Često se pitam kako žene doživljavaju taj koncept „prijateljstva“ koje toliko žele od muškaraca i plaču što ne mogu da ga dobiju. Znači, kada se vidimo negde flertuje sa mnom, gleda me napaljeno, troši moje vreme a onda životom izbegava da i kafu popijemo. Normalno, kada joj treba nešto zove mene a ne te alfa mužjake i loše momke koji joj se „sviđaju“ i u čiji karakter se toliko kune. Ako nećeš tako znači da si frustriran i gledaš žene kao objekat a što ona tebe posmatra kao stvar i sredstvo to nema veze. Žene koriste našu paznju a posle nas odbace nekom pričom o „prijateljstvu“. Gledaju da dobiju šta im odgovara a ostalo da izbegnu. Da je njima stvarno stalo do prijateljstva nešto bi i one uložile u njega i privlačili bi ih takvi muškarci koji doprinose njihovom životu. Jednom mi se desilo da se neka takva zalepi za mene, celu noć smo pričali, smejali se i posle sam bio jedini iz grupe koji nije nešto smuvao. Brate, ako nisi zainteresovana ili nemaš drugo šta da ponudiš, od*ebi.
Radim kao menadžer u noćnom klubu i neverovatno je koliko svi žele da budu prijatelji samnom kako bi ostvarili neke pogodnosti u klubu.
Od kako sam trudna samo prdim. Čitala sam da je to normalno, muž me ne osuđuje, ali me sramota!
Sanjam sinoć bivšeg, traži mi pare na zajam. Nešto se mislim, druže, ja tebi treba da tražim da mi vratiš svo vreme i živce koje sam na tebe izgubila!
Ne znam zašto se naši ljudi žale na inostranstvo.
Naši ljudi troše novac na cigare alkohol, i onda se žale kako nemaju novac. Živim u švajcarskoj, zarađujem 5000 chf netto, od toga uštedim 2000 chf. Vozim mercedes e klasu, putujem, mogu da priuštim šta god hoću.
Prestala sam se javljati nazovi prijateljici kojoj sam zadnja rupa na svirali. Mobitel je stalno kraj nje, odmah odgovara na sve poruke drugim prijateljima, a na moju odgovori svakih par sati. Zove me na kavu jednom u dva mjeseca, s drugima je svaki vikend na druženju. Gotovo nikad mi se prva ne javi. Radije ću biti sama nego s takvima.
Svaku veza koja dugo traje, a ništa se ne konkretizuje, smatram propalom. Samo razumem situaciju gde oba partnera ne žele da uđu u brak. Ovo ostalo, piši propalo. Često čujem da neko kuka kako je sa nekim dugi niz godina, da čeka veridbu(žene), a da se ništa ne dešava. Pa normalno da se ne dešava, kad ne žele to sa vama. Ja ne znam što neko ostajte u takvom odnosu i troši vreme sebi.
Skoro na sva porodična okupljanja pomognem maksimalno svekrvi, tačno u svemu. Na kraju ona gostima govori kako je sve stigla na vreme, kao da nisam uopšte bila tu. Svi me gledaju kao da sam bezobrazna mrcina.