Koja je poenta ispunjavanja gomile pitanja na formi za apliciranje za posao. Kasnije na razgovoru HR pita sve to opet i ništa nije upamćeno šta si pisao. Da ne pominjem višednevno pravljenje neplaćenih projekata. Presipanje iz šupljeg u prazno i gubljenje dragocenog vremena za sve strane.
Preporučila bih svim ljudima koji vide zabavu i pokazivanje nekih svojih talenata, nešto drugačije (nešto što nije svakodnevnica i što se uvek vidi kod ljudi) kao nešto što je sramota i blam. Kao pustite ljude da žive i uživaju i životu, ako je vama blam i sramota što neko drugi radi vi sedite kući i ne radite ništa. Ne mešajte se u tuđe živote. Jednostavno.
Kod dečka prvo primetim kakav mu je vrat za ljubljenje. Možda zvuci čudno, ali taj deo brada, vrat, uši je tako uh...
Od kada sam uklonio datum rođenja sa socijalnih mreža, moja žena i još jedna koleginica sa posla (blizu su nam rođendani) su jedini koji se sete da mi čestitaju. "Drugari stranci" ne znaju da čestitaju pravoslavne praznike iako su par puta bili ugošćeni i počašćeni za te praznike. Tačno sam video ko je ko i kome koliko značim u životu.
Više volim Vranje nego Šumadiju i Beograd i svi misle da sam čudak, i da nisam baš normalan inače živim u Leskovac i Leskovčanin sam a žalim što nisam Vranjanac.
Kad vidim devojku da iz ruku ne ispušta telefon i koja objavi barem 10 storija treba doslovno bežati osim slikanja i glupiranja ništa više i ne zna.
Bože, molim ti se da ne zvučim ko ove ruskinje kad pričaju engleski - sramota me u njihovo ime..
Zašto neki ljudi daju sebi za pravo da svakome svašta kažu. Do jednog momenta mislite da sa nekim imate ok odnos i onda vas ta osoba napadne bez razloga saspe vam svašta u lice, pa se posle čudi što se ljutite i što vaš odnos nije kao prije. Pa šta ste tačno očekivali?!
Imam već dosta godina života. Tokom školovanja nisam imala nešto prijatelja, nisam ostala u kontaktu ni sa kim. Na poslovima je sve bilo površno, dopisivanja i kafe su bile više na moju inicijativu, obično su druge strane prekidale kontakt nakon izvjesnog vremena a ja pređem preko toga, ne javljam se ni ja više. Nisam nikada bila u vezi, suprotni spol me nikada nije ni pozvao na kafu. Nećak (predškolske dobi) me izgleda ne voli, koliko god ja bila ljubazna i strpljiva, sklanja se od mene. Očito sam ja antipatična i još svašta nešto, neki je problem u meni, prihvatila sam to i ne namećem se nikome. Ali nekada mi bude teško, jer nemam s kime na kafu i nigdje ne putujem jer zapravo nemam s kime.
Ne mogu opisati koliko mi dođe žao tate moga kad se sjetim tog jednog dana. To je bilo davno, mama mi je tada imala profil na nekoj stranici/društvenoj mreži gdje se stalno dopisivala s nekim budalama i u to vrijeme je bila "zaljubljena" u jednog od njih. I uglavnom, tog dana, tata dolazi s posla i nešto od onog što je zaradia, dao je mami da ima i čuva kod sebe, a ona njemu na to vikne; Ma Od**bi! Toliko mi je žao bilo!!!!!!
I još se s vremenom ispostavilo da taj u kog je bila "zatreskana", da je oženjen i ima djecu! Ma Bože sakloni! Zaista pregrozno ponašanje koje nije nikako u redu!!!!! Ništa odvratnije nego kad nekog tako uhvati kriza srednjih godina, što li već i onda okolo tražiš je**če/ice po Fejsu, Insta, Badoo.. jer ti je "dosadio" suprug/a ili jer ga/je zapravo "ne voliš".