Momak želi da raskine sa mnom, jer ne želim u budućnosti da gradim kuću u zajedničkom dvorištu sa njegovim roditeljima.
Završila sam fakultet, studirala sam oblast koju zaista volim. Međutim, moja majka od samog početka nije bila za ovakav izbor, predlagala mi je drugi fakultet za koji je smatrala da je izuzetno perspektivan i da donosi dobru zaradu, ali nije vršila pritisak na mene, već je pokušala da me ubijedi da ovo što ja volim nije dobar izbor. Na kraju mi je rekla da ako baš želim i toliko volim svoju oblast da je i upišem onda. Sad nakon završenog fakulteta i 7 godina radnog iskustva u ovoj oblasti shvatam da je majka bila u pravu. Izuzetno se kajem što je nisam poslušala (iako radim i imam dosta dobru platu sa svojom strukom) jer bih sa fakultetom koji mi je majka predlagala imala daleko veću platu i mnogo više mogućnosti. Shvatila sam da kao mladi ljudi često neke stvari od strane roditelja doživljavamo kao sputavanje i nametanje pogrešnih odluka, ali to baš i nije tako. Sad je za sve kasno jer imam 30 godina, ljubav prema struci je praktično nestala, jer nisam zadovoljna zaradom i mogućnostima.
Mama i tata su poludeli jer su saznali da je sestrin dečko musliman. Nikad je nisam videla da se ovako zaljubila i vezala za nekog, a ima 27 godina. Upoznali smo se i dečko je skroz okej, lepo se ponaša prema njoj i ona stvarno izgleda srećno. Žao mi je što mama i tata to odbijaju da prihvate.
Više mi ne prija da se družim sa moje 2 drugarice, ali se družimo godinama pa nastavljam i sad to druženje. Obe su nekako površne, zanimaju se nebitnim stvarima, tračare o glupostima... Ne kažem da sam ja perfektna, daleko od toga i ja radim loše stvari i grešim, ali više mi ne prija njihovo društvo. Jedna me je ispaljivala i bila je u nekoliko navrata nepravedna prema meni, druga me je isto par puta ispalila, ali ajde mogu da razumem. Sada mene zovu da izlazimo i družimo se, a ja nemam snage više za njih, nemam snage da slušam tračeve i neke gluposti niti želim to da slušam. Nastavljam druženje samo iz razloga što se družimo već godinama od detinjstva i sve to zato trpim. Pre sam i mogla sve to da slušam, ali sada sam se nekako promenila pa ne mogu. Ponekad poželim da nemam prijatelje. Odgovara mi period kad se čujem samo preko telefona sa njima, a da se ne viđamo. Introvertna sam i više mi ne prijaju druženja, niti izlasci, radije bih imala svoju neku rutinu.
Najviše me nervira kad se počnem viđati sa nekom devojkom i ona se zaljubi i misli bićemo u vezi. Nikad nisam znao kako da to razgraničim. Ne volim veze niti planiram brak, a devojke sa kojima se viđam vidim samo kao privremena rešenja da zadovoljim seksualne nagone i to mi je ok.
Bila sam mrtva pijana i oralno sam zadovoljila nekog momka čega se baš najbolje ni ne sećam. Sad se bojim da on to nije snimio telefonom, imam neki čudan osećaj da jeste. Ne znam šta da radim sad. Da li da ga zovem i da ga pitam? Ne mogu sebi da dođem od nervoze.
Imam verenicu. Ona mi je prva devojka, kao i prvi seksualni partner, iako sam već u kasnim dvadesetim godinama. Volim je, i ne želim da je izgubim, ali često se javlja osećaj da želim još iskustava. Uvek potiskujem ovaj osećaj, a on se uvek vraća. Pomisao na to da je izgubim me užasava, ali pomisao da provedem ostatak života uvek imajući ovaj osećaj u sebi me takođe užasava. Razmišljam o tome da podelim ovo sa njom, ali svaki deo mene zna da je to loša ideja. Ne znam šta da radim.
Ja i on smo bili u vezi s prekidima. Jednom smo prekinuli zbog moje ljubomore, ja sam bila kriva, pa se on smuvao sa nekom curom i posle 3 meseca se oženio. Jako sam bila tužna. Na dan venčanja pobrisao je sve slike sa Instagrama i Fejsbuka, svoje i naše zajedničke. Ko bi to radio na dan svog venčanja? Ja sam se jedva oporavila i krenula dalje, a on s njom dobio dete (kako sam saznala, ona je bila trudna, pa zato). Međutim, odskora saznam da je njega otac podstakao da stvara porodicu, jer sam ja ,,neozbiljna", a da je njemu vreme za ženidbu. On sada intenzivno želi da obnovi kontakt sa mnom, šalje zahteve na drustvene mreže, uživo želi da bude pored mene često i priča sa mnom. Ne znam šta da mislim, znam da ljubav prema njemu nije nestala, ali i ja imam ponos i dostojanstvo.
Danima se dopisujem sa jednim dečkom i planiramo da se vidimo. Ali, meni se ne ide na dejt sa njim. Prija mi kada se čujemo i deluje mi kao sasvim okej momak, ali problem je što sam ja neko kome je fizički izgled jako bitan, a on mi se jednostavno ne sviđa kako izgleda. Sada mi je jako glupo da ga ispalim i ne odem na piće sa njim, a ne da mi se.
Digla sam kredit i kupila stan. Momak sa kojim se viđam 5 mjeseci (nismo još u vezi jer se rijetko viđamo jer smo iz različitih gradova) se naljutio jer mu ne želim reći koliko stan košta i kolika mi je rata kredita i plata. Ja smatram da su finansije privatna stvar dok on kaže da to nije u redu jer si trebamo sve govoriti. Nismo nezreli imamo 32 godine.