Jedino gdje mogu pušiti i gdje me neće moji primjetiti da pušim kod kuće jeste u toaletu dok se kupam. Danas skontao za caku, baš je cool.
Ne volim ove mamine sinove. Ja nisam toliko ekstremna kao većina ženskih osoba koje znam, a tu ubrajam i žene koje ostavljaju komentare po društvenim mrežama. Ja bi čak mogla da živim i u zajednici ako je žena normalna, nemam ništa protiv, ali brate, što su neki mamini bebice, to je strašno. Jbt, odrasli ljudi ne mogu da zasnuju porodicu od pravdanja, mešanja, ucena itd, bolest. Zamisli, odrastao muškarac ne sme da se suprotstavi mamici, nego mora raditi kako ona kaže, pa sve i da vidi da nije upravu. Najbolje za ovakve je da žive sa roditeljima do kraja života, bez kučeta i mačeta. 90% žena ne bi pristalo na zajednicu, e to vam govori sve.
Mnogo me nerviraju haturljive osobe. S njima moras pričati kao da hodaš po jajima. Šta god da pitaš ili kažeš, analiziraju i na kraju protumače na skroz drugi način i na kraju ti nešto zahature.
Ne mogu da shvatim da je neko u vezi sa osobom koja mu ne pruža pažnju.
U braku sam par godina a još uvek se sećam i na neki način žalim za se**ualnim odnosom kakav sam imala sa bivšim dečkom.
Imamo prijatelje, koji su u braku, stalno se takmiče da je njihovo sve najbolje i da su iznad ostih. Stalno su priče o ciframa na računu, putovanjima… komentarišu druge koji ne putuju, ne nose skupo. Pri tom su oboje lijeni i što i uspiju skrpiti, uspiju zahvaljujući jer im roditelji pomažu i ako imaju preko 30 godina. Onda naiđe period kada se naprave ludi i dođu bez imalo blama da traže da im se posude pare da prežive do kraja mjeseca. Ako im ne pomogneš oni se bez blama takođe naljute i pričaju svima kako ih je ta osoba razočarala i kako nemaju nikoga da se oslone na njega u životu. Prosto za nepovjerovati…
Ne znam da li još neko ovo radi, ali ja krijem slatkiše od muža. Od kad živimo zajedno sve što vidi slatko, to mora da se pojede taj dan. Sto puta svo vodili svađu oko toga da ne može sve sam da pojede, da mora da podeli, jer ne živi sam. Inače je odrastao sa sestrom, nije jedinac, ja jesam pa opet znam za osnovni red. Ne razumem to, kao da je željan svega, tako se ponaša. Čokolada od 300 grama pojedena za 2 dana, ne može da se ostavi,isti dan otvorena. Nema ono da kupim slatkiše pa da stoje kada nam se jede nešto slatko, to sve odmah mora da se otvori. Kao da živim sa kantom, a ne čovekom. Zato meni kad se jede nešto slatko ja moram negde da sakrijem, gde on neće naći.