Da li mislite da prijateljici koja je samo iz čista mira, prestala da se javlja, pitati šta je problem ili samo kulirati sve to i ostaviti hladne odnose. Nismo deca i intezivno smo se družili par godina. U prošlosti je znala tako ljude da ostavi.
Nakon što sam video kako u Kini i Mađarskoj voze žene, dugujem jedno veliko izvinjenje svim damama za volanom na ovim prostorima.
7 meseci se redovno viđamo. Poljubio me posle petog dejta. Uvek kulturan, nikad nije prešao neke granice. I danas posle 7 meseci - još uvek me nije pozvao u svoj stan. Kad se vidimo, to bude u gradu ili od nedavno po nekim hotelima. Počinjem sebi postavljati pitanje čemu to ponašanje ? I kako ja njega sad da pitam zašto je to tako i gde smo mi uopšte a da ga ne odbijem? Imamo po 33 godine. Jasno mi je da je muškarcima to dobrodošlo ali mene već počinje gušiti nedefinisan odnos. U kontaktu smo svaki dan kad nismo zajedno. Ipak me strah njegove reakcije 😩
Ljubavnici smo već dugo. Volim ga ali ja njega nikad ne bih izabrala za brak.
Kad sam sama kod kuće odlično se naspavam. Kad mi je mama tu stalno me budi. Zvuči kao da bombe baca koliko je glasna po kući.
Kad se udaš pitaju planiraš li rađati, kada rodiš pitaju kada će drugo. Ako se slučajno odlučiš da želiš treće onda kažu jaoo pa jel to neplanirano došlo..
Tako mi nedostaje i tako mi se dopada, a nema kvaliteta, nije materijal za vezu. Nije ni ženskaroš već..odraslo dete.
Kada meni neko poznat premine i prođe neko vreme od smrti, ne mogu a da se ne zapitam kako oni sada izgledaju, u kom su obliku... jeste čudno i morbidno - znam - ali je jače od mene... fascinira me patologija i smrt uopšte i sve što dolazi posle nje sa našim telom... smatram da ovo nije čudno, mada držim to za sebe.