Decembar….mesec kada se sve završilo moje detinjstvo, sreća, lepe uspomene tj. mesec kada sam saznala da moj otac boluje od kancera. Sve se promenilo majka svaki dan plače, a ja to ne mogu da podnesem, posto je raspust zaposlila sam se da bih što manje bila kući (iako sam sad završila drugu god srednje) sve mi je teže oca mnogo volim ne bih podnela da ga izgubim, on je veliki borac. Pre smo stalno provodili vreme zajedno sad jedino gde idemo zajedno jeste hemioterapija. Onaj ko nema bolesnog čoveka u kući ne može da razume taj osećaj nemoći da pomogneš nekom koga toliko puno voliš. Veoma mu je teško plašim se da postavim pitanje koliko mu je ostalo, a znam da nije mnogo…
Gledam slike na fb iz neko beogradskog noćnog kluba i pitam se šta se desilo sa ljepotom beograđanki? Bukvalno ni za jednu curu ne možeš pomisliti "jao, kakva ljepota" već sve prosjek ili ispod prosjeka. Ali zato kad prikazuju ulice BG, tad vidim dosta lijepih cura.
Stvarno ne razumem majke koje decu retko izvedu napolje ili deca sama izađu, a onda svima skaču nad glavom. Ne znam šta rade, ali toliko lupaju kao da valjaju klade po stanu! Niko nema razumevanja za druge. Izvedite decu napolje, pobogu, stan nije predviđen za skakanje i lupanje. Užas jbt!
Ja i suprug smo nastavnici njemačkog jezika i radimo u prosvjeti. Jako se trudimo, radimo već 6/7 godina, putujemo na posao, konstantno umorni i iscrpljeni i opet ne možemo sebi da priuštimo da riješimo stambeno pitanje već živimo na spratu kod njegovih roditelja. Trudimo se dodatno da zaradimo honorarno ali to ne mijenja previše. Bila sam super učenik i student, radila kako sve kako treba i šta imam od toga? Razočarana sam.
Rijetko tko je ogorčen kao moja svekrva koja sjedi, besposlena preko 20 godina, sa preko 100 kila i kuka kako je težak život.
Moj prijatelj iz djetinjstva i ja smo se najviše družili tokom cjelog školovanja. Pred kraj srednje smo se malo razišli. Moj drugi prijatelj je postao automehaničar i pomagao sam mu fizički jer je tek počeo a fakultet sam napustio nakon jedne godine. Imao sam vremena i bilo mi je zanimljivo da budem oko njega. Za to vrijeme moj prijatelj je našao ženu i bila je svadba 2022 godine. Ja to nisam znao a dosta je osoba bilo tu. Kasnije sam saznao da me nije zvao zato što je mislio da sam neozbiljan i da ću se napredvidivo ponašati i da je bolje da mi niko ne kaže. Žao mi je prijatelju nisam znao da me tako gledaš. :( Sad ne znam kako da se ponašam kad ga sretnem ali nećemo se dugo sresti jer ću najvjerovatnije i ja biti automehaničar jer nemam fakultet.
Ne znam kako da obuzdam majku koja uzima kredite i gomila i kupuje nepotrebne stvari koje cesto i ne upotrebi nikad, napada me i odbija da prizna da ima problem, ima maniju da mora do dinara potrošiti svaku platu na bilooo šta, a dugovi se samo gomilaju. Ludim i plašim se kad svi ti dugovi budu prešli na mene, kad nje ne bude, iako ne živimo zajedno. Očajna sam više i ne vidim rešenje!
Susjedi iznad mene dobili malu bebu. Ona konstantno plače, svakih dva sata otprilike, budi me noću, smeta mi preko dana za učenje, tako već dva mjeseca...baš me polako odbija od toga da imam vlastito dijete...
Zaljubljen je u mene i nije mu jasno zašto mu ne izvraćam pažnju, a ima devojku. Sad šizi jer ga ignorišem dok je na zimovanju sa njom. Ne znam šta si očekivao, da imaš dve devojke i da trčkaramo za tobom? E moj ti...
Do ove godine svekrva nas ubeđivala da za 2 meseca mi pojedemo svinju od 240kg. Ove godine sama reče daje i ćerki, zetu i unučićima. Draga svekrva znam da izdržavate njih, jer nemoguće je da 2 pušača i 3 đaka žive na visokoj nozi sa zetovom platom. Svaka vam čast kako ste mogli sinovom jednom detetu da date poklon za NG a drugom ne (ono je beba ne treba mu). Ta tetka pokloni poluiscepane čarape i trenerke svom bratancetu, jer ono što nije pocepano prodaje preko interneta. Ćerki sve treba, sinu mrvice.