Pa ovo nije normalno nikako, ne prođe sekunda da ne mislim na nju, cijeli dan, cijelu noć, sanjam je stalno, poludit ću je*o te, šta mi žena uradi, ovo mi se nikad još nije desilo, a inače odrasto čovjek, samostalan 26 godina.. čudo je ta ljubav je*em ti..
Četiri godine sam se vukla sa njim u toksičnom odnosu i evo konačno mi se zgadio i ostavila sam ga. Naišao je novi dečko, sav po mojoj meri i divan prema meni. Nadam se da ću umeti sa njim jer sad više ne znam kako normalna veza treba da izgleda.
Živim dva života u Srbiji imam ženu i dva sina zbog posla stalno odlazim za Ameriku i tako imamo klinca i ženu.
Boli me jer smo obitelj koja se posvađala radi ostavštine a uvijek sam se trudila da ne budemo ta “tradicionalna” obitelj koja se posvađa nakon ostavine…
Neverovatna mi je moja sposobnost da se ponašam tako hladno i nezainteresovano prema njemu, a toliko sam zaljubljena u njega da sam pukla načisto.
Prevarila sam tadašnjeg dečka sa jednim dečkom sa kojim sam se ranije viđala. Poenta je da sam tog drugog dečka volela. Međutim, izlanula sam mu se da imam dečka, ali da on neće saznati za to što sam uradila jer živi malo dalje. On mi je jednom kasnije nabacio da misli da bih verovatno i njega varala sutra da smo zajedno. A ja, ja sam ludački u njega bila zaljubljena sve vreme, dok tog bivšeg kojeg sam prevarila nisam uopšte ni volela. Htela sam da ga napravim ljubomornim. I sve sam s*ebala na kraju. Ostala sam sama.
Tužna sam jer sam sama i nemam partnera, mislim da ga nikad neću naći kakvo je vrijeme došlo, jako bih voljela da se ostvarim kao majka, ali danas ništa nije na cijeni, kad se malo potrudiš oko nekog vrlo brzo izgubi interes i postane bezobrazan, vlada neko materijalno i sebično vrijeme.
Zabranio mi je šta god je mogao i još se čudi zašto sam tužna.