Istekli su mi papiri i morala sam se vratiti iz Slovenije jer nisam uspjela pronaći posao tamo. Sve bi bilo dobro da mi momak ne živi u Sloveniji. Nikad nisam vjerovala da se ovoliko čovjek može zaljubiti. Fali mi njegov miris i da me privuče sebi i zagrli.
Kolegica se vratila s porodiljnog i dobila novi opis posla, pomognem joj da se snađe. Nedavno me zove da mi nešto pokaže, odem u njenu kancelariju, kaže kako je vidjela da je stigla nova pegla za kosu. Kod mene je kovdžava kosa, znači da je htjela da mi kaže da mi ne valja moja kovrdžava kosa. Ja sam skontala tek kasnije šta je htjela da kaže. Obzirom da je starija od mene 10ak godina i ima dosta bora i ovješeno lice, pokažem joj masku za lice protiv starenja, bora i za zatezanje kože. Napravila se budala da je ona tu masku već kupila, a nije ni vidjela šta sam joj pokazala. Imala sam osjećaj da je očekivala da ću joj vratiti i da se već pripremila kako će reagovati. Svaku stavku za šta je maska dobra sam joj pročitala pojedinačno. Ako ćemo već da se spuštamo na taj level, eto spustile smo se. Izvoli ispeglati bore, kad već ne možeš moju kosu.
Moj dečko hoće na putovanje sa mnom ali neće ništa planirati ali opet kad u stvarnosti doživi ono što sam se pokušala u procesu planiranja dogovoriti s njim i upozoriti ga (ruta, duljina puta, aktivnosti) ljuti se i viče na mene. Recimo odemo na neki opg ja mu pokažem rutu i on samo da da super, ni sekundu ne posveti da poveze činjenice, onda kad shvati da se vozimo po makadamu viče pola sata da mu unistavam auto. S drugim ljudima nemam tih problema, samo s njim, i onda se čudi što se udaljavamo i ne idemo nikud zajedno.
U svojoj okolini imam devojke (žene) koje su za vreme srednje škole, u svojim dvadesetim i ranim tridesetim mislile da su Bogom dane, umišljene, a pritom im je bilo glavno da se "pohvale" da ne znaju da spreme nijedno jelo. Umislile da zaslužuju nekog holivudskog glumca pored sebe koji će ih voditi po restoranima i u svemu udovoljavati. Jer gde one da rade, još da i čiste kuću i spremaju ručak. A sad te iste žene su u situaciji, daj šta daš. I šta više neće ih niko, jer ko će da oženi baba-devojku pored neke mlađe.
Imam osećaj kao da sam sama na svetu, i da nemam nekog svog na koga mogu da se oslonim. :(
Bila sam u vezi sa jednim dečkom pola godina, spletom okolnosti je živeo kod mene zbog posla koji je radio. Kuvala sam, spremala, čistila, kupovala poklone. Vikendima je išao kući redovno. Kada je završio posao otišao je nedorečen i više se nije javio. Saznala sam posle godinu dana čekanja da ima ženu kući, ne pitajte kako sasvim slučajno. Tu je i ona saznala za mene, nismo znale jedna za drugu da postojimo. Tog momenta je on krenuo da me zove i piše poruke, posle 9 meseci nejavljanja.
Dvadeset i nešto godina sam bio zaljubljen u nju, a onda sam shvatio da je histerična i odustao sam od toga da je volim... I iskreno ona je na gubitku... Takvu kakva je niko je neće ima skoro 40 godina i neudata je... A iskreno ovakvog naivnog ko mene neće naći... I neka, mislio sam nekada da je ona predobra za mene sad vidim previše sam ja dobar za nju i za svaku drugu... Ma previše sam dobar za sve...
Čitala sam ćerki nedavno MALOG PRINCA... Bože ljudi moji koliko sam ja isplakala suza..sve je samo MALI PRINC NIJE. Detetu nije ništa jasno. Još je malena, znam samo da mi je kazala "mama baci tu knjigu vidiš šta knjige prave da plačemo od njih". Još me drži utisak a kao dete nisam ništa razumela. Sada me rasturio na komade, MALI PRINC.
Pre dve nedelje sam bila na svadbi kod najbolje drugarice kojoj sam bila kuma...tad sam upoznala kuma najboljeg druga njenog muža... Inače, drugarica je pre te svadbe znala da mi često govori kako jedva čeka da se upoznamo taj kum i ja i da bi nešto moglo da bude između nas i da su ona i njen muž njemu pričali o meni... Naravno, samo sam ja dozvolila da mi se on svidi i evo dve nedelje kako neprestano mislim o njemu i njegovom osmehu....dok njega logično zabole uvo za mene.. Eh živote...
Stalno se potencira da muškarci trebaju da prilaze ženama, da budu osvajači, da se trude, da imaju više žena itd. Kao to je u prirodi, i tako se od malena vrši uticaj kroz društvo, pa onda dobijamo armiju mlađih muškaraca koji jednostavno od tinejdžerskih dana i mladosti pucaju visoko a da nemaju izgled, priču, položaj tj.nešta izgrađeno da bi bili privlačni i onda dobijamo gomilu frustriranih, neizgrađenih muškaraca a time posljedično i žena. Muškarci trebaju da rade na sebi, da ne trče, da nemaju pritisak da moraju biti osvajači, je*ači i slično. Tako na duže staze ćemo dobiti veći balans u odnosima. Na kraju krajeva, ne treba bježati ni nužno od toga da se bude sam, bilo muškarac, bilo žena. Bolje i to nego stalno u nekim vezicama, trčkaranjima, nesigurnostima i sl.