Desi mi se da sa nekim slučajno napravim eye contact jer sam osoba koju sve zanima. I često mi bude krivo jer može neko pomisliti da mi se dopada.
Jako je čudno kada nam neka osoba uđe na kratko u život i ode. Nastavimo mi život, ali tek kasnije vidimo da nam je sve poremetila i da se totalno drugačije osećamo posle nje. Definitivno je došla tu sa nekom namerom i ja sam to shvatila kao poziv na promenu. Stvarno je istina da se ništa ne dešava slučajno. Ovo je već treća osoba koja me je uverila da ništa nije slučajno. Hvala ti.
Zaljubio sam se u koleginicu koja se nedavno vratila sa porodiljskog odsustva. Ništa neću preduzeti po tom pitanju ali toliko mi se sviđa... Nikad lepše oči u životu nisam video, kao da ti u dušu gleda, ne znam da opišem taj osećaj. Nema mi spasa.
7 godina sam u vezi, pred zarukama. Zaljubila se u drugoga. Sam Bog zna zašto i kako.
Bar da ovde ispričam kolika sam jadnica... Svidi se meni jedan dečko, tačnije fizioterapeut gde sam radila vežbe ali sam se trudila da on ne primeti... I sad dok malo pauziram odlučim ja da ga potražim na društvenim mrežama iako sam znala samo ime, nisam znala ni početno slovo prezimena...ali sam ga nekako našla..i taman kad sam ušla na njegov profil, greškom sam ušla na story koji je on baš to veče postavio i on je najverovatnije video moje ime i prezime i da sam pogledala story.. Možda i nije neki blam, ali ja ne znam kako ću ga pogledati kad budem za dve nedelje ponovo početi sa vežbama... Koji đavo sam ga i tražila, kad me ne bi ni primetio ni da imam 9 života..
Sad skoro mi je izašao video na tiktoku kako neka devojka priča kako ne može da veruje da ljudi mogu da zamisle nešto/neku sliku/osobu- u svojoj glavi. Npr. zatvoriš oči i zamisliš plažu, ljude, najboljeg prijatelja, najdražu hranu, ma bilo šta. Ona kaže kako vidi "crno" i da ne veruje da ljudi zapravo mogu da zamisle u glavi bilo šta. I sad komentari 90% se slažu sa njom. Sada se pitam da li sam JA luda??? Apsolutno SVE mogu da zamislim i vidim u svojoj glavi. I mislila sam da je to najnormalnija stvar i da svi to mogu. Ima zapravo i medicinski naziv za to "njeno stanje" ili stanje nas koji možemo da zamislimo bilo šta. U neverici sam.
Skontala sam da mi veza ne funkcioniše kada sam se sa bivšim na kafi ispričala više nego sa dečkom u celoj vezi.
Gdje god odem, postanem kao ljudi oko sebe. Ne znam više tko sam kad sam sam.
Traži da ga obaveštavam o svemu a iznervira se kad čuje ono što mu se ne sviđa. Pa izvini šefe, ali ne može to tako.
Ne sećam se svog života od recimo negde 27-e do recimo 35-e godine. Bunar.