Imam nezgodnu sitaciju sa drugaricom. Inace ona ne želi decu i nema decu i ja poštujem njen izbor jer svako ima pravo na izbor. Imam ćerku od 4 godine i muža. Uglavnom na moje i njeno druženje sam samo jednom ćerku povela. To je bila situacija da je muž bio u bolnici, inače on bude sa detetom kad idem negde. Ona me zvala da odemo na kafu ja sam rekla ako hoće sutra da se organizujem ko će dete čuvati, ili taj dan, ali dete ide sa mnom onda. Rekla je može moja ćerkica da ide, sve ok. Zatim je nastupio drugaricin rođendan gde je ona naglasila da ne povedem dete kao što sam ono jednom povela. Inače je ne vodim i ne znam zašto je to istakla, a rekla je da joj je to bilo ok. Nisam je naravno povela, otišla sam na rođendan. E sad ona se naljutila što ja nisam nju pozvala na detetov 4 rođendan koji je inače bio u igraonici. Neki roditelji su isto došli bili u kafiću. Mislim da to nije bilo mesto za nju jer ni njen rođendan nije mesto za moje dete. Em što je kafić igraonice vrlo mali.
Otišla sam na more sa momkom ove godine već 4 godine smo zajedno i ovo nam je prvo zajedničko putovanje. On je svo vreme tog putovanja proveo pisajući i pričajući sa svojom majkom gde god smo otišli šta god smo radili jeli pili on bi joj to obavezno slikao ili javio. Dva puta smo bili na večeri u nekom restoranu gde je on ukupno sa mnom progovorio svega dve reči a ostatak vremena je pisao sa svojom majkom. Pokušala sam da mu ukažem na to da je to možda malo previše i da je ovo naše prvo zajedničko putovanje i da bi trebalo možda i malo da posvetimo jedno drugom na šta je on samo rekao kako je to sasvim normalno ponašanje između sina i majke i da on tu ne vidi problem i da ne shvata zašto pravi problem oko toga. Nemojte me shvatiti pogrešno njegova majka je zaista divna i fina žena imam zaista divan odnos sa njom koji bi svaka devojka poželela ali što je previše previše je zaista.
Po mom mišljenju je najveća greška ofarbati se iz plave u crnu. Kad to vidim, dođe mi da plačem. Ne kažem, neke se ne pokaju nikad i ostanu u toj boji i nekima to lepo stoji, ali većini ne. Mnogo mojih drugarica se tako zeznulo i sad im je krivo.
Jedino gdje mogu pušiti i gdje me neće moji primjetiti da pušim kod kuće jeste u toaletu dok se kupam. Danas skontao za caku, baš je cool.
Ne volim ove mamine sinove. Ja nisam toliko ekstremna kao većina ženskih osoba koje znam, a tu ubrajam i žene koje ostavljaju komentare po društvenim mrežama. Ja bi čak mogla da živim i u zajednici ako je žena normalna, nemam ništa protiv, ali brate, što su neki mamini bebice, to je strašno. Jbt, odrasli ljudi ne mogu da zasnuju porodicu od pravdanja, mešanja, ucena itd, bolest. Zamisli, odrastao muškarac ne sme da se suprotstavi mamici, nego mora raditi kako ona kaže, pa sve i da vidi da nije upravu. Najbolje za ovakve je da žive sa roditeljima do kraja života, bez kučeta i mačeta. 90% žena ne bi pristalo na zajednicu, e to vam govori sve.
Mnogo me nerviraju haturljive osobe. S njima moras pričati kao da hodaš po jajima. Šta god da pitaš ili kažeš, analiziraju i na kraju protumače na skroz drugi način i na kraju ti nešto zahature.
Kako ne volim ove što pod maskom 'iskrene i direktne' osobe, vređaju drugu osobu. Može se biti iskren i na kulturniji način, nema potrebe za bezobrazlukom.