Dvojica kolega sa kojima sjedim u uredu su jako nekulturni ljudi, mljackaju, podriguju, kada piju kafu ispuštaju neke čudne uzdisaje, više puta sam ih zamolio da to ne rade jer mi smeta. Osim toga komentarišu i većinu kolegica, šta je koja od njih obukla, šta bi joj radili i sl. Nedavno je došla nova kolegica, koja lijepo izgleda i drži do sebe. Kolega je komentariše svaki dan, razmišljam da mu kažem, da to njegovo mljackanje i podrigivanje u javnosti uopšte nije muževna osobina.
Što sam smršao, svi me pitaju?
Pa kad bi i vama žena kuvala boraniju, pilav, rižoto i ne znam ni ja više koja fensi jela bezukusna, smršali bi i vi. Još samo fali da donese štapiće da jedemo taj pirinač.
Prošle su skoro dvije godine od razvoda, a rijetko prođe dan da ne pomislim na nju. Njen osmijeh, zagrljaj, mir, toplina… toliko toga što me vezalo za nju. Skupa smo proveli pola decenije, početak je bio prelijep, iskren i pun sreće, čak i pored prepreka i teških trenutaka koji su nas pratili.
Kako su se ružne stvari počele nizati oko nas, polako su se pojavile i rane koje nismo znali potpuno izliječiti. Vremenom smo se udaljili iako smo zivjeli zajedno, manje pričali, manje uživali. Naše posljednje putovanje van države bilo je zadnji put kad smo bili potpuno fokusirani jedno na drugo, gdje nismo išli jednom drugom na "živac" to je bio jedan od najljepših trenutaka koje pamtim u posljednih par godina koje smo proveli, to i zadnje jutro. Koliko god bilo bolno probudili se zagrljeni i pozdravili se zagrljeni. Danas je ona udata i ima dijete. A ja… i dalje često zaplačem. Sinoć sam zaspao u suzama i sanjam nju i pitam je kako je, je li sretna, kako je beba… i u snu sam opet zaplakao.
Evo jedna anegdota. Izađem sa mužem u šetnju i odemo u piceriju, naručimo pizzu za poneti i ja odem da ga sačekam napolju dok plati. Vidim neki par malo dalje (sreća nije bilo više ljudi) nešto čudno me zagleda....izađe muž i doživi mini šlog. Ja pizzu vertikalno prevrnula u kesi da nosim pored tela, mrzelo me da nosim horizontalno u jednoj ruci. I nisam se ni zapitala zašto tako dostavljaju, ravno je držeći. Da stvar bude još gora imala sam 30+!
Umorna sam, hrnonično neispavana, umorna od muža, umorna od dece. Hvala dragom bogom od dvoje zdrave dece i treće sa posebnim potrebama, umorna neispavana... 😔
Kad sam imao 22 godine, imao sam tešku prometnu. Realtvno normalnog izgleda, imao devojke pre. Nikad nisam ulazio u se*ualni odnos, i smatrao sam nakon prometne da niko ne bi bio sa invalidom. Prvo iskustvo bilo mi je sa prosti*utkom, i jako se kajem zbog toga. Obavio sam sve preglede i testove, ali nedavno stvorila mi se prilika za vezu i mnogo mi teško ući u odnos sa osobom koliko se kajem zbog prijašnjeg dela.
Nedostaje mi tvoj glas i osmeh. Nedostaje mi tvoj pogled koji me traži u prostoriji punoj drugih ljudi. Nedostaju mi tvoje šale, način na koji se trudiš da privučeš moju pažnju i tvoja potreba da me nasmeješ svaki put kad smo zajedno. Nedostaje mi mir koji osećam pored tebe.
Nedostaješ mi ti.
Tko izmisli modu ove široke odjeće za žene. Apsolutno ne mogu da pronađem odjeću normalnog kroja. Baš rijetko kome stoji pogotovo manjim i mršavim ženama. Molim vas urazumite se s krojevima. Kaputi kao kućni ogrtači....
Ja neznam koliko su bolesni ljudi od ispravljanja gramatike.. Šta nama hvali vi ste ne pismeni.. E sad nek vas bolji glava... 🤣
Došla kući i kontam ajde da izbrišem tik tok. I fino ga zauvijek izbrišem. Dosadili su mi silni videi koji iskaču, to foliranje, ti "haul-ovi", sve na isti fazon. Inače imala sam tik tok par mjeseci i dosadio mi je, potpuno gubljenje vremena.