Godinama sam tražila mirnu, iskrenu ljubav. Dobila sam poljubac u oko, obraz i čelo i rečenicu "Sa mnom si sigurna kao u sefu". Konačno sam voljena!
Kad će ljudi shvatiti da bogatstvo nije biti popularan, poznat. Već anoniman, zdrav, imati zdravu porodicu. Para toliko da ne zavisiš od drugih.
U posljednje vrijeme sve više ljudi se snima, svoje kuće, djecu, posao itd. I onda dopuste da ih drugi komentarišu.. bukvalno cijeli svijet ima pristup njihovoj kući i porodici. Pa kako vas nije strah?
Imam komšiju koji se voli pokazivati svim i svačim, ali štedi na stvarima na kojim se ne smije štediti. Kupio je skoro sportsku verziju audija, platio ga otprilike 25000€ i na njega stavio nove 20ke gume za 400€.. Jutros ga doveze šlep služba, razbijen, kaže ponijelo ga zbog brzine.. Međutim tu se zadesio drugi komšija policajac koji je vršio uviđaj, kaže da na autu nisu gume nego skije 😂
Uskoro se ženim i tužan sam. Jednostavno sam očekivao više od braka. Lijepo se slažemo, uspješni smo, oboje radimo 50/50 po kući, stvarno nema nikakvih problema ali isto tako nema one lude strasti i ljubavi o kakvoj sam maštao da ću imati sa svojom izabranicom. Kao da se ženim za najbolju prijateljicu.
Žnači tačno kada napišu reklamu zakazite vas termin na vreme znaš da ne ide niko!
Žao mi je sto tokom svog života nisam uspjela da nađem pravu prijateljicu. Prijateljica koju imam od srednje škole, smatrala sam je najboljom zadnjih 10 godina, međutim vremenom neke stvari su mi jasnije. Razumijem dok je sa momkom, neće zvati mene sa njima, ali isto tako ne razumijem da kad nije sa njim, slavi Novu godinu sa osobama koje meni ogovara, mene ni ne pozove, a zna da nemam ništa planirano. Ovo je samo sitnica, more je ovakvih stvari u našem odnosu gde me stalno izostavlja, dok ja nju uključim u svaki dio svog života. Ne želim ja nju vezati za sebe, ograničiti, nisam ni ljuta na nju, samo sam povredjena jer shvatam da nije ono sto sam mislila. Već godinu dana razmišljam da prekinem prijateljstvo za stalno, a sa druge strane mislim da je bolje napraviti distancu. Nemoj da mi govorite da pričam sa njom, ima 25 godina, odlično zna šta radi i nema smisla da joj skrećem pažnju na to, svjesna je svega, ja sam tu kad nema nikog.
Zaljubila sam se u asistenta na svom fakultetu…nemamo nikakav specijalan kontakt niti ga mogu pronaći na društvenim mrežama, sramota me je jer ne znam šta on oseća prema meni, ali istina je da mi se niko ovako nije sviđao i smatram da je on najlepši momak kog sam ikad videla :)
Volim povremeno da uđem na online chat i da se dopisujem sa nepoznatim ljudima. Svjesna sam da je to odraz otuđenja, jer nemam pravim prijatelja, pa ponekad uđem tu, lakše mi je o svojim problemima i mislima porazgovaram sa nekim koga ne znam, i ne samo o tome nego i o drugim temama. Ne otkrivam detalje o sebi, niti imam namjeru da se s nekim upoznajem. Sramim se toga, ali tako je.
Zaljubljena sam u njega iako znam da nemam nikakve šanse. I to tako nosim u sebi već skoro god dana, ali svaki put kad čujem neki njegov komentar o ženama koje mu se sviđaju kao da me nož probode. Ja sam mlada, obična, prosečno lepa devojka, dok on voli starije žene. Samo želim da me ovo što pre prođe.
2 godine bili u vezi... Već dva tjedna da se ne čujemo. Prokleto boli...