Kad sam odlazila u inostranstvo pre kovida, pravila sam vizu, prevodila dokumenta na Engleski. A danas se spremam da idem kući u Srbiju i pravim strani pasoš, međunarodnu vozačku jer su mi sva dokumenta pa i naš pasoš istekli pa ću pola godišnjeg provesti od šaltera do šaltera dok ne izmenjam dokumenta i produžim ih.
Zašto neki ljudi ne mogu da prihvate poraz u online igricama?Nisam neko ko bi se nervirao zbog takvih stvari, ali kad te neko 'vređa' jer ga pobediš meni je to neshvatljivo.. Igrali smo neki lik iz Egipta i ja protiv neke osobe iz Srbije i iz Brazila... Taj lik i ja smo pobedili, a ta osoba iz Srbije mi je pred kraj igrice poslala poruku 'kakva sigurna kupovina' pa onda 'sve si samo pametna nisi'... Nit sam imala para nit znam kako treba da se kupuje nit bih trošila pare na to sigurno...
Gde krijete novac u kući? Ja sam novčanik sa novcem za crne dane krila u ormaru, među garderobom... Ali me suprug moli da krijem na nekom drugom mestu, kaže tako sve žene kriju, ako nam upadne nekad lopov u kuću, tu će tražiti... Ne znam gde drugo...
Gubim u svakoj društvenoj igri.
To i priznam. Nije meni problem što gubim, meni drago što se družim, da ne buljimo svi u telefone, ali kasnije ispadnem glup i ismijavaju me.
Nekako nisu problem ni igre, meni ništa ne ide od ruke.
Imam smisla za lijepo i oduvijek me fascinirala elegantno uređena prostorija, proslave, posebno one za djecu jer imaju neku svoju čar. Želim započeti posao sa balonima i dekoracijama ali ne znam ništa o tome. Ne znam kako se duplo pune baloni, gdje se naručuju sve te stvari a ni odakle uopće da krenem. Na internetu ne pronalazim konkretne informacije a kad pitam neke profile na Instagramu nitko mi ne želi ništa reći. Da stvar bude gora obično pitam ljude koji uopće nisu iz moga grada neko X km od mene ali svejedno svi šute kao da nikad nisu bili početnici.
Prva veza mi je bila od 17-21 ta neka srednjoškolska. Zajedno smo odlučili da nismo jedno za drugo, a u zadnjih godinu dana sam ga bukvalno morala moliti za sex. Malo posle prekida se počela čuti sa momkom koga znam još iz osnovne i završim sa njim u kombinaciji. Strast, hemija, ma sve je bilo super godinu dana dok nisam poželela opet da imam tu pravu osobu pored sebe. On je hteo nešto više, ali koliko god da me je privlačio jednostavno nije bio moj tip za nešto ozbiljno. Završila sa njim i odlučila biti sama dok ne dođe pravi. Kad drug i drugarica napadnu doslovno da dam tom nekom random momku koji je njihov prijatelj šansu (znam ga, bili u istom društvu na piću par puta). Ukratko, momak je divan, jako dobrog srca, stariji od mene 4 godine, ali aseksualan. Mislila sam na početku treba mu vremena da se opusti, ali evo nakon par meseci ja se zaljubila, volim ga i stalo mi je jako do njega, ali za seks opet bukvalno trebam da molim. Pričali smo par puta i opet ista priča.
Nisam uspela u sportu, a to je jedino u čemu se pronalazim.
Ne mogu da vjerujem šta mi se dešava, a godina nije ni počela kako treba.
Dečko mi je dobar i vredan, odličan u poslu, ali nervira me što je tako naivan. Nije svestan da mu se neki obrate samo kad im treba pomoć, a ja ispadam gunđalo kad to kažem. Volim ga i cenim, mogu da zamislim život sa njim, ali to sve više počinje da mi smeta.
Na poslu mi je toliko hladno, da odlazim u wc, izujem čizme i grejem ih dlanovima.