Koliko je zapravo bitno da na svadbi imate dekoraciju sa milion nekih motiva i detalja, svuda su vaša imena i inicijali, previše svega i svačega. Da li stvarno mislite da to utiče na raspoloženje i atmosferu i nemojte mi ono “Njima jeste bitno”, kako da ne, kao da stignu sve to da gledaju i posle im treba a boga oca para da to plate, a uglavnom se oslanjaju na pare sa svadbe.
Mrzim osobe koje traže čime će vas poniziti. Ako ne radite, zakače se za to. Ako radite, onda se zakače ako nemate auto. Ako i to imate, onda ide obrazovanje (ako ste završili samo srednju), izgled, prošlost... Poznajem jednog koji provocira i proziva ljude jer s posla dođu kući, život im kuća-posao, a on je bolji jer je non-stop napolju ili ode do drugog grada itd. Uvek je to ono što i sami imaju ili rade, kako ne bi neko rekao "pa eto i ti si isti/a". Bolest.
Ne trpim muški argument koji počinje sa: "ti si fina devojka". Jesam. Pa zato nećeš da me tretiraš poput onih koje ne smatraš "finim". Možeš misliti, kakav kompliment. Ali zato kad s njima završiš sve što smatraš da nije za mene, e tad ćeš se setiti mene i moje pristojnosti, ljubaznosti, itd. Neka, hvala. Ne treba mi licemer koji glumi vaspitanje i normalnost.
Trudio sam se da ti pokažem sebe kroz male i velike gestove.
Da osetiš moju dušu, kakav sam čovek, tu dubinu i širinu.
Telo i sve ostalo je sporedno, površno to ne želim da stavim u prvi plan.
Drago mi je ako si me sa ponosom predstavljala kolegama, i što si bila ponosna na ono što imamo. Drago mi je što to u tebi budi lepe emocije.
Naravno da želim da toga bude još više i da traje.
Verujem da možemo ponovnim povezivanjem, iskrenošću, poverenjem i sigurnošću.
Verujem u naš tim. Verujem u pobedu nas, nad ovom situacijom.
Nisam znala da ću naići na ovoliko osuda i podsmevanja kad sam rekla da sam na dejting aplikaciji upoznala nekog..... Da sam znala, izmilila bih nešto.
Kada sam je ostavljao, cura je kao razlog zašto to ne treba da radim, navela kako je ona meni dala svoju nevinost. Imala je 34 kada sam je upoznao. Dobar pokušaj 🙄
Čini mi se da ne mogu da zamislim nijednog muškarca pored sebe da može da me "ukapira". Samo veštačka inteligencija izgleda može.
Mnogo sam plakala dok nisam shvatila da moje suze nikog ne diraju, da ću plakati dok ne naučim da se borim, dok ne naučim kome i koliko da budem prijatelj, da je moje vreme dragoceno kao i to tuđe koje poštujem i da me više vole neki što se ne smeškaju i ne tapšu me po ramenu, već mi kažu da ne umem, pa naučim da umem! Ako u vašim tridesetim ne shvatite da je život borba i da se borite, možete plakati na nepravde i zla koliko hoćete, manje ćete da pi**ite!
Pojedine kolege misle da sam spavala sa jednim dečkom iz firme... A istina je da mi se taj dečko jako svideo ali među nama nije bilo ničega sem pogleda i osmeha... On meni nikada nije prišao...