Nekad jedva čekam da budem mama i to najbolja mama na svetu jer znam kako je to kada se roditelji razvedu i posvete se svojim životima, sve im je ostalo važnije od sreće deteta...
Moj muž se svaki dan najmanje tri puta čuje sa svojom mamom.. te poruka, te poziv.. Kako da me to ne izluđuje ljudi moji..
Moja žena strankinja, veoma malo priča srpski, ali razume većinu reči. Tiha i ćutljiva inače. Odemo na more, ona ode na kupanje dok ja čuvam bebu na plaži. Prilazi joj tip sa kojim nešto priča, smeje se radosno, izgleda kao otvoren flert. Vidi da ja posmatram, kreće ka obali, pa se okreće ka njemu, pliva nazad i ponovo smeje dok joj on nešto dobacuje. Posle par minuta izlazi, na pitanje šta se desilo, kaže da je tip pitao da joj izda apartman jeftino. Posle priznade da je pitao da li je bila u nudističkoj diskoteci koja je u blizini, da li joj se sviđa tu itd, itd. Problem nije u njemu, on ne zna da li je sama, ili ne, problem je u njoj, jer se bašš zanela i to pred mojim očima. Nisam mogao da verujem da se ona može tako ponašati. Kaže mi da je bio ljubazan i da nije znala kako da reaguje, da ženi prija kad joj muškarac priđe sa osmehom. (Recimo pođe prema obali, kaže pitajte mog muža, bez koketnog osmeha i nastavljanja razgovora, iako je znala da je posmatram sa pedesetak metara).
Godinama potiskujem osećanja i živim život robota. Kad god sam bila zaljubljena vodila sam se time da je bolje da ne pokažem jer će me odbiti, poniziti, povrediti.. ispašću smešna i jadna. I uvek sam to nekako izgurala prećutno da za te moje ljubavi niko nije znao pa ni taj "sretnik". Sada sam posle duže vremena opet osetila leptiriće u stomaku, ponela me je zaljubljenost i sva letim. A onda me je šamar realnosti spustio na zemlju i vratio u moju ljušturu. Jednostavno za mene nema sreće u ljubavi i to je tako.
Obožavam period dopisivanja sa novim dečkom, muvanje, pozivi do kasno u noć, uzbuđenje pred prvi dejt, poljubac... problem je što stalno jurim taj osećaj sa početka, a sve me jako brzo smori.
Drugar ima ženu a svima govori da mu nije žena nego devojka. Žive 8 god zajedno, nisu venčani. On je vara na svakom koraku, a sa njom je jer je ona direktorka u banci. Kad god ga ona pozove telefonom on joj nešto odbrusi. Na društvenim mrežama nema ni jednu sliku sa njom. Ne znam kako ta žena sve to trpi.
Ovo pišem jer znam da ima dosta ljudi koji su se ponašali kao ja pa će možda nekom pomoći.
Odmah nakon fakulteta sam krenula da radim u struci za minimalac, odselila se u drugi grad samo da bih dobila tu priliku.Tu su me naravno iskorišćavali i radila sam mnoge stvari koje nisu deo mog posla samo da bih stekla što više iskustva i napredovala. Tako sam nekoliko puta promenila firmu i rezultat je uvek bio isti. Usudila sam se i otišla u inostranstvo gde sam odmah napredovala i dobila puno bolje uslove. Međutim uvek sam prihvatala da radim prekovremeno, vikendima, na slobodan dan, van radnog vremena. Bilo mi je jako bitno da sve bude u redu. Posle mnogo godina shvatila sam sledeće:
1.Niko vas neće ceniti ako ne ceniti sebe, ne pristajte na ono za šta niste plaćeni.
2. Budite sigurni da vlasnici firmi nemaju taj stres koji vi imate, jer su odgovornost prebacili na vas, i oni će putovati i zabavljati se dok se vi nervirate oko posla.
3.Postoji određeni nivo do kog možete napredovati.
Dečko se dogovorio sa drugovima da idu na more. Mene ništa nije pitao, a ja sam maštala o našem letovanju i nadala se da ćemo ići. Jedno veče je usput rekao da su našli smeštaj i to je to. Imamo 25 godina, odavno smo zaposleni i samostalni, ali on je rekao da mu je rano. Zajedno smo četiri meseca, ali na tom letovanju bi nam bilo šest meseci veze. Možda je u pravu, ali povredio me je i ne znam da li mogu da pređem preko toga.
Moja svekrva ne čuje. Ali baš ništa, po malo čita sa usana, i to slabo. Neće da nosi slušni aparat, iz samo njoj znanih razloga. Što je u teoriji njen problem, osim što nije. Čuje neku reč iz rečenice i onda nagađa ostatak priče. I veruje u to i širi dalje rodbini i svima. Na primer ja pričam sa mužem ili svekrom o tome kako mi je drugarica trudna, ona samo čuje "trudna" i objavljuje po fejsu da će postati baka, pa moram da demantujem svima. Ili pričamo kako je nešto skupo pa nismo kupili, ona "čuje" da smo ostali bez posla i da sad nemamo od čega da živimo, pa moli rodbinu po selu da nam daju sira i mleka da preživimo. I tako za SVE. Najluđe mi je bilo kada je poslala mom tati telegram saučešća zbog smrti moje mame, samo zato što sam rekla da je mama otputovala (u banju). Ona je to nekako protumačila da je žena umrla, bože me sačuvaj. Užasno me nervira, i na svu sreću nismo blizu pa se viđamo jednom godišnje.
Već 10 dana unazad, svako veče u izlasku se gledam sa djevojkom koja mi se sviđa. Bukvalno na svakom mjestu gdje se sretnemo, sretnu se i naši pogledi koji traju minimum 2,3 sec, što znači da oboje imamo interesovanja, zar ne? Našao sam je na insta, uzvratila je i sve top. Javio sam se prvi, poslao do sad 2 poruke ali ih ona uopšte ne otvara, međutim i dalje me gleda kada se sretnemo. Potpuno mi je sve to nejasno. Poštujem sebe i ne želim se spustati na nivo kučeta koje trči za nekim.. Što se kaže, sa djevojkama je odbojka, prebaci loptu preko mreže i igraj samo ako ti se lopta vrati.. Ali eto htio bih da čujem savjete nekoga od vas, prije nego stavim tačku na tu priču, kao da se nikada nismo ni sreli.( Samo da napomenem da djevojka uopšte nema nafurano ponašanje i izgled, djeluje mi opušteno čak nekad i stidljivo, ali izgled često zna da prevari..)