Ljudi trebam pomoć. S momkom sam godinu dana i nisam sigurna jesmo li za prekida. Radi se o tome da je strašno nekomunikativan, ne zna baš iskazati emocije i nezainteresiran je za bilo kakav razgovor. S druge strane pazi na sitnice, npr. kupi mi što zna da mi treba, ponudi se pomoći što može, zajedničko nam je i društvo pa se redovno viđamo. Jedanput je spomenio zajedničku budućnost, u smislu vidi se sa mnom, ali neće maštat o tome dok ne dođe vrijeme. Trudi se u seksu, a ljubav i nježnost mi najviše tada i pruža. Stvarno mi se sviđa ali je želim biti u jednosmjernoj ulici. Mlađi je od mene tri godine. (imam 30)
Uvek sam korektna prema ljudima, i prilikom upoznavanja i kasnije, ali boli me što mene ljudi shvataju olako. Kad pričamo ne gledaju me u oči ili šalju one 'čudne' poglede u fazonu nebitan si. Nisam smaračica, poštujem različita mišljenja, ali jednostavno, mali broj ljudi se prema meni ophodi sa poštovanjem.
Drustvo mi se raspalo, kad sam se zaposlila nadala sam se da ću upoznati novo ali sam se prevarila. Svatko radi svoj posao nitko nije voljan družiti se ili produbiti odnos sa mnom iako ću tu ostati raditi. Nisam neka nametljiva, nastojim prema svima biti ok, ali ne vidim zainteresiranost. Baš se osjećam usamljeno.
Osjećaj kada saznate sve laži koje vam je neko prodavao, pa se u glavi vraćate u sve trenutke u kojima ste vjerovali da ta osoba govori istinu, i pomislite kakva ste budala bili, je preplavljujući i traje. Nadam se da ću nekad opet moći da vjerujem nekome.
Moj brat ima čudan smisao za humor, naime voli da izmišlja priče sa nevjerovatnim zapletima i priča ih kao da su stvarne, s takvom dozom samopouzdanja da kada priča istinu misliš da laže, a kada izmišlja pomisliš da je istina. Ne koristi to u loše svrhe osim da nasmije ljude. Imamo po 30 godina i tek nedavno sam prvi put provalila dok je pričao nešto da je izmislio, stvarno je talenat, toliko se posveti detaljima. Ne bih bila na mjestu njegove žene🤣
Pisala mi osoba koja mi je rekla da je najbolje da se ne družimo... Stvarno ne razumem ljude. Pa šta hoćeš sad?
Drug i ja imamo emocije jedno prema drugome još iz osnovne škole (sada imamo po 27 god). Prije 3 godine smo na ljetovanju bili zajedno i on me tada jako uvrijedio. To je i glavni razlog zašto nismo bili zajedno te se on uskoro ženi sa drugom djevojkom i ja sam pozvana.
Shvatila sam da se ne mogu zaljubiti u osobu kojoj se sviđam, već se "zaljubim u to kako se ja osjećam ako je netko zaljubljen u mene". Imam 26. Nisam djete, godi mi pažnja (kao i svakom) ali kad mene prođe ta početna euforija osoba mi dosadi.. ružno je, ali ne znam kako to popravit, možda nije naišla prava osoba 🤷♀️