Iako izgledam ispodprosečno, sav sam zgoljav i neprivlačan, želim da imam se*s sa nekom dobrom ribom. Znam da mi se šanse da uspem u tome mere u promilima (nemam ni mnogo para), ali ne odustajem!
Brat mi je dugogodišnji zavisnik od svih mogućih opijata. Živi sa majkom koja ima dobru penziju ali više ne može da ispliva iz kredita jer on pored terapije bupom kupuje još neki lek koji je jako skup na ulici. Ja živim u drugom gradu i ne znam kako da pomognem majci koja se u međuvremenu i teško razbolela. On ne želi da se leči, majka ne želi da napusti kuću, a dugovi se gomilaju..ne znam šta da radim..
Momak koji se loše poneo prema meni i na kraju me ostavio mi je 8 meseci kasnije poslao poklon za rođendan. Nikada mu nisam rekla da sam poklon uopšte primila i već godinama sam neverovatno ponosna zbog toga. Volite sebe ljudi.
Nemam više libido sa svojim dečkom, volim ga jako, ali me ne privlači više nimalo. Dosadan mi je, ne trudi se. Sve sam mu rekla već.
Mene muči dogodi li se to svima i da to treba pregurati, ili je generalno ‘normalno’ da se u dugim vezama više nemaju odnosi toliko često, ili treba prekinuti? Glava me boli već od svega. Jednostavno se ne mogu nasiliti da ga poželim, užasan osjećaj.
Da mogu da ne radim i budem kući s djecom i domaćica odmah bih potpisala.
Kolega od 19 godina je duplo šarmantniji od mojih vršnjaka, ja imam 27 godina. Ne znam je li to samo do njega ili su i drugi dečki njegovih godina tako simpa.
Zašto me toliko povrijeđuje kada osoba s kojom ne mogu imati ništa, nađe curu? Tako već 10 godina. On pokušava naći ljubav, a ja svaki puta strepim da je nova cura "ona prava" i da će se oženiti. A nikada ništa nije bilo niti će biti između nas. Umirem.