Mrzim kad se hrana uspoređuje s mozgom jer mi zgadi jelo koje jedem. Lijepo reći- ukusno je, lijepo je skuhano, fino je posoljeno itd. A ne-grah ti je kao mozak, gljive su ti kao mozak... Jučer u gostima jedem rodicinu havanu. Odmah mama- havana ti je kao mozak.. Idi u pm!!! Em je bijelo, em je tekstura slična.. Ali ne možeš ti njoj reci ništa. Tvrdoglava i nedokazna.
Ne posećujem kozmetičarke, osobe koje se bave manikirom i pedikirom, profesionalnu šminku sam imala par puta i to najčešće kod osobe sa kojom nisam u školi bila dobra i za koju mislim da mi ne bi dala savet a i meni bi bilo poniženje da ga tražim. Poenta je, želim da se oprobam u toj branši, jer je moja neperspektivna a i po dosadašnjem iskustvu nisam puno uklopljiva ni profesionalno ni socijalno. Međutim, nemam nikog ko bi me posavetovao ni koji kurs je ok da nije prevara, ni koliko je puno platiti za isti. Neko će možda reći da nije puno 200-250evra koliko su najjeftiniji za kurs noktiju od 5 dana (jedan je bio za 2 meseca, ali da li su rok od jedno prepodne da se sve uplati), ali ako kurs nije koristan, to je veliki udar na budžet. One kojima je to jedini beg u finansijsku nezavisnost a nemaju ušteđevinu mogu samo da plaču. Dajte neke savete oko kurseva noktiju/šminke, da se lakše odlučim.
Drugarica kad hoda uvrće noge, jednu pred drugu, zanosi zadnjicom levo desno i misli da je ženstvena i zanosna. Kaže da je ponosna na svoj hod, i da je svaki muškarac koji je izašao sa njom- oduševljen.
Trenutno sam u situaciji sa dečkom gdje ne znamo trebalo li prekinuti ili ne, znam da me ova veza uništava i vuče ka dole ali nikako da dobijem tu hrabrost da odem od njega, on nije loš prema meni nego prolazi isto kroz težak period gdje je i njega naša veza i konstantno svadanje uništilo dodatno i razumijem ga, nikako da izađemo van i popričamo kao ljudi, ne znam jel trebam otići od njega i nekako ga preboljeti i nastaviti dalje ili se trebam boriti za našu ljubav skupa s njim u dogovoru, kako da znam što je ispravno?
Ljudi meni treba savet, elem imam dečka 7 godina mlađeg zajedno smo skoro 5 meseci ja sam pre te veze imala operaciju i skoro sam saznala da zbog posledice iste ja prirodno nikako ne mogu ostati trudna, samo vto kako mu to saopštiti? Imam strah da zbog toga ne prekinemo a sa druge strane on već priča o porodici i deci tako da je moja dužnost da mu to kažem, ima 24 godina, možda i neće razumeti, haos mi je u glavi.
Mnogo se kajem što se nisam slikala u ranim 20im. Takođe nisam ni imala društvo, izašla sam prvi put u 23.godini. Nisam ni imala za šminku. Verovala sam da će me fakultet spasti ali upisala sam filološki, i znala sam da ću uvek biti na budžetu i zeznula se posteno. Nisam ni imala snage da ga dovedem do kraja zbog bolesti. Sad muku mucim sa kilogramima. U međuvremenu sam kupila bolji telefon počela da radim,ali ne sviđaju mi se te slike i patim za godinama koje su otišle na pogrešne izbore i ni u šta.
Da se razumijemo, nemam djevojku. Ali, nije uredu što na porno stranicama nisu obrisani videi od porno glumaca i glumica koji su mrtvi. Jel toliko bitno zaraditi još koji dolar na pregledima? Jel možda toliko mrziš ljudsku populaciju da ladno namećeš da ljudi (pa i djeca čak) u neznanju moraju zamišljati seks sa npr ženom koja je realno umrla i kremirana prije 7godina?
Već me nekoliko mjeseci muči jedna stvar, a nemam s kim to podijeliti pa evo – podijelit ću s vama. Inače sam vrlo otvorena osoba, volim ljude, stalno negdje idem i uživam u društvu. Imam svoje društvo u kojem je i moja najbolja prijateljica – sve se znamo oko četiri godine, a nju i duže.
S vremenom su sve one našle dečke, kao i ja – već tri godine sam u vezi. Iako smo sve zauzete, uvijek sam pronalazila vrijeme za druženja, izlaske i zajedničke trenutke. No, otkako sam ja prestala biti ta koja stalno organizira i zove, nitko me više ne poziva nigdje. Malo me rastužuje što se čak ni moja najbolja prijateljica ne sjeti povremeno poslati poruku, predložiti kavu ili druženje, pogotovo kad živimo samo dvije minute jedna od druge.
Imam osjećaj kao da sam došla do faze u kojoj nemam nikoga osim svog dečka. Ne kažem da je to loše – sretna sam u vezi – ali nedostaje mi moje žensko društvo i taj osjećaj bliskosti.
Prisetih se prvog masturbiranja - letnji raspust posle trećeg razreda. Radio sam to trljanjem preko odeće skoro do kraja četvrtog jer sam mislio da je to jedini način. Tad sam mislio da se tako i deca prave kad se trljate jedno o drugo, a ne da nešto negde ulazi...haha.
Istekli su mi papiri i morala sam se vratiti iz Slovenije jer nisam uspjela pronaći posao tamo. Sve bi bilo dobro da mi momak ne živi u Sloveniji. Nikad nisam vjerovala da se ovoliko čovjek može zaljubiti. Fali mi njegov miris i da me privuče sebi i zagrli.