Ja sam mislio da je kockanje pošteno, da tu ima časti i poštenja. Al u svijetu kocke gospodari neka viša sila, ta sila ponekad ti dadne neki dobitak, ti se jadan "napališ", pomisliš: "evo ga sad, biće para", al ti onda na kraju ta viša sila sve debelo naplati, i na kraju ti uzme 10, 20, 50 puta više nego što dobiješ. Sa tom višom silom (ne kaže se džaba da je kocka vražija) nema igranja, ona na kraju svoje naplati.
Svekrvin pas je vidno ljubomoran na bebu od 6 meseci, koju ostavim povremeno na čuvanje ne duže od sat i po. Juče je u mom prisustvu kao da ih “upozna” približavala bebu psu, čak je bebinom rukom ga pomazila. Na moje negodovanje da mi smeta je odgovorila kako je sve uredu. Mislim da ga više neću ostavljati samu s njim dok je pas tu, posto se njoj očigledno ne može objasniti. Već je i pre jednom komentarisala kao da ćete vi znati kako ja kad niste tu. Pričamo o psu koji ima sigurno 20-tak kilograma, možda i više.
Zašto vrtite glavom i plešete kad isprobavate hranu jeste li retardirani pobogu?
Nisam udata i ljudi me vređaju zbog toga. Ok, da neko ne odobrava, ali uvrede.
Ne razumem mušku frazu "slab sam na tebe". U kom smislu? Šta hoćeš time da mi kažeš a uopšte se ne trudiš oko mene? Stvarno mi muškarci nisu jasni, a često mi to govore.
Imam neke baš jake tripove pa se tako "zaljubim" u neke random ličnosti poznate i manje poznate i to tako traje po nekoliko dana/sedmica/mjeseci. Najnoviji primjer je Adi Šoše. Već imam i pristojan broj godina pa mi je malo zabrinjavajuće.
Muči me nesigurnost u vezi. Dečko mi ne daje nijedan razlog da budem nesigurna, ali svaki put kad odputuje, uhvati me osjećaj nesigurnosti. Ako mi ne odgovara dovoljno brzo na poruke, naljutim se, ako mi ne pokazuje dovoljno pažnje, naljutim se. Znam da je u meni problem, pomagajte ljudi!
Čini mi se da oduvek privlačim "slomljene" muškarce. One kojima treba neko da leče stare rane, da urade ono što su njima uradili, emotivno nezrelim i nedostupnim. Mislim da sam završila sa njima. Očigledno mi nije suđeno da imam nekog.
Veoma sam emotivna. Kada god se priča o meni dođe mi da plačem, a još kad pričam sa ocem. Tad tek. I kad pričamo nesto normalno sasvim meni dođe da plačem.
Ja ne razumem zašto devojke imaju toliku averziju prema niskim muškarcima... Meni svi preko 185+ deluju ko neke štangle (bez uvrede)...