Na teži način sam saznala da kolege sa posla nisu prijatelji, ma koliko se zbližil tokom radnog vremena, iako sam taj savjet već pročitala negde, ali eto oglušila sam se i sad bijem glavom o zid.
Nekad bih voljela da bivši bude srećan..a nekad bih voljela da pati zbog svega i bude nesrećan do kraja života.
Još nisam rekla mužu da ne želim treće dijete. Ostavljamo odjećicu jer kao “možda”, a ja sam ustvari sigurna da ne želim, ali mi je teško da mu kažem to.
Moja mama se iz zdrave, vedre, vesele porodice udala u tmurnu, zatvorenu, hladnu i podmuklu. Moj otac se držao dalje od svojih i ostao je pitom i normalan, ali baš nikog iz njegove familije nismo zanimali. Svi žive u velikim gradovima, nikad nisu zvali u goste, a dolazili kako mama kaže iz koristi na džaba letovanja. Nule! Bilo mi čudno i krivo kao maloj da sestra od strica dođe u selo gde nam je rodna kuća i ode da se druži sa drugima, mene ne pozove. Ni upoznala je nisam ljudski. Sada sam odrasla i za mene su oni jbv*tri kojima čašu vode ne bih dala, kamoli šta veće! Da mi nije bilo u detinjstvu maminih, bake i deke, tetke, teča, sestara, ništa lepo ne bih zapamtila, a od ovih ni gram, mrvicu rodbinskog!
Partner je toliko debeo i ne kontroliše se da sam krenula da sakrivam od njega hranu šta god da mogu, do tog levela sam došla, neizdrživo je.
Partner s kojim sam planirala brak i porodicu je u razgovoru s drugom curom rekao kako je nekad slobodan, a nekad zauzet. Ne znam šta da mislim. Nikad mi nije odavao dojam da bi me na takav način mogao zavući. Ne znam šta da mislim.
Ne kapiram ljude koji govore kako treba da nosim frizuru i da mi ne stoji ovo ovako kako se meni sviđa.
Ja sam od svojih roditelja nasledio nedovršenu kuću sa spratom i potkrovljem plus je dvojna kuća u pitanju... Šta da vam kažem.
Jedna osoba me uvek pita jedno te isto iako sam na ista pitanja odgovorila već. Rekla joj da ne živim više u tom gradu, da radim itd. Ona mene nakon mesec dana opet isto pita, kaže nije me dugo videla ili „ne viđam te“, pa kako kad sam rekla da sam se preselila? Inače nije loša osoba, ali ne znam što me pita jedno te isto iako sam svaki put odgovorila. Pa nije se ništa otad promenilo. Bukvalno većina nas živi prosečnim životom. Ponekad mislim da možda želi znati do detalja gde sam, gde radim i sl., možda i da se poredi. Nekad čak ignorišem ta pitanja i odgovorim na nešto drugo, ali ne, eto nje opet pet puta da postavi ta pitanja.
Prije nekih sat vremena dok sam vozio, na pešačkom prelazu je prelazila put jedna porodica, ja sam ih presekao jer nije bilo znaka za pešački i stvarno ih nisam vidio, bukvalno sam ih jedva izbegao... Btw početnik sam i svi mi pravimo greške, ali meni je toliko krivo što sam to uradio, htio sam ja odmah da stanem i da izađem i izvinim se, al nisam imao prostora za to... Tako da, ovim putem im se izvinjavam i nadam se da su videli "P"...