Zanima me imate li neki san koji se ponavlja s vremena na vreme? Ja kako mi je ostao samo jedan predmet na faksu (inače najteži koji većina na mom smeru ostavi za poslednji pred diplomiranje), a fazon diplomirala sam pre skoro dve godine i radim u struci. Ne znam zašto vučem još te stare traume kad ni ne razmišljam o tome...
Ja više ne mogu da se borim, nemam snage. Imam ambliopiju (ne vidim na jedno oko) jedinac, roditelji 20 godina nisu imali plate, sad rade i imamo neko nasljedstvo ali nedovoljno za nekretninu, studiram na pola faksa, ali ispiti su dosta teški, svaka cura kojoj sam se udvarao me odbila, od iskustva imam samo seen, blok, ignorisanje baš ništa drugo. Svaki segment života me boli nemam snage da se borim, izgleda da me život slomio.
Ne volim kod brata što šta god da kažem, kakvo god mišljenje da iznesem on mora da to negira ukoliko nije kao njegovo i da nameće svoje mišljenje kao jedino ispravno. To non stop radi i jako mi smeta.
Za dve nedelje treba da se udajem a razmišljam o nekom drugom dečku s kim se nisam ni upoznala.
Volim da puštan gasove kad sam na nekom veselju, svadba, rođendan, kada trešti muzika i ništa se ne čuje.
Pobjegla sam u drugi grad ali nisam uspjela pobjeći od sebe.
Kako je život čudan.. kako se sve okrene.. Moj susjed koji je godinama bio toliko debeo i prema meni mršavoj izgledao kao slon, na kraju je postalo obrnuto. On je spao na veličinu S, a ja čak na L.
Uvek sam hteo da se bavim bodibildingom, ali nemam genetiku za to. Godinama sam se trudio, jeo na silu, trenirao i preko svojih mogućnosti i povređivao se. Nikako da se pomirim da nisam za to, jedva sam prihvatio. Sad idem na basket za koji imam talenta i ne cimam se uopšte.