Poslednjih nekoliko meseci sa devojkom živim kao da smo cimeri a ne bračni par, i koliko god da pokušavam da pričam sa njom o svim problemima i šta mi smeta, ne vredi, ja ispadam lud. Znam da me ne vara ali ne znam u čemu je problem onda, a ima ga iako ona tvrdi da ne postoji. Ne znam dokle ću ovako moći.
Ne podnosim što bivši ima novi život i što moju decu odgaja druga žena.
Tako mi je tužno u šta se pretvorio odnos komšija danas nekad su komšije bile kao porodica svi su se slagali, bili spremni da pomognu, pozajme, pričuvaju... A danas svako samo gleda sebe ne znaš više ni ko ti živi u okolini... Lepša vremena...
Još nisam upoznao glupog Bosanca i vrednog Crnogorca, ali zato većina Crnogoraca koje sam upoznao su glupi, a većina Bosanaca lenji. Ne znam koji genije u SFRJ je smišljao te regionalno-etničke stereotipe kada su sušta suprotnost.
Ne znam jesu li mi naporniji ljudi koji stalno kukaju, ili ovi koji se samo hvale. Nađite balans!
Imam 31g. Nema naznake da ću pronaći devojku ili zasnovati porodicu koju u zadnje vreme baš želim. Kad god ne znam šta ću od muke, guglam poznate ličnosti i obavezno pratim da li su se oženili/udali i sa koliko godina.
Šta sam sve prošao i doživeo u životu shvatio sam zašto je pas čovekov najbolji prijatelj. Fredy moj, najjbolji si ljubimac kog čovek može poželeti.