Baš me interesuje koliko ljudi jednokratni brijač upotrebljava jednom?
Najbolja drugarica ne priča sa mnom više. Ja imam dečka već godinu dana, ona me je pitala u oktobru gde slavimo novi godinu (misleći na nju i mene). Rekla sam joj da sam planirala da slavim sa mojim dečkom, na šta se ona naljutila i besno otišla. Kad sam je zvala i pitala u čemu je problem, ona kaže kako odbacujem naše prijateljstvo zbog nekog dečka, jer ne slavim sa njom NG. Ne trudim se da se pomirimo, jer mi njeno razmišljanje oko toga nije normalno. Ono što mi je normalno je da NG slavite sa svojim partnerom ili partnerkom i tačka. Ako će zbog toga da se ljuti, a viđamo se svaki 2 dan i imamo po 27 godina, neka se ljuti.
Nažalost član porodice moga dečka ima karcinom, radi se o jako mladoj osobi. Tako mi je žao decka i tih ljudi, godinama borba traje i nikad ne staje, stalno su u strahu, stalno se vraća, operacije, terapije, zračenja, magneti, ct, bol, čuda, zaista im se divim. Mislim da to nisu isti ljudi kao prije toga, zaista fizički i psihički nisu dobro kompletna porodica, pokušavam na sve načine da pomognem ali mi se čini da kao sve što uradim je pogrešno. Ne žalim se da je meni teško, samo sam se više i ja jako umorila, treba mi da se nekome požalim a najbolje ovde. Kao neko ko je u bliskom kontaktu sa njima, znam da je ovaj moj umor ništa u poređenju sa njihovim bolom i patnjim. Zaista nismo svjesni koliko smo srećni kada smo zdravo. Nadam se da nikada nećete shvatiti da rečenica samo da smo zdravo, nije obična fraza.
Mrzim lenje ljude koji izbegavaju poslovne obaveze i samo gledaju kako će uzeti slobodan dan ili bolovanje, neko ko ne misli da li ostavlja ostale kolege na cedilu već samo misli na svoje dupe. Pri tom radimo veoma lagan posao koji ne zahteva nikakvo fizičko tegljenje ni neku psihičku torturu, i ljudi opet nezadovoljni.
Dobila sam otkaz 31.12.
Blizak porodični prijatelj je umro.
Petog dana Nove godine sam se razbolela, imala sam toliko jaku migrenu da sam mislila da ću umreti.
Odnosi u široj porodici su postali krajnje čudni i neprijatni.
Osećam se kao istrošena krpa.
Plašim se šta me još čeka do kraja ove godine, kad je ovako počela...
Kolega sa posla vara svoju ženu sa kojom ima četvoro dece. 12 godina su u braku i svih 12 godina toj ženi nabija rogove bez trunke kajanja. Na poslu je ta žena predmet ismevanja. Javno se hvali i priča kako je nekada, dok nisu bili u braku, bio sa njom i još par njih u isto vreme. Kaže nije mu jasno ako je tada pristala na to, zašto sada očekuje neku vernost? Probao je i sa mnom, slao svakakve poruke, fotografije, nije mu uspelo, ali svakako čuvam sve. Da li poslati ženi i otvoriti joj oči sa kakvim skotom živi?
Ništa seksipilnije i nema većeg afrodizijaka od aktivnog i uvek zauzetog momka, zauzetog u smislu aktivnosti.
Čini mi se da imam sindrom sagorevanja zbog posla iako realno gledano nema razloga za to. Imam normalno radno vreme, radim 8 sati kao i svi, ne ostajem prekovremeno, ne radim dva posla, ne radim vikendom. Posao mi je blizu kuće, bukvalno na pešačkoj udaljenosti. Ali nekako stalno sam umorna i nemam volje ni snage ni za šta nakon posla. Dođem kući, jedem, legnem da odspavam popodne i posle toga ništa. Blejim u prazno do uveče. Nemam nikakav hobi, ne treniram, niti išta. Znam da zvuči kao da sam samo lenja, ali verujte mi da ja budem toliko iscrpljena da mi se ne da ništa raditi. Ovamo gledam neki ljudi i sa dva posla stignu da imaju hobi, čitaju, treniraju, a ja ni sa jednim ne mogu. Osećam se toliko iscrpljeno i bezvoljno da se jedva nateram da napravim da jedem. Ne znam kako da se trgnem iz ovog stanja, proći će mi život u poslu i spavanju.
Nevinost sam izgubio sa prostitutkom i prva seksualna iskustva su bila sa prostitutkama. To nijedna moja bivša ne zna, ni sadašnja supruga.