Kad me je Bog stvorio empatičnu, što mi ne dade i inteligenciju da pomažem narodu, umesto da idem tako kroz život bez smisla.
Boli me jer smo obitelj koja se posvađala radi ostavštine a uvijek sam se trudila da ne budemo ta “tradicionalna” obitelj koja se posvađa nakon ostavine…
Neverovatna mi je moja sposobnost da se ponašam tako hladno i nezainteresovano prema njemu, a toliko sam zaljubljena u njega da sam pukla načisto.
Prevarila sam tadašnjeg dečka sa jednim dečkom sa kojim sam se ranije viđala. Poenta je da sam tog drugog dečka volela. Međutim, izlanula sam mu se da imam dečka, ali da on neće saznati za to što sam uradila jer živi malo dalje. On mi je jednom kasnije nabacio da misli da bih verovatno i njega varala sutra da smo zajedno. A ja, ja sam ludački u njega bila zaljubljena sve vreme, dok tog bivšeg kojeg sam prevarila nisam uopšte ni volela. Htela sam da ga napravim ljubomornim. I sve sam s*ebala na kraju. Ostala sam sama.
Tužna sam jer sam sama i nemam partnera, mislim da ga nikad neću naći kakvo je vrijeme došlo, jako bih voljela da se ostvarim kao majka, ali danas ništa nije na cijeni, kad se malo potrudiš oko nekog vrlo brzo izgubi interes i postane bezobrazan, vlada neko materijalno i sebično vrijeme.
Zabranio mi je šta god je mogao i još se čudi zašto sam tužna.