S momkom sam koji ima novaca, iz bogate porodice je. On živi s mamom i dalje, a do kraja godine imaće i svoj stan. Dok je čekao stan govorio mi je kako jedva čeka da živimo zajedno, kako je u godinama da želi zajednički život sa mnom itd (njemu je 30 meni 25). Jednom prilikom mi je kroz “sprdnju” rekao da mu ne pada na pamet da prelazi “s konja na magarca” - iz kuće s majkom od 150 kvadrata u stan od 40 da se seli. Počinjem da mislim da od toga nema ništa i da će taj stan samo uzeti izdavati za još novca (od kojeg ja nemam ništa svakako).
Imam 34 godine i upravo sam shvatila da u celom svom životu nisam bila srećna. Nikad. Ne istinski. Odrasla sam u porodici sa oba toksična roditelja, dobijala batine od kako sam bila beba pa sve do svoje 14. godine, od čega je ostala posledica toga da uvek budem na oprezu, paranoična i stegnuta. I dalje živim sa tim istim roditeljima jer nemam para da se odselim iz razloga što oni ne rade i ja ih izdržavam. Ukoliko svejedno odem, kao odmazdu prodaće porodičnu kuću iz detinjstva, što ne mogu da dopustim. To je jedino mesto koje su baka i deka učinili domom. Nikada nisam bila u vezi, samo u pokušajima iste. Uvek bila ostavljana. Prvi posao sam pronašla tek 5 godina nakon masteriranja. Za sve što sam postigla sam morala troduplo da se pomučim od prosečne osobe. Itd, itd... Mislim da sam dobra osoba, samo baš, baš nisam imala sreće sa podeljenim kartama.
Smatram da sam stvorena za velike stvari, a ne za ove kojima se bavim.
Kako je teško kad se vratiš u svoju sobu kod kuće, a u njoj paučina kao da je godinama prazna...
U današnje vreme ako se trudiš oko nekoga odmah ispada da si smarač koji nema nikakve opcije. Samo me zanima kako pokazati da ti je stalo do nekoga ako toj osobi ne poklanjaš malo više pažnje pa to možda izgleda kao smaranje? Tačno je sramota danas biti zaljubljen. Sve je postalo tako tužno.
Kad vidim da muškarcu vire dlake iz uha mogla bih da povratim. Fuuuj! 🤮