Otkad sam počeo da radim stvari koje želim iako su štetne po mene (pušim cigare), nikad mi roditelji nisu branili ali su me dobro savetovali da ne valja, i nekako zbog toga da radim sve kako kažu, sam izgubio sebe i svoje samopouzdanje.
Grozan je osjećaj kad pređeš s posla gdje si s kolegama bio u jako dobrim odnosima negdje gdje se apsolutno nitko ne ponaša kao prijatelj. Na prošlom poslu sam dala otkaz jer sam bila slabo plaćena, a posao je bio težak i odgovoran, ali sam se s kolegama osjećala kao kod kuće. Na novom poslu me uglavnom nisu prihvatili, imaju sarkastičan ton kad pričaju sa mnom, nešto mi stalno dobacuju i slično.
"Ne morate svi živit u Zagrebu." U mom slavonskom gradu, u regiji u kojoj je otišlo pola stanovništva i gdje je prosječna solidna plaća 1000 eura, nema stana ispod 2500 e/m2, a ni garsonjere za samca ispod 3000 e/m2. Stan i okolica i dalje gube stanovništvo, plaće stagniraju, ali ne znam za koga rastu cijene stanova. Ne mogu dić kredit za stan, ne mogu nać curu i poseksat se, ne mogu pravit djecu, ništa, a prešao 30-u. Glupi Hrvati nisu čuli za dionice, ETF-ove, zlato, obveznice, nešto... nego sve u nekretnine koje treba održavat i plaćat komunalije i pričuvu. Glupa država ne zna osnovat građevinsku firmu i na svom zemljištu izgraditi novi kvart pun malih stanova po proizvodnoj cijeni za mlade samce da se mogu odvojit i j*bat!
Baka mi je bila mudra žena. Dala mi je 2 savjeta u mladosti, jedan sam poslušala, drugi nažalost nisam. Rekla mi je da nikad nikome ne govorim svoje lične stvari osim mami (naivno sam vjerovala da ce svi cuvati tajne kao ja) i da se ne raspravljam kad mi neko kaže nešto loše itd.. Prvi nisam ali ovaj drugi savjet sam ispoštovala i gledala kako život kažnjava one koji su bili loši prema meni bez ikakvog razloga.
Imam 31 godinu, sa devojkom sam 4 godine u vezi i imam pare za učešće za neki stan od 50 kvadrata. Cene su nenormalne u Bgu i ja planiram da sredim sprat kod mene kući da imam veću kvadraturu (ceo sprat moj 100 kvadrata), parking džabe i bez kredita. Ali, devojka kaže da neće da živi u zajednici...
Ne znam za vas ali ja ne vjerujem ljudima koji su dostupni svima. I sa svima "srećo,dušo". Imam 30 godina a kolegica 50. Inače volim se šminkati i kad smo odradile zajedno 2 smjene ona meni da će mi iscrtati i počupati obrve i ružem preko usana da budu punije iako mi usne uopće nisu pretanke. Inače stavim ruž ali eto ta 2 puta nisam. Uvijek stavim maskaru i sjenilo na oči. Nedavno je ženi svojih godina pomogla torbu nositi. I vidi da nosim svoje stvari sa sobom a ona kao jel imaš stvarno šta za pojesti, to zato šta sam mršava. Ja sam narodnjak i upisana u registar za dobrovoljno darivanje koštane srži, to rjetko ko zna. I obožavam hranjenje mačaka. Vjernik jesam ali u svoja 4 zida dok ona spominje Boga stalno i moli prije običnog sendviča.
Ne volim žene koje izađu s prijateljicama, a udate i u 2 ujutro pitaju jesam li oženjen....i to im onda kao ne paše... Pa šta radiš, lutko moja, u 2 ujutro u diskoteci sa "kolegicama"?! :)
Bivši je dobio dete sa drugom ženom i dao detetu ime koje smo mi planirali da damo našem detetu.
Svi su tu, a tako sam sama. Prijatelje nemam, muža molim da popije kafu sa mnom, a da ne gleda u telefon, otac, majka i brat su bliski, a sa mnom su rezervisani i hladni, nikada nemaju ni sat vremena za mene. Razumem da jednostavno imam neku lošu energiju koja udaljava ljude od mene, nisam zla, nisam namćor jednostavno odbijam ljude, pomirila sam se davno sa tim ali ponekad zaboli.
Nisam birala bogataša, ali nisam birala ni nekoga ko je ambiciozan, lijep, zgodan, obrazovan. Birala sam nekog ko je samo šarmantan, koga sam mnogo zavoljela kao takvog, i s kim se savršeno slagala u krevetu. Danas smo u braku, nemamo nigdje ništa i jako sporo sve i ide, jer on ni da prstom mrdne. Spiska platu na gluposti. Šarmantan mi odavno nije, ide mi živce kad progovori, samo prdi po stanu, pa tako sam izgubila i volju za seksom koji nemamo već mjesecima. Imam tek 32 i pogrešnim izborom sam potrošila godine. Niti znam presjeći, niti mogu nastaviti.