Opis moje 2025. se može svest u par rečenica. Loše zdravlje, transplatacija, oporavak od iste, gubitak oca sa kojim se nisam kako treba ni oprostio, online upoznavanje jedne savršene žene koja iako me nije poznavala je bila tu za mene u mojim najtežim trenutcima a ja sam njoj mogu slobodno reć priredio samo bol, ništa joj lijepo nisam pružio i naravno sa tim je otjerao od sebe. I sad kad opet ležim u bolnici i imam hrpu vremena za razmišljanje samo si vrtim po glavi i pitam se kako li je, šta li radi, kako li joj ide, da li je dobro i jel napokon pronašla svoju sreću. Dao bih sve na svijetu da tu brbljavicu čujem makar na minut, da osjetim onaj njezin osmijeh u slušalicu.
Kao muškarac moram da priznam da sam razočaran današnjim muškarcima. Dal je moguće da niko ne sme da priđe devojkama, pa najgore što može da se desi je da odbije razgovor. Nemaju devojke visoke standarde već muškarci nemaju hrabrosti da urade prvi korak.
Uspješan sam u poslu koji radim, ali sam izgubio samopouzdanje i osjećaj da mogu nešto više postići u životu. Svaki mi je dan muka otići na posao.
Trebaš mi u svakoj sferi mog života. Samo sam se pravila da mogu sama, da sam jaka. Ali ne mogu, potreban si mi. Za sve što dolazi i sve što želimo da proživimo zajedno.
Slučajno sam mu otvorila story. Sjedi na cugi s društvom. Neka cura sjedi kraj njega. Zadnja dva sata si ispirem mozak govoreći si da nije moj i nemam pravo bit ljubomorna. Proklet bio!
Kako klijenticama objasniti da nema termina u skorije vrijeme? Ok, posao diktira najčešće kako tko može doći. Ali mi imamo svoje radno vrijeme, i često klijentice se deru i iživljavaju nad mojim djelatnicama jer eto "Kako za nju nema termina?" Ne želim da dolaze ranije niti da ostaju poslije posla. Odradimo svoje radno vrijeme i doma!
Ali osobe koje promene telefon pa izgube kontakte...strašno.
U toku prijateljicine svadbe primijetila sam da me jedan momak posmatra te me je istu tu večer dodao na Instagram. Nedugo zatim se javio i uspostavili smo komunikaciju. Svidio mi se njegov način razmišljanja, jako je ambiciozna osoba i činilo se kao da zna šta želi od svog života. Obzirom da radi u drugom gradu, samo za vikend dolazi kući i pozvao me da izađemo. Prvi izlazak je bio potpuno miran i opušten, lijepo smo se ispričali te smo naredni dan odlučili da se opet vidimo. Činilo se kao da je sve okej, ponovo u ponedjeljak je otišao na posao i rekao mi je da se prehladio. Nismo se dopisivali tako često kao prije, došao je kući ranije te sedmice i nakon tog nejavljanja, u petak, sam odlučila da mu pošaljem poruku da vidim šta se dešava. Volim da imam jasne odnose sa ljudima pa sam ga pitala da li sam ga na neki način povrijedila ili je samo shvatio da mu ne odgovaram pa ne piše na šta je on odgovorio da je nervozan jer je prehlađen i ne želi da svoju nervozu prenosi na druge ljude.
Jutros mi je trebalo osam "Tebe je lako voljeti" do posla.