Ja ne znam zašto su se pojedini ljudi uvredili kada sam prošli put napisala da mi nije dobro kad čujem da neko ne zna da izgovori slovo R, da mi to para uši i da mi stvara nelagodu? Evo objasniću. Ja se ni sa kim nisam sprdala, nisam pisala ništa loše, niti mi je to smešno jer znam da neki ljudi imaju kompleks od toga. Nisam tip osobe koji voli da se šali na tuđi račun, pogotovo kad je zdravlje u pitanju. Ne znam iz kog razloga mi to smeta, bukvalno krene glava da me boli kad čujem to, zuji mi u ušima, osećam se čudno..nema potrebe da se sad čudite i pišete 'pa kako to', ne znam, nije ni meni jasno. Samo znam da se to uvek iznova ponavlja čim čujem da neko ne ume da izgovori to slovo. To nije nikakva navika, već se spontano desi jer uopšte ne razmišljam o tome. Nebitno da li to čujem u prolazu ili ovako direktno kad mi se neko obrati. Smeta mi jednostavno i šta da radim. Nismo svi isti.
Venčana kuma mi je drugarica iz srednje škole. Pomislili biste najbolja drugarica, a nas dve se čak nismo nešto ni družile u školi, bila sam prisnija sa drugim curama. I sad se viđamo 3-4 puta godišnje, čujemo možda 5 puta. A zašto mi je ona kuma? Ni ja ne znam iskreno.
Od najboljih drugova do izgleda prave ljubavi. Život nas je razdvojio, oboje smo morali da prođemo svašta da bi se ponovo spojili. Pronašli smo se, možda za zauvek. Televisa presenta, život piše romane.
Ne bih da mnogo patetišem, ali verujte mi postoje još uvek dobri muškarci. Nikad nisam bila srećnija i voljenija, a životnih izazova nikad više. :)
Imam problem sa tim što sam zavisna od muške pažnje. Neprekidna dopisivanja, upoznavanja, volim tu hemiju i navučenost u početku posle me brzo smori i prestane da mi bude interesantno. Nisam u stanju da održavam neki ozbiljniji odnos iako sam u kasnim dvadesetim. Najgore od svega je što sam svesna toga al nemam želju da to promenim.
Nikad mi nije bilo jasno što je ljudima bezveze kad masturbiraju na neku osobu koju sreću svakodnevno ili često. Kao bude ih posle malo sramota. Ja ga šiljim sve u 16 i čak i dok ih gledam u toku razgovora zamišljam šta bih im radio.
Jel realno da muškarci ne umeju da prepoznaju šta je nestvarno, a šta stvarno? Gledam ove slike i videe koje prave, a ovi se utripuju da je to neka stvarna top riba i pišu u komentarima šta bi joj radili, bla bla. Ajde da to piše deda od 70 godina, nego lik od 30-40..koja blamčina.
Volim ljude sa nesimetričnim licima koji postaju poznati i slavni zbog nečeg što znaju da urade. Onda znam da ima nade i za mene.
Kako godine idu (imam 32godine) polako shvatam da me posao i ova jurnjava sve više opterećuje...imam dvoje male dece i radim od kuće (a šta bi tek bilo da moram da putujem na posao). Tako bih volela da ustanem ujutru kad hoću, obavljam lagano kućne poslove, ispijam kafe sa drugaricama i idem na treninge svaki dan...ali eto, to može samo neko kome su roditelji obezbedili bogatstvo i nekretnine.
Bivši momak mi duguje novac. Njegove sestre od tetke i očuh mu se mešaju uvek i u sve. Taj očuh ga je i uvalio u dugove. Pod njihovim uticajem je i naprasno mi je raskinuo, a bila sam mu dobra dok sam ga finansijski izdržavala. 🥺