Žao mi je objava koje sam pisala na fb lani kad sam prekinula s dečkom. Da se razumijemo, nisu bile srcodrapajuće, ni tužne, bile su sarkastično smješne, bar po broju reakcija ljudi. Al mi opet krivo jer sam ih objavljivala.
Volim kada me netko ogovara jer obožavam saznati nove vijesti o sebi koje ni ja nisam znala, pa nadodam još i ja malo da vidim dokle to ide.
Muškarci misle da ako im odgovaram na poruke da sam zainteresirana za vezu i gube interes a ja odgovorim iz čiste dosade.
Na ulazu zgrade sam napisao grafit: 'Neko iz stana 12 krade poštanska pisma'. Stan 12 ne postoji. Ali sad svi gledaju jedni druge sumnjičavo.
Užasno se plašim rođendana. Taj dan bi trebao da bude sretan ali meni nije. Svake godine rođendan provedem u krevetu plačući i moleći Boga da iduće godine bude drugačije.
Da si ti tako siguran što želiš onda bi prekinuo s njom umjesto da mi se udvaraš dok si još uvijek u vezi, al ne, ti želiš obje... Tako da jedino preispitivanje je ono jesi li ti zaista iskren prema meni ili ne jer djela govore najviše.
Visoko sam obrazovana, govorim nekoliko jezika, živim u inostranstvu, u turističkom mestu i radim kao čistačica i sobarica jer eto nemam vezu za viši položaj iako odlično govorim jezik te zemlje i imam iskustva u administraciji. Šta ti je život.
Mnogo me je razočarao rođak koji me nije zaposlio, brata od tetke zaposlio mene ne, sa pravom se ljutim.
Na team buildingu na Zlatiboru, onako posle dosta alkohola, koleginica sa posla me je zagrlila onako jednom rukom kao kamiondžija i rekla da bi htela da mi bude ljubavnica. Evo, ne znam šta da mislim... Sutradan kada se otreznila normalno se ponašala.
Raskinuo je sa mnom samo rečima "nije to to i bolje da svako na svoju stranu ide". Bez objašnjenja, obrazloženja, argumenata...