Žao mi je što sam trošila vreme na fakultet, a sada ne mogu da nađem posao u struci. Živim u inostranstvu i radim fizički težak posao, jer ovde moja struka nije tražena i boli ih uvo za moj fakultet. Imam dobru platu, ali mrzim svoj posao i loše se osećam. Nije sve u parama.
Svaki dan kasnim na posao jer me mrzi da ustanem na vreme. Nije to kašnjenje od nz koliko, ali jedno desetak min moram da zakasnim.
Dečko mi je zbog bolesti postao sterilan. On misli da je zbog toga i impotentan i ne usuđuje se voditi ljubav. Meni sex ne nedostaje. Obožavam ga, predivan je i ovako.
Život je čudo... Zaprati me momak na instagramu, sa Kipra. I eto ga sutra dolazi...
Pričajte šta hoćete, ali zlobna deca uglavnom postaju loši ljudi koji se raduju tuđoj nesreći.
Postoji određeni tip trenutaka u kojima se istinski osjećam srećno i živo. Sve ostalo kao da lutam i umirem uzalud.
Imam bogatog muža, mnogo je uspešniji I bogatiji od mene ali nedavno je bio pod velikim stresom i postao je baš neraspoložen. Nikad nije bio takav. Baš kao neki prostak. Psuje, galami. Prošlo je sve to, sad je sve ok ali sam naučila iz ove situacije da ne znam kakav lepotan i koliko bogat muškarac bio, samo da jednom pokaže to ružno ponašanje i prostakluk, da nije vredan mog vremena i pažnje i tako cu kćerku vaspitati. Mislim da još jednom moram proći kod ovu fazu, stavila bih na vagu svoje samopoštovanje i brak.
Roditelji mi nisu i još uvijek nemaju dobar brak. Nikad nije bilo nasilja da se razumijemo, ali nije baš ni ljubavi. Mene je u toj cijeloj priči strah da mi se život ne pretvori u njihov. Svaka veza (imala sam ih dvije) me nakon nekog vremena počne gušiti i javlja mi se nagon za bijegom iako je ljubav još prisutna... Ne znam kako to popraviti.
Ne razumijem kako ljudi po najvećoj vrelini obuku neku boju odjeće na kojoj će se primijetiti fleke ispod pazuha. Ne znojim se previše ali opet ljeti biram neke boje na kojima se to ne primijeti toliko i kad se oznojim, bude mi baš neugodno kad se to vidi. Normalno je naravno da se znojimo ali kad se vidi na odjeći ne mogu takva hodati ni 5 minuta, imam osjećaj da svi samo u to gledaju.