Kako bi se osvetila bivšem dečku koji me ostavio i ponizio, ušla sam u vezu s njegovim radnim kolegom, kako vrjeme prolazi sve više se zaljubljujem.
Imam osećaj da sam u emotivnoj vezi sa kolegom. Svaki dan se čujemo bar 3h. Izlazimo, pijemo, sve sem se*a. Ja imam 29, on 33.
Mrzim radnice u prodavnicama… imam utisak da su uvek nadrk*ne i da ne podnose nikog živog...
Osećam anksioznost kada treba da pričam telefonom sa nepoznatim ili manje bliskim osobama.
Plašim se da li će dečko da me ostavi. Nekoliko puta smo raskinuli i pomirimo se posle par meseci. Vidim da ne želi da me povredi i da će sve da uradi samo da se ne osećam nepoželjno kraj njega. Sada smo daleko jedno od drugog, ima stan blizu mene ali ne moze ovde da bude već je kod sestre daleko odavde. Sada se nismo videli već tri nedelje i imam loš osećaj. Rekla sam mu da se promenio u poslednje vreme i on je rekao da ne zna sta mu je i da mu nedostajem. Kako da promenim taj moj loš osećaj, jer ženski osećaji obično nikad ne varaju.
Imam 26 godina, završila sam fakultet i radim tri godine. Mislila sam da se u ovim godina život lagano slaže na svoje mjesto i da ti stvari postanu jasne…
Na kraju sam shvatila da je ovo period života kad se osjećam kao da ništa korisno nisam naučila - a od mene se očekuje da sve znam; želim obitelj, nekretninu, nešto svoje - a nemam mogućnosti za to; što god poželim - život me demantira.
Dvadesete su toliko zbunjujuće!!! Što se dešavaaa?!?!
U braku sam 6 godina, volim svog muža, imamo divnu dječicu koju vaspitavamo i živimo solidno, radimo oboje. Srećna sam sa te strane mnogo i zahvala Bogu na tome, ali.. Jedini problem u mom životu je njegova majka. Nikad ništa uradila loše nisam, niti uputila kakvu ružnu riječ toj ženi ili pogled, ali već 6. godina trpim njeno ponašanje koje smatram da nije normalno. Konstantno nametanje, dolazak bez najave ( živimo na spratu kuće), kad smo mi vani eto i nje, prisluškuje šta se dešava itd.. Muž je svjestan svega, bilo je priče i postavljanje granica, ali sve je završavalo svađom i nikad ništa se popravilo nije. Pokušala sam da se i ja promijenim, da odgovorim kada provocira ( inače sam ćutala na razna podjebavanja) i ništa. Stvarno pucam po šavovima, a ne znam šta da radim, mlada sam a toliko sam suza prolila zbog te žene, a muž ne želi da plaća kiriju jer smo uložili dosta u sprat, razumijem ga u potpunosti, ali mislim da ću morati spakovati stvari i otići sa djecom, pa gdje god.
Imam dijete od godinu ipo dana koje je poprilično živahno. Uvijek kada se najave neki gosti, pred njihov dolazak gledam da sve bude uredno i čisto i sve na svom mjestu, a onda kada oni dođu pustim dijete da se igra i razbacuje igračke, mrvi smoki ili keks, zavisi šta jede u tom trenutku i sve mi je kao ok što dijete uradi nereda dok su gosti već tu, ali kad tek ulaze u kuću volim da ih dočekam sa urednom kućom. Ne znam jesam li ja jedina haha, ali kod nas je tako.
Radim kao keramičar i zarađujem 1500-2000 evra mesečno. Posao je zanimljiv brzo mi prođe 8 sati posla.
Vozim dobar auto, putujem Evropom.