Nedostaje mi onaj period kad smo se smejali bez razloga. Izmišljao je razloge da me pozove i smejali se kao deca. Sada ga je sve prošlo i ne vidi me ni u vremenu, ni u prostoru.
Zavidim svakome ko nije oženjen i ko nema devojku. Biti u vezi i tako i tako, ali biti u braku je robija.
Moram prihvatiti da su neke osobe jednostavno nepopravljive.
Jedne noći, na početku braka, taman legli spavati, meni zvoni mobitel. Skriven broj, prepadnem se, onako snena javljam se, a netko viče "Ivana, volim te!" i prekine. Glas kao mužev, a on kraj mene. Ništa mi nije jasno. Ja zbunjena, on gleda u mene, a nemam pojma tko je zvao. Jeste rekao moje ime, ali sam računala da je pogriješio. Ponekad se pitam tko je to bio i je li baš pogriješio.
Osoba koja je dobra sa svima, nije nikome lojalna i verna.
Čak ni sebi.
Kome li je prvom palo na pamet da izražava ljubav ljubeći se u usta?!
Hranim se zdravo i treniram samo zbog momka. Želim da ga zadržim, a svesna sam da može bolje od mene... I tako, trening svaki dan, dijeta, šminka.
Putovao sam 18h radi jedne osobe da je vidim. A onda sam nakon par dana došao u situaciju, da njena poruka do mene putuje 18h.