Koliko sam čuo, retko u kom kafiću se peru tacne.
E sad, ranije sam pio espreso sa toplim mlekom i jednom kesicom sećera.
Sipam šećer, promešam kašičicom i da ne bih prljao tacnu (da ne mora da se pere) prljav deo kašičice uvučem u kesicu.
Sada pijem bez šećera, promešam kafu (zbog pene) i spustim kašičicu na tacnu. Malo me sad nervira što pravim ljudima posao bespotrebno.
P.s. svaka čast za one koji svakako peru tacne.
Ne volim božićno i praznično vrijeme jer majka uvijek galami i vrišti po kući zbog posla koji sama sebi nalazi.
Jednog dana izvlačim kolege za sikret santu.
Drugog dana se dogovaramo oko žurke koju firma organizuje za novu godinu.
Trećeg dobijam otkaz.
Skoro 20 dana bez kontakta posle 2 godine veze. Uradio bih sve da mi se vrati. I dalje ne znam razlog za raskid. Da l da se javim?
Ne razumem osobe s kojima se ne složite, a one vas odmah blokiraju. Prvo vas uvrede, pa onda blokiraju. Užas, koliko nezreli ljudi.
Kad se u nešto ne razumem ja lupam i izmišljam informacije, svestan sam da me ljudi provale ali svakako me baš briga.
Pomagala sam prijateljici besplatno po 2 sata dnevno, par nedelja da pokrene privatni biznis. I onda bum grom iz vedra neba, krenula sa radom, krenulo je i mog kolegu plaća po 3 sata dnevno za 50 evra. To sam od njega saznala. Čak me nije pitala i ponudila mi novac iako zna da se razvodim, imam dete i treba generalno da sredim moj auto i kupim zimske gume i da je svaki novac dobro došao. Nije mi ponudila da radim i da me plaća već je mog kolegu zaposlila. Baš sam ispala budala.
Volim svoju porodicu, ali nekad mi njihovi toksični stavovi kvare raspoloženje. Na primjer, sestra od tetke upoređuje moj studij (elektrotehnika) s medicinom, ničim izazvana, kako je meni mnogo lako, iako je sama studirala nešto potpuno drugo. Kao da se takmičimo ko ima teži put. Imam divnog dečka 3 godine koji je Francuz, ali oni tvrde da veza neće funkcionisati za par godina jer smo iz različitih država i da sam “izdala tradiciju”. Ja ne znam šta će biti za 5-10 godina, niko ne zna, ali sada znam da se osjećam s njim sretno, zbog načina na koji je dobar prema meni..ne mislim da nema dobrih “naših ljudi” koji bi me isto tako pazili ali ne vidim zašto bih se grizla i osjećala kao izdajnik zbog toga što mi je lijepo s nekim ko nije sa Balkana. Par minuta provedenih s porodicom i već se osjećam loše, iskompleksirano, preispitujem sebe i osjećam krivicu, iako znam da ne bi trebalo da dozvolim da zbog njih preispitujem svoju vezu, u kojoj mi je lijepo. Trebam dane da se resetiram.