Nekada je potrebno da se raziđete i propatite, da bi ste se vratili i bili ponovo srećni. 💙
Na drugoj godini fakulteta, na predavanju iz mikrobiologije, se desi da profesorici nije radila prezentacija. Pošto se razumem u te sitne stvari odem sa USB-om do biblioteke da je podesim da može na novije verzije PowerPointa i tom prilikom neočekivano nađem na USB-u ulazne testove za ispit (posle testa ima još praktični i usmeni).
Pošaljem samome sebi na mail i naravno prosledim celoj generaciji. Dugo me pekla savest oko toga, i plašio sam se da se ne sazna. Svakako bih se gore osećao da sam bio pohlepan pa zadržao samo za sebe. Ovako bar sa jednim delom ispita ljudi nisu imali problem.
Ona nije neko ko pokazuje osećanja, zato stalno imam osećaj da sam onaj koji voli više.
Moja žena je stalno u pmsu. A kad dođe to vreme u mesecu kada bi trebala da bude onda je dva puta gora.
Danas kad je muž došao sa posla, pokušala sam razgovarati. Ima dosta toga što me muči. Prekinuo me, sa nekoliko zlobnih opaski, nastavio o baušteli i završio sa listanjem po mobitelu. Samo želim nekog ko će da me čuje 😭
Sve ove godine idem gastroeneterologu zbog problema s probavom da bih saznala nakon desetljeća da su svi ti problemi posljedica ginkeoloških problema. Nizak nivo estrogena i još nekog hormona, uzrokuje veliko opuštanje mišića i crijeva te se crijeva jako uspore pa hrana u meni doslovno trune i fermentira. Od toga gastritis, strašni vjetrovi i proljevi. Rješenje hormonska terapija ali pošto sam već u 40ima, odbila sam i pristala na savjet da pojačano pijem magnezij i vježbam 10 dana prije mjesečnice kako bih ubrzala crijeva. Evo pomaže.
Mislim da je prava ljubav kad se brineš u svakom smislu za nekoga.
Kad sam se porodila nitko mi nije pomogao, ni oko čega, sve sam sama, prvo mi je dijete bilo. Iskreno umirala sam od straha, plakala svaki dan od svih tih osjećaja i hormona.
To nikad neću zaboraviti i preći preko toga, od tada ljudi su zauzeli dugačije pozicije u mom životu, i po tome se ravnam.
Dugo sam patio i razmišljao o prošlosti, ali konačno sam shvatio da je prošlost samo osjećaj za uspomene, ti dani su gotovi, neponovljivi. Nostalgija ih neće vratiti. Imamo samo ovo sada, čak nemamo ni sutra, nismo sigurni hoćemo se probuditi, imamo ovaj trenutak. Ne kažem da sam krenuo živjeti punim plućima, ali čekam i taj klik. Ovaj mi je došao tek u 29-godini.