Bavim se pravljenjem pozvinica za vjenčanje, moj dečko ne zna da je i to dio mog posla. Upravo sam mu poslala pozivnicu za vjenčanje. Ženi curu sa kojom ima jednu sliku na instagramu i rekao mi je da mu je ona dobra prijateljica koja bude u Njemačkoj. U vezi smo mjesec dana.
Možda sam jednu pozivnicu i za sebe trebala da ostavim?
Osećam se loše jer sam prijavila svog momka policiji kad mi je pretio preko telefona da će da me nađe i prebije.
Kad pomislite da ste jadni samo se setite da moj bivši dečko i bivša drugarica će dobiti dete i venčavaju se za nedelju dana, a ja ne samo što sam pozvana nego sam pozvana i da im budem kuma(naravno odbila sam). Bili smo zajedno 2 godine varao me je sa njom, a ona se odjednom udaljila od mene, posle sam skontala da je to počelo baš kad su krenuli zajedno da budu. Ovo samo meni može da se desi.
Sestra od tetke još od prve trudnoće ima problema s visokim pritiskom, na porođaju su je jedva spasili jer se iskomplikovao carski. Brzo nakon porođaja ostala je trudna ponovo, jedva i tu trudnoću iznela kako treba zbog pritiska. Preporučeno joj je da prestane da doji da bi pila terapiju za to ali ona ne želi, želi po svaku cenu da doji. Kada sam joj iz najbolje namere rekla da nije manje majka ako ne doji i da je svojoj deci potrebna živa i zdrava izvređala me je i nazvala nemajkom jer ja svoje dete nisam dojila pa isto želim i njoj. Tačno, nisam dojila, ali se nisam osećala manje majkom niti je dete otuđeno od mene zbog toga. Žao mi je nje jer se ni ovako uopšte ne čuva, a priča kako bi htela još dece. Ne razumem to forsiranje dojenja, a ni pritisak nije sredila nakon prve trudnoće.
Nije mi problem da devojka ima veću platu od mene. Nije mi problem da devojka plati piće, ručak/večeru. Jedna me je pozvala na piće i rekla da ona plaća ali da će meni dati novac da izgleda kao da ja plaćam, odbio sam da izađem jer je meni nebitno šta će konobar ili neko u kafiću da pomisli što devojka plaća.
Nikada neću zaboraviti da je neki čovjek pred penzijom prešutio na praksi reći neki detalj oko nekog crteža jednom od najboljih studenata moje generacije. Taj student nakon par godina je otvorio svoju kompaniju i zgrće ogromne pare. A kada god sam ga pitao za nešto, taj momak nikada nije prešutio. Istina jeste da oni koji stvarno znaju i koji su sigurni u sebe, ne kriju znanje. Samo oni nesigurni i zli, to ne žele pokazati.
Ne mogu da se pomirim sa činjenicom sa treba da idem svaki dan na posao i tako narednih 30+ godina. J*beš takav život. Ma da volim posao ne znam koliko, ne želim minimum trećinu dana da poklanjam istom.
Pre 15ak godina mi je kosa počela neverovatno da opada i do danas nije stala. Imala sam je na pretek, a sada je to samo šaka kose iako sam u 30im. Vadila sam krv i razne analize, stitna, zubar, ginekolog, navodno je sve ok. Pijem razne vitamine, zdravo se hranim ali ne vidim promene. Počinjem užasno da se brinem za svoju budućnost, bez kose.
Već nekoliko mjeseci svaki put kad nam se pogledi sretnu u restoranu noge mi se odsijeku. Momak tu radi, konobar je i nikad ništa nije bilo između nas, ali to nešto u zraku i pogledu reže. Pokušavala sam sve to ignorirati zbog razlike u godinama, ali ne ide. Osjećam se čudno, mislim da sam se zaljubila.
P.S. slobodna sam. 😉
Kolega na poslu mi je sabotirao unapređenje. Trebala sam da napredujem na poziciju za koju imam završen master, a on je potegao neke veze i došao na to mesto sa srednjom školom koja ni nema veze s tom strukom. Ok, ispunio si neke svoje komplekse, ali čemu širenje laži po firmi o meni kako varam muža, kako si me nahvatao u akciji na parkingu i još svakakve gadosti? Dobio si poziciju, naćiću drugo radno mesto, ali čemu laži? Šta postižeš? I još sam ja ispala veštica što sam ga prijavila za mobing i unajmila advokata za privatnu tužbu.