Najodvratniji pas na svetu za mene je maltezer. Ne znam kako ljudi mogu da ih vole. Ajde kad je ona mini rasa pa i nekako, ali ovi srednjeg rasta su, malo je reći odvratni. Prosečna lutalica, mešanac mi je lepša milion puta.
Je l' neko primetio posebnu grupu muškaraca koju se*sualno privlače žene, ali ih mentalno i emocionalno privlače samo muškarci? Imala sam jednog takvog momka, a i neke drugarice su. Tim momcima ništa što kaže devojka ne može da bude smešno, pametno ili zabavno. Ne razgovaraju nikada sa ženama i ne druže se sa njima, osim sa svojom partnerkom. Izlazak sa devojkom je formalnost (kupuju se pokloni, bude se romantičan), ali prava zabava kad se od srca smeju i zabavljaju je samo sa grupom ortaka. Mene je uvek gurkao da se družim sa drugaricama i sa devojkama svojih drugova i pravio tu m/ž segregaciju. Nisu mu smetali moji drugovi, ali činilo mi se da ne kapira baš to kako muško može da mi bude drug. Morala sam da završim takvu vezu iako nije ništa konkretno loše uradio i rekla sam mu istinu - da je do mene i da ja ne mogu da razumem takav mentalni sklop.
Uvek se svađam s majkom zato što se ta žena predala. Sve joj mrsko, lenja itd. Kaže ne može niko ništa, ma tako je - kako je, šta ćeš i sl. Umesto da se trgne. Ne, ona je takva celi život. Kad joj to kažem, naljuti se i neće da priča više. Gledam druge majke koje se bore, obrazovale se i radile dok moja samo puhće i sve joj mrsko.
Mislite da imate dobre porodične odnose dok ne dođete do prve ostavinske i dok ne krenu deca da vam se rađaju. Tad se odraste i tada se vide dela i ljudskost a ne "vi ste nama isti, volimo vas jednako".
Nisam do skoro razumela zašto se porodica raspadne zbog nasledstva, međa i para, sada razumem. Nije to zbog materijalnog nego zbog spoznaje da vam najbliži rade o glavi upravo zbog para i zato što vam se srušilo nešto u šta ste verovali. Nema svrhe praviti se da je sve super.
Nije kod svih tako, znam da nije ali znam i da mnogi ne pričaju o tome jer je porodica svetinja. Jeste samo ako je zdrava.
Nakon decenije morat ću nažalost da nađem novu frizerku. Ova moja postala pravi smor.
Devojke moraju znati da im možemo biti drugovi samo ako nam je fizički ružna. Da lagat ćemo je da je lepa, slatka i zgodna samo zato što nam je drugarica i što je volimo drugarski i dižemo im samopuzdanje. Isto kad vidite nekoga u vezi a stalno lajka druge devojke zašto? Zato što svoju devojku smatraju neprivlačnom i jednostavno za krevet a možda se i brak desi ako ne pronađemo onu što nas stvarno privlači.
Prestala sam da volim muža i zato želim da ga ostavim. Ne znam kako da mu to kažem. Zaista je dobar i ništa nije zgrešio. Lep je, ambiciozan, duhovit, pažljiv ali me više ne puca hemija. Počela sam da primećujem druge. Kao da mi se desilo da sam promenila ličnost. Neću kao neke drugarice, koje isto imaju poželjne muškarce i ne vole ih, da izmišljam da je ovakav i onakav, da ga blatim. Mislim da je osetio da se hladim. Zasićenje. Kada mi to spomene, iznerviram se jer je to istina i vičem. Uhvatila sam sebe da sam počela i da ga zezam, što nikako nije dobro. To je možda moj odbrambeni mehanizam jer sam situacijom kao takvom "prisiljena" da budem sa njim. Nadam se da će shvatiti iz svega i otići od mene. Ali, opet, nekako sam i navikla na njega. Psihološkinja mi je rekla da je to samo uobičajena navika kao i prema kućnom ljubimcu i da će to proći, da ću se energetski napuniti kada ga ne bude više bilo u mom životu. Želim mu sve najbolje, ali i da se što pre ovo završi. Hoću razvod.
Mrzim što moram skroz da se ogolim pred nekim. Bojim se da ću biti povređena i to je jače od mene.
Volim da ušuškam devojku i da je ljubim po kosi. To mi je draže i od seksa. Kažite da sam papučar i da nisam muško, ali tako je.