Mnogi će me osuditi već znam. U braku smo 17god oboje. Moj brak nije savršen. Znamo se 10god, radimo zajedno. Prijatelji smo. I uvek je tu bilo nešto između nas, to se prosto oseti ta energija. Posle toliko godina ubeđivanja da je sve to u mojoj glavi desio se poljubac. Sutradan smo se seli i popričali, ostajemo samo prijatelji što je i bolje zbog oboje zbog porodica. Znam da me želi, želim i ja njega. Razumni smo ljudi, ali mene duša zabolela. Moram nekako izdržati ali teško je. Volim muža a i prijatelja ne znam da li moguće al tako je.
Zanima me kako je moguće da toliko ljudi na ovom sajtu oseća/prolazi kroz slične ako ne i iste stvari i razmišljanja kao i ja, a ne znamo se?
Ko izmisli ove užasne valute. Da se bar neko sjetio, da napravi jednu novčanu valutu, koja bi se u cijelom svijetu koristila, bi bilo super. Ovako, kad kreneš na neko putovanje, promjeni pare, bakći se sa računanjem i pretvaranjem (tj. upoređivanje cijena kod nas i negdje drugdje ako nešto kupuješ), te plaćaj proviziju u banci, komplikovano zaista.
Prebrzo sam ušla u vezu, a nisam raskrstila sa bivšim.. Osjećaj je užasan jer se uhvatim često da razmišljam o bivšem dok sam sa sadašnjim..
Kad god sam negde napolju i jede mi se nešto, ako sam s nekim i ako on odbije da jede onda ni ja neću jesti jer ne znam iz kog razloga je odbio npr. možda nema para. U tom slučaju, ako imam para i za njega i za mene, onda neću nuditi toj osobi da mu kupim jer verujem da mu ne bi bilo prijatno. Lepše je izmisliti situaciju npr. častim zbog nečega i onda kupiti za oboje.
Zašto se sviđam samo debelim devojkama, nije mi jasno. Prosečnog sam izgleda pa i svega ostalog, ali ne, nijedna ni da me pogleda sem debelih.
Muž je na dobroj poziciji u firmi, jedan od šefova. Zadnje 2g često se družimo sa momkom koji s njim radi i njegovom ženom. Sada nas je taj isti par pitao za kumstvo njihovom sinu, iskreno ne znam šta da mislim. Istina je da se družimo i ok su ljudi ali osjećam blagu sumnju da su nas pitali za kumstvo jer je moj muž šef i da sebi pred okolinom dižu rejting.
Nekad dobijem transfer blama zbog slika koje moja najbolja drugarica (21) postavlja. Što je najgore devojka je prelepa uživo, ima mnogo lepu kosu, oči, usne, lepo lice...ali na instagramu slike toliko edituje i bude kao neka starleta. Ovo sam čula i od drugih poznanika i prijatelja, kažu da je stvarno lepa devojka i da im nije jasno zašto sebe toliko upropasti filterima i editovanjem. Na primer ima prirodno velike usne, ali ih ona dodatno poveća da joj na kraju zauzmi 1/3 lica i izgleda kao neka karikatura...Vrhunac je bio kad je moja majka, koja na nju gleda kao na sopstvenu ćerku jer smo toliko bliske, pogledala jednu njenu sliku koju sam joj pokazala i upitala ''Bože, a ko ti je ova?''.
U vezi sam oko godinu dana sa dečkom, planiramo venčanje.
Pre mene on je imao vezu sa devojkom za koju ja znam da joj je dosta pomogao finansijski, kupio auto, ulagao u njen biznis.
Kada je to sve puklo i on ostao bez novca i ona ga je ostavila. Nakon nekog vremena mi smo počeli vezu, on sad nije jak finansijski da meni pomogne, ja njega stvarno volim ali me jede to što znam da je bivša imala sve pored njega, a ja skoro ništa osim toga što mi kaže "volim te, biće bolje". Stalno se svađamo oko toga.
Da li ja preterujem?
Ne razumem zašto ljudi lažu da su udomili psa, a zapravo su ga kupili (i to rasan pas, a znamo da je više napuštenih običnih pasa). Stvarno je jadno i smešno kako takvi vrište na sve i svađaju se, a oni kriju da su psa kupili. Prave se da su divni i dobre osobe, bore se za napuštene životinje, a niko ne šeta običnog psa (znate na kakve pse mislim i kakve su lutalice zapravo). Haos!