Mom mužu je normalno da nemamo šifru jedno drugom od telefona. Ne želi da ja znam njegovu šifru, kaže da je to privatnost i da ako on ne zalazi u moju i ako nema potrebu da zna moju šifru, da ga ne smaram da mi kaže njegovu šifru. Da li je ovo normalno?
Zaista ne zavidim nikome, samo bih volela da i ja imam prirodno lepo oblikovane noge. Imam dve drugarice, sve tri niske, jedna ima predivne noge, duge, za nepoverovati, meni kažu da imam lepe ali ja to ne vidim... Imam i ja predivan gornji deo tela, lepo oblikovan poput peščanog sata, jako definisan struk, ramena pa i kukove ali nogama nikako nisam zadovoljna. I da, za razliku od njenih nogu, moje nisu duge ali nisu ni kratke. U balansu su sa gornjim delom.
Imam osjećaj da me šef uhodi. Nešto bi sama sebi rekla, da bi kasnije on došao i spomenuo nešto vezano za to.
Više puta sam našla otvorenu torbu u svlačionici, a on tu ulazi kad obilazi poslovnicu. Volim da gunđam i naglas iskazujem nezadovoljstvo poslom, ali na kraju krajeva to je meni samo forma oslobađanja stresa, nikad ne bi dala otkaz ili takvo nešto rekla pred bilo kim.
Volim da se sređujem, međutim na poslu sam uvijek bez šminke. Društvene mreže su mi javne, jer imam pozamašan broj pratioca. Ne koristim alkohol niti supstance, ali pušim (na poslu ne), sređujem se i treniram. Danas mi je rečeno "ili potegni ili ćemo ti dati otkaz". Mislim da to koristi kao izgovor, jer nikad nisam miješala svoj personalni život i poslovni. Ne uzimam pauze, dođem rano i odem kasnije. On je inače veliki šovinista, koji vjeruje da žene pripadaju u kuhinji.
U braku smo i nedavno smo saznali da ne možemo da imamo djecu, barem ne prirodnim putem, jedina opcija nam je vantjelesna oplodnja. Naravno da smo oboje teško podnijeli te vijesti ali nekako smo prihvatili stanje, međutim, kao da me strijela iznova pogodi kada me ljudi pitaju "šta se čeka", "spavate li vi uopšte u istom krevetu", i slično. Ne želim da iko zna kroz šta moramo da prolazimo samo da bismo imali i najmanju nadu da možemo nekada imati potomstvo, i znam da ljudi najčešće to pitaju jer je to postalo tako normalno i uobičajeno pitanje ali eto, smeta mi, i ne znam kako ću ovako kroz život kada svaki put plačem nakon takvih izjava. Da li ću ikada postati ravnodušna na to?
Jedni od iritantnijih ljudi su mi oni koji rade kao obezbeđenje na ulazu u klubove ili splavove. Ne mislim ovde na one situacije kada neko pravi gluposti i kada treba da reaguju, nego na to što su prema svima nadrndani, što glume neku moć time što kontrolišu ko će kad da uđe ili izađe i što skoro svi imaju pogled kao da žele da te zgrome. Ako im se slučajno obratiš da ih pitaš nešto, većina će biti odsečni, sarkastični i bezobrazni, ne daj Bože da bi nekad bili ljubazni prema nekom. Znam da će sad neko da kaže da nije njihov posao da budu ljubazni, pa šta, nije ni konobarima, prodavcima, profesorima niti u bilo kojoj drugoj delatnosti, pa ćete među njima naići na mnogo više ljubaznosti.
Imam 23 godine ostala sam trudna slučajno ali kao volimo se pa smo odlučili da se uzmemo i živimo zajedno, živimo zajedno oko 2 meseca i imamo odnose jako retko njega ne plaši trudnoća jer bi mi to rekao, svaki put kad mi je do seksa ili je umoran ili ga boli glava ili je izgovor pa svi su kod kuće a pre braka i trudnoće smo imali odnose svakodnevno nekad se i viđali samo zbog toga sada kad sam tu on masturbira umesto da mi priđe iako je to i normalno ja se osećam loše zbog toga.
Pre nekih dve tri godine mi je jedan dečko poslao zahtev za prijateljstvo na fejsbuku i započeli smo ćaskanje koje je veoma kratko trajalo jer je bio 'napadan' da imam seks sa njim pa sam ga i blokirala... On je iz CG, ali već dugo živi u gradu gde i ja gde radi kao dostavljač.. Uglavnom sinoć se desila jedna 'zanimljiva' situacija... Preko jedne dostave sam poručila hranu i izašla napolje da sačekam... Posle par minuta dolazi dostavljač na biciklu.. Prvo je rekao 'Ćao ti si ta i ta', a onda je skinuo kacigu onako sa crnogorskim naglasom rekao 'ti si poručila hamburger, cena je ta i ta'.. Ljudi prosto neverovatno da je to bio on.
Bila sam tu za nju 20 godina. Bilo je i teških i lepih trenutaka kod nje dok je moj život do skoro bio prilično miran. Ne lak ali miran. Bila je i ona uz mene, moram priznati ali uvek je meni bilo potrebno manje, ne zato što sam svetica i žrtva nego su nam životi tekli drugačije.
Kroz njene veze, promene, udaju, rađanje deteta bila sam tu i to sam smatrala normalnim. Bila sam iskreno i srećna i tužna zbog nje. Sada kada je meni teško na svim poljima i kada ja prolazim kroz promene, ona nije tu jer dete, obaveze, porodica... Pa čekaj, jel zaista toliko ljudi smatra da je prijateljstvo samo uzimanje? Kako se pogledate u ogledalo kada znate da je neko bio tu za vas danima, noćima, slušao i ono što ga ne zanima zato što je vama to bitno itd? Kako se pogledate u ogledalo nakon što 15 puta okačite tu istu osobu jer imate svoj život? Zar ga samo vi imate?
Boli jer je to osoba od koje sam najmanje to očekivala. Ruku bih dala verujući da je imam u životu.
Imam +40 godina, treba da se udam za dve nedelje. U zadnjih dva meseca, jako loše spavam. Stalno mislim da to ipak nije kako sam zamišljala. Ja sam navikla da je uvek sve planirano, uredno a on sve suprotno. On dolazi iz "džumbus" porodice, moji su bili normalni/prosek. Ne znam, stalno imam taj negativni osećaj. Nije oslonac i mislim da ću reći ne.
Kad se sjetim prošle sezone smuči mi se radi jedne stvari i još ne mogu "prežalit" to što baš kad mi je bio ZAVRŠIO godišnji, baš su onda morali da dođu jedni ljudi koji su htjeli da idemo svi skupa s mojim dečkom na more, u grad i posvuda, ali ja nisam mogla ići s njima jer sam eto, morala Raditi i to baš u inat, popodne! 🙄 Toliko sam bila bijesna zbog toga da sam zvala sve moguće nadređene, svađala se s njima, rekla sam im da se više ne mislim pojavljivati na poslu i da mi dadnu izvanredni otkaz, međutim oni su mi rekli da moram po zakonu odraditi otkazni rok ili da će me pazite, Firma tužiti, i da se izvanredni otkaz dobiva samo ako napraviš veliku štetu firmi (tipa zapališ dućan), tako da sam htjela ili ne, morala ići raditi. I gorjela sam od bijesa što radi prokletog posla nisam mogla biti s NJIMA! Moja frendica mi se dan danas smije zbog toga što sam radi tih "ljudi" htjela dat otkaz samo da budem s njima vani i da je to sigurno jedan od najluđih razloga zašto bi netko dao otkaz.