Joj što ne volim ove 'pametnjakoviće' koji guraju nos gde mu nije mesto, uvek ispravljaju nekoga, pametuju, svađaju se itd. Frustrirani ste opasno i iskompleksirani ste.
Radoholičare ne preporučujem. Kad se fokusiraju može svet da se ruši oni neće dići glavu od posla. Bukvalno ne vide partnera od zaluđenosti.
Kakve sam sreće blokirala me devojka jer mi glas ne valja na glasovnoj poruci.
Moj muž se depilirao prvi put u 50+... Kaže da umišljam svašta i kako me nije sramota.
24/7 sam dostupan i onda kad meni nešto zatreba po prvi put kaže mi ej izvini nemam vremena. Ma teraj se devojko.
Nikad neću zaboraviti taj dan kad smo se prvi put upoznali, rukovali, taj dan kad sam znao da nikad više ništa neće biti isto, mnogo je turbulentno bilo, bili smo na korak od svega, al uvek je nešto stajalo na putu, kada smo se smuvali njeni su bili protiv nas, nikako da se sve unormali, kada se konačno unormalilo, odlučili smo da odemo da živimo sami, ali jednog dana budimo se zajedno uz poljubce u istom krevetu, isti taj dan pakujem stvari posle njenih reči "ne želim više da budemo zajedno", svet vam se sruši u sekundi, emotivni haos, iz toga svega sam knjigu napisao o nama, samo da bi je ona pročitala, i tako dok čekam dan da mi knjiga stigne, kada me neko pita koliko sam je voleo samo kažem uskoro ćete videti.
Nemam nikakav život. Sve mi se svelo na posao i obaveze. Vikendom nemam šta da radim, nemam sa kim da izađem, da razgovaram. Gledam na sat da bih video još koliko sati do kraja dana, do kraja vikenda... jer jedva čekam da odem na posao jer jedino tako imam svrhu.
Kolega mi je rekao kako je super što sam u muškom kolektivu, jer smatra da prijateljstvo među ženama ne postoji i da je žena ženi vuk, a posle 15 minuta mi se pohvalio kako je svakom svom drugu "skinuo ribu".