I tako svidi se meni neko nakon par ljubavnih kriza, zainteresuje me, kad ispade da je homoseksualac. Naravno, poštujem i želim mu sve najbolje u vezi, ali baš peh za mene, baš mi se dopao.
Jbt, koliko vozača nema pojma o pravilima u saobraćaju. Voze kao manijaci, ne gledaju, a onda je tobože pešak kriv kad ga neko udari na pešačkom prelazu. Kako je kriv pešak u toj situaciju? Nije pretrčavao i prelazio van prelaza. Kad vidite da je pešački prelaz u blizini, dužni ste da otvorite četvore oči, a ne da jurcate i da umišljate da ste nešto bitni. Koliko samo puta nećete da stanete da neko pređe, nego samo prođete. Sećam se nedavno loše vreme, kiša i niko neće da mi stane i da me pusti. Tako je prošlo najmanje 15 automobila, strašno i vi posle pričate kako je neko neodgovoran i da ne pazi.
Mladi sam roditelj i veliki mi je stres, stalno na internetu čitam za vakcine da su zlo, a ovamo doktori pričaju drugo.
Kaže mi obično 'zdravo', a ja od toga na sedmom nebu 🤦 znači nikad ni reč više ne kaže, samo zdravo..a meni kao da će srce da iskoči iz grudi, a kad prođe osmeh se pojavi kao da sam osvojila sedmicu na Lotou..
Što sam starija i duže sama, sve mi je više muškaraca zgodno.
Niko od nas gastarbajtera ne želi da priča realno o životu u inostranstvu. Kolege na poslu misle da smo mi crni narod i posmatraju nas kao da dolazimo iz Afrike. Nije rijetko da ti na ulici dobace: Pričaj naš jezik ili se gubi iz naše zemlje! Našu djecu u školama također deskriminišu.
Mnogo, ali baš mnogo volim ove prodavnice koje nude preuzimanje porudžbine u radnji - dok platim i dostavu, dok ujurim kurira, tačno mi se i ne naručuje.
Gde raditi posle završenog Filološkog fakulteta, a da nije glupi call centar? Jezik koji sam završila se ne uči u školama u Srbiji. Tužno mi je što sam završila nešto što volim da bih se sad javljala na telefon...
Napustio sam devojku jer nisam više mogao da podnesem neke stvari... Ne znam jesam li pogrešio, dobra je osoba ali mislim da je jako teška. Uvek je govorila i da je kriva neće priznati nego tera i dalje svoju stranu.
Uvek je večito bilo po njenom i oke prihvćao sam sve i oke bilo je tu i tamo koja prepirka ali bilo je oke više manje. Međutim krenula je da nepoštuje moju porodicu i priča pred svojima i okolo kako je loša moja porodica, iako oni nikad nisu ništa rekli protiv nje ili njoj nešto loše. Znala se naći povrijeđena u najobičijem razgovoru, morali su moji birati reči da je ne povrede slučajno. Uglavnom jako defenzivna. I uvek je mene krivila kako je moja porodica napada, kako je je ja ne štitim kako sam slab ovako onako i tu me večito krivila i napadala. Nekako sam skoro uspio da je urazumim nakon nekog vremena, ali opet ista stvar dok se stvarno nije posvađala sa mojima i očekuje da ja to rešim, da svojima svašta kažem, koliko god da je volim znam da su moji nisu ništa učinili.