Imam 20 godina (u mojoj glavi to nije uopšte puno), studiram na PMF-u i solidan sam student, potpuno sam normalna osoba i jedino mi je bitno da sam zdrava i na okupu sa porodicom i prijateljima i da se faks završi... međutim gdje god dođem (pri susretu sa daljom rodbinom ili poznanicima koje ne gledam tako često), glavno pitanje nije niti faks, niti kako sam, već "ima li šta novo, ima li kakav momak?"... počeli su čak i majku u mom odsustvu da smaraju, kao da sa mnom mešto nije u redu i da nemam 12, nego 20 godina ahahahahahaha. Od kad je to postalo moranje i mjerilo da li je neko normalan ili ne?
Moj brat se skoro razveo i nema kontakta sa decom jer im njihova majka ne dozvoljava. Oni su živeli u kući pored nas, a ja sa mamom i tatom. Njegova bivša žena nikada nije čuvala njihovu decu. Ona je samo skitala, išla svugde, dok smo mama i ja čuvale decu dok je brat na poslu. Kad bi brat došao sa posla on ih je čuvao, spremao po kući, pravio ručak. Pričali su svi po gradu kako ga vara, ali on jedini izgleda nije znao. Ona je jedan dan samo došla rekla da ima drugog i da hoće razvod, pokupila decu i otišla kod tog drugog. Ona je dobila starateljstvo jer je majka, brat redovno uplaćuje alimentaciju čak i više nego što treba i hoće da vidi decu, ali mu ona ne da i deca ne žele jer im je svašta slagala, da je on njih isterao iz kuće, da je lažov... Žao mi ga je, pati, ali eto ima i takvih razvoda, nije samo muškarac uvek i jedino kriv. I što je najgore deca pričaju kako im je očuh super, ljube ga grle, a oca neće da vide. Nadam se da će otvoriti oči kada porastu.
Verovatno je glupo, ali me malo boli što me moj muž nikada zapravo nije zaprosio. Živeli smo zajedno, i sve je išlo ka tome, ja sam zatrudnela i venčali smo se. On mi je posle dok sam bila trudna rekao da je hteo za moj rođendan da me zaprosi, ali sam ostala trudna pre toga pa mu je bilo glupo da to uradi jer se podrazumevalo da ćemo se venčati. Fali mi nekako taj momenat sa njim, ali šta sad.
Čujem cimerku uveče i jako je neprijatno jer ona misli da spavam, a imam toliko lagan san da se vrlo brzo probudim..
Najbezosećajnija stvar koju viđam svakodnevno. Pešak na pešačkom bez semafora, tegli kese, loše vreme, kiša/ vetar/ sneg pomešano i svaki 15 auto ali doslovno 15 ti bi stao.
Sramno!
Mene zanima zašto većina naših žena su tako dosadne, postale kao i muškarci…. Znači koju god da upoznam, ne zna ništa sem mainstrema, šminke, instagrama, putovanja, to su im teme i zanimanja, i da gledaju serije uffff, ovo je tak postalo žalosno…..
Pokaži mi kakvog psa imaš i reći ću ti kakvi te kompleksi pucaju. Sve do jednog meni poznatog muškarca koji hoće ili imaju cane corso, jer si tako pumpaju ego da su neki mačo, a nisu sposobni ni za kokoš. Psa se ima jer ga voliš, ne da se naslikavaš.
Eh živote...dok su sve devojke u mom okruženju u normalnim vezama/braku, imaju dece...ja sam se sa svojih 29 godina 'zaljubila' u fizioterapeuta gde radim vežbe..sve bi to bilo super, da ja nisam svesna da me on ne bi ni pogledao 😏😅 na početku mi se uopšte nije išlo na vežbama, ali otkad sam videla da on tu radi meni se pojavio neobjašnjiv osmeh.. Pre nekoliko dana pošto je 'moj' fizioterapeut bio zauzet, on je morao da dođe do mene da mi stavi struju...ljudi kad se on meni približio i dok je stavljao struju, ja sam u sebi molila Bogu da ne primeti moj stomak kako se 'smeje' 😅 sad mi je malo krivo što sam još sutra na vežbama jer ga više nikad neću videti, bar da mi fizijatar produži još nedelju dana vežbe 😂
Razlog zbog kog ne želim više dece je taj što sam tad u tom periodu posle porođaja bila jako emotivno osetljiva, anksiozna, depresivna, izmenila mi se ličnost pod uticajem hormona i neću opet kroz to da prolazim.