Moj otac je najviše uradio za mene u životu, ali sam mu bio najmanje zahvalan. Nisam nikada bio bezobrazan, nisam ga vređao, ali jesam bio nezahvalan, nažalost. Nisam cenio njegovu muku i borbu za mene. Ustvari jesam, ali nikada koliko je zaslužio. To sam shvatio tek sada, kada je on ostario, trudim se da mu se odužim koliko mogu, ali mu nikada neću moći vratiti, za sve što je on za mene uradio.
Majka ne dolazi više kod mene jer ne može da gleda kako se žena ponaša prema meni i njenu nezahvalnosti... Pravi bedak..
Mog dečka opisuju kao hladnu osobu. Iznenadilo me kad njegov najbolji prijatelj to izrekao jer nisam uopće razmišljala tako. Naime, fizički je uvijek pokazivao nježnost i strast a svojim djelima privrženost i prijateljstvo. Meni je to bitnije od tipično romantičnih gesti i izjava ljubavi.
Do 35-e sam mislila da se ljudi vjenčavaju i dobijaju djecu sa ljudima sa kojima se vole i slažu. Tek poslije sam uvidjela da se pojedini vjenčavaju jer su eto dugo zajedno, jer je vrijeme za djecu, jer su napokon našli nekoga ko ih hoće, a s kim se uopšte ne slažu, svađaju se u toku veze, pristaju na sve i svašta... Mnoogo je tavih primjera u mom okruženju i zaista sam tužna zbog toga. Unaprijed žalim tu djecu koja će odrasti u nefunkcionalnim porodicama. Ljudii, bolje da ste i sami nego tako!
Mislim da svako treba da sluša sebe, a ne druge. Najviše mrzim kad neko kaže ono 'slušaj roditelje, oni su uvek upravu, slušaj starije oni su uvek upravu' itd. Gluposti. Ovo se ne odnosi na maloletnike i jako mlade osobe, nego na zrele(pošto bi se neki sad uhvatili toga da nisam naglasila). Po mom mišljenju, bolje se i sam za*ebati u proceni bilo čega i pogrešiti, nego poslušati nekoga, pa se kajati na kraju što nisi drugačije postupio/la. Znam za brdo slučajeva gde su pojedini slušali nekoga, a ne sebe, pa im se na kraju obilo o glavu i sad kukaju i vraćali bi vreme da mogu. To što se nekad ispostavi da je neko bio 'upravu' se prosto zadesi, ali opet, kad krenu ono 'jesam li ti rekao/la', prik*nja mi se. Kao da su otkrili toplu vodu. Bolje i sam udariti glavom o zid, pa naučiti lekciju i opametiti se, nego raditi po direktivi drugog. Uvek ću biti takvog mišljenja.
Ja ne mogu da shvatim ovaj mentalitet osoba iz HR. Uložim vreme i trud u intervju sa njima i njihove krugove selekcije a onda samo odjednom dobijem ghostovanje? Zar ne zaslužujem za toliko neko objašnjenje? Zar je toliko teško obavestiti da su se odlučili za drugog da ne razmišljam da li je možda došlo do nekog odlaganja ili je proces zaustavljen. A pre toga dok su me tražili da sve to zakažu smarali me više puta. I onda odjednom ništa.
I sa bratom i majkom sve manje pričam! Opasni manipulatori koji zavijaju posesivnost i loše namere u svilu. Kao kad biste ježa mazili preko svile. Čim im se nešto ne sviđa, ISTINA NA PRIMER, napadaju i vređaju i beže! To sam uvidela sa 36 godina, samo da znate!
Kad sam grub, što si grub.
Kad sam nežan, što si nežan??
Kad sam dobar, što si dobar što si dobar??
Kad sam loš, što si loš??
Kad ti posvećujem pažnju gušim te, kad ti ne posvećujem pažnju nije mi stalo imam drugu??
Ko bi njoj ugodio??
Niko.
Nemam više nikakvu želju da sa najbližim ljudima podelim ni kad mi se desi nešto lepo ni nešto ružno. Malo ko ume da se iskreno raduje za drugog, uglavnom teško sakriju zavist i ljubomoru ako je lepo a sažaljevanje i lažno saosećanje ukoliko se desi nešto ružno.