Danas mi je ginekolog iz doma zdravlja u Novom Sadu rekla da neće da mi vodi trudnoću jer sam odradila prenatalni test kod kompanije koju ona nije preporučila. Ono što je ona preporučila bilo je dosta skuplja varijanta..
Prošlo je već 5% godine. Još ovako 20 puta i eto 2026. :D
Sramota me kakve sam gluposti objavljivao prije par godina po instagramu, jao bruke..
Muž i ja ponudili komšijama robicu za dijete (dakle sve je očuvano dobar dio toga nikad nošen) uvijedili su se i rekli da njihovo dijete neće nositi jeftinu robu iz pepka i zalupili nam vrata. Na kraju sam sve poklonila crvenom križu oni znaju kome će dalje prosljedit.
Komšijama imam da poručim da je robica iz pepka istog materijala kao i sva ostala.
Uhvatila sam što se kaže poslednji voz da imam dete. I što se tiče godina i što se tiče zdravstvenog stanja. To mi je bila, takoreći, poslednja prilika. Problem je u tome što sam izabrala lošu i pogrešnu osobu, kako se ispostavilo. Razvod je sad jako težak...
Nisam uspeo da se profesionalno ostvarim onoliko koliko sam kao mlađi želeo, i dalje se ne mirim sa tim.
Dok nisam počela da radim u sadašnjoj firmi mislila sam da nije moguće da imaš prijatelje na poslu. Ali ljudi mi nismo postali prijatelji mi smo u našoj radnji familija! Svako svakom gleda da olakša i pomogne.
Nakon dva liječenja i 11 godina apstinencije moj muž je ponovno počeo piti. Preko svega mogu preći ali preko ovoga ne. Stare traume su podivljale. Predala sam zahtjev za skrbništvo nad dijetetom.
Kada muškarac vara svoju 20 godina mlađu suprugu, šta to znači? Da je ne voli ili leči komplekse jer je na pragu 50-ih, dokazuje se a samo je slabić koji shvata da je ona u prednosti bez obzira što je svestan da ona njega voli uprkos svemu? Manipuliše i daje joj do znanja da on još vredi i da može imati i ljubavnicu njenih godina?
Volim svog muža, posvađala bih se odmah s nekim ako ga ne poštuje. Branim ga i cijenim kakva je osoba i to što je dobar čovjek. Kad mu je rođendan potrošim se više nego za bilo koga drugog i ništa mi nije žao. Osjećam i dalje zaljubljenost kad dođe s posla, pa me izgrli i izljubi ja se izgubim. Oboje smo ko djeca i razmaženi, pokazujemo osjećanja i najgore nam je kad nismo zajedno zbog posla ili putovanja, tad se i posvađamo kao svaki bračni par. Ali kad smo zajedno, punimo jedno drugome bateriju i želim to od srca svima. Jedini problem što me zanima da li sam jedina, što nemam želju za se*om, radije masturbiram. On takođe. Svi bi pomislili varam ga ili on mene, ali nije to slučaj. Imam uvijek dostupnost njegovom telefonu kao i on mom. Uvijek smo zajedno i ako nismo znamo 100% gdje je drugo i šta radi. Čudno mi je jer smo u početku imali burne noći, prštale su varnice i strast, ali sad samo ljubav ostala. Za sad mi to ne smeta, ali bojim se jel to normalno i ima li nas još takvih.