Napisaću nešto što će verovatno muškarce i očeve iznervirati ali kako sam se porodila pre 3 meseca shvatila sam koliko se jedna žena, majka pati. 9 meseci nosiš bebu, menjaš se kompletno i fizički i psihički onda nastupi porođaj koji je manje-više svakoj ženi traumatičan i onda dođeš kući i bukvalno krećeš novi život. Dojenje je priča za sebe. To je toliko psihička stvar. To je toliko teška stvar. Da posle svega što ti je telo prošlo moraš malo malo da staviš na dojku bebu dok se dojke ne naviknu na dojenje boli do srži. Onda prihvatanje novog života, da više nisi prioritet sebi ti već to stvorenjce, da više ne možeš da izađeš u grad kada želiš kao ranije, da ne možeš da popiješ kafu kada želiš, da ne možeš da odeš kod lekara da se prekontrolišeš kada te nešto zaboli. Jer ti si majka. Sada si majka i sada je tvoj život stao a počeo detetov. Volim svoje dete najviše na svetu, svaki deo tela bih dala za njega ali tako me tišti ta činjenica šta se sve promenilo i šta će se sve promenit.
Svi me osuđuju jer sam se udala za bolesnog čovjeka. Doktor mu je rekao da će živjeti još svega godinu dana. Trudna sam i nadam se da će dočekati rođenje našeg djeteta.
Nekad pomislim, da će me muž ostaviti, jer u 2 godine braka nisam mogla još ostati trudna.
Obozavam svog muza! Zajedno smo 5 godina i kako vreme prolazi sve više ga volim. Kad pogledam druge muškarce ja samo njega vidim. Nije da su ti muškarci bezvredni ili da mislim nešto loše ali prosto za mene je on najbolji i najlepši od svakog drugog muškarca. I volela bih da ova ljubav traje celi život. Ja sam našla svoju sreću sa njim.
Žalosti me što svojoj najboljoj drugarici sve što mi se dogodi odmah napišem, a ona se meni stvari iz svoga života “ne sjeti” reći ni na kafi…
Molim roditelje koji imaju više od jednog djeteta da iskreno ostave svoj odgovor da li se zaista jedno od djece izdvaja u smislu privrženosti, da narodski kažem više voli. Na svojoj koži sam doživjela to od svojih roditelja, bar takav utisak imam cijeli život. Imam jednu djevojčicu koju sam željela najviše na svijetu ali ne bih voljela da sutra, ako budemo imali još djece, neko od njih ikad osjeti ovo što ja osjećam.
Moja drugarica ima dečka sa kojim je bila godinu dana, to joj je bio prvi dečko i skontala je da želi da se još iživi pre nego što krene u ozbiljno sa njim. Htela je da izlazi ima sex sa drugim likovima... Njen momak je to razumeo razdvojili su se ali su se dogovorili da će se jednog dana naći kad je to prođe, prošla je ta njena faza i opet su zajedno, venčali se i čekaju dete. Njen muž je imao razumevanja za tako nešto dok moj muž nema razumevanja da ja odem do marketa na kraju grada jer misli da ću ga prevariti. Ne kažem da bi ja nešto uradila kao ta drugarica, ali imam toliko nerazumnog i posesivnog muža. Znam da me voli, ali je previše zaštitnički nastrojen.
Želim onu poetsku ljubav, da trajemo i u dobru i u zlu, a doživela sam samo kratku zaljubljenost. Ne znam da li previše tražim ili samo nemam sreće.
Ljudi shvatite, sve je preljuba.
Sve gde se osećate istraumirano, sve je to preljuba i ako vaš partner / partnerka nema razumevanja za bol koju vam nanosi njegovo / njeno ponašanje odlazite od takve osobe.
Zato što su te osobe emotivno nedostupne, ili imaju narcisoidni poremećaj ličnosti i nemaju sposobnost da prepoznaju bol koju nanose drugim ljudima, jer su i sami bezosećajni.
Ne može neka internet veza sa bivšim / bivšom biti normalna, sa nekim kolegom sa posla, flret, neki ,, slučajni dodiri “ pred vama, stiskanje, pipkanje, to je sve loše i kvari vezu, partner koji ne vidi problem u tome, nije partner za vas.
Ne mogu da izbacim jednog lika iz glave već 2 godine. Svaki drugi treći dan nalete misli o njemu. Ne mogu da kažem da je zaljubljenost ili slično, ali čudan neki osećaj, neki mir osećam u njegovom prisustvu i kad god pomislim na njega. Znamo se dosta dugo još od moje 13. godine pa možda i ranije ali nikad nismo imali neki dublji kontakt, samo smo se povremeno sretali i bili nazovimo to u istom društvu. Otkako se oženio nismo imali nikakvog kontakta. I onda nakon 10 godina srećemo se ponovo i videli se 2-3 puta, naravno bez ičeg "zabranjenog", jer čovek je ponavljam oženjen. on je tada govorio da mu u braku nije dobro i da će se razvesti blabla, ne samo meni već i pred drugim poznanicima. Nakon tih par viđenja, kontakt opet nestaje i od tada mi je stalno u mislima. Znači kako da izbacim čoveka iz glave? UPOMOĆ!