Udala sam se prije nekoliko mjeseci, jednu veče kaže muž svojoj porodici kako izgledam kao da sam cijeli život s njima preživjela. Evo nekoliko dana je na poslu van grada, ja sam ostala sa njegovima kući, kad hoće da izađu njegove sestre meni uvali djecu na čuvanje da bi išle na kafu. Ništa prešutim ja to, kad dođoše izaći ćemo mi sjutra sa tobom. Danas ništa ne spominju ni ići ćemo na kafu ni nećemo, neću vala ni ja ništa. Nemam kome da se požalim, jer odma bi muž zvao da pita šta je to bilo, on ne može da trpi, al zato ću ja kad mi pukne film da lijepo sve kažem šta mi je na duši.
U mjestu gdje ljetujem par kuća od mene ljetuje jedan decko s kojim sam se kao klinka igrala. Kako su godine prolazile tako smo se razdvojili i svatko svojim putem. Sada kad prolazim kraj njegove kuće često pomislim na njega jer sam tek par godina kasnije kada smo već oboje odrasli, shvatila da smo se zapravo jedan drugom oduvijek sviđali. On je sada jako zgodan muškarac i žao mi je što više nemamo nikakav kontakt…
Onaj kojeg sam najviše voljela i bila s njim nikad nije želio imati djecu. Nisam ni ja. Odnos, brak nam je nakon par godina postao nepodnošljiv, nije to više bilo to. Srednjoškolska ljubav je odrasla. Ali nisam mogla prekinuti sve. Nisam bila dovoljno jaka. Mislila sam, volim ga. Postali smo navika. Ono što nisam željela da ikad budemo. Živjeli smo zajedno u mom stanu koji su mi roditelji priuštili. On bi povremeno radio par dana. Nikad novaca, a uvijek velika priča, veliki snovi. Ukratko... Prevario me, dobio dijete s drugom koja je bila usputna zabava. Čestitala sam mu na bebi, 'želja mu se ostvarila'. Parazita sam jedva izbacila iz života. Za vrijeme tog lošeg braka sam si sama od svojih novaca mogla omogućiti još neke stvari. On je mislio da su zajedničke. Novac bi dala roditeljima, oni bi kupili i glasilo bi na njih. On koji nije ništa uložio, omogućio sad traži svoja prava na to sve na osnovu braka. Želi da ga za sve isplatim.
Cure pametno birajte, ljubav brzo nestane! :)
Muž i ja snimamo porno sadrzaj već duže vreme ali iz kadrova gde se ne vidi nikad više od 60% tela i striktno krijemo lice/mladeže. Namestili smo da smo iz Amerike i imamo 26 hiljada pratilaca na sajtu. Imamo Instagram profil sa 8 hiljada pratilaca i skoro nas zapratila majka od jednog deteta iz vrtića u koji ide naše dete. Spičio nas adrenalin ali smo odlučili da nastavimo i da ignorišemo nju kompletno. Niko nema predstavu niti razlog da pomisli da smo uopšte iz Srbije. Plašimo se da ako je blokiramo da će nas možda provaliti.
Bili smo u društvu, moj dečko nije nešto mnogo pričao i ja sam ga pitala da ispriča neku anegdotu pošto je priča bila prilično duga a ja sam bila jako gladna željela sam da ga pitam kada ćemo otići nešto da kupimo i on se naljutio na mene jer sam ga prekinula i svi su vidjeli i kasnije se jako razbjesnio i jako smo se posvadjali, pa recite mi molim vas, da li sam stvarno toliko kriva??
Našla sam svog prvog dečka, dok smo još bili zajedno izlazila sam sa drugim momkom koji je bio zaniljiviji i smešniji. Znala sam da nećemo dugo ostati zajedno jer nisam bila spremna da uđem u vezu sa njim. Raskinuli smo posle 20-tak dana i uopšte me nije dotaklo jer ga nisam volela. Sada izlazim samo sa ovim drugim dečkom i baš mi je super.
Žensko sam i odgovorno tvrdim da nisu svi muškarci isti, a takodje nisu ni sve žene iste. To što ste vi, pojedinci loše izabrali, ne daje vam za pravo da generalizujete.
Stvarno su mi smešne ove devojke koje su s matorcima u vezi (to vidim i kod stranih influenserica), ne vidiš mu facu nikad, samo ga s leđa slika. I onda objavljuju slike na dalekim destinacijama, u skupoj odeći... Pa de ga pokaži ako ti već sve to priušti, a stidi se jer je mator.
2016 je godina koja se nikada neće ponoviti. To je bio za mene neki najbolji period ikad!
Imam 20 godina i dobila sam otkaz na drugom poslu do sad, ja više ne znam šta je za mene i šta bi radila da se uklopim negdje u posao jednostavno konatantno kao da ne mogu da se uklopim ili je to ipak samo moja komfort zona?
Pri tom, živim sa roditeljima, imam dečka koji mi se ne sviđa nešto, roditelji su stari ne mogu više da me izdržavaju a ja i dalje bježim od realnosti života…