prima nove pacijente, jedino ako sam trudnica. Kažu prebukirani su, a to je jedini ginekolog za celu opštinu. Pitam u drugoj opštini da li mogu kod njih kažu ne može imaš u svojoj opštini, da nemam moglo bi. Nema ko da me pregleda. Muž je poludeo išao i u socijalno da se svađa, ali oni nemaju rešenje. Izbegavala sam da idem privatno jer smo se stvarno istrošili na preseljenje i kuću, ali me je na kraju muž naterao da odem privatno. Bila je u pitanju neka veća benigna cista koju sam odstranila u privatnoj klinici.
Jedan dečko mi piše non stop, flertuje, idemo na piće, bila sam kod njega u stanu, nije me ni pipnuo, evo već mesec dana se nismo ni poljubili. Zbunjena sam.
Od 16 godine su me otac i majka uveli u vođenje njihove firme. 20 godina vodim firmu s njima. Usponi, padovi, gubici, dobici, inspekcije, podvale konkurencije, na letovanju i zimovanju vuces laptop i proveravas firmu. Ekonomska srednja, Ekonomski fakultet i Menadžment da bi došao jedan lik kojeg moj tata zna kakav je prevarant dužan Bogu i narodu da priča na tiktoku naloženim klincima kako se vodi biznis. Još da mu se jave da ih nauči. Ljudi moji, ozbiljni poslovni ljudi imaju fakultete i takođe stručnom kadru daju probni period da nauče. Ove biznis kursadžije su prevaranti, samo čekam da ih pohapse.
Žene od 40+ godina koje imaju i muža i decu, a odluče da se operišu. Silikone, usi, nos, oci, usta ...... Smatram za izuzetno jadne osobe. Razumem krizu srednjih godina ali ne budite jadnice pls.
Lik je na prvom dejtu pričao o hitleru i nacističkoj partiji. Toliko.
Radim sa ljudima i odem ja sa ženom u jednu sportsku prodavnicu kad tamo radi jedna moja mušterija, uredno se pozdravimo, pazarimo i drugi dan ta ista žena dođe kod mene i kaže kako imam lepu ćerku. Zemljo otvori se, zar stvarno izgledam već toliko mator da ljudi misle da mi je žena ćerka?!
Bio mi je prvi momak. Jedan poljubac i ništa više. Par godina posle toga, opet smo se sreli, ali imala sam osećaj da bi mu bila samo šema. Odustanem od njega skroz. Rešim to u svojoj glavi, jer nisam htela da me neko zavlači i ponižava. Nikada se nismo posvađali, samo se jednostavno razdvojili. Sada mnogo mnogo godina posle svega, zauzeta, ubeđena da sam sredila svoj život, On meni i dalje ne izlazi iz glave. Počinjem da mislim da sam možda propustila tu famoznu sudbinsku pravu ljubav.
Godinama sam se trudila i lomila. Da dam više, bolje, pametnije… da pokažem da mogu i hoću. I to su videli, samo su mi dodavali posao bez da su mi povećali platu.
Više ne ulažem energiju da pokažem kako ja mogu i da dam više za njihove bonuse i plate. Ulažem energiju da prvo vidim jel to moj posao, pa onda krenem lagano… čemu srljati, proverim tri puta da me ne uhvate u grešci, i to je to. Za bolje nisu.
I tako svidi se meni neko nakon par ljubavnih kriza, zainteresuje me, kad ispade da je homoseksualac. Naravno, poštujem i želim mu sve najbolje u vezi, ali baš peh za mene, baš mi se dopao.